Tue07172018

Last updateTue, 10 Jul 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Džemati Gradski džemati Tekijska džamija Tekijska, Mehmed-čauševa, džamija

Tekijska, Mehmed-čauševa, džamija

Džamiju je sagradio Muhamed Mehmed-čauš, sin hadži Abdijin, koji je porijeklom iz Konjica. Za ovu džamiju je napisana vakufnama 1622. godine (hidžretske 1031. godine). Za podizanje ove zadužbine od svog imetka Mehmed-čauš je izdvojio 700 hiljada srebrnih akči. Pretpostavlja se da je od vakifa jedna polovina bila namijenjena za gradnju džamije, a druga za njeno izdržavanje.[1]

Džamija je dobila naziv Tekijska zato što je uz nju postojala tekija halvetijskog reda, što je navedeno u vakufnami Mehmed-bega:„U haremu Tekijske džamije će biti jedna kuhinja, drvarnica i tekija sa deset odjeljenja za siromahe i derviše. Tekija treba imati svoga starješinu (šejha)...“

Ne zna se tačna godina izgradnje Tekijske džamije u Konjicu, ali na osnovu podataka koji su pronađeni o tome postoje različita mišljenja pojedinih autora. Neki od njih (Kreševljaković, Hasandedić, Mujezinović) tvrde da je prvu džamiju sagradio Hudaverdi[2] čauš 1579. godine, a Mulić smatra da to nije Tekijska džamija.

Vakufnama Muhameda čauša je napisana 1622. godine, a kao godina izgradnje džamije na natpisu koji se nalazi na njoj je 1648. Vremenska razlika između godine nastajanja vakufname i godine navedene na natpisu iznosi 27 godina. O tome je Mujezinović napisao sljedeće: „S obzirom da je sačuvana vakufnama iz koje saznajemo da je Tekijska džamija podignuta 1579. godine, možemo tvrditi da se natpis na tarihu odnosi na njenu opravku, koja je bila većih razmjera. Vjerovatno je prva džamija koju je sagradio carski čauš (Hudaverdi čauš) Mehmed, koji je po predanju bio iz Konjica, izgorjela ili na neki drugi način porušena, pa ju je ponovo sagradio Mehmed-beg 1648/49. godine.“[3]

Prema Mulićevom mišljenju, džamija je najvjerovatnije sagrađena između 1622. i 1648/49. godine. Mulić pretpostavlja da su, nakon dužeg niza godina od izgradnje džamije, vjernici odlučili da u znak zahvalnosti podignu spomen-ploču Mehmedu čaušu i na ploči naveli godinu kad su ploču postavili.

 

Opis  

Tekijska džamija pripada tipološkoj grupi jednoprostornih potkupolnih džamija. Džamija ima centralni molitveni prostor koji je natkriven kupolom, natkrivene vanjske sofe i vitku kamenu munaru. U džamiju se ulazi preko poluotvorenih kamenih sofa koje imaju drveni pod. Sofe su natkrivene kosim trostrešnim krovom čiji je pokrov bakreni lim. Vanjski gabariti džamije su oko 10,0 m x 10,0 m bez sofa. Unutrašnji centralni prostor džamije ima približno kvadratnu osnovu dimenzija oko 8,20 x 8,20 m. Zidovi su kameni, debljine otprilike 80 cm, malterisani iznutra i izvana. Svi volumeni vanjskog oblika džamije završeni su profiliranim kamenim vijencima koji se javljaju na mjestima na kojima je pokrov prepušten preko vertikalne ravni zida.

Kupola leži na osmougaonom tamburu. Prijelaz iz kvadratne osnove u tambur ostvaren je preko četiri trompe. Svaka trompa se sastoji od tri kriške koje su na vrhu naglašene lukom. Ovi lukovi zajedno s četiri slijepa luka čine friz lukova i nalaze se u zoni ispod tambura. U svakom slijepom luku nalazi se po jedan okulus. S unutrašnje strane tambur ima ovalni oblik, a njegova vanjska strana ima osmougaonu formu. U svakom polju tambura nalazi se po jedan prozor – ukupno osam prozora. Zidovi osmougaonog tambura na uglovima, s vanjske strane ojačani su pilastrima. Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i bojene, i to žutom, svijetložutom, bijelom, zelenom i svijetlozelenom bojom, a kupola plavom bojom[4].

Mihrab Tekijske džamije se nalazi na jugoistočnom zidu džamije okrenut prema kibli. Otvor niše se stepenasto završava stalaktitnim ukrasima poredanim u pet pojaseva. Stalaktitni ukrasi se postepeno sužavaju, tako da zatvaraju udubljenje niše i završavaju se mihrabskom krunom na vrhu.

 

Minber se nalazi na jugoistočnom zidu džamije, i to desno od mihraba. Od mihraba je udaljen 1,25 m, a od jugozapadnog zida 0,95 m. Dimenzije minbera su: dužina oko 2,90 m, širina oko 0,75 m, a visina s alemom na vrhu iznosi otprilike 6,15 m. Minber je izrađen od kamena i sastoji se od ulaznog dijela koji čine masivni ram, kameno stepenište i baldahin s piramidalnim krovom. Krov minbera nosi osmougaoni tambur koji se oslanja na četiri drvena stubića koji su povezani prelomljenim lukovima. Stepenište se sastoji od 10 do 12 stepenika s podestom ili pijedestalom na vrhu. S obje strane minberskog stepeništa nalazi se visoka kamena ograda koja ima dekoraciju – geometrijske otvore sa strane i masivni rukohvat. S bočnih strana stepenište je zatvoreno, a ispod ćursa je otvor za prolaz. Minber je bojen naizmjenično bijelom i svijetlozelenom bojom.

Mahfil Tekijske džamije zauzima cijeli prostor sjeverozapadnog zida, iznad ulaznih vrata. Njegova konstrukcija je drvena i oslonjena je na dva pravougaona drvena stuba. Dimenzije mahfila su: dužina oko 8,20 m, a širina oko 2,60 m. Pod mahfila je daščani. Ograda mahfila je drvena i njena visina iznosi otprilike 80 cm. Na mahfil se ulazi preko uskih zavojitih stepenika munare. Na džamiji se nalazi ukupno 26 prozora raspoređenih na sve četiri strane objekta, koji su postavljeni u četiri nivoa. U donjem nivou objekta nalazi se osam dvokrilnih prozora raspoređenih tako da se na svakoj strani nalaze po dva prozora.

U drugom nivou nalazi se šest jednokrilnih prozora koji su postavljeni u istoj osovini kao i prozori donjeg nivoa.

Portal džamije je jednostavan, izvučen u odnosu na sjeverozapadni zid oko 40 cm. Portal se sastoji od punih hrastovih dvokrilnih vrata pravougaonog oblika. Vrata su uokvirena lučnim kamenim ramom. Iznad vrata se nalazi kamena tabla s natpisom na turskom jeziku koji glasi:

Mehmed-beg, tražeći Božije zadovoljstvo,

nije žalio truda ni imetka i podigao je ovo veliko djelo.

Zato za dobrotvora dom učiniše svi meleki nebeski

i rekoše džamiji hronogram:

„Neka je od Boga primljeno ovo dobro djelo“.

1058/1648/1649.[5]

 

Visoka vitka dvanaestostrana kamena munara prigrađena je desno od ulaza u džamiju, uz njen jugozapadni zid. Munara je visoka oko 36 m. Građena je od kamena sedre, malterisana i bojena bijelom bojom. U munaru se ulazi iz molitvenog dijela prostora džamije, i to na dijelu ispod mahfila, na jugozapadnom zidu. Baza munare je poligonalne osnove. Prijelaz sa baze na tijelo munare izveden je u vidu trapezoidne prizme s plitkim profiliranim kamenim vijencem i romboidnim ukrasima koji su bojeni zelenom bojom. Munara ima šerefe čija je ograda kamena. Krov munare je u obliku kupe i prekriven je bakrenim limom (izvorno olovnim). Na vrhu munare je alem izrađen od bakra. Sjeveroistočno od džamijskog objekta nalazi se manji noviji objekt abdesthane. To je prizemni objekt dimenzija oko 2,5 x 7 m sagrađen 2003. godine.

Dvorište džamije je ograđeno kamenim zidom prosječne visine oko 2 m, i to s dvije strane. Duža strana graniči s Ulicom dr. Safeta Mulića, a na kraćoj sjeveroistočnoj strani nalazi se kapija kroz koju se ulazi u džamijski prostor.

Harem uz Tekijsku džamiju

Harem uz Tekijsku džamiju nalazi se jugozapadno od objekta džamije. Prema Mujezinovićevom mišljenju, pored Tekijske džamije nalazilo se pedesetak nišana manjih dimenzija, dosta jednostavne obrade, bez oznaka, a većina ih je bila i bez natpisa. Danas u haremu Tekijske džamije ima oko dvadeset nišana manjih dimenzija, jednostavne izrade, bez natpisa.

Konzervatorsko-restauratorski radovi na Tekijskoj džamiji:

  • 1848. Ali-paša Rizvanbegović je obnovio Tekijsku džamiju;
  • 1917. austrougarske vlasti su skinule olovni pokrov s džamijske kupole;
  • 1922. džamija je obnovljena a kameni pod zamijenjen drvenim i kupola prekrivena limom;
  • 1934. nabujala Neretva je odnijela donji haremski zid i oštetila džamijski zid;
  • 1944. džamija je bila oštećena uslijed bombardovanja;
  • 1965. Zavod za zaštitu spomenika Mostar izvršio je restauraciju ulaznog trijema i popravio dvorišni zid.

U toku rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine objekt je pretrpio dvadesetak direktnih pogodaka, i to u munaru, kupolu i bočne zidove.

Od 1999. do 2004. godine vršene su veće popravke na džamiji, a sanirana su oštećenja koja su nastala uslijed njenog granatiranja:

  • § zamijenjen je postojeći olovni lim bakrenim na kupoli, trostrešnom trijemu, munari, kao i na svim opšavima na objektu,
  • § obnovljena je fasada i obojen enterijer,
  • § postavljen je novi daščani pod u džamiji,
  • § zamijenjena je postojeća borova stolarija novom od munikova drveta,
  • § postavljena su dvokrilna vrata od bijelog bora na ulazu u džamiju,
  • § postavljena su nova dvokrilna hrastova vrata u trijemu džamije,
  • § ustakljen je trijem (prostor sofa),
  • § izgrađen je prizemni objekt abdesthane s toaletom u dvorištu džamije.

 

Od početka 20. stoljeća imami ove džamije bili su:

- Mustafa ef. Salihbegović, rodom iz Visokog (umro oko 1925), 
- hadži hafiz Smail ef. Džumhur (umro 1934),
- Ibrahim ef. Alagić (umro 1923),
- Ahmed ef. Džumhur, dugogodišnji mualim ženskog (Karađozbegova) mekteba u Konjicu (umro u 80. godini života 22.6.1934),
- Rustem ef. Rustempašić, muderis konjičke medrese, rodom iz bugojanskog mjesta Odžak (umro u Mostaru 12.10.1964),
- Muhamed ef. Sofo, sin hadži Osmanage iz Konjica, 
- Kasim ef. Ibrahimkadić, rodom iz okoline Tešnja (umro 16.10.1977), 
-Salih ef. Bajrić, rodom iz Vukovlja (Tuzla), 
-Bajro ef. Perva, bio imam od 1978. do 1980. godine,
- Hasib ef. Mujić,
-Safet ef. Karaman,
-Omer ef. Mulamehmedović, 
-Salih ef. Nefer. 

IZ  VAKUFNAME TEKIJSKE DŽAMIJE :

Prema saznanju, vakif Mehmed-čauš je umro 1630. godine, a tu je izgleda ukopan i njegov brat Junuz-čauš, kao i roditelji i braća vakifa te kasniji potomci porodice Alagića, koja je bila jedna od najbrojnijih u gradu; tako su u Gornjoj mahali, u blizini džamije, bile njihove kuće za stanovanje.

Iz vakufname Mehmed-čauša, koja je legalizovana pred konjičkim kadijom Muhamedom efendijom, sinom Muhameda, 28. zilhidže 1031. g. (počinje 7. oktobra 1622.) razabiremo slijedeće:

Da vakif od svoje čiste imovine od 700.000 srebrenih akči polovicu, 350.000 akči, ostavlja za opravku i izgradnju nove džamije, te da se novac daje na zajam poštenim trgovcima uz određenu kamatu od 101 godišnje; u tako, između ostalog, određuje: hatibu 5 akči dnevno, nastavniku u medresi 10 akči dnevno, za džamijska predavanja (vaizu) 5 akči, šejhu tekije 5 akči dnevno, pored toga, u džamiju treba postaviti imama, koji treba u vjerskim stvarima biti dobro poučen, a ujedno da bude i dobrog odgoja.

Poslije sabah-namaza imam treba učiti poznati »vird« Seidi jahjatov, a poslije ikindije samo »musebea-i-ašere« (10 :7).

Sevabe treba pokloniti Vakifovoj i brata mu Ibrahima duši. Na grobu vakifovog oca,' umrlog hadži Abdije, treba svaki dan proučiti po jedan Jasini-šerif, a uoči petka, oba bajrama i drugih mubarek večeri, imamtreba proučiti »TEBAREKE« na grobu njegovih (vakifovih) roditelja, odnosno njegova brata i sestre. Poslije podne - namaza neka imam prouči jedan džuz i pokloni sevabe duši vakifove majke.

U napravljenom mektebu kod džamije treba postaviti jednog mualima koji će poučavati siročad, za koju je mekteb namijenjen. Kad bude slobodnog vremena, mualim ili zamjenik treba da učini jednu dovu za me i za mog brata Ibrahima efendiju, a djeca neka govore »amin«. Nakon toga svi da prouče jednu fatihu.
plata imama 6 akči dnevno, za vird-šerif 2,5 akče, za Jasin-šerif 1 akča, za tri Tebareke pola akče, i konačno za naučavanje 4 akče. U džamiji treba postaviti dvojicu mujezina, koji imaju lijep glas. jedan od njih je prvi mujezin, a jedan drugi, pa će se sedmično redati na sve pet vaktova, a na džumi zajednički ezan davati. Za vrijeme ramazan zajednički će učiti tesbih. Prvi mujezin će poučavati i zamjenjivati mualima (u mektebu); kao mujezin dnevno će iamti 4 akče, a kao vršilac dužnosti u mektebu 1 akču, a kao mualimov zamjenik 3 akče. Drugi mujezin će se brinuti o čistoći i osvjetljenju džamije. Pored toga učiti će salavate na munari uoči mubarek-noći. Za mujezinluk imaće dnevno 3 akče, a za čistoću i osvjetljenje 2 akče, a za dnevni salavat 1 akču. Ako bi mu još neko pomogao čistiti i osvjetljavati džamiju, dotični će imati dnevno 1 akču. Onaj koji uči salavat petkom na mehfilu, ako slučajno ne dođe, nego ga neko zamijeni, taj će imati 1 akču. Svakog dana osim petka odredit će se deset lijepih (učenih) ljudi koji će lagano proučiti po jedan džuz. Od tih džuzova jedan će biti namijenjen Božijem zadovoljstvu, drugi će biti namijenjen Muhammedovoj, alejhi-s-selam, duši, treći Ademovoj, alejhi-s-selam, duši, četvrti drugim pejgamberima, peti asha-bima, šesti hazreti Hasanu i Huseinu radijallahu anhumu, sedmi imami Azamu, imamejnu i drugim poznatim učenjacima.

Sevabi ostalih džuzova neka budu namijenjeni vakifo-voj duši, i duši njegovog brata Ibrahima efendije. Od desetorice derviša, koji će stanovati u sobama navedene tekije, petkom će po petorica, i to naizmjenično, obaviti »devri-šerif« i svi zajedno učiće džuzove. Ko bude hatib, on će učiti dovu prilikom svake hatme. Za to će imati 1 akču. Od desetorice koji se nalaze u tekiji, da bude koji slučajno manjkao, šejh će postaviti na to mjesto drugog i podijeliti mu iste sve dužnosti. Takođe će imam nadzirati da ne bi izostao kogod od onih što uče džuzove. Ako se tako nešto dogodi, on im može od mjesečne plate odbiti koliko je tko izostao. Poslije podne imam će proučiti jedan džuz, pa seva-be pokloniti duši vakifovog oca.

Budući da će imam voditi dnevni račun o učenju džuzova, imaće za to dnevmo pola akče, dočim učenje džuzova je dvije akče. Pored toga treba naći dnevno peotricu ljudi koji će svakim danom osim petka ikindije u džamiji proučiti po jedan džuz, tako da će se uoči svakog petka navršiti hat-ma. Učiniće dovu i sevabe pokloniti duši vakifove žene Emine. Za to će ti učači imati dnevno po 2 akče. Neka se još neko poduzme ko će dnevno učiti jedan džuz i sevabe pokloniti duši vakifovog brata Ahmeda. I taj će učač imati dnevno po 2 akče. Onaj koji će se brinuti za osvjetljenje džamije (za svijeće i kandilje na munari) treba u to utrošiti dnevno 4 akče i to sa mutevelijinim znanjem. Vakif još određuje da treba izabrati dva lijepa (vješta) čovjeka od kojih će u tekiji jedan biti kuhar (aščija), a drugi pekar. Ujedno određuje za svki dan 40 oka pšenice i to od 30 oka treba pekar napraviti 60 hljebova, a od 10 oka kuhar će napraviti 60 tanjura fine čorbe. Svaki dan će dati po dva hljeba i po dva tanjura čorbe onoj desetorici (derviša) ljudi u tekiji, a ono što ostane dijeliće uveče po jedan hljeb i po jednu čorbu siromasima iz okolice i gostima (mu-safirima) koji dođu utekiju. Kuhar i pekar imaće dnevno po 4 akče, po jedan hljeb i čorbu. Za 40 oka pšenice treba odrediti 60 akči dnevno,a za 300 drama masla treba 10 akči. Za potrebnu" količinu drva i soli, po zahtjevu aščije mutevelija će odrediti dnevno 2 akče. Osim toga treba postaviti jednu ženu (bulu), koja će u svojoj kući poučavati Kur'anom sirotice i siromašne djevojčice dotičnog mjesta. Ona će dnevno imati 2 akče. Koga je vakif postavio mutevelijom, on će tu dužnost vršiti dok je živ. Nakon njegove smrti šeriatski sudija, u sporazumu sa građanima tog mjesta, odredit će jednog pametnog i ekonomičnog čovjeka za muteveliju, koji će imati platu dnevno 16 akči. Uz muteveliju će odrediti iz dotičnog mjesta i jednog računovođu, koji treba biti pored svoje kvalifikacije i pravedan. Taj računovođa će se brinuti za sve prihode i rashode, a imaće dnevno 5 akči. Iz dotičnog mjesta treba postaviti jednog nadziratelja nad vakufom. Dotičnom će vakuf biti kao jedna povjerljivost. On će imati dnevno 4 akče.

Vakif napominje da iz ostatka dotičnog novca treba odrediti dnevnice od 5 akči Mustafa efendiji iz Uzica, koji će godišnje bar jednom doći da održi predavanje u vakifo-voj džamiji. Takođe napominje da treba dnevno davati po 2 akče njegovoj sestri Emini, koja će svaki dan proučiti tri puta »IHLASI-SERIF« i sevabe pokloniti vakifu i njegovom bratu Ibrahimu ef. Emina je hanuma džamijskog hatiba šejha EBU-BEKIRA efendije. Zatim određuje po 2 akče MUSTAFI, sinu hadži Zulfikarovom, iz Konjica. Mustafa će za vrijeme ramazana tespih činiti. Vakif određuje svojim trima kćerima dnevno po 10 akči. Svi pomenuti primaće platu dok su živi, a nakon toga taj novac ide među ostale prihode. Kad se ukaže potreba da se poprave banja, mekteb, džamija, tekija kameni most na rijeci Bijeloj i han u Glasincu, ako bi se sasvim porušila (džamija), po uviđavnosti građana i šeriatskog suca, može se i nova napraviti, gdje bude shodno. Sve dužnosti od stare džamije (iz 1579. g.) prelaze na novu džamiju.

Nadalje vakif napominje da su dužni svi konjički građani, zajedno sa vakufskim funkcionerima, da paze na ovaj vakuf. Sa šeriatskim sucem u zajednici treba nadzirati mutevelijine troškove, u svakom slučaju treba raditi na tome da vakufski prihodi budu što viši. Spomenutu banju (hamam) može zakupiti samo onaj koji na licitaciji bude nudio najvišu kiriju. Ako se prihodi umnože toliko da izađu na 500 akči, po zaključku šeriatskog sudije najsiromašnijim ljudima može se dati novca u zajam i to u roku 6 mjeseci, inače se može u haremu napraviti jedan dobrotvorni zavod. Tako je vakif raspodijelio gornje dužnosti koje će prelaziti na potomke. To ne smije niko kvariti dok je vakif živ, on je apsolutni gospodar svoga vakufa i on njime raspolaže svojom voljom.

Mehmed-čauš bio je ne samo vakif, nego i veliki dobrotvor, pa iz tog razloga on je u svojoj vakufnami sve u tančine predvidio, kako za svog života, tako i poslije njegove smrti. Od njegovih hajrata danas je ostala jedino džamija, ali, nažalost, ni izdaleka se ne primjenjuje ono što je vkif predvidio, a za to postoje i objektivni razlozi, jer je davno nestalo novčanih sredstava koje je vakif ostavio. O džamiji brigu vode mještani i pomažu onoliko koliko su u mogućnosti, da bi koliko-toliko sačuvali ovaj vrijedni objekat.



[1] Mulić, 2003, str. 168.

[2] Hudaverdi Bosna Muhamed-beg, sin Alijin, bio je carski sluga i unaprijeđen je u carskog čauša, ali on nema veze s Tekijskom džamijom. Postoji njegova vakufnama iz 1579. godine koju je napisao za nepoznatu džamiju (Mulić, 2003, str. 170).

[3] Mujezinović, 1998, str. 427-428.

[4] Fasada i unutrašnjost objekta bojeni u periodu od 1999. do 2004. godine i tom prilikom je zadržana izvorna dekoracija.

 

[5] Mujezinović, 1998, str. 427-428

tekijska nocu

tejkijska mehemd causeva

tejkijska mehemd causeva 2

tekijska dzamija nocu 2

 tekst ažuriran 05.07.2018.g.

 

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.