Fri09202019

Last updateThu, 19 Sep 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Zapis iz posjete Ljutoj

Zapis iz posjete Ljutoj

Otići u mjesto u kojem prije nisam bio znači vidjeti novi djelić Božijeg stvaranja, novi komadić krajolika, usadit u pamćenje novu sliku postojanja.

Otić u mjesto u kojem si bio, makar i davno, znači svjedočiti promjenama koje su se desile i prisjetiti se  nekih događaja koji su vezani za prethodni dolazak u to mjesto.

Ponekad susret s nekim mjestom na trenutak učini da se iz pamćenja uklone desetine godina i da se trenutna posjeta  kao vrata u prošlost preklopi s pamćenjem.

Kad se to mjesto posjeti sa dragim ljudima kakvi meni jesu saputnici Ilham, Muamer i Vehid onda je taj povratak u prošlost osmjeh za budućnost.

Tako mi bješe jučer, 1.septembra 2013.godine dolaskom u podnožje Treskavice, u naselje LJUTA.

Izlazeći iz automobila, pogleda uprta u novosagrađenu džamiju s bijelom munarom na tren mi minu 20 godina prošlih i slika viđenog  povi se pod slikom pamćenja. Isto ovo naselje u dimu, gledano s uzvisina Jabuke, tutanj granata, zvuci neprekidnih rafala i četničke jurišne grupe u ljeto 1993.godine.

Ploča s natpisom stotinjak metara ispod džamije svjedoči o hrabrosti Seje Bublina koji je 1992.godine sa hrabrim saborcima zaustavio četnički pokušaj proboja i posvjedočio da i tenkovi nisu nepobjedivi.

Sjeti se svog imenjaka i prezimenjaka Esada (Šabana) Bajića, šehida koji šehadet postiže na brdima iznad Ljute u ljeto '93-će, sjetih se rahmetli Sulje, Mirse, Edina i desetine drugih čiji je dunjalučki put završen upravo na okolnim planinama i brdima u teškim ratnim dešavanjima 1993. i 1995 godine.

1993. godine smo se grčevito se boreći povlačili s ovih područja, 1995.godine kretali smo se istim ovim stazama u pobjendonosnim akcijama oslobađanja Treskavice.

Ljuta je uglavnom skoro pusta. Mjesto za koje ne znaju mnogi ni da postoji, a opet, malo koje mjesot je bilo svjedokom tolikih borbi kao što su to brda i planine oko Ljute.

Idealno mjesto za historijski čas, za podsjećanje a bijela munara kraj džamije kao neispisani nišan hiljada sjećanja boraca iz Konjica i okoline, Zenice, Krajine, Sarajeva i drugih mjesta odakle su jedinice stizale da na ovim planinama spase Bosnu i Hercegovinu. I kao što njen alem u plavo nebo septembarskim suncem okupano stremi tako su i duše naših šehida u čistoći šehadeta k nebu se uzdizale.

U ovim gustim šumama Igmana, Bjelašnice i Visočice pod šušutom njihova lišća zapretane su hiljade neispričanih priča o ljudskosti, hrabrosti, požrtvovanju, nesebičnosti koje će najvećim dijelom svoje objelodanjenje vidjeti tek na Danu sudnjem kad svako od nas  bude vidio dobro i loše koje je činio.

Ne sumnjam da će u tom Danu mnogi  za nas danas mali, nepoznati, neprimjetni ljudi  na velikim položajima biti uzdignuti snagom događaja čiju istinu pamte krši i dole, vrleti i nepregledi treskavice, Bjelašnice , Visočice i Igmana.

Jedan je borac ostavši bez municije s kamenom u ruci čekao neprijatelja. Prekratko sam ga vidio da bih mu ime pitao i crte lica zapamtio. No čin njegov zaboravit neću nikada. 

Jesu li ovi predjeli možda upravo zato lijepi kako jesu lijepi jer se na njima naljepše iz nas izlijevalo u ravan postojanja, Allah najbolje zna!

Pored sve te tegobe dešavanja nadasve su ostali upamćeni po onoj bliskosti koja je vladala među nama, na požrtvovanju kojim Suljo naš trči u pomoć Mirsi našem makar smrti u oči gledao, i stotine drugih Sulja, Mirsa čestitih Bošnjaka koji su svoje najbolje, najjače u sebi pokazivali u skrivenosti ovih šuma i ovih brda Bosanskih.

Moj put od Konjica do Ljute trajao je nepunih dva sata  umjerene vožnje. Moj put iz Ljute 2013 do Ljute 1993-1995 dug je dvadeset godina. Koliko god Ljuta danas izgledala lijepo ono prijašnje sjećanje ostaće jače, upečatljivije. Nadjačajee ga samo sreća da se u Ljutoj  danas ne puca, ne gine, da bijela munara džamijska u sebi svjedoči nijete i naume, izvore i napoje  s kojih kad duše piju, žedne ne ostaju.

Munara ko elif,

ko pero kojim se istina piše

ko puška uz koju Bošnjak naslonjen sjedi

ko nišan o Bošnjaku što svjedoči

ko na namaskom sjedenju ispružen prst Bošnjaka

dok usnama svjedoči

Ešhedu en la ilahe illallah

ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu