Fri09202019

Last updateThu, 19 Sep 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Hazreti Hatidža, 1 dio

Hazreti Hatidža, 1 dio

Hazreti Hatidža je prva supruga Božijeg Poslanika i prva osoba koja je posvjedočila njegovo poslanstvo i prihvatila vjeru islam. Imala je veliku ulogu u historiji rađanja Islama i uz Ebu Taliba, najveći dobrotvor muslimanima u tom periodu. Iz nekog čudnog razloga, Hatidžinoj ulozi – toliko bitnoj u kreiranju sudbine islama – nije data adekvatna pažnja, od većine muslimanskih biografa i historičara. Hazreti Hatidža je jedna od najdinamičnijih i najvitalnijih uglednih ličnosti u cijeloj historiji Islama. Nemoguće je govoriti o islamu a da se ne spomene doprinos koji je ona dala za njegov opstanak, konsolidaciju i konačan trijumf.

Smatram važnim za sve Muslimane, ali posebno za žene muslimanke, da budu upoznate sa životom Hazreti Hatidže i njenim radom za islam. Ako Muslimanke traže sreću na ovom i spas na drugom svijetu, moraju biti upoznate sa primjerom Hazreti Hatidže, jedne od četiri najodabranije žene I majkom najodrabranije žene hazreti Fatime.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao: 'Četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem bint (kći) 'Imran, (Asija) Bint Muzahim - žena Fir'avnova, Hatidža bint Huvejlid i Fatima bint Muhammed.'

Buharija i Muslim bilježe predaju u kojoj se navodi da je jednom prilikom melek Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i tražio od njega da Hatidži prenese selame od Allaha Uzvišenog i da je obraduje dvorcem koji je za nju pripremljen u Džennetu.

Riječi posebne hvale kojima je Poslanik iskazivao svoju ljubav i poštovanje prema hazreti Hatidži, izazivale su ljubomoru ostalih njegovih supruga. O tome hazreti 'Aiše, r.a., priča: 'Ni prema kome nisam osjećala toliku ljubomoru kao prema Hatidži, iako nisam živjela s njom. Razlog je bilo u činjenici što je Poslanik, s.a.v.s., mnogo spominjao Hatidžu. Štaviše, on je nekada znao zaklati ovcu pa je podijeliti Hatidžinim prijateljicama.'

U jednoj drugoj predaji navodi se da je 'Aiša, r.a., rekla: 'Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo Hatidžu, on bi je mnogo hvalio. Jednoga dana sam osjetila veliku ljubomoru, pa sam rekla. «Koliko li samo spominješ tu krezubu staricu! Allah ti je dao bolje od nje!» «Ne!» - odgovorio je Poslanik - «Allah mi nije dao ženu bolju od nje! Ona mi je povjerovala onda kada mnogi nisu htjeli da vjeruju; ona je potvrdila da govorim istinu onda kada su me mnogi u laž utjerivali; ona me je pomagala svojim imetkom u vremenu kada su to drugi odbili; Allah mi je s njom podario djecu a nije s drugim ženama!» Neki učenjaci su postavljali pitanje: „Ko je na višem stepenu: hazreti Hatidža ili hazreti Fatima?“

Na to pitanje odgovorili su hadisom u kojem Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže:

- Fatima je dio mene!*

Iz toga se može zaključiti da je dio Allahova Poslanika (s.a.v.s.) na najvišem stepenu.

Sve to ukazuje na veliku vrijednost hazreti Hatidže (r.a.).

Uistinu, njeno srce je bilo ispunjeno blistavim biserima. U dvorcu ovoga svijeta je ostavila Fatimu-i Zehru (r.a.), predvodnicu vjernica u Džennetu. A i sama je bila uzor u imanu, iskrenosti, vjernosti, ahlaku, dobročinstvu, strpljivosti i mnogim drugim lijepim osobinama kojima je bila ukrašena…

Hazreti Hatidža (r.a.) bila je ruža koja je procvala još u praiskonu. Iz tog ružičnjaka je došla na ovaj svijet i živjela kao Vjerovjesnikova (s.a.v.s.) ruža. Osvojila je srce Poslanika, a..s, i preselila na drugi svijet. Ako se neka žena može uzeti kao prmjer u životu, onda je to hazreti Hatidža- (r.a).

Učenjaci ummeta su rekli:

-Ljubav i poštivanje muža je sunnet hazreti Hatidže-i Kubra!..

***


Najviše informacija koje poznajemo o životu hazreti Hatidže svakako dugujemo poznavanju sire, životopisa Božijeg Poslanika, a.s.. Ja ću u ovom skromnom prilogu o životu hazreti Hatidže kako tekst ne bi bio preobiman izostaviti opise društvenih prilika u Mekki u 6 stoljeću, smatrajući da ih već poznajemo iz životopisa Božijeg poslanika, a.s..


Hazreti Hatidža je rođena u Meki. Bila je kćer Huvejlid bin Asad bin Abdul Uzza bin Kusaj. Kusaj je bio zajednički predak njene i Poslanikove loze. Ona je prema tome bila srodnik loze Beni Hašim.Poslije Beni Hašima, njena porodica se smatrala najplementijom i najčasnijom u cijeloj Arabiji.

Huvejlid, hazreti Hatidžin otac, kao i ostali članovi mekanskog plemena Kurejš bio je trgovac.

Trgovina je bila osnova ekonomije Meke. Meka nije imala obradivih površina niti vode za navodnjavajnje te Mekelije nisu mogle uzgajati hranu. Da bi obezbjedili hranu, bili su oslonjeni na trgovinu sa Sirijom i Jemenom.Sa onim što bi zaradili trgujući, kupovali bi žito i druge životne potrebštine.

Majka hazreti Hatidže je kako navode historičari umrla oko 575 godine a njen otac Huvejlid, desetak godina kansije, oko 585 godine. Iako historija nije zabilježila detalje iz života plemenite Hatidže, i ono što je preneseno može u određenoj mjeri rasvijetliti njenu lilčnost. Hatidža se u ranoj mladosti udala za Atika ibn ‘Aneza, ali nije prošlo mnogo a Atik je umro i Hatidžu ostavio sa velikim imetkom i bogatstvom. Ona je jedno vrijeme bila neudata, a zatim se udala za jednog od istaknutih pripadnika plemena Benu Temim po imenu Hind ibn Binas. Međutim, i Hind je umro veoma mlad i ponovo je Hatidža ostala sama sa velikim bogatstvom.

Jedna od činjenica koje mogu osvijetliti veliki duh, slobodoumnost i nezavisnost duha ove plemenite žene je i to da Hatidža nije zapustila ni upropastila bogatstvo koje je naslijedila od prvog i drugog muža te nije pribjegla lihvarenju i kamatarenju, što je bilo uobičajeno u to vrijeme, nego ga je upotrijebila za trgovinu i poslovanje. Uposlila je pouzdane i čestite ljude i počela se baviti trgovinom.Legalnom trgovinom Hatidža je povećala svoje bogatstvo tako da je zabilježeno: “U rukama njenih uposlenika bilo je na hiljade kamila koje su bile korištene u trgovini po ostalim zemljama kao što su Egipat, Sirija i Jemen.”[1]Ibn Hišam piše: “Hatidža je bila bogata i plemenita žena koja se bavila trgovinom i zaposlila je muškarce koji su poslovali za nju.”[2]Jasno je da upravljanje tako velikim karavanima, još u to vrijeme i na arapskom poluotoku, nije bilo lahak posao, posebno ako ga vodi jedna žena u vrijeme kada su žene bile uskraćene za društvena prava i mnogi nemilosrdni muškarci su zakopavali svoju živu žensku djecu. Prema tome, ta plemenita žena je morala imati izuzetne sposobnosti, istaknut karakter, nezavisnost duha i obaviještenost kako bi mogla rukovoditi tako velikom i opsežnom trgovinom.

Hazreti Hatidža je bila pod snažnim uticajem svog rođaka Varake bin Naufala. Prezirala je idole i idolopoklonike. Ona nije pridruživala druga Stvoritelju. Kao Varaka i još neki članovi njihove porodice bila je sljedbenik poslanika Ibrahima i Ismaila.[3]

U tom prostoru i vremenu u društvu je dominirao muški rod. . Žena nije imala bilo kakav status. Mnogi Arapi su vjerovali da su žene donosile lošu sreću.Općenito, tretirali su žene više kao pokretnu imovinu nego li kao osobe.Muškarac je mogao oženiti onoliko žena koliko je želio. A kada umre, njegov najstariji sin bi”nasljeđivao” sve te žene osim svoje vlastite majke. Drugim riječima,o ženio bi sve svoje maćehe. Stvari kao što je etički princip jednostavno nisu postojale da bi ga spriječile na bilo koji način. Opšte je poznato da su zbog straha od siromaštva i drugih rzaloga neki Arapi ubijali žensku djecu. Bilo je i onih Arapa koji nisu ubijali svoje kćerke ali su ih lišavali svih njihovih prava. Smatrali su da pošto će njihove kćeri, kada se udaju otići u domove drugih ljudi, nisu tebali trošiti išta na njih.
Takva je bila sredina u kojoj se Hatidža rodila, odrasla i živila – jedno "antižensko okruženje.

Iz svoje kuće u Mekki , Hatidža je kontrolisla stalno rastući posao koji se širio na susjedne zemlje. Ono što je njoj uspjelo u poslovanju, bi bilo izvanredno u bilo kojoj zemlji, u bilo kojem dobu i za bilo koga –muškarca ili ženu.Ali njezino dostignuće je dvostruko vrijedno kada se uzme u obzir “anti-ženska“ orjentisanost arapskog društva. Zbog njenih sposobnosti prozvali su je princezom plemena Kurejš i princezom Meke ali hazreti Hatidža je stekla i treće ime. Zvali su je "Tahira" što znači "Čista". Ko joj je dodjelio titulu „Tahire“? Nevjerovatno ali su joj je dodjelili oni isti Arapi koji su bili poznati po svojoj oholosti , uobraženosti, taštini i muškom šovinizmu. Hatidžino uzorito ponašanje je bilo dosljedno da su to čak i oni zamijetili pa su je nazvali “Čista“.

Bilo je to prvi put u historiji Arabije da su jednu ženu nazvali Princezom Meke i Tahirom. Arapi su Hatidžu zvali princezom od Meke zbog njenog bogatstva a Tahirom zbog njenog besprijekornog ugleda.Oni su bili svjesni i da je ona bila vrlo odgojena djevojka. Ona je bila ugledna ličnost čak i u doba prije Islama – u Vrijeme Neznanja.


Nakon što su Hatidžini prvi i drugi suprug umrli, ona je stekla specifičnu nezavisnost i slobodu. Poput najmudrijih i najsposobnijih muškaraca, posvetila se trgovini, ne prihvatajući ponude za brak, iako je zbog porodičnog porijekla i ugleda te velikog imetka i bogatstva imala mnogo prosaca koji su bili spremni dati veliki mehr da bi se oženili njom. Međutim, ona je odlučno odbijala sve bračne ponude. Zanimljiva je činjenica da je upravo ta Hatidža, koja ni po koju cijenu nije prihvatala da se uda za istaknute i bogate prosce među Arapima, iskazala veliki interes i želju da se uda za Muhammeda, koji je bio siroče i bez imetka. Hatidža nije bila žena bez prosaca. Historija je zabilježila da su joj dolazili bogati prosci čak i iz vladarskih porodica, ali ona nije pristajala na brak. A što se tiče udaje za Muhammeda, ne samo da je bila spremna, nego je sama, insistirajući i uz veliku želju, predložila sklapanje tog braka te je čak i mehr izdvojila iz svog imetka, što je bilo povod podsmijeha i kritika.

S obzirom da su žene uglavnom naklonjene bogatstvu i ugodnom životu i da im je najveća želja da dobiju bogatog i uglednog muža kako bi u bračnom životu uživale sve blagodati, jasno je da je Hatidža imala uzvišenije mišljenje o braku i da je iščekivala izvanrednog supruga i izuzetnu ličnost. Očito je da Hatidža nije željela bogatog i imućnog supruga, nego je tražila izuzetan karakter i produhovljenu ličnost koja će spasiti svijet od nesreće i neznanja. Historija nas obavještava da je Hatidža od nekih učenih ljudi svoga vremena čula da je Muhammed, s.a.v.a., posljednji Božiji Poslanik i sama je vjerovala u to. Neko vrijeme nakon što je Muhammeda izabrala za vođu svojih trgovačkih karavana – a možda je i sam taj postupak bio jedna vrsta ispita kako bi se uvjerila u mišljenja učenjaka, te je Mejseru, svoga slugu, postavila da nadgleda putovanja, pa joj je kasnije prepričavao čudne događaje vezane za Muhammeda – ta plemenita žena je konačno pronašla željenu osobu za brak. Pozvala je Muhammeda i rekla: “O Muhammede, pošto sam uvidjela da si ti plemenit, povjerljiv, istinoljubiv i karakteran, želim da sklopim brak s tobom.”[4]

Muhammed, s.a.v.a., je o tome obavijestio svoje amidže i oni su kao prosci otišli kod Hatidžinog amidže i iznijeli svoje namjere.

Hatidžin amidža, koji je bio od učenih ljudi, htio je odgovoriti, ali pošto nije mogao dobro govoriti, inicijativu je preuzela Hatidža i rekla je: “O amidža, iako si dostojniji od mene da govoriš, ja sama više raspolažem sobom”, a zatim je dodala: “O Muhammede! Sama sam ti predložila brak i mehr sam izdvojila iz svog imetka. Reci svome amidži da za svadbenu gozbu zakolje kamilu.”[5] Historija bilježi da je Hatidža Varaku uzela kao posrednika u sklapanju braka sa Muhammedom, s.a.v.a. Kada ju je Varaka obavijestio da su Muhammed i njegovi rođaci pristali na sklapanje braka, Hatidža mu je, u znak zahvale, poklonila veliki dar.[6] Kada je Muhammed htio izaći iz kuće, Hatidža mu je rekla: “Ova kuća je tvoja kuća i ja sam tvoja sluškinja. Kada god želiš, dođi u svoju kuću.”[7] Ovaj brak je za Poslanika imao veliku vrijednost jer je, sa jedne strane, bio siromašan i upravo iz tog razloga, ili nekih drugih, do dvadeset i pete godine nije se mogao oženiti, a s druge strane, bio je bez kuće i sam, osjećao je usamljenost i preko ovog blagodarnog braka riješio se neimaštine i, također, pronašao je prijatelja i dobrog savjetnika.

Muhammed, s.a.v.a., i Hatidža su osnovali jedno toplo i ugodno porodično okrilje. Prva žena koja je prihvatila Muhammedov poziv bila je Hatidža. Ta plemenita žena sav svoj imetak i bezgranično bogatstvo, bez ikakvog uvjetovanja, stavila je na raspolaganje Muhammedu, s.a.v.a. Hatidža nije bila od onih žena kratke pameti koje, čim imaju malo bogatstva i nezavisnosti, ne obraćaju pažnju na svog supruga i uskraćuju mu svoj imetak. Pošto je znala za uzvišeni cilj Poslanika i vjerovala je u njega, sav svoj imetak je stavila njemu na raspolaganje i rekla: “Troši ga na širenje Božije vjere kako god smatraš da je ispravno.”


Skoro svaki Mekelija je uložio novac u karavansku trgovinu. Bogati su bili u mogućnosti posjetiti strane zemlje na duge periode od nekoliko mjeseci. Ali ljudi ograničenih materijalnih mogućnosti su morali ostati kod svojih kuća. Oni bi stoga povjeravali svoju robu zastupnicima da je prodaju, a davali bi im i pare da kupe robu traženu u Arabiji a takva je jedino bila dostupna na tržištima Sirije, Yemena, Abisinije i Egipta. Kad bi im njihovi zastupnici donijeli tu robu u Meku, oni bi je prodavali i zarađivali. Bio je to sistem koji su oni našli realno održivim nakon dugogodišnjeg iskustva.


Pri ulasku u Meku, Muhamed je prvo otišao u okrug Kabe gdje bi obišao uobičajenih sedam krugova, ionda je otišao da se vidi sa svojim poslodavcem. Podnio joj je detaljan izvještaj o obavljenom putovanju i poslovnim transakcijama koje je obavio za njen račun. Kasnije je informisao svoga amidžu Ebu Taliba, o najvažnijem doživljaju, o njegovom novom iskustvu trgovca. Maysara, Hatidžin rob, je imao vlastitu priču koju će reći Hatidži. Ispričao joj je priču o putovanju u i iz Sirije te o dobiti koju je Muhamed zaradio za nju. Ali za njega je od priče o uspješnoj trgovačkoj misiji, bio mnogo zanimljiviji karakter i ličnost samog Muhameda. Izražavao je veliko divljenje prema Muhamedovom trgovačkom umijeću. Kazao je Hatidži da je Muhamedovo predviđanje bilo sigurno; njegova opažanja su bila tačna; i njegova procjena nepogriješiva. Hatidžu je ova priča fascinirala pa je postavila mnogo pitanja Maysari o svom novom nadzorniku, Muhammedu. Vjerovatno je ne bi iznenadilo da joj je Maysara kazao da je Muhamed najneobičnija osoba koju je ikad vidio i kako nema stvari za koju on nije bio sposoban da je uradi.

Narednog dana, Waraqa bin Naufal je došao do Hatidže. I on je htio da čuje vijesti koje su trgovci donijeli iz inostranstva. Najviše su ga zanimale vijesti o starom sukobu između Persije I Rimskog Carstva.Svako od ovih carstava je željelo da uspostavi vlastitu hegemoniju u cijeloj regiji zvanoj "Plodni Polumjesec." Vjerojevatno je I Waraqa kao I ostali stanovnici uložio novac u mekansku uvozno-izvoznu trgovinu pa je želio da se raspita kako je ovom karavanu prošla trgovina.
Hatidža je ispričala svom rođaku sve onako kako je čula od samog Muhameda I Maysare. Također mu je spomenula da joj je njezin novi nadzornik zaradio nezapamćenu dobit.
I Waraqa je razgovarao sa Mysarom o putovanju I o Muhamedu. Maysara je međutim htio da razgovara samo o Muhamedu.Ništa ga drugo izgleda nije zanimalo, a ponajmanje trgovački poslovi.
Kad je Waraqa čuo tu dugu priču, utonuo je u duboke misli. Nakon duže stanke, rekao je Hatidži : "Sudeći po onom što ste mi ti I Maysara ispričali o Muhamedu a sudeći I prema onom što ja znam o njemu, izgleda mi da on ima sve kvalitete, osobine, karakteristike I potencijale Božijeg poslanika.Njemu bi ustvari moglo biti suđeno da postane jedan od njih u vremenu koje dolazi.”
Zagledajući se u tamu paganske Arabije , Waraqa je bio u mogućnosti, možda na osnovu svoje dalekovidosti, spaziti svjetlucanje Svijetla Islama, koje će se uskoro pojaviti na horizontu i u Muhamedu je moguće prepoznao Donosioca toga svijetla.
Mnoge knjige koje govore o životu Muhammeda Mustafe, budućeg Poslanika Islama, Allahov blagoslov na njega I njegovu porodicu, su zabilježile izvjestan broj čudnih događaja koji su se navodno dogodili tokom njegovog putovanja za Siriju te tokom njegovog boravka u Siriji. A. Yusuf Ali, prevodilac Kur’ana Medžida, u tom pogledu piše:
"Nijedan vjerovjesnik nije pokazivao bilo kakve mu’džize (čuda) niti je očitovao unaprijed bilo kakve ”Znakove” , osim po Allahovoj volji. Allahova Volja (Mashiyat) je sveznajući , univerzalni Plan, koji nije načinjen u korist jednog plemena ili naroda ili jednog razdoblja ili zemlje. Najveća mu’džiza u historiji je bio I ostao- Kur’an. Azimu šani. Mi možemo osjetiti njegovu ljepotu i veličanstvenost danas, isto onako kao što su osjećali ljudi za vrijeme Muhammeda alejhisselama, čak i više, jer se naše kolektivno znanje o prirodi i Allahovom stvaranju povećalo."
Na drugom mjestu, A. Yusuf Ali kaže: "Znakovi poslani svetom Poslaniku Muhamedu sallallahu alejhi ve selleme su bili: (1) Kur’anski ajeti I (2)njegov život i djelo, u kojima su se Allahov Plan i Namjera očitovali."

Izgledalo je da su Muhamedov šarm i karizma uticali i na Hatidžu. Kao Meysara i ona je postala njegov ljubitelj, a i kako je iko mogao ne postati njegov ljubitelj. Hatidža ga je poznavala kao blagog, skromnog, tihog i nenametljivog mladića. Znala je i da ga Mekelije zovu Iskreni i Povjerljivi.(Sidik i Emin). A sada je objelodanio i svoju sposobnost u trgovini. Njegovo umijeće i razum su bili dio njegove karizme. Njena nova procjena Muhameda je stoga bila, da on nije bio puki zanesenjak koji gleda u zvijezde već praktični čovjek od posla. Ova procjena je podstakla njenu odluku da "izabere" Muhammeda kao rukovodioca njenih poslova na svim budućim putovanjima.

Muhamedovo trgovačko putovanje u Siriju se ispostavilo kao uvod u njegov brak sa Hatidžom.

Zabilježeno je da je jedna od bliskih prijateljica Hazreti Hatidže , bila žena plemenitog roda iz Meke, a zvala se Nafisa(ili Nufejsa) kći Munyahova. Ona je znala da je Hatidža odbila mnoge prosce. U prvi mah se pitala da li postoji ijedan čovjek u Meki koji odgovara standardima koje je ona postavila. Mnogo je puta razgovarala o tom pitanju sa Hatidžom. Naposlijetku je obavila još jedan razgovor sa njom. Ono što je zaista impresioniralo Hatidžu, njena je prijateljica zaključila, bio je karakter – čisti karakter. Hatidža se divila samo čovjeku sa etičkim i moralnim principima.

Desilo se i to da je Nafisa (ili Nufejsa) znala da ima jedan takav čovjek u Meki a zvao se, Muhamed. Zabilježeno je da je jednog dana Muhameda dok se vraćao kući od Kabe, Nafisa zaustavila pa se sljedeći razgovor odvio između njih:
Nafisa:”Muhammede, ti si mladić i neoženjen si. Ljudi koji su mnogo mlađi od tebe su već oženjeni; neki čak imaju i djecu. Zašto se ne ženiš? “
Muhammed: Nemam mogućnosti da se oženim; Nisam dovoljno bogat da bih se oženio.
Nafisa: “ Kako bi glasio tvoj odgovor, kad bi imao priliku da se oženiš ženom - lijepom, bogatom, uglednom i časnom, uprkos tvome sadašnjem siromaštvu?

Muhammed: “Ko bi mogla biti takva žena? “
Nafisa: “Takva žena je Hatidža, kći Huvejlidova.
Muhammed: “Hatidža? Kako je moguće da bi se Hatidža udala za mene? Znaš da su je mnogi bogati i moćni prinčevi i vođe plemena prosili i da ih je ona sviju odbila.
Nafisa: “Ako si saglasan da se oženiš njome, samo reci a ostalo prepusti meni.Ja ću sve dogovoriti. “

Muhammed je želio da obavijesti svog amidžu i staratelja o Nafisinom koraku i da se posavjetuje sa njim po tom pitanju prije nego joj odgovori.
Ebu Talib je poznavao Hatidžu jednako dobro kao što je znao svog bratića. Nafisin prijedlog je pozdravio s odobravanjem. Što se njega tiče, nije bilo sumnje da bi Muhammed i Hatidža bili idealan par.Stoga je on dao svoj blagoslov ovom bračnom prijedlogu. Odmah zatim, Muhamed je kazao Nafisi da prihvaća njezin prijedlog te da ona ima njegovu dozvolu da u njegovo ime ugovori brak sa Hatidžom.
Čim je Ebu Talib odobrio ovu ženidbu, poslao je svoju sestru Safiju da ode do Hatidže I porazgovara sa njom o predloženom braku. U međuvremenu, Nafisa je već završila "glavni dio posla," I Hatidža je očekivala posjetu iz kuće njenih budućih rođaka. Ljubazno je primila Safiju, ugostila je i kazala joj da je izabrala njenog (Safijinog) bratića za svog životnog druga bez ikakvih preduslova i rezervi. Safija je bila vrlo sretna zbog uspjeha svoje zadaće. Prije nego je napustila njezinu kuću, Hatidža joj je dala elegantnu haljinu na poklon, koju je ona primila sa izrazom velike radosti i zahvalnosti.
Ebu Talib je onda odlučio da se vjenčanje obavi po tradicionalnim običajima . Kupio je darove za Hatidžu, i poveo svoju braću, Abbasa i Hamzu Hatidži u posjetu da formalno isprosi Hatidžu za svoga bratića. Hatidža je primila darove koje joj je Ebu Talib donio i naravno prihvatila je bračnu ponudu. Ove dvije strane su odmah odredile tačan dan sretnog vjenčanja. Sam Ebu Talib se pobrinuo da izvrši pripreme za brak svog voljenog bratića. Za tu blagoslovljenu priliku, on je iznio sve nasljeđene značajnije porodične stvari . Ovo je uključivalo i ogrtač i štap koji su pripadali Abdul Muttalibu, posljednjem vođi Beni Hašima. Mladoženja je obukao ogrtač i držao štap u ruci. Ebu Talib je stavio crni plemenski turban na mladoženjinu glavu i prsten od zelenog ahata na njegov prst. Prsten je svojevremeno pripadao Hašimu bin Abd Manaf bin Qusayy.
Vjenčanju su prisustvovali svi poglavari Kurejša i velikaši Meke. Mladoženja je jahao plemenitog i uznositog konja, a mladi ratnici Beni Hašima su zamahivali sjajnim mačevima visoko iznad njihovih glava prateći ih od Ebu Talibove pa do Hatidžine kuće. Žene Beni Hašima su otišle ispred mladoženje, i već su bile u ugošćene u mladinoj kući.


Hatidžina kuća je bila osvjetljena mnoštvom svjetiljki. Unutar kuće, lusteri su visili na zlatnim lancima sa plafona, a svaki luster je držao sedam svjetiljki.Gosti su stigli u sami suton.

Svi su gosti čestitali Muhamedu Mustafi na njegovom vjenčanju, I poželjeli mu sreću. Čestitali su i njegovom amidži, Ebu Talibu, na upriličenoj svečanosti. A njih su se obojica zahvaliili svim gostima na iskrenim željama.
Nakon gošćenja, svaki od gostiju je darovan počasnim svečanim odjelom, u skladu sa starovjekovnim običajem arapskog plemstva.

Odmah potom, glavni upravitelj svečanosti je objavio da je mlada mlada spremna za polazak. Pred kućnom kapijom bila je spremna deva, opremljena bogatim bijelim ogrtačem. Svi su se gosti okupili u predvorju da isprate mladu do kućne kapije.

Vjenčanje Muhameda i Hatidže je sviju činilo sretnim ali Ebu Talibova radost nije imala granica. Bio je vrlo zabrinut iz želje da njegov bratić ima dobru ženu.Ova zabrinutost se preokrenula u čistu i nepomućenu radost kada mu se bratić oženio Hatidžom. Bolji par se nije mogao naći.Ebu Talib je zahvaljivao Allahu na sreći koju je Muhamedu podario, a sretni su bili I njegova braća Abbas i Hamza kao i svi ostali pripadnici roda Beni Hašim.

Hatidža je dugo godina čekala savršenog čovjeka.Na kraju je njeno čekanje nagrađeno Muhamedovim dolaskom, I oni su bili sjedinjeni svetim brakom.

Porodično gnijezdo, koje su prvi svili hazreti Adem, a.s., i Havva, svoje savršenstvo je dostiglo u porodici Plemenitog Muhammeda, a.s., i hazreti Hatidže

Hatidžine ruke su ubrale ruže u njegovom sretnom domu, koji je bio poput Džennetske bašče, i tokom cijeloga života mu pružale bukete ljubavi i vjernosti.. Na taj način ona je postala žena najsretnije porodice na ovom svijetu. Bila je toliko prefinjena i plemenita da je Allahov Poslanik, a.s., za nju rekao: „Ja sam, uistinu, opskrbljen njenom ljubavlju!“*

Vjenčanje Muhameda, a.s., i hazreti Hatidže je bilo prvo i posljednje svoje vrste u svijetu. To je bilo jedino vjenčanje na cijelom svijetu koje je bilo ispunjeno božanskim kao i materijalnim blagodatima. To je bio brak koji je nemjerljivo I neprocijenljivo obilovao blagoslovima nebesa i zemlje.

Narednih godina njihovog braka, Muhammed je nastavio putovati sa Hatidžinim karavanima do Sirije.M. Shibli, Indijski historičar, kaže da je Muahmed putovao i u Jemen. Gdje god da je išao, zarađivao je. Hatidža je angažovala i druge zastupnike da prodaju ili kupuju robu za nju,pa su i oni ostvarivali za nju određenu zaradu. Ali tok događaja se mijenjao; umjesto da proširuje posao kao što je radila godinama prije udaje, Hatidža je počela da postepeno smanjuje svoje angažmane dok nije rasprodala svu robu i pokrila sve investicije.


Brak je otvorio novo poglavlje u životima Muhameda i Hatidže. Osnovna crta obvog “poglavlja” bila je sreća – najčistija vrsta sreće.Blagoslovljen srećom kakvom je njihov brak bio, blagoslovljen će biti i djecom. Njihovo prvo rođeno dijete bio je dječak koga su nazvali Kasim. Tada su po rođenju novorođenčeta Kasima, njegovog oca Muhammeda Mustafu, prozvali Ebul-Kasim – otac Kasimov - po arapskom običaju. Nakon njega rodila je kćeri, pa onda sina 'Abdullaha. Nosio je nadimke Tahir i Tajib.Obojica, Kasim i Abdullah, umrli su još kao bebe. Obojica sinova umrli su u Mekki, u ranom djetinjstvu, te zbog toga o njima nema mnogo podataka u biografskoj literaturi. Smrt djece veoma teško pada roditeljima, bilo gdje i bilo kada, pa je i Poslaniku, a.s., i njegovoj vjernoj supruzi Hatidži bilo veoma teško kada su umrli njihovi sinovi. Predislamski Arapi su, inače, imali jedan neljudski običaj, we'du-l-benat - zakopavanje žive ženske djece. To su činili zbog toga što se u njihovoj paganskoj vjeri smatralo da ženska djeca donose nesreću porodicama u kojima se rađaju. Zato su, samo zbog nužne reprodukcije svoje nacije, ostavljali pokoju djevojčicu da živi kako bi mogla rađati djecu. Naravno, Poslanik, s.a.v.s., nikada nije ispoljavao bilo kakav oblik paganske religioznosti niti je učestvovao u njihovim obredima.[8]

U sredini u kojoj su ženska djeca zakopavana, smrt muške djece smatrana je još većom tragedijom. To su i mušrici iskoristili kada su Poslaniku upućivali prigovore. Oni su, naime, govorili da će Poslanik, s obzirom da su mu pomrla muška djeca, ostati ebter, tj. bez spomena i nasljednika. O tome se u suri El-Kevser govori u Kur'anu časnom: 'Mi smo ti (Muhammede), uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi (i prigovara ti zbog smrti tvoje djece) sigurno će bez pomena ostati.'

U svim sirama navodi se da je Poslanik, nakon stupanja u brak, od svoje supruge Hatidže dobio kao dar mladog roba koji se zvao Zejd ibn Harise. Ubrzo, Poslanik oslobođa Zejda i, s obzirom da su mu muška djeca umirala, uzima ga za svog posinka. Zejda su tada počeli zvati Zejd ibn Muhammed i on postaje stalni član Poslanikove porodice. Kasnije će Objava dokinuti taj običaj i regulisati propise u vezi s usvajanjem djece. Zejd ibn Harise je do kraja života bio ljubimac Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Od svih ashaba jedino je on po imenu spomenut u Kur'anu časnom (sura El-Ahzab, 37. ajet), što predstavlja posebnu počast. Poginuo je kao šehid, radijallahu 'anhu, u Bici na Mu'ti, osme godine po Hidžri, noseći bajrak islama i hrabro se boreći protiv Bizantinaca i njihovih arapskih saveznika.

Zejneb je najstarija Poslanikova kćerka. Poslanik ju je udao za Ebu-l-'Asa ibn er-Rebi'u, sina Hatidžine sestre Hale. Kada je Poslaniku počela stizati Objava, mušrici su zahtijevali od Ebu-l-'Asa da razvjenča Zejnebu, što je on odbio. Ebu-l-'As je učestvovao u Bici na Bedru u mušričkom taboru i bio je zarobljen. Dirljiva je priča koja se tim povodom spominje: Zejneb je za otkup svoga muža poslala ogrlicu koju je dobila kao poklon od svoje majke Hatidže. Tu ogrlicu Poslanik, a.s, ranije je poklonio svojoj voljenoj ženi. Nakon savjetovanja s ashabima, ogrlica je vraćena Zejnebi a njen muž je pušten na slobodu. On se tada zavjetovao da će, po povratku u Mekku, dopustiti Zejnebi da učini hidžru u Medinu. Svoj zavjet je i ispunio i ubrzo je i on primio islam i stigao u Medinu. Poslanik ga je tada ponovo oženio Zejnebom. Zejneb, kći Muhammeda, a.s., preselila je na ahiret početkom osme godine po Hidžri. S Ebu-l-'Asom rodila je kćerku kojoj su dali ime Umama. Poslanik je svoju unuku mnogo volio i rado se igrao s njom. Kasnije, kada je na ahiret preselila njena tetka hazreti Fatima, Umama se udala za hazreti Aliju, ali s njim nije imala djece. Nakon Alijine pogibije, udala se za čovjeka po imenu Mugire ibn Nevfel i s njim rodila sina po imenu Jahja. U biografskoj literaturi navodi se da Jahja nije imao potomstvo.[9]

Nakon Zejnebe, hazreti Hatidža rodila je Rukajju. Rukajja bijaše izuzetno čestita, čedna i plemenita djevojka blistave fizičke ljepote. Bijaše vjerena ili možda čak i udata za Ebu Lehebova sina Utejbu, ali ju je on ubrzo, pod pritiskom svojih roditelja, morao ostaviti. Međutim, kratko nakon toga njezinu ruku je zaprosio plemeniti Osman ibn Affan tako da se ona, uz veoma veliku radost svojih mubarek roditelja, udala za hazreti Osmana. Oboje su još od prvih dana primili islam i čitav svoj život iskreno služili dragome Allahu, tako da su svoju izuzetnu fizičku ljepotu krunisali još važnijom duhovnom, unutarnjom ljepotom.[10]

Zajedno su se iselili u Abisiniju, ali su se nakon samo nekoliko godina ponovo vratili u Meku. Zajedno sa ostalim muslimanima učinili su Hidžru. U Medini su Osman i Rukajja dobili svoje jedino dijete, sina Abdullaha, ali je dječak ubrzo preselio na ahiret. Nedugo nakon tog plemenitom kušnjom i bolom ispunjenog događaja malehnom Abdullahu se, u vječnosti budućega svijeta, u okrilju milosti uzvišenog Allaha, Svemilosnog, Samilosnog, pridružila i njegova plemenita majka hazreti Rukajja, kćerka Muhammedova, alejhisselam. Nakon Rukajjine smrti Osman od Poslanika prosi njenu sestru Ummu Kulsum i Poslanik se s tim slaže. Poput Rukajje i Ummu Kulsum se prvo udala za sina Poslanikovog amidže Ebu Leheba: za 'Utejbu. Ebu Leheb i njegova supruga Ummu Džemil postali su veliki protivnici Muhammedu, a.s., kada je on počeo da poziva u islam. Da bi dodatno napakostili Poslaniku, njih dvoje nagovorili su svoje sinove da razvjenčaju Poslanikove kćeri, što su oni i učinili.

Zbog toga što je dva puta bio Poslanikov zet i oženio dvije njegove kćeri, hazreti Osman nazvan je Zu en-Nurejn (Vlasnik dva nura), čime se aludira na dvije Poslanikove kćeri. Ummu Kulsum preselila je na ahiret devete godine po Hidžri. Nije zabilježeno da je rađala djecu.[11]

Fatima ez-Zehra' najmlađa je Poslanikova kćerka. Rođena je kada je Poslaniku bilo, otprilike, trideset i pet godina i njeno rođenje poklapa se s događajem u vezi s postavljanem Hadžeru-l-esveda prilikom rekonstrukcije Kabe. U toj godini Poslanik se, s obzirom da je njegov amidža Ebu Talib imao brojnu porodicu pa mu je trebalo pomoći, dogovorio s amidžom 'Abbasom da svako od njih uzme u svoju kuću po jedno Ebu Talibovo dijete: Poslanik je uzeo Aliju, r.a., a 'Abbas Dža'fera. Tako je hazreti Fatima odrasla igrajući se s hazreti Alijom jer su njene sestre bile udate i prešle su u kuće svojih muževa. Hazreti Fatima bila je dražesno i Poslaniku posebno drago biće. O njoj i njenim vrlinama Poslanik je izrekao više hadisa. Kada je odrasla Poslanik ju je vjenčao za Aliju, r.a. To se desilo godinu dana nakon Hidžre. Njihov bračni život počeo je godinu dana kasnije. U tom braka rođeni su Poslanikovi unuci: Hasan, Husejn i Muhsin, te unuke: Ummu Kulsum i Zejneb. Hazreti Fatima, r.a., preselila je na ahiret šest mjeseci poslije oca, tj. trećeg ramazana jedanaeste godine po Hidžri. Preko njenih sinova hazreti Hasana i Husejna, r.a., nastavljeno je potomstvo posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Nastaviće se ako Bog da

Priredio: Esad Bajić

 

Fus note:

* Buhari

[1] Biharul-envar, sv. 16, str. 26.

[2] Sire Ibn Hišam, sv. 4, str. 199.

[3] Varaka je bio rođak hazreti Hatidže. Najstariji od svoje braće i sestara. Kritikovao je Arape zbog obožavanja idola i odstupanja od prave vjere njihovih predaka - poslanika Ibrahima I Ismaila. Waraqa ih je prezirao Arape zbog njihovog mnogoboštva i njihovih moralnih pokvarenosti. Sam Waraqa je slijedio vjeru Poslanika Ibrahima, a.s. On nikad nije pridruživao Allahu druga. Nije pio niti je kockao i bio je darežljiv prema nevoljnicima i siromašnima. Varaka je bio jedan od rijetkih obrazovanih ljudi u Maki. Neki historičari spominju da je posjedovao arapski prijevod Biblije sa Hebrejskog te da je također čitao i druge knjige koje su napisali jevrejski i kršćanski teolozi. Bio je spreman na sve u potrazi za istinom u svijetu tame koji je postajao sve mračniji, I čeznuo je da je pronađe sve do svoje smrti, ali nije znao kako.

[4] Biharul-envar, sv. 16, str. 9.

[5] Tezkiretul-havas, str. 302; Biharul-envar, sv. 16, str. 14.

[6] Biharul-envar, sv. 16, str. 65.

[7] Sefinetul-bihar.

* Muslim.

[8] Esmir M. Halilović, Poslanikove supruge,

[9] Muhammed Muveffek Sulejme, Kćerke Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem

[10] S.M.Medeni Abbasi, Kćerke časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

[11] hfz. dr. Safvet M.Halilović, Sira –Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, životopis