Tue09172019

Last updateTue, 10 Sep 2019 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Mete nisu slučajno odabrane

Mete nisu slučajno odabrane

Početkom oktobra 2003.godine (prije 10 godina) pojavila tkzv. zelena knjiga. Bio je to težak ugriz u živo meso bošnjačko-muslimanskog bića u Bosni i Hercegovini. Ukratko, tom tkzv. knjigom očito se želilo zadati smrtni udarac posljednjem jedinstvenom bedemu odbrane državnosti Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimana kao naroda. Tom tkzv. knjigom se udarilo u najosjetljiviji dio našeg bića, a to je čast vjere, čime se pokušalo prikazati značajan broj tada aktivnih uposlenika Islamske zajednice, a neki od njih su bili i na visokim položajima, kao saradnike zloglasne UDBA-e, tj. kao doušnike komustičkog režima, što se u stvarnosti predstavljalo kao izdajnike, prodane duše isl. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, tada na čelu sa uvaženim reisu-l-ulemom dr.Mustafom ef. Cerićem, bio je na velikom iskušenju. Od stava Rijaseta je sudbinski zavisilo i jedinstvo cijele Islamske zajednice, te jednistvo Bošnjaka muslimana kao naroda. Tadašnji uvaženi reisu-l-ulema dr.Cerić je imao sluha, pa je sa saradnicima uspio u tom teškom trenutku ipak očuvati jedinstvo Islamske zajednice, ali i pojedince, pomenute u pamfletu „zelena knjiga“, od daljnjeg šikaniranja. Bilo je pojedinaca koji se nikada nisu pomirili sa stavom Rijaseta Islamske zajednice da se nikoga ne može optuživati za nešto bez jasnih dokaza, pa je zbog takvog stava tadašnji uvaženi reisu-l-ulema dr.Cerić dobio ljute neprijatelje u onima s čijim se stavovima nije slagao, a koji su tražili progon svih onih čije je ime spomenuto u tkzv. zelenoj knjizi.. Očito je da mu oni to nisu nikada zaboravili. Danas, kada je stanje u Državi u mnogo čemu i teže nego li 2003.godine, ponovo se udara u najzdravije tkivo u ovoj Državi, Bosni i Hercegovini, a to je Islamska zajednica. Ponovo se visoke dostojanstvenike Islamske zajednice svrstava u komunističke doušnike. No, ono što je sada mnogo teže jeste činjenica da te strijele odapinju pojedini ugledni naučni radnici iz samog kruga Islamske zajednice. Slučajnosti nema!? Mete nisu slučajno odabrane!!! Meta je Dr.Cerić, u kome se personificira(la) Islamska zajednica; muftija Zukorlić, koji je personifikacija Sandžaka i Bošnjaka u Republici Srbiji; a sada i muftija Smajkić kao personifikacija Bošnjaka u Hercegovni, a posebno u Mostaru. Cilj, sredstva i metode su potpuno iste. Nije čudno to da, kako prije 10 godina tako i danas, izvor „informacija“ jeste Zagreb, odakle se komandovalo napadima regularnih jedinica Hrvatske vojske i jedinicama Hrvatskog vijeća obrane na Mostar, Konjic, Gornji Vakuf, Bugojno, Travnih Vitez...; odakle se željelo podijeliti Bosnu i Hercegovinu... ali jeste čudno, neshvatljivo i neprihvatljivo da takve „informacije“ neki umni Bošnjaci uzmu i prihvate po principu „novo za gotovo“, i to što je još gore prihvate ih kao „nepobitan dokaz“. U cijeloj ovoj priči oko tkzv. zelene knjige i „saradnika UDBA-e“ ima jedan interesantan momenat. Upravo u ramazanu 2003.godine, gdje se baš pred taj ramazan i pojavila tkzv. zelena knjiga, na iftaru u Konjicu, koji je organizirao Medžlis, bili su prisutni veliki umovi Bošnjaka muslimana i Islamske zajednice: tadašnji zamjenik reisu-l-uleme, hfz Ismet ef. Spahić, dr.Enes Karić, dr. Ismet Bušatlić, Mustafa Spahić Mujki, Zijad Ljevaković, dr.Mustafa Hasani, Nezim Halilović Muderris, mr.Ferid Dautović, Bajro Perva, Remzija Pitić... Na sijelu poslije iftara, sa uglednim gostima bila je i grupa konjičkih imama, pa se zapovrgnula i priča oko tkzv. zelene knjige. Od osvrta na tkzv. zelenu knjigu izdvajam:Dr.Ismet Bušatlić je, između ostalog, kazao: „Pročitao sam to od korice do korice. Slobodno mogu kazati da je to najobičniji panflet; da nema apsolutno nikakvu naučnu niti bilo koju drugu vrijednost; to je samo zbir najobičnijih papira bez broja protokola, potpisa i bez pečata!“ Dr.Enes Karić je, između ostalog, kazao: „Mnogi ljudi su po službenoj dužnosti imali susrete sa raznim državnim, pa i policijskim organima, kako onda tako i danas. Ja kao dekan imam potrebu razgovarati i sa drugim državljanima. Nedavno sam razgovarao sa nekim Amerikancima. Ko meni garantuje da za nekoliko godina tamo neko mene neće optužiti kao „saradnika CIA-e“!?Tako je taj susret i razgovor o tkzv. zelenoj knjizi protekao u atmosferi otvorenih i konstruktivnih promišljanja, ali i, što je još važnije, sa nepodijeljenim stavom da se upravo radi o najobičnijem panfletu koji ima za cilj slabljenje Islamske zajednice, a time i bošnjačko muslimanskog naroda. Danas, 10 godina poslje, ponovo se koristi taj panflet za novi udar na Islamsku zajednicu i njene najznamenitije ličnosti u dva posljednja desetljeća. Javni istup dr.Latića, te medijske optužbe protiv bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice dr.Mustafe ef. Cerića, muftije Muamera ef. Zukorlića i naposljetku muftije Seida ef. Smajkića jasno upućuju da se radi o organiziranom, orkestriranom i do kraja isplaniranom pokušaju ponovnog udara na jedinstvo Islamske zajednice, te dodatnom raslojavanju i slabljenju bošnjačko muslimaskog naroda, koji jedini nastoji očuvati cjelovitost multikulturalne, multireligijske i multinacionalne Bosne i Hercegovine. Na žalost, svjesno ili ne svjesno, u to su se uključili i neki umni Bošnjaci muslimani iz samih redova Islamske zajednice. Zaista je krajnje degutantno i neislamski, na osnovu tkzv. zelene knjige i bez bilo kakve sudske presude, govoriti o nekome kao saradniku obavještajnih službi SFRJ, posebno o uglednim ljudima koji su teret Islamske zajednice nosili cijeli svoj radni vijek, kojima su ljudi uglavnom iskazivali puno povjerenje, koji su ljudima pomagali koliko se pomoći moglo, a u isto vrijeme, što je i najvažnije, niko ne može prokazati bilo kojeg pojedinca kojem je nešto nažao učinjeno zbog „saradnje“, ili tačnije rečeno, komunikacije po službenoj dužnosti, bilo kojeg pojedinca iz službi Islamske zajednice, sa predstavnicima Jugoslovenskih vlasti.Uostalom, nije li, između ostalih, i rahmetli Husein ef. Đozo bio član Handžar divizije koja je ratovala u okviru SS jedinica nacističkog režima tokom Drugog svjetskog rata, a koja je i formirana sa ciljem da se pokuša nacističke vlasti informisati o zločinima koje su činile ustaške jedinice nad Bošnjacima muslimanima u to vrijeme, kako bi isti prestali, pa je ipak Husein ef. kod svih umnih Bošnjaka muslimana bio i ostao neosporni autoritet.I danas, ko garantuje da za koju godinu neće biti sataniziran bilo koji pojedinac koji je imao službenu, pa i prijateljsku komunikaciju, sa predstavnicima vlasti, a posebno sa onima koji rade u policijskim organima?! Ko garantuje da za neko vrijeme neće doći neki Šimunović sa nekakvim papirom na kojem će pisati da su, oni koji danas optužuju bivšeg reisu-l-ulemu dr Cerića i muftiju Smajkića za „saradnju sa UDBA-om“, bili saradnici SIS-a, M16 isl.!? Hoće li Bošnjaci muslimani i tada trebati vjerovati tom nekom Šimunović?!?!?! Hoćemo li i tada pisati knjige i pitati se „jeli nam to sudba!“?Na kraju krajeva, koja je razlika imati službenu komunikaciju sa ondašnjim predstavnicima vlasti, pa i policijskih organa, i imati to isto i danas. Obavještajac je uvijek obavještajac! I danas se ljudi progone zbog svojih političkih stavova samo zato što se ne podudaraju sa ciljevima i željama raznih centara moći. Nije li to slučaj upravo sa svatrojicom bošnjako-muslimanskih autoriteta koji su predmet sataniziranja u posljednje vrijeme?! A koliko je tek drugih ljudi, pa i službenika Islamske zajednice, koji su i danas predmet praćenja raznih obavještajnih službi?! Zašto?! Za čije interese?!Zašto se dugi niz godina satanizira muftija Seid ef. Smajkić? Kada muftija Seid ef. Smajkić iznosi političke stavove o uređenju Grada Mostara, onda je to miješanje u politiku, a kada biskup dr.Ratko Perić također iznosi svoj stav, o istom ovom pitanju, onda to „nije miješanje u politiku“?! Kada muftija Seid ef. Smajkić govori o ugroženosti Bošnjaka muslimana u Mostaru, Stocu, Čapljini, Livnu, Tomislavgradu, onda se on, najblaže rečeno, tretira kao destabilizirajući faktor po odnose Bošnjaka i Hrvata, a kada kardinal Puljić govori o ugroženosti Hrvata u Sarajevu, onda je on borac za ljudska prava. Tu nema dileme, takvu percepciju stvari i događaja, javnosti nameću centri moći u Zagrebu, Beogradu, Parizu, Londonu, Briselu ... što niukom slučaju neumanjuje odgovornost ljudi u Bosni i Hercegovni, koji poginju glavu pred takvom predstavom, a posebno onih koji takvu percepciju bez razmišljanja prihvate, pa čak bivaju i njenim promotorima ili čak glavnim protagonistima.Očito je da vrijeme za rješavanje nekih pitanja ističe. U Mostaru se rješava bošnjačko nacionalno pitanje, od čega zavisi sudbina Bošnjaka muslimana u Mostaru i Hercegovni. Razvoj događaja jasno upućuje na to da se nešto krupno sprema za Mostar i Bošnjake muslimane u njemu. No, za ta buduća „rješenja“ je nophodno diskreditirati i ukloniti muftiju Seid ef. Smajkića kao što se desilo njegovim čestitim prethodnicima u sličnim okolnostima: muftiji Karabegu i muftiji Ali Fehmi Džabiću. Razlika je jedino u tome što je r.muftija Karabeg smetao domaćim faktorima, r.muftija Ali Fehmi Džabić stranim okupatorskim faktorima, a muftija Seid ef. Smajkić smeta kako stranim tako i domaćim faktorima koji trebaju biti egzekutori Bošnjaka u Mostaru ali im je muftija Smajkić zapreka. To nema cijenu i za to se ne biraju sredstva!Ipak muftija Seid ef. Smajkić će otići kada za to dođe vrijeme, ali njegova vizija za uređenjem Grada Mostara, kao multi nacionalnog; multireligijskog; bošnjačkog i srpskog koliko i hrvatskog grada, ako Bog da, neće nestati. Koliko god pojedinci pokušavali okaljati lik i djelo r. Husein ef. Đoze, bivšeg reisu-l-uleme dr.Mustafe ef. Cerića, muftije Muamer ef. Zukorlića, muftije Seid ef. Smajkića...to, ako Bog da, neće uspjeti.