Tue09172019

Last updateTue, 10 Sep 2019 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Hutba: Mjesec mevluda

Hutba: Mjesec mevluda

Hvala Allahu Koji je poslao Svoga roba Muhammeda, kao poslanika, donosioca radosnih vijesti, i onoga koji je dostavio trajnu opmenu ljudskome rodu do Dana Sudnjega. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu, vrle drugove –ashabe, i neka je Allahova milost, spas i blagoslov na sve čestite Božije robove na Zemlji. Amin!

Draga braćo – vjernici,
Na početku smo trećeg hidžretskog mjeseca, rebiu-l-evvela, dakle mjeseca mevluda, mjeseca u kojem je Uzvišeni Allah ljudskom rodu ukazao posebnu milost, jer se baš u njegovu 12. danu rodio naš poslanik Muhammed. Naše razumjevanje i praktikovanje islama, ovdje na ovim prostorima, dalo je tom događaju počasno mjesto u vjerskoj praksi, kulturi i tradiciji. I to treba vjerno i ljubomorno čuvati, njegovati i održavati.

Stoga ćemo, ako Bog da, na dostojan način i ove godine taj događaj obilježiti, lijepim i sadržajnim programima, koji će nadamo se, biti dodatnim motivom da u svom životnom putu što dosljednije slijedimo našeg Poslanika, da njegove poruke i praksu oživotvorimo kao trajne i neprolazne vrijednosti s kojima hodimo kroz život. Ustrajno i dosljedno!

Baš kao što je sinoćnjim programom u našem Studentskom hotelu, naša mladost koja se organizuje kroz Medžlisovu sekciju za mlade, poznatu pod imenom Info –servis za mlade, organizovalu svoju petu godišnju akademiju, na kojoj je predstavljena jedna lijepa ogrlica od 34 realizovana programa u prošloj godini, različitih sadržaja; od duhovno –odgojnih, preko socijalno –humanitarnih, sportsko –rekreativnih do ekoloških. Ta godišnja prezentacija održava se pod geslom „U dobru s mladima“ i ima svoju već utemeljeno mjesto i tradiciju u našoj dosljednoj brizi, pažnji i podršci koju pružamo mladima na putu njihova organizovanja i učešća kroz programe i sadržaje koji imaju oplemenjujući i motivirajući karakter i vrijednosti.

Upravo danas, ta misao i ideja dobra i istrajavanja nas podstiču da u ogledu života i prakse Božijeg poslanika, sagledavamo naše stanje, naše mogućnosti i naše vlastite slabosti. Dobro kao vrijednost je vjerničko opredjeljenje, put i staza. To je ideal vjere i vjerovanja. To je suština i bit vjere. To je ogledalo vjere na djelu i praksi.

فَمَنْ يَعْمَلْ مِنَ الصَّالِحَاتِ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَا كُفْرَانَ لِسَعْيِهِ وَإِنَّا لَهُ كَاتِبُونَ
„A onaj ko bude dobra djela činio a vjernik je, njegovom trudu i djelu na putu dobra nikada se trag neće zamesti, niti će biti poništen. A to će biti uredno u knjigu ubilježeno i zapisano!“ (Al-Anbiya, 21)

Dobro je bilo odlika života Poslanikova. U dobru je bio, dobrom i korisnom mišlju bio zaokupljen, na dobro uvijek napućivao, od zla odvraćao. Istrajavanje za dobre i korisne stvari i poslove bilo je Poslaničko opredjeljenje koje je vjera podstrekivala, a korist od toga bila golema.

Korist za ljude, za zajednicu, jer se on rukovodio svojom mudrom porukom u kojoj stoji: خيرُ الناس أنفعهم للناس
"Najbolji čovjek u zajednici je onaj koji koristi ljudima"

A u jednoj predaji se prenosi se da je h. Alija je rekao: شر الناس مَن يضُر الناس
"Najgori čovjek u zajednici je onaj koji nanosi štetu ljudima“.

Ovu poruku valja razumjeti po svim širinama i dubinama našeg življenja, i zapitati se koliko smo u našoj vjerničkoj praksi dobrotom prožeti, u dobrotu uključeni, dobrotom kao misijom zaokupljeni, a koliko smo sebe od zla i beskorisnih stvari koje donose samo štetu ljudima udaljili!

Previše je u našoj svakodnevnici, pa i u kompletnim životima stvari i pojava koje možemo slobodno podvesti pod beskorisne i štetne, a koje Poslanik imenuje pojmom gibet! Šta to označava ovaj pojam koji se i u našoj jezičkoj praksi kao arabizam upotrebljava? Gibet je bavljenje tuđim životima, stvarima i pojavama, na jedan površan, nedostojan način, bez motiva i želje da se u tom našem bavljenju nekim ili s nečim nešto unaprijedi i popravi, tj. bez trunke namjere da se djeluje pozitivno i s namjerom poboljšanja.

Ovakav pristup je odveć prisutan u našoj stvarnosti, a štetan je i nepotreban. Ukoliko smo u mogućnosti uključimo se u projekat dobra, podržimo to riječju i djelom, pa i srcem ako ne možemo drukčije. Ne nanosimo štetu, ne budimo površni u izricanju sudova i pogleda na stvari i pojave. Razmotrimo stvari iz svih pravaca!

Šta je to još što je naš Poslanik ustvrdio kao golemi problem i prepreku na putu dobra i ustrajavanja u njemu? Koje su to duhovne sabosti koje slabe i crpe našu duhovnu snagu, energiju i volju da se održimo vitalnim i moćnim na putu koji treba biti naš put, a to je put dobra, rahatluka, koristi i preporoda, ono što donosi koristi i nama, a i zajednici ljudi s kojima dijelimo sudbinski dosuđeno vrijeme i životni prostor. To su dvije slabosti: حب الدنيا و كراهية الموت! Gramzivost i pohlepa za dunjalukom i preziranje smrti i žrtvovanja!

Prva pojava – pohlepa i gramzivost: To su oni momenti kad dunjaluk u potpunosti gospodari nama, a ne mi njime. To su oni momenti kada trebamo dati dunjaluk kada zatreba, a mi to nismo spremni. To je ono stanje kada se za njim žudi preko mjere, kada to postaje pohlepom i gramzivošću. To je ono što Kur'an ističe kao veliku stvar i vrijednost kada to čovjek nadvisi inadvlada, dakle oslobodi se tog stanja, onda se to imenuje slobodom i uspjehom:

وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
„A onaj ko se sačuva od pohlepe i gramzivosti, on će sigurno uspjeti.“ (Hašr,9)

Druga pojava: prezir smrti i žrtvovanja je ona situacija kada se u duši čovjeka izgradi takav osjećaj da ga se ne tiče bilo kakav javni, opći, zajednički interes, pravo i stvar. Sve je dakle podređeno ličnom interesu i brizi za samo ličnim potrebama. Tu nema spremnosti ni našto, pa naravno nema motivacije, niti bilo kakvog znaka da se želi uključiti u hod na putu dobra.

Poslanik u ovom hadisu nije, očito je, predskazivao strah od prirodne smrti, jer je ona prirodna ljudska osobina. Sam Poslanik , a.s. je savjetovao mladim ashabima pred vojne pohode da ne traže od Allaha bliski susret sa neprijateljem na bojnom polju, jer nikad se ne zna hoće li se čovjek prepasti smrti i pobjeći sa fronta, a to bi onda bio vrlo težak grijeh! Dakle, ovdje se, evo predskazuje jedno teško – apokaliptičko vrijeme, kao da je ovo naše, gdje detektiramo takve slabosti unutar nas samih, koje nas sputavaju, otežavajući nam hod putem dobra, sreće i napretka. Valja nam se protiv toga boriti, nositi s tim, rješavati toga!

Draga braćo,
Pitanje našeg uspjeha, ili neuspjeha ne rješava se negdje izvan nas samih, već u nama samima. Kada rješimo zapreke u nama samima, kada izgradimo razum, srce i volju i budemo voljeli se žrtvovati za nešto dobro, lijepo i korisno, što će reći za nešto što je pravi život, prava i trajna vrijednost, onda ćemo, uz Allahovu pomoć nadjačati ono što je Poslanik, a.s. detektirao kao pohlepu za dunjalukom i prezir prema smrti!

„Doći će vrijeme kada će neprijatelji vaše vjere navaliti na vas, kao što gladan svijet navali na posudu s hranom. Rekosmo: “ Božiji Poslaniče, je li to zbog toga što ćemo biti tada biti manjina?“ „Ne,“ – reče, „naprotiv, biće vas puno, ali ćete biti samo poput morske pjene. Allah će iz grudi vaših neprijatelja ukloniti strah koji od vas imaju, a u vaša srca će ubaciti slabost. Koja je to slabost, Poslaniče? Gramzivost i pohlepa za dunjalukom i preziranje smrti i žrtvovanja!“

Allahu Uzvišeni podari nam razboritost, pribranost i mudrost da se u ogledu Božijeg Poslanika, sebi posvetimo, svoja djela popravljamo, svoje slabosti otklanjamo, da se dobru posvetimo, da o dobru mislimo i da samo na dobro pozivamo. Amin.

Glavni imam Salem ef. Dedović, Lakišića džamija, 2. Rebi-ul-evvel 1435.h.g./ 3. januara 2014.