Sun11172019

Last updateFri, 15 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI KOLIKO JE PRAKTIČAN NAŠ ISLAMSKI DISKURS?

KOLIKO JE PRAKTIČAN NAŠ ISLAMSKI DISKURS?

Poštovani i uvaženi učesnici ovog značajnog i inspirativ-nog seminara, es-selamu alejkum!

Dozvolit ćete mi, uz dužno poštovanje svim učesnicima, a posebno mojim profesorima, da ovo izlaganje započnem jednom zgodom koja oslikava ono o čemu ću govoriti. Prisu­stvovao sam raspravi u kojoj je jedan imam žučno raspravljao s mladićem koji je vrlo vješto pokušavao ukazivati na „ispra­van način razumijevanja vjere“, navodeći za svoje stavove potvrdu u kur’anskim ajetima i hadisima Božijeg Poslanika, a.s. Bila su to pitanja kroz koja je prolazila jedna konstanta, sve što radim u skladu je s Kur’anom i sunnetom. Pošto se radilo o raspravi pred auditorijem džematlija, imam, pomalo stjeran u kut drskošću mladića, ali i njegovim insistiranjem na dokazima iz Kur’ana i sunneta koje je tečno navodio, u jednom trenutku zastade i pomalo šaljivim tonom završi ra­spravu: „Dobro, ako vi sve radite po Kur’anu i sunnetu, onda mi radimo po sufari.“

Premda je u tom trenutku ta dosjetljivost, kakvu treba imati svaki imam, nasmijala prisutne i prekinula prilično muč­nu raspravu, ona je ukazivala na nešto s čim se ozbiljno moralo pozabaviti:

- imam je u trenutku rasprave djelovao nesigurno kad je riječ o svojim stavovima i naširoko ih obrazlagao bez ja­snih dokaza iz Kur’ana i sunneta;

-  drskost mladića u raspravi ukazivala je na sigurnost i želju za dominacijom;

-  džematlije su ostale zbunjene, jer se stjecalo uvjerenje da imam nema dovoljno široku naobrazbu, jer je trebao znati za drugačiji način prakticiranja islama... Ovakve rasprave, kojih je bilo bezbroj u godinama agresije i poslije nje, a koje su nerijetko završavale i svađama, unosile su nemir među vjernike, a imame tjerale da ponovno „zagrnu rukave“ i potraže argumentaciju za svoju praksu, kako bi umirili i sebe i džemat. Počeli su ponovo čitati „Fikhul-ibadat“, skripte iz medrese, djela iz fkha koja su im preporučivali njihovi profesori. Sada su djela čitana s uvodima u kojima su izneseni izvori na kojima se temelje stavovi autora. Kao mehlem dolazio je svaki tekst objavljen od vrsnih i vrlih alima kojima su vjerovali i od kojih su tokom studija učili. Istini za volju, takvih tekstova bilo je veoma malo, jer je bilo vrijeme za neka sudbonosna pitanja. Kako su imami više ulazili u izvore, bili su sve sigurniji u umnost i mudrost njihovih muderrisa. Nesigurnost je nestajala, a povjerenje u svoju praksu raslo je.

Koliko je ovaj problem bio uzeo maha, govori činjenica da su neki imami promijenili svoju praksu u pojedinim ibade-tima, a neki su čak napustili imamsku službu, smatrajući da su na pogrešno izabranom putu prakticiranja vjere.

Drugi korak koji je imamima ulijevao sigurnost u njihov ispravan diskurs bilo je saznanje, da pokreti, organizacije, sek­te s čijim su se nosiocima susretali, i bili omađijani njihovom kompaktnošću, nisu baš tako jedinstveni, da među njima vlada podijeljenost, pa i mržnja. Njihova argumentacija nije više ličila na jasne i vjerom utemeljene dokaze kojima se želi postići više dobra, nego je sve više upućivala na osporavanje drugog i dru­gačijeg razumijevanja vjere i prakse. Ovdje se ponovo potvrđi­vala mudrost naše uleme koja je izabrala srednji kurs, prepun razumijevanja za druge, i neopterećenosti davanja konačnih odgovora na pitanje: „Kojom se praksom postižu veći sevapi?“

Shvativši da je pozicija izgubljena, posegnulo se za novim korakom izazivanja nesigurnosti. Prevedene su knjige hane-fjskog mezheba kojima se nisu oživljavali hanefjski mezheb i njegova pravna rješenja, nego se ukazivalo da praksa bosanskih muslimana nema temelja u mezhebu na koji se poziva. Srećom, ovaj problem nije razumjelo mnogo ljudi, ali su naši vrijedni alimi ponudili niz novih naslova i djela kojima se potvrđivala ispravnost naše prakse.

Jedan od najtežih i najbolnijih nelagodnosti bile su ra­sprave u kojima su se diskreditovali ashabi na čije se senede vezala praksa bosanskih muslimana. Ashab je u našem miljeu bio zvijezda, daleka, sjajna, blistava, on je bio drug najboljem biću na zemlji. I nismo među njima pravili razliku. Pokušaji da se ukaže na senilnost Abdullaha ibn Mesuda, neodlučnost hazreti Osmana, krvoločnost Muavije i sl. tome u cilju da se osnaži svoj stav, a drugog ponizi, prelili su čašu strpljenja i otvorili oči. Bilo je potpuno jasno da je naša ulema, znajući i poznavajući i svijetle i tamne strane historije islama, mudro bi­rala sadržaj kojim će vjera i njeni nosioci biti omiljeni u srcima ljudi, a ostavljajući Danu sudnjem konačan sud o namjerama i svim nejasnoćama sukoba i ftne.

Imami su u svojim džematima odjednom imali problem, ne više s ljudima koji su daleko od prakticiranja islama, nego s onima koji su ponekad i revnosniji od njih u vršenju islamskih obaveza. Na svako pitanje koje bi se postavljalo, prije nego što bi imam i stigao odgovoriti, slijedio je odgovor, jasan, nedvo­smislen i kategoričan – halal ili haram, sunnet ili ne, bid‘at ili ne... I dok se imam trudio pojasniti suštinu problema izbjega­vajući kategorične odgovore, u cilju razumijevanja vjere, neko drugi ga je već pretekao. Usto se imamima nametao još jedan težak problem, oni su bili plaćeni za svoj posao, u kojem su izgledali prilično nesigurni, dok su ovi „drugi“ sve radili na „fI sebilillah“, samo iz čistih da‘vsko-misionarskih pobuda.

No, vrijeme je tupilo oštricu, svijet „konačnih, jasnih i kategoričnih“ rješenja počeo se susretati s realnim izazovima života. Počelo se raspravljati ko je „više“ a ko „manje“ na Pra­vom putu, a pozicije imama sve su se više otkrivale kao srednje i životno najpraktičnije rješenje.

Sada već sigurni da su bili na pravom tragu, imami su još više potvrdili svoju opredijeljenost „svojoj ulemi“. Iznova se oživljavaju: misao, mudrost, praktičnost, aktuelnost i život­nost stavova naše uleme, koja je, djelujući u okvirima Islamske zajednice i njenih institucija, umjela držati živom islamsku mi­sao i praksu na ovoj otvorenoj vjetrometini kojom su puhali vjetrovi, i istočni i zapadni.

No, novo vrijeme donijelo je i razloge da se ozbiljno i na odgovarajućem mjestu počne razmatrati diskurs kojim hodimo, da se osnaže procesi koji ga čine sigurnijim, islamskijim i životnijim, kao i da se oslobodi problema koji ga opterećuju. Ovaj semi­nar doživljavam upravo takvim. Stoga, čestitam organizatorima i učesnicima i molim Boga da donese dosta dobra i svakog hajra.

Moje izlaganje ustvari je jedno terensko istraživanje koje treba pokazati koliko je praktičan naš islamski diskurs. Da bi vjerodostojno i na najbolji način došao do odgovora na postav­ljeni zadatak, sproveo sam anketu čije rezultate, kao empirijski dokaz, iznosim ovdje danas.

Anketa je sprovedena među imamima. Anketom je obu­hvaćeno 30 imama. Svi imami su visokoobrazovani. Anketa je sprovedena među imamima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Sprovedena je anonimno, bez mogućnosti bilo kakvih izmjena ili ciljanih tendencija. Svi imami su ujedno i hatibi, a najveći dio njih (28) i muallimi. Anketa je sprovedena putem interne-ta, a njome su obuhvaćeni i imami koji ne koriste internet.

Anketa je podijeljena u 4 poglavlja

  1.   Izvori pravnih rješenja
  2. Alimi i koga se sluša
  3.   Internet
  4. Teorija i praksa

Na kraju ankete svima je ponuđeno da ukažu na svoj na­čin viđenje problema koji je predmetom našeg istraživanja.

Izvori pravnih rješenja (9 pitanja)

U pitanju koju literaturu koriste kao izvor pravnih rješe­nja koja prenose džematlijama, odgovorisu uslijedili na sljedeći način:

- najviše pravnih rješenja nalazi se i koristi u izdanjima „El-Kalema“ (24);

-  slijede pitanja i odgovori fetva-emina u Preporodu (20);

-  udžbenici i skripte iz perioda školovanja (14);

-  internet portali i ostala izdanja (12).

Na pitanje koje časopise čitaju, ubjedljivo vode dva časo­pisa; Novi muallim (27) i Novi horizonti (24). Slijede ih Saff (14), Semerkand (10), Zehra (5) i Kelimetuš-šifa (1).

Odgovori na pitanje o izboru pitanja objavljenih u islam­skim glasilima dali su ovakav rezultat: životan (17), tretiraju se bespotrebna pitanja (7), previše akademski (5).

Na pitanje: „Koji časopis nudi najviše odgovora na pitanja s kojima se susrećete?“, dobijeni su sljedeći odgovori: Preporod (17), Novi horizonti (17), Novi muallim (6), Saff (6), Internet portali (2), Glasnik (2).

„Koliko zbirki fetvi imate u biblioteci?“, bilo je sljedeće pitanje.

Rezultat je bio sljedeći:

-  na bosanskom jeziku: niti jednu (0), jednu (8), dvije (9), tri (9), četiri (3);

-  na arapskom jeziku: niti jednu (16), dvije (3), tri (2), četiri (3), pet (4), šest (2);

-  dvojica imama izjavila su da imaju po jednu zbirku na turskom i engleskom jeziku;

- sedamnaest ispitanika (17) povremeno koristi literaturu na nekom od stranih jezika, njih osam (8) redovno, dok peterica (5) ne koriste literaturu na stranim jezicima;

-  stanje prilikom korištenja internet stranica na stranim je­zicima s islamskim sadržajima jeste sljedeće: povremeno (13), nikako (11), redovno (4).

Na pitanje o tabu-temama o kojima se ne piše i ne objav­ljuje, ispitanici su ponudili sljedeći niz tema: kamata, osiguranje, odgovornost vrha Islamske zajednice, politika i Islamska zajed­nica, podobnost i kvalifciranost kadrova u Islamskoj zajedni­ci, stanje unutar Islamske zajednice, vakuf, ahlak, nasilje nad ženama, droga, brak (ženidba s „rodbinom“), hilafet, korupcija, razlozi slabog stanja muslimana, predškolsko obrazovanje...

Posljednje pitanje u prvom poglavlju bilo je traženje uzro­ka različitih praksi kod nas. Da je to plod anarhije u kojoj svako nameće ono šta mu je volja i kako on razumije vjeru, odgovorilo je četrnaest (14) ispitanika, jedanaest (11) se izjasnilo da je to plod neznanja, dok osmerica (8) smatraju da je to plod različitih mišljenja.

Analizom odgovora u ovom poglavlju nameće se neko­liko zaključaka, a to su:

-  pravna rješenja ponuđena od zvaničnih institucija Islam­ske zajednice i objavljena u njenim glasilima čine osnovu s koje se u imamskoj praksi pronalaze odgovori na život­na pitanja;

-  pitanja tretirana od naših alima jesu životna pitanja i ne previše akademska;

-  ispitanici u traganju za rješenjima koriste u velikoj mjeri i izvore na stranim jezicima, knjige ili internet portale;

-  postoje teme koje se izbjegavaju, opravdano ili ne, ili im se ne posvećuje dovoljna pažnja u našoj literaturi;

-  naša različitost u tumačenju i praksi, nažalost, nije plod različitih mišljenja, nego anarhije i neznanja.

Alimi i koga se sluša (11 pitanja)

Drugo poglavlje ankete započelo je pitanjem: „Koliko ste puta u posljednjoj godini uputili pitanja fetva-eminu, ili upu­tili džematlije na tu adresu?“ Ovo su rezultati odgovora: niti jednom (8), nekoliko puta (5), jednom (4), dva puta (3), tri puta (3), četiri, pet, sedam i deset upućeno je po jedan put.

Način slanja pitanja je najviše mailom (18), a onda putem pošte (2) i telefona (3).

Od svih ispitanika jedanaest (11) je zadovoljno brzinom davanja odgovora fetva-emina, devet (9) je djelimično zado­voljno, dok je jedan (1) ispitanik nezadovoljan, a niko (0) nije razočaran.

Prema anketi, odgovori fetva-emina sadržajni su (24), četverica (4) ih smatra kratkim, dvojica (2) nejasnim, a jedan ispitanik preopširnim.

Dva sljedeća pitanja bila su usmjerena na Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Na pitanja: „Da li ste i koliko ste upoznati s radom Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH?“, slijedili su odgovori na ovakav način: dvadeset pet (25) ispitanika izjasnilo se da su djelimično upoznati, dok su dvojica (2) potpuno, a dvojica (2) nikako.

Od fetvi s kojima su upoznati, a koje je donijelo navedeno vijeće, naveli su nekoliko odgovora:

-  hadž - bedeluk i nemogućnost spajanja s vodičkom služ­bom (7);

-  razvod braka (1);

-  prispijevanje u džemat (1);

-  upotreba muzičkih instrumenata u džamiji (5);

-  čestitanje nemuslimanima njihovih blagdana (1);

-  spajanje namaza (6);

-  organizacija i klanje kurbana u okviru organizacija izvan Islamske zajednice (9);

-  bavljenje zapisima kod službenika Islamske zajednice (3);

-  obavezno sklapanje braka u općini, a potom u Islamskoj zajednici (1).

Alimi, čija su pravna rješenja najbliža i najrazumljivija ispitanicima, podijeljeni su u tri kategorije: oni koji su završili Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, oni koji su završili neki od fakulteta u Saudijskoj Arabiji i oni koji su završili fakultete bilo gdje u islamskom svijetu.

Ovo su rezultati odgovora: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu završili su: mr. Mustafa Hasani (7), mr. Muharem Omerdić (9), dr. Halil Mehtić (4),dr. Ismet Bušatlić (3), dr. Zuhdija Hasanović (2), dr. Fikret Karčić (2), mr. Ahmed Adilović (2), dr. Enes Karić(2), dr. Adnan Silajdžić, mr. Nedim Begović i Hasan Čengić (1).

Svršenici fakulteta u Saudijskoj Arabiji: dr. Enes Ljeva-ković (18), dr. Šukri Ramić (10), mr. Nusret Abdibegović (7), dr. Zuhdija Adilović (4), Hasan Makić (3), dr. Muharem Štula-nović i dr. Fuad Sedić (2), Mahmut Karalić (1).

U izboru alima koji su završili studij u islamskom svijetu izuzev Saudijske Arabije spomenuta su sljedeće imena: rahme-tli dr. Ibrahim Džananović, Zijad Ljevaković (5), mr. Hamid Indžić, dr. Sulejman Topoljak, Nezim Halilović (4), rahmetli Husein Đozo, dr. Mustafa Cerić, Mustafa Sušić (4), dr. Šefk Kurdić (2), dr. Omer Nakičević, dr. Safvet Halilović, rahmetli dr. Ahmed Smajlović, mr. Senaid Zajmović, mr. Ahmet Aliba-šić, mr. Osman Kozlić, Husein Kavazović (1).

Od ispitanika, njih četrnaest (14) misli da nastupi naših alima na medijima doprinose razjašnjavanju dilema; jedanaest (11) misli da nastupima unose nove dileme, dok četverica (4) misle da ih komplikuju i čine nejasnim.

Adresa na kojoj se najčešće traži odgovor na postavljena pitanja ili rješenje nekih problema, prema anketi je: literatura (19), muftija (13), rubrike pitanja i odgovori (9), kontakt s fetva-eminom (8), glavni imam ili profesor iz perioda školovanja (5).

Analiza odgovora u ovom poglavlju potvrđuje sljedeće zaključke:

-  fetva-emin jeste adresa na kojoj se često traži odgovor. Najčešća komunikacija s njime je e-mail, njegovi odgovori su jasni i na njih se ne čeka dugo;

-  većina je upoznata s radom Vijeća za fetve, ali se iz ponu­đenih odgovora da zaključiti da se miješaju fetve Vijeća s odlukama Rijaseta IZ-e u BiH ili s fetvama fetva-emina;

-  povjerenje prema alimima, gdje god studirali, podijeljeno je, niko se posebno ne izdvaja, osim dr. Enesa Ljevakovića, koji je ujedno i fetva-emin, pa je takav stav razumljiv;

-  nastupi naših alima na medijima podjednako afrmiraju, pojašnjavaju, ali i unose dileme kod džematlija;

-  osnovu za preuzimanje pravnih rješenja najvećim dijelom čini dostupna literatura, potom kontakt s muftijom i fetva-eminom i, naposljetku, glavnim imamom i profesorima u toku školovanja.

Internet (3 pitanja)

Ispitanicima je upućeno pitanje: „Koju internet stranicu najčešće koristite kao izvor za hutbe, vazove, pitanja i odgo­vore?“

Na prvom mjestu je rijasetba (11) a slijede ikculm.de(3), sadrvan.com(3), znaci.com, minber.ba (2), islambosna, medina-bosna, hutbe.htm, diyanet.gov.tr (1). Većina ispitanika (16) sma­tra da na Rijasetovoj stranici nije dovoljno prostora posvećeno pravnim pitanjima, dok osam (8) ispitanika smatra da je dato dovoljno prostora.

Na pitanje koliko otvaraju Rijasetovu stranicu, slijedili su odgovori: svakodnevno (14), po potrebi (8), jedanput sedmično (5), nikako (3).

Odgovori na ova pitanja mogu ponuditi sljedeće zaključke:

-  Rijasetova internet stranica najposjećenija je među ispita­nicima, što navodi na zaključak o velikom povjerenju u tačnost informacija, kao i u aktuelnost sadržaja;

-  uporedo sa stranicom Rijaseta, i druge adrese nude sadr­žaje koji su zanimljivi i bude pažnju ispitanika;

-  na ofcijelnoj stranici Rijaseta nije dovoljno prostora po­svećeno pravnim pitanjima, pitanjima iz fkha;

-  većina ispitanika svakodnevno prati sadržaj na internetu;

-  mali broj ispitanika posjećuje stranice na stranim jezicima.

Teorija i praksa (12 pitanja)

U posljednjem poglavlju ankete slijedio je niz pitanja, na koja su dobijeni sljedeći rezultati.

Na pitanje: „Da li imate u džamiji kutiju za pitanja džema­tlija?!“, dvadeset i pet (25) ispitanika dalo je negativan odgovor, dok su samo trojica imala potvrdan odgovor. Jedan odgovor bio je i pomalo šaljiv: „Ne, ali sam napominjao da mogu pi­tanja ubaciti u kutije za dobrovoljni prilog!“ Shodno ovakvom rezultatu, i način pitanja pisanim putem jako je slab: samo pet (5) ispitanika napisalo je da to čini ponekad, četverica (nikad), a potvrdan odgovor nema niti jedan (0).

Na pitanje da li hutbu koriste kao priliku da odgovore na neka pitanja džematlija, ispitanici su dali sljedeće odgovore: da (14), ne (4), ponekad (11).

Potpuno povjerenje u odgovore koje nalaze u službenim glasilima Islamske zajednice ima četrnaest (14) ispitanika; djeli-mično sedam (7), u zavisnosti od kojeg autora dolaze odgovori, sedam (7), dok se niti jedan (0) ispitanik nije izjasnio negativno.

U odgovoru na pitanje iz koje su oblasti najčešća pitanja džematlija, uvjerljivo prednjače pitanja iz domena fkha, dva­deset dva (22); slijede neselektivna, deset (10); iz akaida, tri (3);islamske kulture i civilizacije, jedan (1); dok se niko nije izjasnio (0) za pitanja iz historije.

Osamnaest ispitanika (18) misli da tekstovi objavljeni na bosanskom jeziku, djelimično nude adekvatne odgovore savre-menom životu i prate trend u islamskom svijetu, sedam (7) je odgovorilo potvrdno, i jedan (1) negativno.

Svakako je interesantno pogledati i rezultate odgovora na pitanje u kojoj oblasti ima najviše nejasnoća o pitanju prav­nih rješenja kod nas: kamata, krediti i investiranje (18), učenje Kur’ana za novac (12), zekat (10), muzika (9), namaz (6), propi­si o klanjanju dženaze (7), klanje životinja, brak (3), izbori (2).

„Da li podržavate diskurs preuzimanja nekih pravnih rješenja iz drugih mezheba?“, pitanje je na koje su odgovori bili sljedeći: da, dvanaest (12); ne, osam (8) samo u olakšicama, devet (9).

Na pitanje: „Trebamo li redefnirati neka pravna rješenja iz naše tradicije?“, najveći broj ispitanika dao je potvrdan odgo­vor, da, dvadeset i četiri (24), dok su samo trojica (3) ispitanika dala negativan odgovor.

Da u pravnim rješenjima koja zastupa bosanskohercego-vačka ulema ima primjesa realizma i objektivnosti, smatra de­set (10) ispitanika, njih deset (10) misli da ima tradicionalizma, a devet (9) da je to rezultat popustljivosti.

Diskurs koji vodi zvanična Islamska zajednica u BiH je, prema devetnaest ispitanika, umjeren, (19), dok njih devet (9) smatra da je nedovoljno izoštren. Za ponuđeni odgovor odli­čan, ali i loš i pogrešan nije se opredijelio niti jedan ispitanik.

„Ima li Islamska zajednica unutar njenih institucija do­voljno sposoban kadar da odgovori na savremene dileme muslimana u Bosni i Hercegovini?“, bilo je posljednje pitanje. Sedamnaest (17) ispitanika dalo je pozitivan odgovor, da; dje-limično, devet (9); a nije bio niti jedan negativan odgovor.

Sumirajući rezultate odgovora u četvrtom poglavlju, mogli bi se izvesti sljedeći zaključci:

- većina ispitanika nema s džematlijama pismeni način ko­munikacije u postavljanju pitanja i davanju odgovora.

Najčešće je to usmena komunikacija;

-  službena glasila Islamske zajednice uživaju povjerenje is­pitanika, ali se ima u vidu i autor koji iznosi odgovore ili stavove;

-  pitanja iz fkha najčešći su predmet razgovora, tretiraju se aktuelna pitanja i pitanja koja prate trend savremenosti u islamskom svijetu, te stoga i ovaj seminar o ovoj temi upućuje na pravilan izbor;

-  postoji niz pitanja, posebno iz domena fkha, koja nisu do­voljno razjašnjena i o njima treba češće i studioznije pisati;

-  podijeljen je stav u vezi s preuzimanjem pravnih rješenja iz drugih mezheba, dok se većina izjasnila za redefniranje pravnih rješenja iz naše tradicije;

-  također su podijeljeni stavovi u pogledu primjesa u prav­nim rješenjima naše uleme: stav onih koji u tome vide tra­gove objektivnosti, tradicionalizma, ali i popustljivosti;

-  većina je stava da je diskurs koji vodi Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini umjeren, kao i da unutar nje postoji dovoljno ulemanskog kadra koji je sposoban odgovoriti izazovima vremena i pravilno artikulirati razumijevanje islama na našim prostorima.

Rezultati ovog istraživanja su pred vama. Oni, svakako, ne zakružuju potpunu sliku našeg diskursa, ali je u značajnoj mjeri odražavaju. Ovakvih anketa bi se moglo mnogo sprovesti i na osnovu njih dolaziti do potpunijih i obuhvatnijih odgovora. Na­dam se da će i ovo istraživanje pomoći u našem razumijevanju nas samih, te otvoriti prostor za diskusiju i otvoreni razgovor.

Na kraju, uz vaše dopuštenje, dozvolite mi da vam dam i jedan egzemplar, nedoumicu s kojom radi i susreće se svaki ozbiljan i predan imam i traži izlaz.

U posljednjem broju Preporoda od 15. 01. 2010. godine po­taknuto je jedno pitanje (a u okviru njega još jedno) koje najsli­kovitije oslikava sve o čemu sam govorio. Imam, koji je htio biti inovativan i zanimljiv, u obradi nastavne jedinice o propisnom oblačenju organizirao je izbor za „miss mekteba“. Oformio je komisiju, našao učesnice, sproveo takmičenje i proglasio po­bjednicu i pratilje. Uz ovaj izbor, a povodom Nove hidžretske godine, u kočiji se džematom provozao mubarek-dido, koji je dijelio polaznicima mekteba poklone. Polazeći od namjere da drugima ukaže na svoju „inovativnost“, ovaj je događaj me­dijski prezentirao. Sljedećih dana je na facebooku pročitao ko­mentare svojih kolega koji su ga osudili, ismijali, izvrgi ruglu, pa čak to povezujući sa širkom, ali ne samo njega nego i ured­ništvo ovog lista, pa i vrh Islamske zajednice.

Teško pogođen ovakvim razvojem događaja imam se obratio na najmeritorniju adresu, tj. obratio se fetva-eminu, koji mu je na najljepši način dao odgovor koji je sadržavao podršku za inovativnost, ali i stav po kojem se ne treba imitirati, niti po­grešnim sredstvima ići prema plemenitom cilju, nego biti origi­nalan i birati sredstva u skladu sa šerijatskim normama.

Uz ovo pitanje spomenuto je i održavanje Večeri Kur’ana 31. noći decembra, na Novu gregorijansku godinu, u nekim medžlisima, što je također, po mišljenju fetva-emina, sporno jer implicira imitiranje, oponašanje, kao i to da takve manifestacije nisu u duhu naše tradicije.

Navedeni primjeri sadržavaju puninu onoga što čini naš problem: inovativnost koju zahtijeva vrijeme, prostor za dje­lovanje kojim mi raspolažemo, mogućnosti da se ideja ostva­ri, medijski prostor da se o njoj izvijesti, medijski prostor za diskusiju, put za traženje pravilnog tumačenja, odgovornu i kompetentnu osobu da ukaže na islamski stav o određenom pitanju, jasno i nedvosmisleno iznesen stav, upoznavanje jav­nosti sa svim elementima problema!

Hoće li se i postupiti prema donesenom pravnom rješenju, ostaje da se vidi.

Hvala vam na vremenu i razumijevanju! Allah vas nagra­dio svakim dobrom!

IZVOR: Zbornik radova naučnog skupa: ISLAMSKI DISKURS u Bosni i Hercegovini
-STANJE, PERSPEKTIVE I PRIORITETI“
Sarajevo, 20. januar 2010.