Wed11132019

Last updateMon, 11 Nov 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI RAVNOTEŽA IZMEĐU DUHOVNE POBUDE I ZAKONSKE ODREDBE U ISLAMU

RAVNOTEŽA IZMEĐU DUHOVNE POBUDE I ZAKONSKE ODREDBE U ISLAMU

Islam na putu ostvarenja svojih ciljeva, koristi dva osnovna faktora:
a) faktor duhovne pobude i
b) faktor zakona, podrazumijevajući tu i materijalne kazne.

Faktor duhovne pobude presudniji je od faktora zakona pa se posebna pažnja posvećuje srcu kao skrovištu čitavog niza duhovnih radnji, između ostalog: buđenja vjere u Boga, u budući svijet, u stalnu Božiju kontrolu; nade u Njegovu milost, a tu je i skrovište straha od Božije kazne, uvjerenje da se sve radi radi Boga, itd. Da bi se ostvarile ovakve kategorije ponašanja, koriste se metode:
a) pravilna interpretacija poruke islama,
b) molitva (ibadet),
c) učenje i pomno slušanje Kur'ana sa razmišljanjem o saržaju teksta,
d) ustrajnost u spominjanju Boga i Njegovu veličanju (zikru i tespihu), na upućivanju Bogu molbe, traženju oprosta i utočišta kod Boga i Njegove zaštite,
e) pomisao na smrt, smrtne agonije, rastanak s ovim svijetom i prelazak iz dvora u mrklu tamu hladnoga groba,
f) pomisao na Sudnji dan itd.

Čovjek budna i čista srca biva pokrenut svojom ezote-ričnošću, vođen unutrašnjim bićem, duhovnom pobudom. On čini dobra djela dobrovoljno i izborno, iako za to ne očekuje nikakvu ovozemnu ljudsku nagradu, pa ni toplu riječ zahvalnosti. Kad god ojača ovaj faktor duhovne pobude, čovjek će nadrasti animalni život i živjet će živo¬tom čistote.
Faktor zakonske odredbe počiva na obavezama i kaznama za života čovjeka. Onaj kome nedostaje faktor duhovne pobude, na njega se proteže faktor zakona i vlasti. Koordinacijom faktora zakona i faktora usmjeravanja, fak¬tora duhovne pobude, usklađuju se razum i savjest sa Bo-žijim naredbama i zabranama. Sami zakoni ne koriste mno¬go posrnulom čovjeku niti oživljavaju njegovo umrtvljeno i uspavano srce. Zakoni mogu poslužiti samo kao plot, ogra¬da tome. Oni su neminovni, ali nakon što iman izvrši svoje obaveze, a odgoj, svoje zaduženje.
Ključne riječi: čovjek, faktori, duhovna pobuda, za-konska odredba
Islam na putu ostvarenja svojih ciljeva koristi dva osnovna faktora koji su u međusobnoj ravnoteži i koji se dopunjuju:
- faktor duhovne pobude, neka vrsta unutrašnjeg osjećaja ili ono što se u etici naziva savjest, i
- spoljašnji faktor, faktor zakona, podrazumijevajući tu i ma¬terijalne kazne. Ovaj prvi faktor naziva se katkada i faktorom imana (vjere), odnosno faktorom Kur'ana i sunneta Vjerovjesnikova, kao što se drugi katkada naziva faktorom vlasti nadležne za realizaciju određenih zakonskih normi.
Ovi faktori, razumije se, ne utiču podjednako na sve osobe. Neke osobe zadovoljavaju se u svom životu samo faktorom duhov¬ne prirode, dok druge priznaju samo faktor spoljašnje prirode, fak¬tor zakona i vlasti.

FAKTORI DUHOVNE POBUDE


U oblastima koje stoje pod uticajem faktora duhovne pobude, islam posvećuje pažnju:
- oživljavanju srca (savjesti) čovjeka,
- buđenju vjere u Boga,
- vjeri u budući svijet,
- buđenju osjećaja "božanstvenosti" u životu čovjeka, izraže¬nog u prisutnosti Božije kontrole,
- nadi u Božiju milost,
- strahu od Božije kazne,
- radu radi Boga,
- zahvali na Božijem daru,
- strpljenju pri iskušenju,
- oslanjanju na Boga,
- punoj pokornosti Bogu,
- obraćanju s pokojanjem samo Bogu,
- jačanju vjerskih motiva i pobuda da bi se čovjek suprotstavio pobudama poroka i strasti,
- upozerenju na propuste i grijehe koje bi eventualno mogao počiniti čovjek a što nameće izazov Božije srdžbe, i
- čuvanju Božijih prava i prava drugoga. (Oskrnavljenje prava drugoga ubraja se u teže prekršaje jer se radi o povredi.)
Da bi se ostvarile ovakve kategorije ponašanja čovjeka, ko-riste se metode:


a. pravilna interpretacija poruke islama
- kroz pouku i neprekidnu uputu,
- preko stalnog ukazivanja privlačnim izrazom za potrebu os¬tvarivanja Božijeg zadovoljstva i
- izbjegavanje Božije srdžbe, gnjeva i loše posljedice na oba svijeta, izrazom koji u srce čovjeka ulijeva strah i zebnju.


Na ovoj osnovi i počiva usmjeravanje čovjeka i njegova in-formiranost, počiva pouka i islamski odgoj kome podjednako treba da doprinosi i porodica, i džamija, i škola.


b. Ibadet (molitva)


Pod ovim pojmom podrazumijeva se izvršavanje strogih obaveza (farzova) i činjenje dobrovoljnih radnji (nafila). Ibadet predstavlja značajan element u buđenju umrtvljenog srca, obnovi vjerovanja, uspostavljanju spone između čovjeka i Boga i dovo-đenju čovjeka u takvo stanje u kome se on osjeća da živi u stalnoj i potpunoj predanosti Bogu.


c. Učenje i pomno slušanje Kur'ana sa razmišljanjem o sadržaju učenog teksta.


Učenje, slušanje i razmišljanje o sadržaju teksta Kur'ana snažno odjekuje u srcu čovjeka. Zbog toga je Kur'an i nazvan ruhom i nurom (dušom i svjetlom u samom njemu), npr.:
"... Mi smo ti poslali, Muhammede, "ruha" (Kur'an). Prije toga ti nisi znao šta je Kur'an ni šta je vjera. Mi smo (ga) učinili "nurom" (svjetlom) i uputom kojim upućujemo onoga koga hoćemo.

Ili drugi primjer:
Bog je objavio najljepši Govor (Kur'an) čiji su dijelovi slični jedni drugima (po istini, jasnoći, uputi i mud¬rosti). Kad se uči (Kur'an) i spomene odgovornost i kazna, koža onih koji se boje Boga naježi se od straha, a kad se spomene milost, ona se smiri, a srca ganu ka zikrullahu (slavljenju Allaha).


d. Ustrajnost u spominjanju Boga i Njegovu veličanju (zikru i tespihu), na upućivanju Bogu molbe (dove), traženju oprosta (tevba istigfar) i traženju utočišta kod Boga i Njegove zaštite.


I ove radnje povoljno djeluju na srce (savjest) čovjeka i oživljavaju ga. Kur'an o tome sam govori:
"O, pravovjerni, spominjite Allaha često i slavite Ga jutrom i večerom!"
Radi toga islam je ozakonio i tespih (zikr) da se može izvoditi u svako vrijeme pa i u posebnim slučajevima. Brojna su djela u kojima su sabrane dove i zikr.


e. Pomisao na smrt, smrtne agonije, rastanak s ovim svijetom i ljudima na njemu, prelazak iz dvora i palate u mrklu tamu hladnog groba.


Sjećanje na smrt i svega onoga što ona sobom donosi, omek¬šava okrutno srce, vraća čovjeka iz visine u prizemlje i odstranjuje nemarnost. Vjerovjesnik ističe:
"Sjetite se činioca dokidanja uživanja i slasti, sjetite se smrti!"
"I srca znaju da oksidiraju kao što željezo oksidira, zahrđa."
"A čime se ono čisti?", upita neko,
"Učenjem Kur'ana i sjetom na smrt", odgovori Vjerovjesnik.


f. Pomisao na Sudnji dan.


Strahote Sudnjeg dana izazvane strašnim slikama, silnim olu¬jama i orkanskim vjetrovima, proživljenje i strahote toga proživ-ljenja, sakupljanje svijeta i užasi toga sakupljanja, hladnoća zbog posebne situacije i gužve i njena žestina, toplota i njeno prženje, naprava za odvagivanje naših djela (Mizan-terezija) i njena tačnost, knjiga koja će se udijeliti svakoj osobi i čitanje njena sadržaja, po¬laganje računa i brzina njegova sviđanja, maratonski prijelaz preko sudbonosnog mosta (Surat-ćuprije) i njegova britkost, Veličina Gospodara i Njegova strogoća, Muhammed (alejhi's-selam) i nje¬govo posredovanje, ugodnost Dženneta, njegove ljepote i uživanja, muke Džehennema i njegove gorčine, sve to, ukoliko čovjeka neko podsjeti na to, upozorava ga, pokreće nemarno srce i umrtvljene osjećaje i oživljava njegovu svijest u dubinu utrobe zakopanu. Kur'an direktno upozorava čovjeka riječima:
"O, ljudi, bojte se svoga Gospodara i dana kada roditelji neće odgovarati ni za kakvo djelo koje je počinilo njegovo dijete, niti će dijete odgovarati za bilo koje djelo koje je počinio njegov roditelj. Zaista je Božije obećanje istinito, pa neka vas ne zavede o vozemni život..."
Mnogi stavci Kur'ana i sunneta Vjerovjesnikova prepuni su obećanja i prijetnji, puni sjeta na budući svijet i situaciju na njemu, na Sudnji Dan i stravične slike njegove, govore o raznim uživa¬njima i vrstama patnji. To je hrana stravičnih sjeta na ono što predstoji čovjeku. To je upozorenje na dan u kome će svaka osoba naći ono što je zaslužila i ubrati plod onoga što je zasijala. "Ko bude uradio dobro koliko jedan atom, vidjet će ga, ko bude počinio kakvo zlo pa i ko jedan atom, naći će ga."


Budna i čista srca čovjek biva vođen svojim unutrašnjim bićem, duhovnom pobudom, biva pokrenut svojom ezoteričnošću, čini dob¬ra djela dobrovoljno i izborno, iako za to ne učekuje nikakvu ovoze¬maljsku ljudsku nagradu pa ni toplu riječ zahvalnosti; ne čini zlo iako se ne plaši kazne od strane čovjeka. Štaviše, on čini dobra djela i izbjegava zlo, pa makar zbog toga imao i neprilike. Uvjeren je da će mu se to sve uzeti u obzir kod Boga. Kur'an nam donosi izrazito humane primjere za to kao što je pozitivan postupak sina Ademova kome prijeti njegov brat ubistvom. On ne uzvraća loše djelo lošim djelom, nego odgovara čistotom vjernika: "Ako ti pružiš na me ruku da me ubiješ, zaista ja neću pružiti svoju ruku na te da te ubijem." Ili primjer Jusufa koga zavodi žena Azizova u vrijeme kad je bio u punoj snazi i u njenoj službi. Kada je bila sve pripremila i vrata zaključala, pozvala ga je otvoreno "Hajde, dođi!" a on odbijajaući njen prijedlog, odgovara, "Sačuvaj Bože! Zaista je On, moj Gospodar, učinio meni boravak lijepim. Zaista On ne spašava silnike Ovaj odgovor rani srce supruge Azizove i pojača njenu ovisnost o Jusufu. Ona preduzima nove mjere da ga potčini svojim prohtjevima za¬ljubljenice do ludila. Kada je osjetila da zavođenje nema uspjeha počinje da mu prijeti. Pred ženama, dok ih je posluživao, reče: "Pokušala sam ga zavesti, ali je on odbio. Međutim, ako ne učini ono što mu naređujem, bit će, uistinu, zatvoren i ponižen!"
Na ovaj izazov Jusuf odgovara potaknut snagom duhovne pobude: "Moj Gospodaru, zatvor je meni draži od onoga na što me žene zovu! Ako Ti ne otkloniš od mene njihove spletke, pokazat ću naklonost prema njima i biću neznalica, grješnik."


Kad god ojača ovaj unutrašnji lični faktor, faktor duhovne pobude, čovjek će nadrasti animalni život i živjeti životom čistote, životom koji se približava životu duhovnih bića. Živjet će u sigur¬nosti i bezbjednosti i on i njegova porodica, jer oko njega je straža, štiti ga, a ne divljina koja mu prijeti da ga razdere zubima.
Kad ojača faktor duhovne pobude, čovjek se ne usuđuje da stiče nekorektno (u islamskoj interpretaciji: haramom). On odbija svaki posao sumnjive prirode jer ne želi da kruži oko zabranjenog kruga u koga bi se mogao svakog časa strmoglaviti.


Kad god ojača faktor duhovne pobude (iman), čovjek će se suprotstaviti strastima i niskim prohtjevima, pa i tada kada postoji mogućnost da nešto ostvari bez imalo truda i muke, bez izlaganja opasnostima. A ako se desi da padne u mutne vode u njemu će se brzo probuditi savjest i upozoriti ga. Vratit će se pokajnički. Potra¬žit će oprosta stojeći pred, u svijesti mu utisnutoj veličini Bogom, ponizno i skrušeno, moleći se toj veličini riječima kojima se molio njegov praotac Adem i supruga mu Hava, zbog zabranjene poje¬dene voćke. "Naš Gospodaru, mi smo sebi nasilje učinili, pa ako Ti nama nasilje ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi ćemo biti od onih koji su na gubitku.


FAKTOR ZAKONSKE ODREDBE


Premda islam posvećuje najveći dio pažnje faktoru duhovne pobude, u islamskoj verziji faktoru imana (vjere), islam ne zanemaruje ni spoljašnji faktor – faktor zakona, faktor koji počiva na obavezama i kaznama za života čovjeka. I onaj kome nedostaje faktor duhovne pobude, faktor odgoja i vjere, na njega se proteže faktor zakona i vlasti. Kur'an je tu izričit: Mi smo poslali naše poslanike sa jasnim dokazima i sa njima knjigu i mjeru, a poslali smo i gvožđe u kome je velika snaga i korist svijetu, da bi Allah znao ko pomaže Njega i Njegova Poslanika u odsutnosti. Zaista je Allah moćan i silan.
Skladno potrebama islam je donio brojne zakone kojima se regulišu životna pitanja:
- lični i porodični život,
- društveni,
- privredni,
- finansijski,
- zakon o prestupima i kaznama,
- pitanje administracije,
- statutarna pitanja,
- međunarodni odnosi itd.
Islamski pravnici ostavili su mnoga djela koja daju dovoljno prostora za iznalaženje najboljeg. Oni su izvukli odredbe iz teksta Kur'ana i sunneta Vjerovjenikova ili onoga na što ta dva izvora upućuju, ili su bili inspirisani islamskim principima i ciljevima definisanim istim izvorima radi interesa čovjeka i na ovom i na budućem svijetu.
Na taj način islamsko zakonodavstvo ima ulogu, pored etič¬kog usmjeravanja i ulogu vjerskog faktora ili regulatora.
Islamski pravnici decidno predviđaju određene kazne i nak¬nade za neke postupke i druga djela kao što su npr. ubistvo neho-ticom, povreda zakletve i sl. Islamu nije tuđ ni tzv. ta'zir (kazna) za one slučajeve gdje nije definisana visina kazne, niti je definisana visina naknade. To je veoma široko područje jer obuhvata riječi ukora do same presude na smrt.


U ovom slučaju islamsko pravo se razlikuje od pozitivnog prava. Islamsko pravo nije čisto materijalno koje bi se kod provođenja oslanjalo isključivo na vlast moći nego i na vjeru vjernika, Božansku izvornost i svetost njegovih principa. Zbog toga i mnogi tekstovi koji se odnose na odredbe u Kur'anu počinju Božanskim apelom upućenim vjernicima: "O vi koji vjerujete!" podstičući ih da to prihvate i pokore mu se, potaknuti snagom duhovne pobude, snagom imana. Na primjer, kod teksta koji se odnosi na ibadet (obredoslovlje).
"O, pravovjerni, propisan vam je post kao što je bio propisan i narodima koji su živjeli prije vas, da biste bili Bogu odani."


Ili primjer koji se odnosi na porodično pravo:
"O, vjernici, nije vam dozvoljeno da uzimate žene u prisilno nasljeđe i ne zatvarajte ih da bi im oduzeli jedan dio onoga što ste im dali."


Ili primjer iz područja građanskog prava:
"O vjernici, zapišite kada jedan drugom pozajmljujete dug do određenog roka! Neka jedan pisar među vama p ravedno zapiše."


Ili iz finansijskog poslovanja, primjer koji nosi obilježje socijalnog zbrinjavanja:
"O, vjernici, dijelite od onoga što je lijepo i što ste zaradili. Dijelite i od onoga što smo vam darovali ...
Ili iz oblasti krivičnog prava:
"O, vjernici, propisana vam je odmazda za ubistvo."

Ili iz ustavnog prava:
"O, vjernici, pokoravajte se Bogu, a pokoravajte se i Njegovu poslaniku i onima koji upravljaju vašim poslo¬vima. Ako se raziđete u nečemu to izoližite Bogu i Njegovu poslaniku, ako vjerujete u Boga i Sudnji dan..."


Ovakvo obraćanje vjernicima djeluje privlačno. Sadržaj teksta oni nastoje primjenjivati u životu, jer su uvjereni da je to od Boga, a sve ono, po ovome mišljenju, čime ih Bog obavezuje nudi korist, napredak i dobro na oba svijeta.
Zbog toga posmatrač ne treba biti iznenađen kad naiđe i na takvu osobu koja ulaže daleko više truda na nečem nego se to od njega traži. To ona čini sasvim dobrovoljno za svoju dušu.


U oblasti zabranjenog mnogi se odriču i od onoga što im se
sviđa i što bi željeli, samo zbog odanosti Bogu i ostvarenju Božije nagrade.


U oblasti krivičnog prava ima slučajeva da neko potajno napravi kakav prekršaj iz bojazni da ne bi bio primijećen i da se na njega ne bi protegla zakonska kazna. Međutim, kasnije njegovo čvrsto vjerovanje, faktor duhovne pobude, navede ga da sam prizna svoj prekršaj i insistira da se primijeni na njega zakonska odredba, kako bi ostao čist pred Bogom, a kazne mogu biti veoma drastične, od batina do kamenovanja. To kakva će biti primijenjena kazna u ovom slučaju za takvu osobu nije bitno.


Kad čovjek pažljivo proučava ove kur'anske odrednice, uočit će da su odgoj i uputa okosnica islamskog smjera. Te odrednice date su u veoma živim slikama pomiješane s obećanim nagradama i primjernom kaznom. One su upućene istovremeno i razumu i srcu s namjerom da probude unutrašnji osjećaj. Radi ilustracije poslužit ćemo se citatom koji se odnosi na davanje milostinje ugroženom dužniku i opraštanje bar jednog dijela duga ako kreditor ne može oprostiti cijeli dug. Ovaj moment je veoma značajan s obzirom na ekonomska kretanja u svijetu. Taj citat glasi:

"O, vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odu-stanite, ako ste pravi vjernici! A ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnica imetka vašeg, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti! A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite! Bojte se dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakom ono što je zaslužio isplatiti, - nikome krivo neće učinjeno biti."
Citat počinje riječima: "O vjernici" da bi podsjetio vjernika na obavezu koja proističe iz imana (vjerovanja), obavezu koja se ne može zaobići. Potom ukazuje na punu odanost Bogu koja gospodari cjelokupnim predmetom i završava prvi dio riječima: "ako ste vjernici." Time ih podsjeća da sami budu primjer. Nakon ove pripreme slušaoca - vjernika, Kur'an upozorava na lihvarstvo i kamatu direktno i potresno. Riječi prodiru poput strelica do najosjetljivijeg dijela čovjekova tijela, do srca, jer: "Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Njegova Poslanika!" Slijedi preporuka pokajanja i objašnjenje da se pravo vlasnika proteže samo na glavnicu.


Na taj način niti on kome čini nasilje niti njemu ko čini. U nastavku objašnjava da je smisao poruke olakšanje nemoćnom dužniku kako da dug vrati. Krunu ovog pasusa čini njegova završnica. Tu govori biranim riječima o davanju milostinje ugroženom dužni¬ku i opraštanju bar jednog dijela ako kreditor ne može oprostiti cje¬lokupni dug. "A još vam je bolje, nek znate, da mu dug poklonite." Ovdje je smješten i posljednji objavljeni dio ovog ajeta s namjerom da podsjeti čovjeka na njegov povratak Bogu i na dan nagrade i kazne, na dan obračuna u kome čovjek neće moći učiniti za sebe ništa i kada vlast pripada samo Bogu. "I bojte se Dana, kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, -Nikome krivo neće učinjeno biti!"


Na taj način Kur'an insistira da njegove odrednice obuhvataju i elemente koji podstiču vjernika da ih se pridržava i na najbolji način provodi. Takav primjer nudi smisao termina "at-taqwa" (puna odanost Bogu) navedenog na kraju pasusa o dugovanju i potraži¬vanju. "I budite odani Allahu, Allah vas uči i Allah sve zna." Ili, u drugom primjeru: "I budite odani Allahu i znajte da su Njegove kazne teške."
Ovakave prijetnje zbog učinjne zabrane ili propusta nečega što je naređeno, nalaze se na mnogim mjestima u Kur'anu. Npr. "Ne tajite svjedočenje! Ko zataji svjedočenje, taj je griješan! Bog zna sve šta vi radite!"


Brojni su primjeri ovakva sadržaja, među kojima i tekst koji se odnosi na naslijeđe. "...To su odredbe. Ko se pokori Bogu i Njegovu Poslaniku, uvest će ga Bog u Džennet kroz koji teku rijeke. U njemu se ostati za trajno. To je veliki uspjeh i pobjeda. Međutim, onaj koji griješi Bogu i Njegovu Poslaniku i prekorači Božije odredbe (granice) Bog će ga uvesti u Džehennem i ostat će za trajno u njemu. Takav će imati sramnu patnju."


Ovom koordinacijom faktora zakona i faktora usmjeravanja (faktora duhovne pobude) usklađuju se razum i savjest sa Božijim naredbama i zabranama. Sami zakoni ne koriste mnogo posrnulom čovjeku niti oživljavaju njegovo umrtvljeno i uspavano srce. Zakoni mogu biti samo kao plot (ograda) tome. Oni su neminovni, ali nakon što iman izvrši svoje obaveze i odgoj svoje zaduženje.