Wed07172019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Derviš-paša Bejezidagić

Derviš-paša Bejezidagić

Derviš-paša Bejezidagic je rodjen u Mostaru "u šestom deceniju XVI vijeka". Poginuo kod Budima 14. VII 1603.
Derviš sam "pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gdje veli: 'Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II'. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokolovic stajao na vrhuncu moci i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske drzave, što mu je donekle i pošlo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš prozivio nekoliko godina marljivo uceci, a narocito se bavio, kako sam veli, proucavanjem arapske i perzijske lijepe knjizevnosti. Prilika mu se pruzila da se u tom usavrši, jer mu je bio ucitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika."
Saznajemo da je ubrzo postao "carski licni savjetnik i da se ni casa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandzi-baša [Soko srece stade na moju ruku, a moj posao postade nadzor na sokolovima...] obavljao duznost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i ucenosti, ravan velikim ucenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijecu, premda to nije bilo u obicaju... Pecev i Cetib-Celebi spominju ga godine hidzretske 1000 (1592) kao carskog licnog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu ševalu 1003. (1595) spominje se u jednom fermanu kao bosanski namjesnik".
Njegov buran zivot se nastavlja i 1603. vec je "Derviš-paša išao za sudbinom ili ga sudbina gurala pred sobom". Tako je u jurišu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.

Gazel o Mostaru

Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara,
Zar se cudiš srce, što ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?
O ne ima na ovome sv'jetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svjezega zraka,
što covjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, zivot mu se mladi,
A duša mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mještance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem vodom i ostali miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska bašca,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge carne.
Cio svijet da obideš redom,
Ne bi našo onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
šeher Mostar ures je svijeta.

(Po srebrenom tvom obrazu...)

Po srebrenom tvom obrazu il' je crni soluf pao,
Il' je na list divlje ruze sumbul svoju sjenu dao?
Ili s tvojih jagodica na ustima odraz stoji,
Il' ti usne rujno vino rumenilom svojim boji?
Što mirisni amber sipa, je li mladez na tvom licu
Il' u zarkom ognju gledam jednu crnu trnjinicu?
Da ja mislim na ruzicu - ah uzrok je tvoje lice,
Da ja mislim na pupoljak - ah uzrok su te usnice.
Da je moje lice zuto kao zuto zlato,
Uzrok mu je jedno luce od srebra skovato.
S tvojim selom ako ne bih rajsku bašcu zam'jenio,
Na svijetu, vilo moja, covjek ne bi covjek bio.
Zar je cudo znak ludila ako Derviš sâm odaje
Kad ljudskije obicaja kci vilinska ne poznaje?
Ko opcara, ja ne znadem moje oci pune sanka,
Da od placa ja ne mogu do bijela zaspat danka.
Ah, ti meni bez milosti ispovijedaš muke tuna
Zulumcaru, a na um ne pada ti dan racuna.
Teško je uz prijateljski ukor
Još pretrpit psovku od dušmana;
Ko je imo, zna kako je teško,
Kad na rani otvori se rana.
Pijmo! jer ce društvo i veselje proci;
Krcmarice, ne stoj, nego vina toci!


S turskog: Safvet-beg Bašagic

 

(Ako ono stasito djevojce...)

Ako ono stasito djevojce
Po mojim se dvorima prošeta,
U cast njena sjajnoga dolaska
Zrtvovacu slasti oba sv'jeta.
Zedj ljubavna ugasit se nece
sa mojega srca zagrijana,
Da ispijem sve što ima vode -
U sve sedam svjetskih oceana.
Samo jedan pogled oka tvoga
Sto tisuca srdaca opaja:
Niko nigda ne vidje na sv'jetu
Tako lahko da se pl'jen osvaja.
Zar je cudo što uvijek tezim
Za carima lijepije djeva?
I pjesnik je Ademovo d'jete,
Lijepo ga lice zagrijava.
Nu pogledaj u srce Dervišu
I zalosno stanje mu prosudi,
O, smiluj se, care ljepotica,
Pa cuj savjet pametnije ljudi!


S turskog: Safvet-beg Bašagic

 

(Nikom casti vrijeme ne odaje...)

Nikom casti vrijeme ne odaje,
Nikom udes oprosta ne daje
Bio Derviš, što u srce bije,
Bio vladar, što nad nama bdije.


S turskog: Safvet-beg Bašagic
(Imam grijeha...)

- Imam grijeha mozda više vec što ima kapi kiše,
Od stida sam pogo glavu, ne smijem je dici više!
Dok glas dode o Dervišu, ne plaši se, sve je lahko
Po zasluzi i po grijehu nagradjen ce biti svako.
Boze, sa dobrotom tvojom baci pogled svemilosti
Na Derviša iznemogla, koji pati, trpi dosti.
Koliko ti svemoc hoce, smilovanje daj mu svoje;
Nemoj na me ni gledati, vec na dobro gledaj svoje.


S perzijskog: Safvet-beg Bašagic
Gdje boravi car svijeta...)

Gdje boravi car svijeta, o lahore, hajde kazi
Od mrtvije srca strane hajde zive duše blazi,
Ne baš šeher Carigradu vec svijetu svemu javi
O boravku sretna cara i njegovoj bojnoj slavi.
O boravku cara ruza ruzicnjaku vijest predaj,
Kada pokraj bašce prodješ o cipresu pripovijedaj.

(Gdje pomoci ne imade...)

Gdje pomoci ne imade svemocnoga Gospodara,
Tu opravit nece ništa tisuc sv'jetskih pametara,
Ako Allah samo bude jednom robu na pomoci,
Bilo dobro, il' ne bilo - sve ce mu za rukom poci.
Paznja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!
Odredjenu sudbu nece otkloniti tvoja ruka.
Neka tisuc pancijera od celika na se mece,
Smrtnik - nece odbit strjelu s kobnog luka kobne srece!
Ne brini se - sudjeno je dobro i zlo na svijetu, -
Gledaj "Ve nahnu kasemna" šta Bog veli u ajetu.
Bozija se volja vrti, kako hoce, 'nako tvori,
Astroloze, šta se muciš, zalud ti je gledat gori,
Sve je divno, bez pogreške, što umjetnik vjecni šara
Savršenstvo umjetnosti sve je što on slika, stvara,
Ako zeliš sretan biti, udesu se svom pokori,
O Dervišu, dobro pamti, hazreti pir tako zbori.


S turskog: Safvet-beg Bašagic
(Pohvalnica gradu Sarajevu...)

Ako zeliš, srce, vidjeti sliku raja
Potrudi se da vidiš Sarajevo, odmah idi tamo.
Ovaj lijepi grad je Ka'ba, kojoj streme zaljubljeni
To su rekli oni koji su do svojih zelja stigli.
Njegov prijatni zrak i voda daju zivot i krijepe dušu
Tekuca mu voda nije ništa drugo nego rajski Selsebil
Svaki kutak njegov vrvi ljepoticama
Okitio se hurijama i mladicima poput raja.
Da je zbilja ravan raju kao svjedok tomu zar nije dosta
što tamošnja kahva poput rajskog Kevsera
poklanja ljepoticama dušu.
Most na Bend-baši izgleda kao "pravi put"
Koji u raj ulazi tko preko njega predje i u šetnju ode
Hvala Bogu, i meni Dervišu sudjeno je bilo da to razgledam
Ocito sam vidio i saznao, da je to slika raja i rajskih ljudi.


S turskog: Mehmed Handzic
(Tarih o gradnji mosta u Mostaru...)

Cupriju podize koja podsjeca na luk duge
Allahu moj! Ima l' na svijetu po ljepoti druge?
Jedan je Derviš zadivljen stao i rekao rijeci:
Ostavit cemo cupriju a mi cemo preci.
Godine 974. (1576-77)


S turskog: Lamija Hadziosmanovic i Salih Trako
Prepjevao: Muhamed Dzelilovic