Thu11212019

Last updateWed, 20 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI RAZUMOM DAROVANI U KUR'ANU

RAZUMOM DAROVANI U KUR'ANU

Osjećam poniženje i srdžbu kada vidim da se razumijevanje vjere svodi na nejasne i nevidljive stvari, ili kad vidim da se vjernik predaje nepoznatom dok drugi otkrivaju tajne i tragaju za spoznajom, kao da je vjerovanje pasivnost razuma a nevjerovanje aktivnost.
Možda postoje neki ljudi koji se dovode u vezu sa islamom a slabog su razumijevanja ali zar je vjera kriva ako je takvi predstavljaju a drugi je po njima prosuđuju?

Primijetio sam da Kur'an Časni na 16 mjesta govori o razumom obdarenima. Ako ih bolje promotrimo uočićemo visok stepen onih koji imaju ispravno vjerovanje, i uočićemo da je razum vjernika radi spoznaje istine i usmjeravanja ka njoj, aktivan na svakom polju.
Ovdje ćemo navesti te ajete koji ukazuju da vjera i njeni propisi stoje na logici i redu a ne na nepromišljenosti i neredu.

U suri El-Bekare nalazimo tri ajeta različitog konteksta:
„U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja kanili.“ (El-Bekare, 179)
„I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni.“ (El-Bekare, 197)
„On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.“ (El-Bekare, 269)
Mudrost i znanje imaju počasno mjesto, svejedno da li se radi o predstavljanju vjere ili o raspolaganju imetkom ili o bilo čemo drugom.

U suri Ali Imran nalazimo dva ajeta, prvi od njih govori o nemogućnosti razuma da istražuje ono što je nematerijalno, jer je ova vrsta istraživanja utemeljena na nagađanjima. Uzvišeni kaže:
„On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: „Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!“ A samo razumom obdareni shvaćaju.“ (Ali Imran, 7)

Drugi ajet jasno ukazuje na razum koji treba istraživati materiju, njene tajne i njene zakonitosti, te njen nastanak i svrhu njenog postojanja:
„U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaisa, znamenja za razumom obdarene, za one koji stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Ali Imran, 190-191)

Spoznaja istine nije uslovljena postojećom tradicijom niti je ograničena narodnim običajima, nego je ona vezana za slobodno istraživanje čija se ispravnost ne mjeri brojnošću njenih sljedbenika.
Propagiranje istine i njeno isticanje je neophodno pred svima onima koji je negiraju i izbjegavaju, bez obzira na njihovu brojnost. I to je ono na šta ukazuje slijedeći kur'anski ajet: „Reci: „Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi razumom obdareni, da biste ono što želite postigli.“ (Al-Maida, 100)

Proučavanjem historije se formira razum koji koristi ranija bezbrojna iskustva, jer je ljudska sadašnjost samo produžetak daleke prošlosti i kolijevka dolazeće budućnosti.
Vjernici bi morali uzeti pouku iz prošlosti iz prošlosti kako bi zaštitili svoju današnjicu i sutrašnjicu, i to je prava svrha njenog proučavanja.

U suri Jusuf Uzvišeni kaže:
„U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve.“ (Jusuf, 111)

Ovaj ajet je samo završetak jednog poglavlja sadržajne ljudske prošlosti, i on daje jasnu predodžbu o kur'anskim pripovijedanjima kao stvarnim događajima, a ne pretpostavkama kako neki neupućeni propovjednici tvrde.
U suri Er-Raad se podrobno govori o plemenitim osobinama razumom obdarenih, ali ono što ovdje privlači pažnju jeste povezivanje tih ljudskih vrlina sa pronicljivošću razuma i zaštićenosti vjernika od tumaranja u koje zapadaju svi oni koji skrenu s puta. Uzvišeni kaže:

„Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanja.“ (E-Raad, 19-20)
U suri Ibrahim nalazimo opis borbe između istine i neistine te kratkoročne i dugoročne posljedice te borbe, bilo to na ovom ili onom svijetu kada se susretnemo sa Allahom Gospodarom svjetova.

Ovim ajetom se također završava ova sura:
„Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!“

Dok ovu obznanu prenosim ljudima želim se ovdje malo više zadržati. U prvoj kur'anskoj suri se govori o gradnji Kabe i o tome kako ju je Ibrahim, a. s., učinio tvrđavom božijeg jedinstva, kućom ibadeta i kiblom svakome ko obavlja namaz.

Mislim da ovakav završetak ukazuje na ulogu arapske zajednice u upućivanju ostalih ljudi. U ovoj suri se na to samo ukazuje! Ali kad se govori o kibli, mjestu prema kojem se okreću klanjači na svim kontinentima, govori se o ulozi Arapa sa više pojašnjenja. Razmislimo o riječima Uzvišenog:
„I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta da prigovore, osim inadžija između njih – njih se ne boj te, Mene se bojte!“

Ovdje je jasno određena kibla bez obzira na vrijeme i mjesto i prikazana je lakomislenost oholih, zatim se navodi božija blagodat data Arapima:

„A da bi blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili.“ (El-Bekare, 150)
To jeste, učinili smo kiblu čitavog ljudskog roda na vašoj zemlji i to nije prva počast vama nego je ona došla nakon slanja posljednjeg božijeg Poslanika od vas. I to je značenje riječi Uzvišenog:

„Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.“ (El-Bekare, 151)
Božije je pravo, nakon što je uspostavio Kabu na vašoj zemlji i poslanstvo među vama na vašem jeziku, da to cijenite i da zahvalni na tome budete. Stoga Uzvišeni kaže:
„Sjećajte se vi mene i Ja ću se vas sjećati, zahvaljujete mi i na blagodati Mojoj nemojte neblagodarni biti.“ (El-Bekare, 152)

Zaista ja nakon ove obznane ne smatram da je iko bjedniji od onoga koji kod Arapa razdvaja vjersko od svjetovnog i koji smatra da bez vjere može slavu postići. U svjetlu ovakvog pojašnjenja ja pozivam razumom obdarene da ponovo razmisle o riječima Uzvišenog:
„Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On Jedan Bog i da samo razumom obdareni primaju pouku.“ (Ibrahim, 52)

U suri Saad razumom obdareni su spomenuti na dva mjesta. Na prvom mjestu Uzvišeni kaže:
„Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Saad, 29)
Kur'anski ajeti su puni značenja, ali put do njihovog razumijevanja zahtijeva stalno razmišljanje i proučavanje. To je blagoslovljena Knjiga, njeno proučavanje je svjetlo na putu, dok je njena primjena dobrobit čiji izvori ne presušuju.

Žalosno je da naša zajednica čita njena slova i sluša njenu melodiju a ko zna da li će je to uzdići na mjesto razumom obdarenih.

Što se tiče drugog mjesta ono govori o čovjeku klonulom pod pritiskom boli. U takvim momentima tj. momentima nevolja i tegoba da li postoji igdje drugo utočište osim kod Allaha? I da li se može drugačije postupiti osim kao što postupa vjernik, a to je predavanje i strpljivost te čekanje bez potištenosti i uzrujanosti.
Kur'an pripovijeda priču o Ejubu, a. s., koga su bolovi smorili pa je pribjegao ibadetu. Trpio je i nadao se sve dok Allah Uzvišeni nije od njega otklonio nevolje tako što mu je dao očekivano ozdravljenje:
„Mi smo mu iz milosti naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti – „I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši,“ Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao.“ (Saad, 43-44)

U staroj arapskoj književnosti govorili su razumom obdareni o nevoljama s kojima su se suočavali i hvalili su se da ih nevolje nisu prisilile na poniženje, niti ih je siromaštvo ponizilo niti ih je bogastvo uzvisilo:
„Dani i događaji su nam donosili i bijedu i blagodati

Ali niti smo oslabili niti smo se ponizili.

Pokoravali smo se i trpjeli nepodnošljivo

Lijepim saburom smo dostojanstvo čuvali, dok su drugi posrtali.“
Narodi se uzdižu ili padaju zavisno od moralnog bogatstva a ne novčanog, a to govori naša Knjiga.

U suri Ez-Zumer razumom obdareni se spominju na tri mjesta. Na prvom mjestu se govori o noćnom ibadetu, jer ima ljudi koji dnevnim radom ne iscrpe svu snagu i ostaju noću i dalje aktivni. Da li te noći provode u nemaru ili nemoralu? Zaista, ako ih provode u ibadetu i pokornosti oni se ugledaju na prvaka pobožnih. Uzvišeni kaže:
„Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga... reci: da li su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Ez-Zumer, 9)
Primjećuješ da prvi ajet spominje budne u bogobojaznosti a ne spominje spavače koji ne strahuju i koji se ne nadaju. Kao da su oni toliko bezvrijedni i ne zaslužuju spominjanje na ovako časnom mjestu, jer se oni u stvari i ne smatraju onima koji su razumom obdareni.

Na drugom mjestu u suri Ez-Zumer vidimo znakove koji ukazuju na ličnost koja u svemu teži ka ljepšem i savršenijem, takva ličnost konstantno bira između principa i pravaca i daje prednost onom što je bolje. Ima ljudi za koje misliš da su čvrstog ubjeđenja a ima i onih koje vidiš slabima pa ih privlače razni pravci. Što se tiče razumom obdarenih oni su stalno uz ono što je časno i dobro. Uzvišeni kaže:
„Zato obraduj robove moje koji Kur'an slušaju i slijede ono što je najljepše u njemu; Njime je Allah na pravi put ukazao i oni su oni koji su razumom obdareni.“ (Ez-Zumer, 17-18)
Šta reći o čovjeku koji ne vidi dalje od nosa i o onima koji su zadovoljni s minimumom u svemu. Zaista je istinsko vjerovanje sa onima koji teže ka većem i uzvišenijem, samo takvi na površini ove zemlje zaslužuju radosnu vijest. Ebu Tajjib El-Mutenebbi kao da je razumio značenje ovog kur'anskog ajeta kada je izrekao svoj poznati stih:
„Ne vidjeh veće ljudske mahane od
nemoći sposobnih da sebe upotpune.“

Na trećem mjestu u suri Ez-Zumer obrađuje se izvor istinskog vjerovanja i način na koji se svjesnim promišljanjem izgrađuje iman:
„Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono suši i ti ga vidiš požutjela i najzad ga skrši. To je doista pouka za one koji su pametni.“ (Ez-Zumer, 21)
Nema sumnje da nicanje biljaka i bogastvo raznobojnih plodova zemlje ukazuju na moć Stvaraoca i nedokučivu ljepotu. Zaista, kruženje vode u prirodi i rast biljaka na zemlji kriju tajne koje su vrijedne proučavanja, a čovjek – zbog koga je sve ovo stvoreno – kako on živi?

Čitao sam da svako četrnaest sati ljudsko srce ima 103.689 otkucaja, a njegova krv u venama pređe 168. 000. 000 milja te da ima 2.323 udisaja i jede svakog dana tri obroka i znamo kako počinju i kako završavaju. A šta nakon toga? Ljudski organizam prestaje sa radom kada to Allah odredi, tada se u zemlju zakopaju na hiljade ćelija sa svim onim što one nose u sebi, a dok se taj pokop obavlja istovremeno se začinju u utrobama majki nove ličnosti koje će uskoro svjetlo dana ugledati. Uzvišeni koji usmrćuje i daje život kaže:
„On stvara čovjeka od kapi sjemena a on odjednom otvoreni protivnik.“ (En-Nahl, 4)

Čovjek se ponekad toliko uzoholi da zaniječe i svoga Gospodara, dok su razumom obdareni oni koji su spoznali postojanje svoga Gospodara te Ga slave i veličaju.

A neznalicama i onima priučenima u znanosti, onima bolesnih srca koji tragaju za užicima, koji jedu kao stoka, vatra će biti njihovo prebivalište. U suri Gafir spominju se razumom obdareni. Iz konteksta tog ajeta vidi se da on govori o Izraelićanima koji su živjeli u vrijeme Musa, a. s. Nema sumnje da je njima bila preča Božija počast nego faraon i njegova porodica i vojska. Stoga im je Uzvišeni darovao puno:

„Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili da bude putokaz i opomena onima koji su razumom obdareni.“ (El-Mumin, 53-54)

S tim da svojstvo razumom obdarenih može da se prenese i na potonje ako oni koji su u nauku upućeni budu potvrđivali poslanstvo Muhammeda, a. s., i slijedili njegove upute. To potvrđuje drugi ajet u kome se kaže:
„Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni i pravim vjernicima, oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe. Naročito onima koji molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 162)
Posljednji ajet gdje se spominju razumom obdareni je u suri Et-Talak, u kojoj se kaže:
„O vi koji ste razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je već poslao slavu. Poslanika koji vam Allahove ajete jasne kazuje da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine.“ (Et-Talak, 110-111)

Ove riječi ukazuju na to da je život Poslanika najbolji komentar Božije Knjige i da je njegov životopis bilo riječima ili djelom komentar Božije Knjige. Istina je da nema Kur'ana bez sunneta a ni sunneta bez Kur'ana i da odvajanje jednog od drugog vodi na stranputicu.
Ono što smo dokazali ovdje je samo uzor kur'anskog metoda u nadgradnji zajednice zdravog razuma. Mi potvrđujemo da zaostale zajednice nemaju ništa sa islamom osim njihove tvrdnje da su one to. I da im se ne može u ovim tvrdnjama vjerovati osim kad postanu razumom obdareni.

Iz knjige : BOLESTI I LIJEKOVI