ČOVJEK U KUR'ANU

Meleki su bili skeptični po pitanju čovjekove budućnosti na Zemlji. Možda su osjetili da će ga njegovo porijeklo od zemlje učiniti krhkim pred teškim iskušenjima i da će izgubiti svoju čvrstinu pred izazovima. Možda su vidjeli da on sliči drugim stvorenjima koja nisu izvršila Božiju naredbu ili nisu znala izvršiti Njegove poruke. Ili su stvorenja iz gajb svijeta vidjela slike krvavih ratova i stranputice koje će čovječanstvo slijediti pa će sebi zulum činiti. Bilo kako bilo pitali su meleki Uzvišenog Allaha:

„Zar će ti namjesnik biti onaj ko će na njoj nered činiti i krv proljevati?“

            A odgovor Uzvišenog je bio: „Ja znam ono što vi ne znate.“

            Stvorio je Allah Adema i dao mu razum koji poima stvari oko njega i dao mu sposobnost spoznaje forme i suštine. Zaista je čovjek ograničen udovima i osjetilima, ali ima velike potencijale koji ga čine vlasnikom onoga oko njega pa čak i kraljem velikih prostranstava i oblasti. Možda meleke danas obuzima čuđenje kako odlazi u kosmos i osvaja planete.

 Ali veličina čovjeka ne počiva u ovim mogućnostima nego u drugoj stvari važnijoj i uzvišenijoj od njih a ona je spoznaja Onog ko ga je stvorio i koji mu je počasno mjesto ukazao. Uzvišeni Allah je stvorio ovaj univerzum i potčinio ga čovjeku da se njime koristi. Zaista ova skupina ljudi koja je spoznala svoga Gospodara te se Njemu predala je ta koja ispoljava mudrost čovjeka na ovome svijetu. I smatram da je ova čestita grupa ljudi obradovala meleke pa su odgovorili Uzvišenom:

„Hvaljen nek si rekoše oni mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio. Ti si Sveznajući i Mudri.“ (El-Bekare, 32)

            Priča o životu čovječanstva kako je navodi Časni Kur'an zahtijeva da se zastane i razmotri sa više aspekata koje želim pojasniti.

Pažnja koja je ukazana čovjeku od samog početka. Pred nama su ajeti iz sure El-Bekare koji govore o tome:

„On je za vas sve što postoji na zemlji stvorio.“ (El-Bekare, 29)

Prije tog ajeta iste sure čitamo riječi Uzvišenog:

„Koji vam je zemlju učinio posteljom a nebo zdanjem, koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.“ (El-Bekare, 22)

Pred nama je izlaganje u suri El-Earaf :

„Mi smo vas na zemlji smjestili i na njoj vam sve što vam je potrebno za život dali a ako vi malo zahvaljujete! Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali a poslije melekima rekli: poklonite mu se.“ (El-Earaf, 10-11)

U suri El-Hidžr navode se blagodati koje okružuju život ljudi:

„Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog; a onog ko ih kradom prisluškuje stiže svijetlica vidljiva. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste.“ (El-Hidžr, 16-19)

Činjenica je da u nicanju i sazrijevanju pšenice učestvuju i nebesa i zemlja. Plodna zemlja i kišni oblaci učestvuju i u sazrijevanju povrća kao i drugi brojni koji faktori učestvuju u formiranju hrane i lijekova a neophodni su čovjeku. Zaista mreža malih i velikih tvari je na usluzi čovjeku i tu je radi osiguranja njegovog života. Sve ima svoju ulogu: velike planete koje plove po kosmosu i mikroorganizmi koje oko ne može vidjeti. To je tajna brojnih zakletvi koje se navode u Kur'anu a ukazuju na impozantnost ovoga svijeta.

„I kunem se rumenilom večernjim i noći i onim što ona tamom obavije i mjesecom punim, vi ćete sigurno na sve teže i teže prilike nailaziti.“ (El-Inšikak, 16-19)

„I tako mi mjeseca i noći kada mine i zore kada svane.“ (El-Mudessir, 32-34)

Razmisli o zakletvi vjetrom koji puše i oblacima koji plove i o onom što slijedi nakon toga: sijanje, žetva, trgovina i razna zanimanja, pa blagodati obuhvate ljude.

„Tako mi onih koji pušu snažno i onih koji teret nose i onih koje plove lahko i onih koji naredbe sprovode istina je zaista ono čime vam se prijeti.“ (Ez-Zarijat, 1-5)

Zaista Gospodar svjetova čini jedinstvenim ono što stvara. O tome ćemo govoriti da bismo osjetili ljepotu i divili se jedinstvenosti u stvaranju. Čudim se ljudima koji se zovu muslimanima a okreću leđa univerzumu i ne proučavaju njegove tajne.

Kakav je to iman? Kako je veliko neznanje o životno važnoj priči o ulozi Adema i njegovih potomaka na zemlji? Zaista je čovjek u Časnom Kur'anu plemenito stvorenje, odabrano i poštovano i Božije je pravo da kori ljude na lošoj procjeni Njegovih blagodati.

„Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću svojom i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji ,

Ovo se odnosi na materijalnu počast čovjeku a ima i druga počast koja se odnosi na duhovnu stranu njegovog bića. Čovjek je udahnuće Božije, tako je počelo stvaranje Adema i tako se stvaraju zametci u majčinoj utrobi. Zaista je život u tijelima koja se kreću jedno a odlike života potomaka Ademovih su nešto drugo. Uzvišeni Allah je ukazao na blagodati stvaranja među brojnim stvorenjima koja su se pojavila iz nepostojanja u postojanje. S tim da je jedino Adem opisan riječima:

„I kada mu dam lik i u nj udahnem dušu.“ (El-Hidžr, 12)

I ostaje ova počast u njegovom potomstvu do sudnjeg dana.

„Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekučine, zatim savršeno udove uobliči i život mu udahne i On vam sluh i vid i pameti daje.“ (Es-Sedžde, 7-9)

Čovjek ovim udahnućem je novo stvorenje koje se uzdiže nad onima što mu sliče od životinja, stoga kaže Uzvišeni:

„A onda kosti mesom zaodjenuli i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo pa neka je Uzvišen Allah najljepši Stvoritelj.“ (El-Mu'minun, 14)

I nakon što je upotpunjeno stvaranje Adema u ovoj slici, naredio je Uzvišeni Allah melekim da mu učine sedždu veličanja i uvažavanja, a ne sedždu obožavanja. Meleki su iskazali čuđenje zbog pojave ovog čovjeka i pokazali negodovanje zbog onoga što će on činiti od nereda i smutnje.

Od njih je tražena sedžda njemu nakon što je završeno njegovo formiranje a kažnjen je onaj ko je tu sedždu odbio, progonom iz milosti Božije. I svejedno, bio Iblis od meleka ili bio džin koji je boravio među njima, rezultat je isti a to je da je omalovažavanje čovjeka kod Boga neposluh i ima teške posljedice.

Ovoj jasnoj počasti treba dodati i drugu stvar velikog značenja a to je Božija radost čovjekovom povratku pokajanjem i Božijim prihvatanjem njega sa velikim počastima i prelazak preko onoga što je prekršio. Njegove riječi ukazuju na potpuni oprost:  

„Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini i koji zatim na pravom putu istraje.“ (Taha, 82)

Ovim počastima treba dodati i treću a ima veliki značaj za budućnost čovjeka i planete koja je pripremljena za njegov boravak, pa čak i za cijeli sunčev sistem koji će se rasuti a svjetlost se ugasiti i nestati završetkom čovjekove misije na zemlji. Ova strana je zaduženje.

Zaista je Uzvišeni podario čovjeku ovaj visoki položaj kroz njegove sposobnosti. Nije ga zanemario, nego mu je naredio i zabranio. Traži od njega da čini i da ostavi, i možda ga je obavezao da čini ono što mu je teško i da ostavi ono za čim žudi. Ovdje ćemo malo zastati pred tajnom zaduženja i njihovim značenjem da bi pojasnili neke stvari. Zaista naš praotac Adem, a on je prvi čovjek zadužen da ne jede sa određenog drveta i bilo je neophodno da zna pravo Uzvišenog i da ostavi jelo sa ovog drveta zauvijek.

Ali je on nakon perioda zbunjenosti i slabosti, ponuđen pa je jeo sa zabranjenog drveta. Pridružila mu se i njegova žena u neposlušnosti pa su oboje protjerani iz dženeta. Osjetili su grijeh u koji su upleteni pa su molili Boga za oprost osjećajući prezir prema onome što su učinili:

„Gospodaru naš rekoše oni sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostiš i nesmiluješ nam se sigurno ćemo biti izgubljeni. Izlazite – reče On – jedni drugima bićete neprijatelji, na zemlji ćete boraviti i do smrti ostajati. Na njoj ćete živjeti na njoj umirati i iz nje oživljeni biti – reče On.“ (El-Earaf, 23-25)

I spušten je naš praotac na zemlju a brojni njegovi potomci nastaviše da ponavljaju tu priču i čine isti grijeh ali ne kroz kušanje jabuke nego kroz strasti koje vode kroz neposlušnost i lišenost. Ista stvar a drugo ime. Ovo ponašanje od strane prvog čovjeka čini da se pitamo o razlogu a razlog je jasan jer je čovjek počeo svoj život sa dvojnom prirodom; Božansko svjetlo u omotu od zemlje.

Zaista Uzvišeni Allah, nakon što je oblikovao čovjeka od zemlje i uspravnim ga učinio, udahnuo je u njega od svog Ruha pa čovjek postade stvorenje čudno objedinjujući suprotnosti u svom biću. Može se uzdizati moralno i padati, može ići pravim putem a može i stranputicom. Časni Kur'an je ukazao na ovu dvojnu prirodu u stvaranju:

„Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.“ (El-Insan, 2)

„One koji se klone velikih grijeha i naročito razvrata a one bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj zaista mnogo prašta. On dobro zna sve o vama od kad vas je stvorio od zemlje i od kad ste bili zametci u utrobama majki vaših.“ (En-Nedžm, 32)

Obje sklonosti, zemaljsku i nebesku, nalaziš u životu ili u prirodi. A prije svega naći ćeš u samom čovjeku ono što ga slabi ili jača po onome čemu daje prednost dobru ili zlu. Zaista crveno svjetlo kao znak za zaustavljenje možeš poštovati ili ne poštovati pa se opasnostima izlagati a to je čisto ljudski postupak. Uzvišeni kaže:

„I kaži im vijest o onome kome smo dokaze naše davali ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao i on je zalutao, a da smo htjeli mogli smo ga s njima uzvisit.“ (El-Earaf, 175-176)

To jeste da je dokaze slijedio time bi se uzdigao.

„Ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo.“ (El-Earaf, 176)

Pa ga je Uzvišeni ostavio tamo gdje je želio.

Neophodno je potvrditi ovu činjenicu slobodne volje u usponu i padu, u takvaluku i griješenju, u izazivanju Božije srdžbe ili u traganju za Njegovim zadovoljstvom. Zaista, nemoguće je da se Milostivi, Samilosni sveti čovjeku koji traga za Njegovim zadovoljstvom, kao što je nemoguće da On bude zadovoljan čovjekom koji izaziva Njegovu srdžbu.

Neki ljudi osporavaju ovu istinu zbog nekih drugih izgovora, ali kamo sreće. Priča o životu čovjeka je povezana sa stvarnim ispitom kako bi se otkrilo ko je dobar a ko je loš:

„Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.“ (El-Mulk, 2)

Dobročinitelj je čovjek koji zna i poštuje ispravno a loš je čovjek onaj koji to zanemaruje i slijedi stranputicu. Borba u samom čovjeku je radi ispita i radi provjere, ta borba je stvarna a ne formalna. Naziremo istinitost ove borbe u riječima Uzvišenog:

„A onome koji je obijesan bio i život na ovom svijetu više volio džehenem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara strepio i dušu od prohtjeva uzdržao dženet će boravište biti sigurno.“ (En-Nazijat, 37-41)

Pobjednik u ovoj borbi je čovjek koji osjeća Allahovo bdijenje nad njim i nad ostalim stvorenjima i sa povećanjem ovog osjećaja smanjuje se glas strasti i pobjeđuje glas savjesti i srca. Pa gdje je gluma i izdaja u ovim slučajevima? Uzvišeni Allah doziva čovjeka, podsjeća ga i upućuje ga, a na čovjeku je da odgovori, da se podsjeti i da se uputi. Pa ako odbije, pa sam je odgovoran. Stoga su propisani pravedni propisi a koje nalazimo u Časnom Kur'anu.

„Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi pa onaj ko ih usvaja u svoju korist to čini a onaj ko je slijep na svoju štetu je slijep.“ (El-Enam, 104)

„Duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.“ (Eš-Šems, 7-10)

Oplemenjivanje ili obezvređivanje je čisto ljudski trud ili barem takav biva početak puta a potom ga vodi Božija volja dok ne dođe do kraja:

„Onoga koji se suprostavi Poslaniku a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika pustićemo ga da čini što hoće i bacićemo ga u džehenem.“ (En-Nisa, 115)

I pitamo se po drugi put kakva je snaga glasa obmane koji čovjek čuje i krene na stranputicu pa biva nesretan? Istina je da ima odjek velik a njegova stvarna vrijednost je beznačajna. On je poput kreketa žabe koji se čuje daleko u noć a izvor tog glasa je neznatan. Kakvo je to drvo s kojeg je jeo Adem? Da li je dugo osjećao slast njegovog ploda? To je bio samo privid. I da pretpostavimo da je užitak trajao samo sat, pa koja je to vrijednost ako to mjeriš sa onim što je uslijedilo od tuge i jada tokom brojnih godina pa čak i stoljeća.

Zaista čovjeka na ovom dunjaluku pokreće luda želja da kuša ono što je haram dok ne osjeti prazninu i izgubljenost. A dostojnije bi bilo za čovjeka da ostane čvrst pred provokacijama i mjestima spoticanja. Ponovo se pitamo šta je izvor ovog nepoznatog glasa koji navodi na posrnuće čovjeka? Odgovor je da imaju dva izvora, prvi je sam čovjek tj. njegovo tijelo, a drugi je šejtan, čovjekov neprijatelj od samog početka, koji je sebi dao za obavezu da to čini do sudnjeg dana. O unutrašnjoj sklonosti čovjeka ka grijehu Uzvišeni kaže:

„A Ademu smo odmah na početku naredili ali on je zaboravio i nije odlučan bio.“ (Taha, 115)

Zaborav i neodlučnost su slabosti koje su snašle prvog čovjeka i čim su se one pojavile u njemu pripremljen je teren za šejtanovo djelovanje.  Pa je rekao Ademu i njegovoj ženi:

„Gospodar vam vaš zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili i zaklinjaše im se: „ja sam vam zaista savjetnik iskreni“ i na prevaru ih zavede.“ (El-Earaf, 20-22)

I ne bi se dogodilo ovo poniženje i ne bi uspio šejtan u varci da nije oslabilo sjećanje i odlučnost. Prvo duhovna slabost a potom šejtanova spletka i nema razloga da se obrazlaže kako je šejtan prvi i posljednji razlog njihovog spoticanja.

Zaista je šejtan odašiljač s kojeg se šalju obmane i zablude a čovjek je taj koji priprema sebe za primanje onog odaslanog i saosjeća sa tim.

Ti si taj koji bira šta ćeš slušati od brojnih stanica na radiju a ako hoćeš možeš i ugasiti ono što je loše za slušati ili se udaljiti tako da glas ne dopire do tebe, a možeš se i suprostaviti s osjećajem prezira. Šejtanu je data od prvog dana moć obmane i zavođenja čovjeka i rečeno mu je:

„I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju.“ (El-Isra, 64)

Šejtan nije imao ništa više od govora kojim je lagao i zavodio a Uzvišeni Allah je ukazao i upozorio Adema i njegovo potomstvo na ovog neprijatelja, lažova. Zaista šejtan daje lažna obećanja i zakletve te se naklanja čovjeku da bi ga shrvao a ne poštovao i nježan je da bi ga ujeo. On u svemu ovome ne posjeduje ništa osim jedno, govor i samo govor, pa nije dopušteno da mu vjerujemo.

„O Ademe, rekli smo, ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz dženeta pa da se onda mučiš.“ (Taha, 117)

„Pa zar ćete njega i porod njegov, pored mene kao prijatelje prihvatiti kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima.“ (El-Kehf, 50)

Ali i pored toga uspio je šejtan govorom obmane da zavede mnoge i reći će na sudnjem danu onima koji su mu se odazvali:

„Ja nisam nikakve vlasti nad vama imao samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali, zato ne korite mene, već sami sebe.“ (El-Ibrahim, 22)

Zaista, oružje šejtanovo je oštro a spas od njega je lahak pa ako upadnu u njegovu klopku pojedinci nema im zaštite jer zakon ne štiti nemarne.

Trud istinski u odgoju i savjetovanju treba biti usmjeren na čovjeka a radi opreza da se zatvore putevi kojima se može prikradati šejtan sa svojim podlim obmanama.

Ukazali smo na smjesu od koje je stvoren čovjek. Istina je da je u čovjeku – s tim da je njegovo porijeklo nebesko – priroda koju nije dozvoljeno ostaviti da radi šta hoće. Neophodno ju je kontrolisati i potčiniti Božijim zakonima. U protivnom, odvest će ga sa vrha na dno.

„Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti.“ (Et-Tin, 4-5)

Ne znači da se on pretvorio u pokuđenog pokvarenjeka nakon što je bio među dobrima. Ne. Ovo znači da mogućnosti moralnog sunovrata prate mogućnosti uzdizanja kod istoga i da on može da se i uzdiže i pada. To je značenje izuzimanja koje slijedi.

„Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine.“ El-Asr, 3)

Ostat će dobra osnova, moralna i materijalna. Navode se u časnom Kur'anu brojni ajeti koji potvrđuju neophodnost ostavljanja hrđavih postupaka.

Čovjek je egoista, voli samo sebe, a ponekad ipak biva samoljublje osnova za očuvanje života. Ali ta ljubav se može pretvoriti u opasnu bolest koja podrazumijeva pohlepu, tiraniju i oduzimanje tuđih prava. Kur'an spominje da ovu sebičnost ne može ugasiti bogatstvo ma koliko veliko bilo:

„Reci da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite, čovjek je uvijek tvrdica.“ (El-Isra, 100)

Čovjek je zaboravan i nemaran, a ponekad biva taj zaborav osnov za očuvanje života jer kada bi čovjeka stalno pratila tuga zbog onoga što je izgubio ne bi na dunjaluku dobra bilo. Ova rasijanost ponekad biva osnov nezahvalnosti i poricanja blagodati te zaborav na Boga koji svim upravlja.

„Kad vas na moru nevolja zadesi tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kada vas On na kopno spasi vi okrećete glave, čovjek je uvijek nezahvalan.“ (El-Isra, 67)

„Čovjek je zaista Gospodaru svome nezahvalan i sam je on toga doista svjestan.“ (El-Adijat, 6-7)

Čovjeka kome je ugodno da se ponekad hvali i oholi i koji gleda u nebo sa malo pažnje i zanimanja ponizi bolest gdje god ona bila u tijelu i učini da posrne.

„Allah želi da vam olakša a čovjek je stvoren kao nejako biće.“ (En-Nisa, 28)

Čovjek je jako lukav kada se brani i pravda za greške i smatra da je njegovo mišljenje prihvatljivo i oprostivo.

„Čovjek je više nego iko spreman da raspravlja.“ (El-Kehf, 54)

Časni Kur'an ukazuje na brojne bolesti koje spopadaju čovjeka pa čovjek postane razuzdan ako je bogat i nasilan ako je moćan i nadu izgubi ako ne uspije, nasladu traži u strastima žena, pretvara se, uzdiže i to ga čini robom samoga sebe i svojih prohtjeva. Odvojiti se od ovih poroka je lahko jer Kur'an Časni kad upozorava na ove ljudske stranputice spominje načine zaštite od njih:

„Tako mi vremena čovjek doista gubi samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr)

Ono što se sažeto navodi u suri El-Asr kao slabost i lijek za nju detaljnije je opisano ili navedeno u drugim surama. Navešćemo suru El-Mearidž koja pripisuje čovjeku slijedeće osobine:

„Čovjek je uistinu stvoren malodušan, kad ga nevolja snađe brižan je a kada mu je dobro nepristupačan  je.“  (El-Mearidž, 19-21)

Čovjek će se zaštititi od ove slabosti ako izvršava propisane ibadete. A razmislimo o izuzimanjima koja se navode u Časnoj suri:

„Osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali i oni u čijim imecima bude određen dio za onoga koji prosi i onoga koji ne prosi i oni koji u onaj svijet budu vjerovali i oni koji od kazne svoga Gospodara budu srahovali, a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju i oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali, oni će u dženetskim baščama biti počašćeni.“ (El-Mearidž, 22-35)

Nema sumnje da ovi ibadeti zajedno odgajaju potpunog čovjeka pod uslovom da se izvršavaju istinski a ne formalno. Želim da zastanem kod jednog od ovih ibadeta da o njemu razmislim i da se upoznam sa njegovim psihološkim posljedicama a to su riječi Uzvišenog:

„I oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali.“ (El-Mearidž, 33)

Zaista, musliman treba da bude stalno spreman svjedočiti istinu da bi istina pobijedila a laž propala i da se podrži pravda. Svjedočenje zahtijeva otvorenost bez straha jer se istina guši na ovom dunjaluku usred sve izraženije otvorene nepravde. Čovjek se ne odlučuje za iskazivanje istine jer se boji za svoju budućnost npr. ili želi ostati u dobrim odnosima sa rodbinom ili teži za sticanjem imetka ili položaja. On ne traži Božije zadovoljstvo zbog zastora koji mu ometa pogled. Islamsko društvo propada zbog šutnje onih koji treba da svjedoče jer ti vjernici (tako sebe zamišljaju) dug svjedočenja ne izvršavaju, ili šute ili govore neistinu. Kao što smo vidjeli ljudi pridaju važnost nečemu što treba da sačeka ili obrnuto.

Spoznao sam zašto su neka društva tako uznapredovala pošto sam pročitao da je muž kraljice u Holandiji smijenjen sa položaja jer je doveden u vezu sa mitom i da je premijer Japana smijenjen i pritvoren zbog iste optužbe. Zaista, dug svjedočenja znači da ne ostavimo nedužnog čovjeka bez zaštitnika i prijatelja. Svjedočenje nije samo ono što se kaže u sudnicama, nego sve ono što se kaže u svakom sporu, a što je vrijedno pažnje.

Dug svjedočenja izvršava čovjek koji se predao Allahu i odlučio da živi samo za istinu. Ponekad se suočavaju u čovjeku različite naravi kao žudnja za užitkom, želja za brzim rezultatima rada, pobjeda sebičnosti pa donese sud pogrešan o onome što ga snađe od dobra ili zla.

„Ako čovjeku milost Našu pružimo pa Mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: „nevolje su me napustile“. On je doista umišljen i razmetljiv a samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.“ (Hud, 9-11)

U ovim ajetima je slika čovjeka koga porobi samo sadašnji trenutak, pa kada nestane onoga što ga veseli postaje potišten i slomljen zbog jačine očaja a kada se nađe kod njega ono što ga raduje biva opijen i umišljen od jačine radosti.

A trebalo bi da bude sabran u oba slučaja i da gleda na sudbinu u svemu što se događa, prihvati je i izvršava razumno ono što treba, pa da tome osjećaju doda i drugi a to je da ono što stekne od dobra nije samo radi njegovog užitka jer uskraćenima pripada dio od onoga što je njemu dato, a ponekad je to veliki dio.

„Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast iskaže i blagodatima ga obaspe, rekne: „Gospodar moj je prema meni plemenito postupio“, a kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: „Gospodar moj me je napustio!“, a nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate a nestrpljivo a nasljedstvo pohlepno jedete, bogatstvo pretjerano volite.“ (El-Fedžr, 15-20)

Ajeti ukazuju na to da je bogatstvo iskušenje i da je siromaštvo iskušenje i greška je zamišljati da je bogatstvo počast a siromaštvo poniženje. Smisao je u ishodu. Pa zaista onaj ko se sačuva u siromaštvu bliži je Allahu i bolji je u dobrim djelima od onoga ko se oholi u svom bogatstvu. Onaj ko dariva imetak i otvara svoja vrata jetimu i bijedniku i žuri da dariva na mjesta gdje se dariva je uspješan čovjek na ispitu i pobjednik na bojištu.

Ljudi, nažalost smatraju davanje dokazivanjem svojim ljudima a nedavanje potcjenjivanje i omalovažavanje, a to je velika greška u razumijevanju vjere i dunjaluka. Kad su pomislili da je bogatstvo lična počast nekim ljudima i porodicama i da je siromaštvo poniženje koje Allah namjerava dati nekim pojedincima i porodicama, buknuli su vulkani mržnje protiv imućnih a s njima i oluje nevjerstva i bezboštva i zaprijetio je nestanak.

Zaista, ibadeti su merdevine po kojima se penje ljudska duša ka željenom savršenstvu. Adem, a. s., pošto je zaboravio i oslabio, pao je na nivo koji ne zaslužuje dženet pa je izašao iz njega i neće se vratiti njegovi potomci u dženet ako nose zaborav i slabost. Neophodan je čist iman i dobro djelo.

U Kur'anu se potvrđuje ova istina od koje pokušavaju mnogi pobjeći. Vratimo se na prvu odliku u stvaranju Adema i njegovog potomstva, odliku uma upućenog u stvari, imena i činjenice. Čovjek je obavezan da obožava Allaha, ne samo svojom ograničenom pojavom i fizičkim tijelom, obožava Ga potčinjavanjem svih svojih sposobnosti Njemu. On ostavlja otiske svojih vjerničkih prstiju na zemlji, pa tako kad pada ne sedždu, sedždu čine i usjevi i rudna bogatsva i sve što je korisno.

Smatram da je Zul-Karnejn, kada je izravnao dvije strane brda i istopio željezo i bakar u nizu utvrđenja koja štite slabe i tjeraju tirane, uzvisio istinu i poništio neistinu, ne samo riječima nego čineći i rudna bogastva da izvršavaju svoju misiju pa kao da su ona njegova produžena ruka.

Pa da li je Uzvišeni potčinio zemlju čovjeku samo radi ovog? Kao kada daš svome slugi lijepu odjeću i urediš ga, a potom ti on dođe neuredan pa ti osjetiš tjeskobu. Ljudi neupućeni u svijet i život oko njih su odmetnici od čovjekove misije na ovom svijetu. I mi muslimani bićemo pitani za našu veliku zaostalost u prirodnim znanostima. Možda je čovjeku za namaz potreban  prostor veličine jednog kvadratnog metra, ali da bi zaštitio to mjesto mora imati znanje o zemlji i kosmosu.

Pisao je dr. Faruk El-Baz, stručnjak astronomskih znanosti o potrebi Arapa za satelitom koji bi im pomogao da istražuju svoju zemlju i ono što je pohranjeno u njoj od resursa. Tražio je od arapskih vlada da finansiraju ovaj projekat: „Nije isključeno da to učine jedna ili više arapskih zemalja, pa da ostvare takve rezultate da od toga ima korist cijeli arapski svijet. Mi znamo da pustinja čini 96% od ukupne arapske zemlje i neophodno je da se iskoristi veći dio ove teritorije uz pomoć naučnih studija jer mi trenutno znamo vrlo malo o pustinji. Zapadni stručnjaci nisu pridavali značaj proučavanju pustinje jer je zanemariva površina pustinje u njihovim zemljama ali i zbog teškog kretanja po našim prostranim pustinjama.

Treba da arapski stručnjaci izučavaju pustinju jer je ona izvor svega što je arapsko. Pustinja okružuje Arape sa svake strane. Čak su se i posjetioci Mjeseca čudili toj površini koja izgleda kao jedna cjelina na slikama koje su načinili sa te velike udaljenosti. Smatra se da je pustinja veliki rezervoar nafte i pitke vode a neki njeni dijelovi su veoma plodni za poljoprivredu. Važnije od svega nabrojanog je da je pustinja veliki izvor solarne energije.

Sa društvenog aspekta ta istraživanja bi nas upoznala sa mjestima najpogodnijim za osnivanje gradova te projekte kojima bi se oni povezivali, razvoj turizma i svega što bi doprinijelo životu dostojnom čovjeka.Ovaj projekt može uspjeti ako se radi na nivou više država.“

U daljem tekstu dr. Faruk El-Baz opisuje detaljno taj projekat od broja potrebnih kamera, veličine objektiva, topografskih snimanja do drugih bitnih detalja. Prenio sam dio onoga što je davno napisao kako bi upoznao one koji neznaju da je izučavanje kosmosa neophodno radi dunjaluka ali i radi vjere. U ovim znanostima su uznapredovali drugi te su formirali istraživačke timove dok smo mi nazadovali.

Ova zaostalost je zločin i prema vjeri, zločin koji nimalo ne zaostaje za grijehom kamate, bluda bježanja sa bojnog polja i jedenja imetka jetima i drugih velikih grijeha na koje smo navikli upozoravati ljude. Čak su možda posljedice još strašnije. Ambijent u kojem živi učač Kur'ana obuhvata i kopno i more, Zemlju i nebo, te potvrđuje da je on kralj koga sve služi pa šta to čini da vjerska misao živi u izolaciji.

Osjećam veliku prazninu kada vidim neke ljude koji su na počasnim mjestima u vjerskim znanostima  a olahko pričaju i negiraju dolazak čovjeka na Mjesec. Zašto? Zato što žive u spiljama koje su sačinili ljudi koji nemaju veze sa stvarnošću Kur'ana kao što čovjek poljoprivrednik nema veze sa naukom o atomima.

Ako smo ovdje više govorili o duhovnom uzdizanju čovjeka, treba da kažemo da Kur'an Časni traži intelektualno i moralno uzdizanje zajedno. Jednako osuđuje intelektualni, kao i moralni pad i smatram da se islam snažno bori protiv praznovjerja sa istom žestinom kojom se bori protiv poroka i niskosti.

Izvori imana su u samom čovjeku, izbijaju iz duboke spoznaje koja obuhvata opažanje, iskustvo i istraživanje a ne pretpostavku i sumnju. Ako naš preporod ne izvire iz ovog osnova neće naš islamski preporod biti istinski. 

IZ KNJIGE: BOLESTI I LIJEKOVI

новинки кинематографа
Машинная вышивка, программа для вышивания, Разработка макета в вышивальной программе, Авторский дизайн