Wed11132019

Last updateMon, 11 Nov 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel

TAKVA

Allahovom voljom prolaze, jedan za drugim, dani mubarek-mjeseca ramazana sa svim blagodatima koje su donijeli sa sobom. Svakodnevno postimo, namaze nastojimo u prvi vakat obaviti, čak, što više džamija posjetiti da bismo teravih-na-maz u njima obavili, učimo i slušamo učenje Kur’ana, slušamo vazove..., ali veliko je pitanje šta smo od ponuđenog, uistinu, iskoristili i u kojoj mjeri. Šta je od svega toga ostalo u nama?

Preko petnaest sati ništa ne jedemo, ne pijemo, niti dopuštamo sebi bilo kakvo drugo tjelesno uživanje. Znamo li zbog čega?! Šta to ovim tako dugotrajnim i na momente vrlo iscrpljujućim postom želimo postići?

Allah, dž.š., kada govori o propisivanju posta, kaže:
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste zadobili takvaluk (grijeha se klonili)...(El-Bekara, 183.)

Šta je, ustvari, takvaluk? Šta je to što se tako teškim i zahtjev¬nim postom postiže? U čemu se ogleda takvaluk?
Takvaluk podrazumijeva postizanje izražene svijesti o sebi, svojoj slabosti i nemoći i svijesti o svome Gospodaru i Njegovoj svemoći, te na osnovu toga pružanje više pažnje i prostora duhovnim vrijednostima u odnosu na materijalne, aktiviranje duha, duše, a sputavanje nefsa (ega, niskih poriva i strasti).

Iz te jako izražene svijesti rađa se odgovornost čovjeka za sebe, svoje postojanje, rezultate svoga rada, ali i sve one koji se nalaze u njegovoj blizini.

Osoba koja posjeduje takvaluk, koja osjeća Božiju svemoć svuda oko sebe, jasno zna svoj cilj u životu, krajnje racionalno koristi vrijeme i potpuno je predana onome što čini, jer je svjesna da za svaki trenutak i svaki pokret treba odgovarati.

Muttekija je prema tome osoba koja se upušta u život, nailazi na brojne izazove i dolazi pod različite pritiske, ali njegova duhovna snaga, volja i razum mu omogućavaju da se uhvati u koštac s izazovima, da rješava probleme i da ostane istrajan u tome.

Interesantne su riječi Talka ibn Habiba o takvaluku:
“Kada dođe do poremećaja u društvu rješavajte ih takvalukom!” Upitaše ga šta je takvaluk, na što on reče: “Da budeš pokoran Allahu, dž.š., obasjan Allahovom, dž.š., svjetlošću, nadajući se nagradi od Allaha, dž.š., a da napustiš griješenje prema Allahu, dž.š., obasjan Allahovom, dž.š., svjetlošću, bojeći se Allahove kazne!” (http://akhawat.islamway.com/forum/index.php?showtopic=661&mode=linear (28.8. 2010.))


O takvaluku ashab Allahovog Poslanika Ibn Mesud, r.a., rekao je: “Takvaluk jeste: biti pokoran, a ne griješiti; sjećati se, a ne zaboravljati; zahvaljivati, a ne poricati!” (http://akhawat.islamway.com/forum/index.php?showtopic=661&mode=linear   (28.8. 2010.)

Dok je Ibnu-l-Mu’temir o takvaluku u stihu rekao:
“Prođi se malih i velikih grijeha, to je bogobojaznost, čini poput onog koji po trnju hoda koji se čuva onoga što vidi, nikada ne potcjenjuj male grijehe ta i brda su od kamenčića sazdana.”

Zašto je ovako teško postići takvaluk?

Čovjek je slabašno biće, ima jako izražene nagone koji traže da im se udovolji, povodljiv je, vrlo lahko potpada pod utjecaj drugih, tri puta ponovljena laž mu već postaje istinom. Grijesi, poroci, slabosti, ako se forsiraju, prikazuju se prihvatljivim, poželjnim, naprednim, dijelom trenda i svjetskih kretanja, postaju sasvim normalnim, štaviše nelagodno se osjećamo ako nismo dio toga.

Post treba da nam pročisti dušu i oslobodi um, da nam po¬stane sasvim jasno ko je Rab, a ko je rob! Ko se to jedino može obožavati, kome se Jedinome treba klanjati, kome Jedinome svu pažnju smijemo posvetiti i čije su jedino riječi sušta istina! I, s druge strane, da nam postane jasno da je sve ostalo stvoreno, relativno, prolazno i upitno. Nažalost, u životu ovo često pomiješamo.

Zato treba post ne samo jednoga dana nego mjesec dana, i to po više od petnaest sati da se uvijek, kada osjetimo potrebu za hranom, sjetimo da postimo radi Allaha, dž.š., uvijek kada pođemo da se napijemo vode, da se sjetimo da to ne možemo uraditi radi Allaha, uvijek kada nam naumpadne bračni odnos da se sjetimo da se toga odričemo u ime Allaha, dž.š.

Tim stalnim sjećanjem i spominjanjem Allaha, dž.š., mi zadobivamo takvaluk, jaku svijest o Bogu i osjećaj bogobojaznosti i nastojimo se kloniti svega što je ružno. To postaje naša trajna karakteristika.
Takvaluk nam pomaže da jasno razlučimo šta je vječno a šta prolazno, šta je istina, vrijednost, kvalitet, a šta zabluda, lažna vrijednost i sumnjivi kvalitet.


Takva u Kur’anu i hadisu

U Kur’anu i hadisima Božijeg Poslanika, s.a.v.s., takvaluk i muttekije se spominju u najljepšem kontekstu:
- osnovni kriterij za vrednovanje čovjeka, kao ljudskog bića, jeste takva, jačina njegove svijesti o Bogu:

0 ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji (najčasniji, najpopularniji) kod Allaha jeste onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.;(El-Hudžurat,13.)

- za hadž se treba dobro pripremiti i mnogo štošta imati pri ruci, ali je najvažnija takva: "i onim što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!;(El-Bekara,197.)

- kada je u pitanju oblačenje mnogima je jako stalo da budu u trendu, da se oblače po najvišim standardima, a Allah,dž.š., kaže da je odjeća takvaluka najbolja:

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća čestitosti, to je ono najbolje.

- To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.;(El-E‘raf,26)

- sve što vršimo od onoga što nam je Allah, dž.š., propisao: namaz, post, zekat, hadž, kurban, vršimo za naše dobro i dobro onih koji nas okružuju. Od svega toga Allahu, dž.š.,dovoljan je samo takvaluk:

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!;(El-Hadž,37.)

- ono što gradimo, realiziramo da bi polučilo valjane rezultate, da bi bilo trajno i opće korisno, prije svega treba počivati na takvaluku:

Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili onaj koji je te-melj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.;(Et-Tevba,109.)

- kada su ashabi pitali Božijeg Poslanika, s.a.v.s., šta je to što će najviše osoba uvesti u Džennet, Poslanik, s.a.v.s., rekao je da su to takvaluk i lijepa ćud, a kada je upitan šta to ljude najviše odvodi u Džehennem on, s.a.v.s., rekao je da su to usta, jezik i spolni organ:

Kur’an, a.š., ispunjen je ajetima koji govore o takvaluku. Prvo čemu poslanici pozivaju svoje sljedbenike jeste takvaluk. Muhammed, a.s., vrlo često bi na različitim mjestima, u različitim situacijama pozivao na bogobojaznost. Prve riječi u javnim obraćanjima i pismima koje su ispisivali ashabi i tabiini bilo je podsjećanje i pozivanje na takvaluk. I oni su uistinu bili bogobojazni. Zar je čudno onda što su bili tako duhovno jaki, aktivni i uspješni?!

Kako izgleda muttekija
A onda kada musliman poslije svih ovih priprema, ibadeta (učenja Kur’ana, namaza, posebno posta) postane bogobojazan (muttekija), kada se svome Gospodaru istinski preda, kada se jedino pribojava Allahove, dž.š., srdžbe i kazne, ali i iskazuje potpunu nadu u Njegovu milost, koja je oduvijek nadilazila Njegovu srdžbu i kada osjeća žudnju jedino prema svome Gospodaru, tada je musliman zašao u posebno u stanje.

Njegovo srce zadobiva potpunu mirnoću i smiraj. Takva osoba nije nošena pohlepom i stalnom čežnjom za više materijalnih bogatstava. Kada se problemi pojave, muttekije ne padaju u depresiju, konfuziju, strah, ne očajavaju niti paniče. Njihova su srca smirena, zadovoljna, ispunjena mirom i sigurnošću. Vrlo često takve situacije poprate riječima: “Tako je Allah htio, to je Njegova volja!” Ovakve osobe razumiju da je život na ovom svijetu prepun promjena, sada idemo gore, a onda odjednom počnemo padati. Oni razumiju da je sve to samo jedna velika kušnja i veliki test kojim ih propituje njihov Gospodar, a On sam je rekao: Doista uz poteškoću ide olakšanje, doista s teškoćom ide i razgala.(El-Inširah,5.-6.)

Čovjek je uvijek u kušnji. I kada mu je lijepo, kada mu u životu sve funkcionira i tada biva kušan. Allah, dž.š., kuša ga hoće li u tim trenucima zaboraviti na Njega, dž.š., zaboraviti da je sve to što ima u konačnici Allahov dar. On se jeste trudio, mnogo je vremena i energije u tome potrošio, ali zar isto ne čine i mnogi drugi, ali, jednostavno, nemaju uspjeha u svom životu. Musliman se tada zahvaljuje svome Gospodaru, a tada mu Gospodar daje i više: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati...(Ibrahim,7.)

Oni koji na Allaha, dž.š., misle i koji osjećaju strahopoštovanje prema Njemu imaju povjerenja u Allaha, i znaju da sve što se dešava ima svoj razlog, smisao, da iz svake krize u kojoj se nađu ima izlaza, da svaki problem ima rješenje:
...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.(Et-Talak,2-3.)

Samo treba slijediti Allahovu, dž.š., uputu, slušati Njegove riječi, imati takvaluka! On osjeća blizinu svoga Gospodara: Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine!(En-Nahl,128.) Štaviše, osjeća naklonost i prijatelj¬stvo svoga Gospodara: ...nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone.(El-Džasija,19.)

Može li se ikada ovakva osoba osjećati depresivnom, napuštenom, izgubljenom, bijednom. Nikada!!!

Zbog svega toga takva osoba je aktivna i odgovorna u svemu čime se bavi i gdje god se pojavi ona samo dobro donosi.

ožiji Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da svaki trenutak svoga vremena iskoristi na najbolji mogući način, nije bilo isjeđavanja, odgađanja i zaobilaženja obaveza. Štaviše, žurio je učiniti dobro.

Ukba ibn El-Haris prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom klanjao s ashabima ikindija-namaz i po samom završetku namaza skočio je na noge i izašao iz džamije. Ljudi su se začudili i pobojali da se nešto ružno nije desilo Poslaniku, s.a.v.s., pa su ga čim se povratio upitao šta je razlog njegove žurbe, a on je rekao: “Sjetio sam se jednog grumenčića zlata koji je ostao kod nas. Pobojao sam se da tu i ne zanoći pa sam naredio da se podijeli!”(El-Buhari,“Kitabu-l-ezan”,Sahih,br.804.;En-Nesai,“Kitabu-s-sehv”,Sunen,br.
1.348.)

Neumoran je bio Poslanik, s.a.v.s. Međutim i ashabi su nastojali ponašati se na isti način. Poslušajmo jedan primjer!

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
– “Ima li neko od vas da je jutros zapostio?”
– “Ja sam, Božiji Poslaniče.” – odgovori Ebu Bekr.
– “Je li neko od vas danas ispratio dženazu?”
– “Ja sam, Božiji Poslaniče” – odgovori Ebu Bekr.
– “Da li je neko od vas danas nahranio siromaha?”
– “Ja sam, Božiji Poslaniče” – odgovori Ebu Bekr.
- “Da li je neko od vas danas obišao bolesnika?”
– “Ja sam, Božiji Poslaniče” – odgovori Ebu Bekr.
– “Svaki onaj koji sve to obavi ući će u Džennet!”(Muslim,“Kitabu-z-zekat”,Sahih,br.1.707.)

PROČITAJ KOMPLETAN TEKST U PDF FORMATU