Wed11132019

Last updateMon, 11 Nov 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Hasan El-Basri

Hasan El-Basri

Allah neka se smiluje Hasanu. On nas stalno uči, tražeći da budemo budni i da nemar ostavimo. (Omer ibn Abdul Aziz)
Na granici između stvarnosti i legende, Hasan Basri obilježava čitavu jednu epohu. Stalno aktualan, svaki puta nanovo vraća nadu u smislenost ljudskog zalaganja i mogućnost dostojanstvenog življenja unatoč raznovrsnosti i nepredvidivosti prilika.
Prvo stoljeće islama u kome je živio Hasan Basri (642-728/21-109) uglavnom se jednostrano doživljava. Ponekad, kao čisto, nepatvoreno, idealno vrijeme života Allahova Poslanika i ashaba, vrijeme sačuvano u hadisima i kazivanjima o Ebu Bekrovoj odanosti i jednostavnosti, Omerovoj pravednosti i skromnosti, Osmanovoj darežljivosti i pobožnosti, Alijinoj odvažnosti i hrabrosti, a ponekad, kao doba izobilja razuzdanosti, uživanja sačuvano u pričama o Jezidu I, Velidu II, Jezidu II, raspusnim umejevićkim halifama, čemu je "hiljadu i jedna noć" drugo ime.
A stvarno, to je period velikih kretanja, lomova i suprotnosti koje su promijenile g e o grafske, demografske, jezičke i ideološke karte svijeta.

Poslanik islama se preselio na Ahiret 632, a Basra je osnovana 637; bitka na Siffinu bila je 657; Kabul je osvojen 704; Buhara i Samarkand 710-712; Sind - donja dolina rijeke Inda 711-712; Carigrad je opsjedan 716; Kartaga osvojena 698; obale Atlanskog okeana oko 680; Endelus (Španija) 711...
Stotinu godina nakon Hidžre, ime Allaha i Njegova Poslanika odjekivalo je sa minareta podignutih na prostoru većem od Rimskog Carstva u njegovom najjačem usponu, na prostoru koji se pružao od Biskajskog zaliva do granica Inda i Kine, te od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Izmiješali su se i susreli mnogi narodi, rase, jezici, vjere, kulture, tradicije, običaji, znanja i navike. Svijet se susreo sa islamom, islam se susreo sa svijetom: hebrejskom tradicijom, perzijskom visprenošću, kršćanskom teologijom, helenističkom umnošću...
Svježina i punoća islama prelila se iz arabijskog đuguma na sve strane, plaveći novim i snažnim valovima prostore i duhove do kojih je dopirala. Od tada se bilježi uticaj Poluotoka na vanjski svijet, ali i uticaj vanjskog svijeta na Poluotok. Time započeti međuodnos kroz različite faze i oblike u raznolikim formama i okvirima traje do danas. Duh pokrenut islamom doticao je sve vidove ljudskog izražavanja dajući im svoj stil i obol, udahnjujući im novi smisao i uključujući ih u jedinstvenost izrastajuće cjeline.

Otpočeo je tok nove kulture i civilizacije određene predanošću jednom jedinom Bogu. On je svjetskoj baštini podario velika djela arhitekture, književnosti, umjetnosti, nauke... Upio je, preuzeo ili jednostavno prešutio i drugačija ljudska ostvarenja.

U islamska središta slijevaju se neviđena bogatstva, snage i potencijali, razvija se ekonomija i administracija. Javljaju se politička trvenja - prva krvoprolića među muslimanima (Osman, Alija, Muavija, Zubejr, Talha, Husejin, Hadždžadž). Tu su novi pravci mišljenja (haridžije, ši'ije, murdžije, mu'tezile), različita pravna tumačenja... U ovom periodu javljaju se nove nauke (tefsir, fikh, hadis...), razvijaju jezičke, historijske, racionalne... znanosti, niču pobune, protesti, zahtjevi za pravičnošću, bogatijim i raskošnijim životom. Niču i nastojanja ka zuhdu - odricanju od ovog svijeta... Sve to stavlja na kušnju i provjeru novi sistem vrijednosti i novi svjetonazor. Islamska vizija mora odgovarati na sve izazove svijeta i života, gradeći i razgrađujući se, bogateći i siromašeći se. Prvobitna jednostavnost i jasnoća prelaze u zamršenost i višeznačje, a djelatna živost u teorijsku sporost i razlivenost.

Ebu Se'id el-Hasan ibn Ebi el-Hasan Jessar el-Basri rodio se godine 642. u Medini u kući žene Allahova Poslanika Umm Seleme. Njegov otac Jessar, za vrijeme uprave h. Omera napušta svoj rodni Mejsam, grad na sjeveru Iraka, i nastanjuje se u Medini kao mevla (štićenik) Z e j d ibn Sabita el-Ensarije. Za Hasana se priča da ga je dojila Poslanikova žena Umm Seleme i da je pio vodu iz Poslanikove čaše. Tradicija bliska njemu dalje veli da je h. Aiša, čuvši ga kako govori, rekla da govori jezikom Poslanika. Ne iznenađuje zato njegovo odlično poznavanje Hadisa. Oko 656. godine Hasan se nastanjuje u Basri, po čemu je i dobio ime Basri. Tu ostaje do kraja života (728), uvažen i poštovan do te mjere da historičari vele kako je cijela Basra došla na njegovu dženazu; "događaj kome nema presedana" (Ibni Hallikan), jer su toga dana džamije ostale potpuno prazne, bez imama i musallija.

Njegov duhovni lik obilježen je rođenjem u kući Poslanikove žene, gdje je učio "Allahove ajete i mudrost...", kako je Kur'anom preporučeno Poslanikovim ženama. Prošao je uobičajeni put obrazovanja učenjem čistog jezika u pustinji, te izučavanjem Kur'ana, Hadisa i fikha kod najboljih učitelja - ashaba Allahova Poslanika. Tome dodana bistrina i odanost učinili su ga jednim od dobrih poznavalaca Hadisa, zbog čega je bio izuzetno cijenjen.

Vrlo odmjeren, dostojanstven, blag, uviđavan, otvoren, požrtvovan, lijepe vanjštine, iskren, stamen i jednostavan, Hasan Basri je izazivao poštovanje, ulivao vjeru i sticao simpatije. To mu je omogućilo stvarnu poziciju moralnog autoriteta. Njegova se riječ slušala sa obje strane, čak i onda kada je bila neprijatna i reska. Njegova pozicija "savjesti društva" i pored svih neugoda, ipak je, čini se, bila presudna da je preživio vrijeme nemilosrdnog i grubog Hadždžadža.

Ne zna se pouzdano da li je Hasan Basri ostavio pisanih radova. Ono što je od njega danas poznato, dijelovi su pribilješki njegovih učenika i slušalaca ili biografa znamenitih ličnosti u čijem je prisustvu ponekad govorio. Iz tog razloga nije moguće imati potpun uvid u cjelinu njegove misli.

Hasan Basri je pravo oličenje islamskog polimate. Pa ipak, asketska crta je najizrazitija strana njegovog lika.

Među istaknutim predstavnicima ove (asketske) pobožnosti najčuveniji je Hasan Basri, koji je ne samo stekao priznanje svojih savremenika, već je poslije smrti vršio na njih uticaj kome je tokom vijekova malo ko ravan u čitavoj duhovnoj istoriji islama.(Fazlur Rahman).

Stoga nije čudo što se nastanak većine duhovnih pokreta unutar islama vezuje uz ime Hasana Basrija.

Zapletenost vremena i događaja odredili su Basrijin životni put i njegovu povijesnu ulogu. Karakter s kojim je došao na svijet i razboran duh koji je nosio prelomili su njegovu izitzetnu ličnost i učinili ga moralnim sidrom svoga doba. Basri je teško doživljavao ubojstvo h. Osmana, sukob h. Alije i Muavije, tragične događaje na Kerbeli. Basrijino povlačenje iz teoloških rasprava i njegovo držanje po strani od administracije nije značilo nj e g o vu nebrigu prema islamskoj misli niti ravnodušnost prema pravnom sistemu islama, već njegov protest protiv suhog racionalizma mu'tezila, oportunističkog konformizma murdžija i nategnutog utopizma haridžija, kao i protiv pravnog formalizma koji je već uzimao maha. Stoga je on svoje djelovanje usmjerio na živu prisutnost u događajima putem predavanja u glavnoj džamiji Basre i posebnih predavanja u svojoj kući. Otvoreno je i u svakoj prilici kritikovao sve nevaljalo.

Najveća Basrijina odlika je sposobnost da dio života, jedan postupak ili riječ posmatra kao dio cjeline, neodvojen i neodvojiv od nje, ono što jest islam. Basri obnavlja tu trajnu misao, vječnu istinu života koju su Božji poslanici redovito ponavljali a njihovi sljedbenici i kasniji naraštaji stalno zaboravljali, dijeleći život na sada i kasnije, na sveto i profano, na bitno i nebitno... On shvata da je pitanje smisla svakog postupka i čitavog života u budućnosti koja dolazi, ogledalu pred koje se staje kada se izlazi, jer mi ne znamo ko smo ako ne znamo šta ćemo biti.

Traktat Čujem šum, prijatelja ne vidim je raznovrsnog sadržaja, etičko-didaktičkog naglaska, jednostavnog stila, preciznog izražavanja, kritičke intonacije. Iako su ova kazivanja angažirana na problemima etike, ona nisu opterećena teoretiziranjem, već jednostavno prelaze na svakodnevna pitanja morala i pravila islamskog ponašanja, govoreći o detaljima, "sitnicama" života, o konkretnim gestama i radnjama koje se danas označavaju kao bonton. Ali ne samo to. Tu se radi i o važnim pitanjima odnosa spram nauke, zajednice, moći, vlasti, slobodnog vremena, socijalno-ekonomske uslovljenosti...

Zbog svojih općih mjesta i univerzalnih stanovišta, na prvi pogled klasična istočnjačka mudrost baštinjena milenijima ovdje prelaz i u islamski duh principijelno utemeljen na kur'anskoj etici i živom iskustvu prve zajednice muslimana vođenoj primjerom Muhammeda, alejhisselam.
Traktat nije raspoređen po temama, nego je zabilježen kao spontani govor - najčešće neposredno obraćanje - u drugom licu jednine ili množine, idući od teme do teme, sa stava na stav, od prilike do prilike. Time je postignuta ležernost, lahkoća poučavanja, te neobaveznost prema cjelini teksta. Pojedine misli u formi poslovice dosežu antologijsku vrijednost a stilom neodoljivo podsjećaju na vrhunce arapskog umjetničkog izraza općenito.


Ko je siguran u nadoknadu, ne škrtari u davanju.
Ne budi pohlepan, nećeš biti ponižen.
Ne moli od ljudi, neće ti se umanjiti, a ostaćeš čovjek.

Kazivanja događaja i zgoda iz života Muhammeda, alejhisselam, ashaba i drugih su odgojnog karaktera, ispričana prijemčivim i uvjerljivim načinom sa efektno izvedenim naglaskom na detalju koji je bio predmet ranijeg razgovora, ili sporenja i osporavanja u sredini u kojoj je djelovao.
Rijetka sugestibilnost, nadahnutost i iskrenost slušaoca/čitaoca ne mogu ostaviti ravnodušnim.
iz
Nikome se ne čudim kao čovjeku koji misli da zaljubljenost u ovaj svijet ne spada u velike grijehe. Tako mi Allaha džellešanuhu, ljubiti ovaj svijet je najveći grijeh! Zar se svi drugi grijesi nisu izrodili z ovog svijeta? Zar se ne obožavaju idoli ne griješi prema Bogu samo zato što se odviše ljubi ovaj svijet, i što mu se robuje više nego ičem?
Kratke rečenice, jednostavne sentence, misli sažete u nekoliko riječi, mudre pouke (poput „narodnih izreka", "iskrica mudrosti") probrani primjeri iz života Poslanika, ashaba i pobožnih ljudi, upotrijebljeni kao paradigma živom problemu ili propustu, preporuke za ponašanje sažete u jezgrovit izraz - sva ta raznovrsnost poruke, forme i stila može se lijepo podvesti pod naziv kazivanja.

Knjiga se može čitati napreskok, uzgred, sa bilo koje stranice, neobavezno, po misao ili pasus, jer je svaka misao vrijednost za sebe i razumljiva izvan konteksta, a dobro se uklapa i odgovara cjelini, kao što dukat ima svoju vlastitu vrijednost a lijepo stoji i u ogri.
Objavljivanjem ovog djela otvara se iznova pitanje popunjavanja dugogodišnje praznine približavanja klasične misli i literature islama čitaocu našeg govornog područja, i prvi puta u nas predstavlja se kroz jedno cjelovito djelo Hasana Basrija, ova izuzetna ličnost prvog perioda islama. Očekivati je da ovo bude povod ozbiljnijih studija o Basriji, njegovom vremenu i savremeničima, bez čega je teško shvatiti procese koji su se događali kretanjem duha u formi islamske ukupnosti, što je sve više privlačno, ali i nužno.

Posebna zasluga za pojavljivanje ove knjige pripada prevodiocu Mehmedaliji Hadžiću koji je samoinicijativno ponudio ovaj valjan i čitak prijevod s klasičnog arapskog jezika, veoma uspješno očuvavši lahkoću i jasnost Basrijinog izraza - njegove glavne izražajne osobitosti. I ovim prijevodom on se potvrdio kao jedan od najboljih poznavalaca umijeća prevođenja vrijednih i složenih djela klasičnog perioda islama. Nadamo se da će on nastaviti s ovakvim radom i našu literaturu obogatiti i drugim prevodima svojim već sasvim prepoznatljivim stilom.

Hasan Čengić (predgovor knjizi ČUJEM ŠUM PRIJATELJA NE VIDIM)