Thu11212019

Last updateWed, 20 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI IMAM KURTUBI

IMAM KURTUBI

Kurtubi je jedan od najznačajnijih islamskih učenjaka nesamo sa područja Andaluzije, već i ostatka islamskog svijeta. Istakao se u više naučnih disciplina a naročito u tefsiru, fkhu, hadisu, akaidu i arapskom jeziku. Njegov tefsir jedan je od najistaknutijih fkhskih tefsira, pogotovu tefsira malikijskog

mezheba, čiji je pripadnik bio. Bio je izuzetno skroman I pobožan, poznat po lijepom odnosu prema drugim učenjacima, čak i kada se s njima razilazio u mišljenju. Prihvatao je stavove sa jačim dokazima, bez obzira kojem mezhebu pripadali.

Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Ahmed ibn Ebi Bekr ibn Ferh el-Ensari el-Hazredži el-Endelusi Ebu Abdillah el-Kurtubi. Rođen je u Kordovi u Španiji, ali nije poznato koje godine. Učio je pred istaknutim učenjacima svog vremena, tako da je i sam postao jedan od njih. U njegovo vrijeme islamska kultura i civilizacija bila je u procvatu, tako da su prilike bile pogodne za učenjake i izučavanje nauke. Naime, osnivač dinastje muvehhiduna Muhammed ibn Tumert, bio je istaknuti učenjak svog vremena a kao i ostale halife iz te dinastje (514-668. hidžretske gdine) bio je pobornk nauke i njenog izučavanja. Kordova je bila naročito na glasu, jer je, u poređenju sa ostalim gradovima Španije u Kordovi bilo najviše biblioteka i knjiga, te istaknuth učenjaka. Kurtubi je odrastao u takvoj sredini, obrazujući se u raznim znanostma, kao što su Kur'an i njegove znanosti, tefsir, fkh, hadis, akaid, arapski jezik sa svim disciplinama, poezija itd.

Kasnije se preselio u Gornji Egpat, preciznije u Minju -sjevero od Asjuta - gdje je i živio do smrt, 671/1273. godine.4 Njegovi biografi navode da je bio izuzetno skroman i pobožan, te da je volio jednostavnost a izbjegavao usiljenost i izvještačenost. Maksimalno je nastojao da uskladi svoja djela sa islamskim principima i znanjem koje je posjedovao. Trudio se da vrijeme maksimalno koristi, pa je i bio u ibadetu i je pisao djela. Veoma dobro je poznavao više islamskih disiplina, posebno tefsir, zbog čega ga i danas mnog ubrajaju među velikane tefsira.

Kurtubi kao učenjak

Siguro je da su povoljni uslovi u kojima je Kurtubi živio i radio imali utjecaja na formiranje njegove ličnosti i na to da je izrastao u istaknutog islamskog učenjaka. U takvoj sredini on je imao priku biti u kontaktu i učiti od tadašnjih najistaknutjih i najzaslužnijih učenjaka. Biograf navode imena više njegovih učitelja, među kojima su najistaknutji:

Pored direktnih učitelja, od kojih je u neposrednom kontaktu primao znanje, kroz Kurtubijeva djela može se primijetiti da je koristo, il da su na njega bitno utjecali sljedeći učenjaci:

O njegovoj učenosti svjedoče riječi brojnih kasnijih islamskih učenjaka, koji su hvalili njegova djela, prije svega tefsir. Zato ne čudi kada se naiđe na podatak da se ne mali broj kasnijih istaknuth mufessira koristio njegovm djelima i donekle ga uzimao za uzor. Takav je, naprmjer, slučaj sa: Ehu Hajjanom el-Endelusijem (umro 7 54. god.) - također čuvenim španjolskim mufes sirom, zatm sa čuvenim Ismailom ibn Kesirom (umro 774. god.) - autorom jednog od najpriznatjih tefsira ikada napisanih, te sa Muhammedom ibn Kultubi Alijem eš-Ševkanijem (umro 1255. god.) - istaknutim učenjakom i autorom dobro poznatog tefsira.

Kurtubi je bio plodan pisac i napisao je više djela, od kojih se i danas mnoga štampaju i koriste.

Kurtubijev tefsir

Njegov tefsir El-Džami'u fi ahkamii-Kur'an veoma je cijenjen, jer je on uočio određene nedostatke prethodnih mufessira, pa ih je u svom djelu nastojao otkloniti. Tako npr. on navodi povode objave ajeta, kiraete, gramatčku analizu ajeta, pojašnjava teže kur'anske izraze, često se oslanja na jezička pravila i određena značenja dokazuje kroz poeziju, pobija stavove mu'tezilija, kaderija, šiija, flozofa i ekstremnih sufja. Ne navodi brojne priče i legende, koje su bile puno zastupljene u mnogm prethodnim tefsirima, osim što ponekad navede neke israilijjate. Zbog tih i ostalih odlika, čuveni Ibn Ferhun za njegov tefsir kaže: "To je jedan od najvrednijih i najkorsnijih tefsira. Autor ne navodi neprovjerene priče i kazivanja već navodi kur'anske propise i šerijatske dokaze. Pored toga, on navodi kiraete, jezičku analizu i derograjuće i derograne ajete."

U predgovoru svom tefsiru kaže: "Budući da je Allahova Knjiga izvor svih šerijatskh znanosti, da ona jedina sadrži i sunnet i farz i da je nju povjerenik Neba (Džibril) dostavio povjereniku Zemlje (uhammedu, s.a.v.s.), odlučio sam da cijeli svoj život i snagu posvetm njoj, tako što ću joj napisati sažet komentar, koji će sadržavati tumačenje, jezičku analizu, kiraete, odgovore onima koji su skrenuli i zalutali, mnoge hadise koji idu u prilog propisima koje ćemo navoditi i povode objave ajeta, povezujući njihova značenja i objašnjavajući ona teža riječima ranijih i kasnijih učenjaka. To djelo će mi biti podsjetk na ovom svijetu, zaliha u smrtnom času i dobro djelo na ahiretu. Uzvišeni Allah kaže: 'Toga dana čovjek će o onom što je pripremio, a što propustio obaviješten bit.' Uzvišeni također kaže: 'Svako će saznati šta je pripremio, a šta je propusto.' A Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Kada čovjek umre, prestaju mu dobra djela, osim u tri slučaja: od trajne sadake, naučnog djela kojim se ljudi koriste i od dobro odgojenog djeteta koje za njega upućuje dovu.'

Jedno od pravila u ovom djelu jeste da ću stavove pripisivat onima koji su ih izrekli i hadise onima koji su ih zabilježili, jer postoji izreka: ) edna od blagodati nauke jeste i pripisati izgovorene rječi onome ko ih je izrekao'. A često se dešava da se u fkhskim i tefsirskim djelima hadisi navode bez izvora, tako da samo oni koji su upućeni u hadisku nauku znaju ko dotični hadis navodi, zbog čega onaj koji to nije bude neodlučan, jer ne zna da li je hadis vjerodostojan ili nije. Za poznavanje tih stvari potrebno je velko znanje. ( ...) U svom tefsiru neću navoditi mnoge priče i kazivanja mufessira i prethodnih učenjaka, osim kada to bude neophodno radi pojašnjenja značenja. Posebnu pažnju obratit ću na ajete koji govore o propisima, obrađujući teme koje oni sadrže a kojima se otkriva njihovo značenje i kojima se tragaocu za znanjem ukazuje na ono na šta oni upućuju. Uz svaki ajet koji u sebi sadrži jedan ili više propisa navodit ću posebne cjeline u kojima ću pojašnjavati ono što je vezano za taj ajet: povode objave, tumačenje manje poznatih riječi i šerijatske propise. A kada naiđem na ajet u kojem nema propisa, onda ću navesti samo njegovo tumačenje. Tako ću raditi kroz cijeli Kur'an ... "

Nakon toga slijedi opširniji uvod, oko stotinu stranica, u kojem pisac obrađuje većinu tema u vezi sa kur'anskim znanostima, te određene teme iz oblasti tefsirskih znanosti. Između ostalog, on u tom uvodu obrađuje slijedeće teme:

-Vrijednost Kur'ana i vrijednost onog ko ga izučava i ko radi po njemu.

-Kako učiti Kur'an i šta je pri tom pokuđeno a šta zabranjeno.

-Upozorenje poznavaocima Kur'ana i islamskih znanosti na licemjerstvo.

-Kakav treba biti onaj ko uči i izučava Kur'an.

-Vrijednost tumačenja Kur'ana.

-Kako iskazivati poštovanje i veličanje Kur'ana.

-Predaje o prijetnji onima koji Kur'an tumače po vlastitom nahođenju, nivoi mufessira i vrste tefsira.

-Tumačenje Kur'ana Sunnetom.

-Kako izučavati i razumijevati Kur'an i Sunnet.

-Objava Kur'ana na sedam harfova.

-Kodifikacija Kur'ana i njegovo prepisivanje za vrijeme Osmana, r.a.

-Odgovor hululijama i rafidijama u vezi sa njihovim vjerovanjima o Kur'anu.

-Redoslijed kur'anskih ajeta i sura, te broj harfova, riječi i ajeta u Kur'anu.

-Da li u Kur'anu ima nearapskih riječi?

-Nadnaravnost Kur'ana.

-Hadisi o vrijednostima pojedinih kur'anskih sura.

-Tumačenje Euze.

-Tumačenje Bismile.

U poglavlju "Kakav treba biti onaj ko uči i izučava Kur'an", Kurtubi upućuje brojne savjete i ukazuje na mnoga pravla kojih se onaj ko poštuje Kur'an mora pridržavati. Između ostalog, on iznosi sljedeće: "Abdullah ibn Amr kaže: 'Hafz Kur'ana ne treba biti saučesnik onima koji svašta pričaju i ne treba biti jedan od neznalica, nego treba biti samilostan i praštati radi Kur'ana

- Allahova govora kojeg nosi u svojim grudima.' On se treba čuvati od svega onog što je sumnjivo i izbjegavati smijeh i beskoristan govor tamo gdje se uči Kur'an, a i na drugim mjestima, te postupati razborito i dostojanstveno. On treba bit blagonaklon prema siromasima i kloniti se oholosti i umišljenost, kloniti se dunjaluka i ljudi, kada se boji smutnje protiv sebe, izbjegavat raspravu i prepirku, te biti blag i uljudan. Treba da dude jedan od onih od čijeg su zla i štete sigurni drugi ljudi i od koga se nada samo dobru, ne smije se čuti da se u njegovom društ kleveće nego se treba družiti sa onima koji će ga pomoći u dobru i navesti ga na iskrenost i lijepo ponašanje, te doprinijet da bude pozitivan a ne negatvan.

On treba izučiti kur'anske propise i tako shvatiti šta Allah hoće od njega i šta mu je stavio u obavezu, pa da se okoristi onim što uči iz Kur'ana i da radi po tome. Kako je ružno da onaj ko poznaje Kur'an napamet uči njegove farzove i propise a ne razumije to što uči! Pa kako će raditi prema onom što ne razumije? Kako je ružno da bude upitan o značenju onog što uči a da on to ne zna! Primjer takvog čovjeka je poput primjera magarca koji nosi knjige!"t6

Kurtubi u svom tefsiru tumači sve kur'anske ajete, po redoslijedu u Mushaf, ali ajetma koji su u vezi sa fkhskim propisima posvećuje posebnu pažnju, opširno izlažući stavove raznih islamskih učenjaka i mezheba o konkretnim propisima. Zato se njegov tefsir ubraja u fkhske tefsire, tj. komentare Kur'ana koji daju akcenat na tumačenje ajeta u kojima se spominju šerijatsk propisi. Nakon određenog ajeta Kurtubi odmah kaže kolko tema, odnosno pitanja sadrži dotični ajet, pa onda obrazlaže ta pitanja, jedno po jedno. To čini dosta detaljno, tako da njegov tefsir spada među duže tefsire i štampan je uglavnom u dvadeset dijelova. Koliko je detaljan i koliko opširo tumači Kur'an vidi se npr. iz toga što pri tumačenju Euze obrađuje dvanaest pitanja, pri tumačenju Bismile dvadeset sedam pitanja, a EI-Fatihu tumači na četrdeset pet stranica.

Kao i ostali učenjaci Andaluzije, Kurtubi je bio malkijskog mezheba. Međutm, za njega je karakteristično to što nije po svaku cijenu sljedio malikijski mezheb, nego je nekada znao i odstupiti od njega, kada bi imao dokaz koji bi išao u prlog drugm mezhebu. To je pohvalna osobina i uočili su je i hvalli mnogi kasniji islamski učenjaci. Tako npr. dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi o toj Kurtubijevoj osobini kaže: "Najbolja odlika tog čovjeka jeste što nije pristran svom, malikijskom mezhebu, nego slijedi šerijatski dokaz sve dok ne dođe do rješenja koje smatra ispravnim, bez obzira na to ko ga je donio. " Tako npr, tumačeći 43. ajet sure EI-Bekare: "Namaz obavljajte i zekat dajite ... ", on navodi ko sve zastupa mišljenje da maloljetna osoba ne može predvodit džemat u namazu, među kojima je i Malik, te ko ima suprotno mišljenje, a onda, na osnovu vjerodostojnog hadisa iz Buharjeve zbirke, donosi vlastiti sud da može, iako je time odstupio od stava nosioca vlasttog mezheba.

Također tumačeći 187. ajet sure EI-Bekare koji gvori o postu: "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od eme niti zore; od tada postte do noći...", on navodi Malik ov stav da će postaču, ako nešto u toku posta iz zaborava pojede ili popije, biti pokvaren post i da će ga morat nadoknaditi. Zatim kaže da je stav većine islamskih učenjaka da u tom slučaju post nije pokaren, te se priklanja tom mišljenju: "Taj stav je ispravan i njega zastupa većina učenjaka, tj. onaj ko nešto pojede ili popije iz zaborava, njegov post je ispravan i on nije dužan napostti taj dan. To se vidi iz hadisa koji prenosi Ehu Hurejre, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Ako postač nešto pojede i popije iz zaborava, to mu je nafaka koju mu je Uzvišeni Allah darovao i on nema potebe napaštati taj dan.' - a u drugoj verziji tog hadisa stoji: ' ... neka dovrši svoj post, jer ga je time Allah nahranio i napojio!' Hadis navodi Darekutni i kaže da mu je lanac prenosilaca vjerodostojan, te da su svi njegovi prenosioci povjerjiv ... "

Još jedna Kurtubijeva lijepa osobina je to što on poštje i prstalice drugačijeg mišljenja, nepristrano navodi njihove stavove i ne upotrebljava za njih ružne riječi, iako ne zastupaju njegov stav i pravac. Takav slučaj nje bio sa njegovim prethodnikom u malikijskom tefsiru Ibnul-Arebijem, kao ni sa Džessasom i El-Kija el-Herrasijem, koji su bil pripadnici hanefjskog i šafjskog mezheba. Naime, oni su znali na grub način osuđivat zastupnike drukčijeg mišljenja i drugih mezheba, iznoseći nekada i loše i grube riječi protv njih. Međutim, Kurtubi je, u vezi s tim, potpuno drugačiji. On nepristrano iznosi stavove učenjaka svih mezheba, bez grubih riječi o njima, a onda se priklanja stavu koji smatra najispravnijim, bez obzira kojem mezhebu pripadao. Nekada čak osuđuje i samog lbnul-Arebija, u slučajevima kada on pretjera u ocjeni i karakteristikama zastupnika drugih stavova i mezheba.

Uglavnom, iz svega navedenog jasno je da Kurtubijev tefsir ima izuzetnu vrijednost, tako da nije čudo što i danas doživljava nova izdanja. Pogotov je važan za istraživače kur'anskih ajeta o propisima, tako da se može reći da je za njih nezaobilazan tefsir. O njemu dr. Zehebi, između ostalog, kaže: "Ukratko, Kurtubi je - Allah mu se smilovao - nezavisan istraživač u svom tefsiru. On na prstojan način kritkuje i uljudno ulazi u rasprave i dijaloge. Upućen je u sve tefsirske discipline i odličan je poznavalac svih ostalih disciplina u koje se upušta i o kojima govor."