Thu11212019

Last updateWed, 20 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI MEKKA I KA'BA

MEKKA I KA'BA

Meka i Ka'ba su od najvećeg interesa muslimana svijeta u ovih petnaest stoljeća islama, i tako će biti još dugo. Naš interes nije samo vezan za ovaj grad zbog hadždža i njegovih propisa nego i stoga što bismo, kada se nađemo u toj riznici povijeti, htjeli saznati nešto o njenom početku, o silnim godinama i vijekovima, i o ljudima, čiji je ona jedinstven svjedok. Zato povjeničari s pravom nazivaju ovaj grad Ummul-Qura (majka naseljenih mjesta).

O Mekki i njenoj historiji ima se mnogo šta reći, vjerovatno više nego i o jednom gradu svijeta. Samo letimičan pogled na lica njenih stanovnika pokazuje nam da su se ovdje izmiješale kulture, jezici, narodi i rase. I njihov jezik (arapski) popustio je pod silnim teretom utjecaja sa strane. Svakako bi jedna naučna, sociološka analiza dala zanimljiv opis ovog grada i njegove sveukupnosti.

     Mekka svojoj raznolikosti i specifičnosti ima zahvaliti prije svega Ka'bi, koju godišnje posjećuju milijuni ljudi svih krajeva svijeta.

     Mekka je, ako ne najstarije, a ono svakako jedno od najstarijih naseljenih mjesta svijeta. Kroz nju je prošao najveći broj po­sjetilaca. Pedantni statističari nisu mogli ustanoviti niti približan broj hodočasnika, ali neki kroničari bilježe da ih u posljednjih 50 godina ovaj grad i Ka'bu godišnje posjećuje oko dva milijuna. Iako je taj broj u proteklih 15 stoljeća mnogo manji nego u proteklih pedeset godina, onda možemo zamisliti koliki bi on trebao biti.

 

Povjesničari Mekke

     Ne zna se tačan broj povjesničara Mekke i njenih kroničara, ali je svakako mali broj povjesničara i naučnika koji su posjetili ovaj grad i Ka'bu, a da o njima nisu nešto napisali.

     Od najpoznatijih povjesničara i kroničara Mekke i Ka'be treba svakako spomenuti:

1. Muhammeda ibni Omera el Wakidija (130-207. h.g.),

2. Ali ibni Muhammeda el Medainija (133-225. h.g.),

3. Ebu Velida el Ezrekija, umro oko 250. h.g.

4. Omera ibni Šubeha (172-262. h.g.)

5. Zubejra ibni el Bukkara (172-256. h.g.).

     O Mekki i Ka'bi su pisali i poznati islamski povjesničari kao što su Ibni el Esir, Ibni el Halekan, Taberi, Jakut el Hamevi i mnogi drugi.

     Na osnovu Ezrekijeva djela, koje se nalazi u originalu sačuvano u Njemačkoj, njemački je orijentalista Wenstfeld napisao (na nje­mačkom) »Povijest Mekke.« To je djelo s dodacima objavljeno 1969. u nakladi izdavačke kuće »Darul Endelusi« u Bejrutu-Libanon. Za Wenstfeldowu, odnosno Ezrekijevu »Povijest Mekke« tvrdi se da je najobuhvatnija.

 

Legende o Mekki

     Postavlja se ozbiljno pitanje da li je moguće govoriti o povijesti Mekke i Ka'be u predislamskom razdoblju, osim u legendama, za koje ne možemo pribaviti materijalne dokaze. O tom razdoblju govori i sam Ezreki u svojoj povijesti pod naslovom »Ahbaru Mekka«. To je tradicionalni, usmeni način kazivanja povijesti, kod Arapa vrlo prisutan iz predislamskog razdoblja. Tako i Ezreki počinje jednu od priča, kako mu je kazivao Ibni Velid, a kako je to od predaka njemu preneseno. Njegovi su opet preci slušali Ibni Abbasa kako je jednom prigodom Muhammedu a.s.došao Dži-bril a.s. crvenih ruku po kojima je popadala prašina. Božji posla­nik ga je pitao otkud mu ta crvena prašina po rukama. Melek mu reče: »Bio sam na tavafu. Tamo je velika gužva, meleki su svojim krilima uskovitlali prašinu, odatle sam crven, od nje«. Prema hadisu Muhammeda a.s. svaki melek koji bi dobio nekakav zadatak na Zemlji, zatražio bi od Svevišnjega da mu dozvoli i tavaf oko Ka'be.

     Legenda kaže da je Adem a.s., pri progonu na Zemlju, bio prvi koji je označio mjesto Ka'be i tavaf (ophodnju) obavio. Prema drugoj verziji, kada je Adem protjeran iz dženneta na Zemlju, prvi je sagradio »Bejt-prebivalište« i oko njega tavafio. Nakon završenog obilaska oko »Bejta«, obratio se Svemogućem: »Bože! Ti si odredio da svaki radnik za svoje djelo bude nagrađen?« Na to mu je Svevišnji odgovorio: »Nagrada ti je oprost od smrtnog grijeha, a tvojim potomcima je oprost od grijeha ako budu dolazili na tavaf«.

     Navodno su meleki izvijestili Adema a.s. da su oni tavafili oko mjesta Ka'be prije njega na dvije tisuće godina. Oni su ga navodno podučili da pri tavafu oko Ka'be izgovara riječi: »Subhanallahi vel hamdu lillahi Allahu ekber!«

 

Šta znači »Bejtul ma'mur«

     Prema jednom nepotvrđenom hadisu Muhammeda a.s., Ka'ba je prozvana imenom »Bejtul ma 'mur« jer oko nje svakodnevno tavafi sedamdeset tisuća meleka. Ibni Abbas tvrdi da je od Božjega poslanika sa v.s. čuo da u Svemiru ima ista takva građevina po imenu »Ed-darrah«. Navodno su potomci Ademovi a.s. sagradili objekt sličan današnjoj Ka'bi, ali je u potopu u cijelosti stradao, pa je nakon njega podignuta nova pod imenom »Bejtul ma'mur«(obnovljena kuća). Priča se da je na mjestu današnje Ka'be, u razdoblju od Nuha a.s. do Ibrahima a.s., bilo jedno brdo crvene boje, koje eventualne poplave ne bi mogle potopiti. Ta uzvišica-brdo nazvano je »Ekmetul hamra«(crveno brdo).

 

Ka'ba iz vremena Ibrahima a.s.

     Od trenutka kada je Ibrahim a.s. dobio naredbu Svevišnjega da pođe naći u pustinji mjesto današnje Mekke i Ka'be, počinje utemeljenija povijest grada i svetišta. Tu se oslanjamo na Kur'an Časni, koji je sasma jasan i precizan u opisu gradnje i mjesta na kojem se nalazi Mekka.

     Ostavljajući svoju ženu Hadžeru s tek rođenim djetetom Ismailom a.s., na mjestu između današnje Safve i Merve, Ibrahim a.s. se vratio svome odredištu u Palestinu. Mekka u tom razdoblju nije bila naseljena, a nedaleko odatle, na mjestu današnjega Arefata, bila je karavanska stanica na putu Sirija-Jemen. Pri jednom prolas­ku karavane plemena Džurhem opazili su ženu s djetetom, pa su poslali glasnika da ju pozove da im se pridruži na jelu. Kada je glasnik došao kod žene, opazio je veliki izvor vode, koji prije nije bio. Bio je mnogo jači od onoga na karavanskoj stanici. Zamolili su ženu za dopuštenje da stanicu presele kod tog izvora, na što je ona pristala. I jednoga dana ostavili su karavansko zanimanje i nastanili se u Hadžerinom susjedstvu za stalno, pogotovu što su još zamijetili okolicu bogatu divljim životinjama. Kada je Hadžerin sin odrastao u stasitoga mladića, krenuo je s ostalima u lov na divljač. Vrativši se jednoga dana iz lova, Ismail nađe svoju majku mrtvu. Pokopa nedaleko od mjesta gdje se nalazio izvor. Starješine plemena Džurhem ga ožene prvom komšinicom. Nakon ženidbe, Ismail ode u lov na divljač, gdje je običavao ostajati po nedjelju dana. U to vrijeme njegov dom posjeti jedan starac sijede kose, raspitujući se za svoju ženu i dijete. Rečeno mu je da je Hadžera umrla, a dijete odraslo u stasitoga mladića i otišao na sedam dana u lov. Pokazali su mu Ismailovu kuću i njegovu ženu. Kada je pokucao na vrata i pitao za Ismaila, žena mu je rekla da je otišao u lov i da se neće vratiti uskoro. Na sva pitanja žena je odgovarala nevoljno i mrsko. Nije ga čak ponudila ni da uđe u kuću i sačeka sina. Opraštajući se od žene, starac joj reče: »Poselami ga i reci mu da mu je kućni prag slab i da ga treba promijeniti«. Kada se Ismail vratio, žena mu je ispričala što mu je sijedi starac poručio. Ismail je to protumačio kako mu žena nije dobra, pa se treba razvesti od nje. I zaista se razveo i oženio drugom djevojkom iz istoga plemena. I ponovo je otišao u lov, a nedugo iza toga, pojavio se isti starac i krenuo izravno u Ismailovu kuću. Sada je zatekao lijepu ženu, gostoprimljivu i nasmijanu. Raspitivao se za Ismaila i za njihovo stanje. Pozvala ga je u kuću, počastila onim što se u kući zadesilo i ponudila mu da sačeka njena muža, na čemu se starac zahvali i zamoli mladu ženu da prenese svom mužu poruku: »Ovaj ti je kućni prag dobar, nemoj ga mijenjati«.

     Prije polaska iz kuće Ibrahim a.s. je upitao mladu ženu šta imaju od hrane u kući. Ona reče da imaju mesa i vode. Ibrahim je upita da li bi voljela još hrane, na što će ona: »Hvala Bogu, ovo nam je dovoljno«.

     Na rastanku Ibrahim reče: »Neka vam Bog blagoslovi meso i vodu«.

     Nije prošlo mnogo vremena, a Ibrahim dobi nalog od Allaha da krene ponovo u Mekku, ali sada da sagradi Božji hram sa svojim sinom Ismailom.

Mekam Ibrahim

     Pored same Ka'be postoji važno mjesto koje Arapi nazivaju Me­kam Ibrahim. O tomu šta je to govori nam Ali ibni Ebu Talib (radiallahu anhu): »Kada je Ibrahim a.s. došao s melekom Sekinom do mjesta Mekke, pozvao je svoga sina Ismaila da s njime počne gradnju hrama.

     Temelje su kopali sve dok nisu došli do stijene koja je imala oblik deve, pa melek Sekin reče da na toj stijeni postave temelje. Pored meleka i Ibrahima a.s. spominje se i životinja Sard, koja je donijela Ibrahima iz Palestine. Imala je glavu u liku čovjeka i krila.

     Prema Mekam je jedan kamen koji je Ibrahim a.s. upotrebljavao kao skelu pri zidanju kuće. Kada je podizanje zida odmaklo u visinu, Ismail a.s. nije mogao uzdizati kamenje, pa ga je otac mu Ibrahim poslao da nađe kamen dovoljne visine da na njega stavlja kamenje za zid.

     Legenda govori da je taj kamen donesen s obiližnjeg brda Gurab (vrana). Kako bi zid napredovao, Ibrahim bi kamen pomicao s mjesta na mjesto i tako zidao. Prema drugoj verziji ove priče, Ibrahim a.s. je taj kamen postavio na mjesto odakle počinje ophodnja Ka'be.

     I Hadžerul-esved (crni kamen) jedno je od povijesnih obilježja Ka'be. Kada je Ka'ba bila dovršena, Ibrahim a.s. je poslao Ismaila da pronađe kamen uočljive boje koji bi ugradio u zid odakle počinje ophodnja (tavaf). Ismail a.s. je dugo tražio kamen takve boje, ali ga nije našao. Onda je otišao Ibrahim a.s. i vratio se s kamenom rekavši da mu ga je gore u brdu dao čovjek koga on nije vidio i da im pomaže oko gradnje hrama.

     Prema kroničarima iz islamskoga razdoblja, Ka'ba je sazdana od kamenova s pet brda, i to: Hira, Subejr, Lubnan, Ettur i Džebelul hamra. Ima tvrdnji da je ovaj kamen donesen iz dženneta.

     Ima utemeljenih tvrdnji da je Ka'ba od postanka do početka islama tri puta rušena i građena, i to za vrijeme Džurhema, Amalika i plemena Kurejš. Ovu posljednju predislamsku obnovu Ka'be doži­vio je i Muhammed a.s. ali prije njegova poslanstva.

     Što se tiče mjesta Arefat, postoji priča da je nakon završnih radova na Ka'bi Ibrahimu došao melek Džibril a.s. pitajući da li znade kako se obavljaju menasiki (obredi). Ibrahim mu je odgovorio: »Areftu« ("Znadem").

     Postoji i tvrdnja da na prostoru od Hadžerul esveda i vrela Zemzem imade 99 mezarova Božjih poslanika, koji su odlazili da bi tavaf obavili i tamo umirali. Navodno je i Muhammed a.s. potvrdio da se na prostoru između Hadžerul esveda i Zemzema nalaze mezari: Nuha, Huda, Šuajba i Saliha (alejhimusselam).

 

Povod objave jednog ajeta

     Da su povodi objave Kur'ana važni momenti u mozaiku cjelovitog islama, pokazuje i naredni primjer koji nam ukazuje na postanak imena Mekka. Među muslimanima i Židovima u Medini izbio je veliki spor oko tvrdnji šta je starije - Mekka ili Jeruzalem. Židovi su tvrdili - Jeruzalem, a muslimani - Mekka. Tih dana dolazi kur'anska objava koja kaže: »Prva zgrada stavljena čovjeku na uporabu je ona u Bekki časnoj...«. Ovdje se javlja nedoumica u riječiBekka. Mnogi etimolozi arapskog jezika nisu mogli protu­mačiti ovu riječ. U staroarapskom jeziku za riječ hram upo­trebljava se riječ »bekka«, pa odatle i najprihvatljivije rješenje da je ovaj grad nazvan gradom-hramom, što on ustvari i jeste. Ima mišljenja da je riječ »Bekka« izvedena od riječi »bukaun«, što na arapskom znači plač. I ova verzija ima utemeljenja jer hodoča­snici, kada ugledaju Mekku, a naročito Ka'bu, ne mogu odoljeti suzama.

     Prema toj verziji, koju prenosi i Ezreki, ime Bekka je bilo sve do Ibrahima a.s., i kaže se da se upravo njih dva zaplakali kada su spoznali da im mnogobrojni meleki pomažu u gradnji hrama.

     Lejs ibni ebu Selim iz plemena Kurejš tvrdi da su pri obnavljanju Ka'be prije pojave islama, u njenim temeljima našli jedan kamen na kojem je na surjanskom jeziku bilo napisano: »Ko sije dobro, požnjet će sreću, a ko zlo, poslije požanje prokletstvo; upoznaj zlo i nagrađuj dobro«.

 

Ismail i njegovi potomci

     Ismail a.s. je autohtoni starosjedjelac Mekke. Prema tradicional­nim predanjima imao je dvanaestero djece. Njegovoj je ženi bilo ime Sejjida bint Medad bin Amr Džurhemi. Svih dvanaestoro djece bili su sinovi: Mijas, Azer,Timna, Jatur, Nabeš, Kajdema, Kajdar, Nabet, Majet, te još trojica nepoznatih imena. Isti izvori govore da su odKajdera i Nabeta nastali Arapi. Nakon Ismaila starješinstvo nad Ka'bom je preuzeo njegov sin Nabet. Također se tvrdi da je Ka'bom dugo upravljalo pleme Džurhem, sve dok nije došlo do krvavih sukoba unutar plemena. Uskoro se pojavilo drugo pleme po imenu Amalika, iskoristivši krvave svađe i sukobe među Džurhemcima i preuzimajući vlast nad Mekkom i Ka'bom. Ka'ba je u razdoblju vlasti Amalika doživjela crne trenutke. Pljačka dragocjenosti Ka'be, njeno skrnavljenje i druge nemoralnosti bile su obilježje tog razdoblja. Jedan starac iz tog plemena po imenu Amuk ne mogavši podnijeti pljačku ka'benskih dragocjenosti, odlučio je jedne noći preostalo blago skriti ispod zemlje u kanal vrela Zemzem. Blago je pronađeno za vrijeme kada je Ka'bom upravljao Abdul Muttalib, djed Muhammeda a.s.

 

Nastanak idolatrije u Ka'bi

     Svakako najzanimljivije pitanje postavljaju kroničari Mekke i Ka'be: Kako je došla idolatrija u Mekku i Ka'bu? Ezreki u svojoj povijesti navodi da se to dogodilo za vrijeme dok su Ka'bom i Mekkom upravljali Amalici. Dvoje mladih ljudi, po imenu Asaf i Naila, usudili su se u moru nemorala počiniti blud u samoj Ka'bi i to na očigled svojih pijanih sunarodnjaka. Malo potom Bog ih pretvori u dva kipa. Kako su oba bili iz imućnijih obitelji, njihova ih je rodbina mnogo žalila, pa odlučiše tako okamenjene postaviti ih na dva brdašceta, Safvu i Mervu. Tradicija kazuje da se ostali stanovnici Mekke nakon ovog događaja nisu više usuđivali činiti blud u Ka'bi. Starješina plemena Amr ibni Lahj naredi da se ova dva kipa imaju obožavati. Stanovnici to odbiše na početku, ali kako je vrijeme promicalo, ova dva kipa su postupno postajali pred­metom obilaska, dok nisu postali dijelom hodočasničkih obreda. Novi starješina plemena Amalika Kasijj ibni Kilab odredi po­ganskim propisom da se ova dva kipa imaju obožavati, da im se pridonose žrtve. Tako je ostalo sve dok Muhammed a.s. nije oslobodio Mekku i naredio da se ta dva kipa imaju pohlupati. Ova dva božanstva imali su veliku moć. Pogani su držali da se čovjek može osloboditi i najtežih grijeha kod ova dva kipa kao što su ubistvo, krađe, preljube i drugo.

     Prema jednoj tradiciji pleme Amalika je zbog zala koje je počinilo i ugrožavanja svetosti Mekke i Ka'be kažnjeno sušom. Zbog dugo­trajne suše napustilo je Mekku i otišlo u Jemen, ali je i tamo sa sobom donijelo sušu. Svi su ih narodi i plemena zbog toga mrzili i tjerali od sebe. Na kraju su se rasuli i više se nikada nisu skupili.

     Bili su ogromni rastom i snagom. I danas se smatra među Arapima najomrznutiji onaj koji odbije napojiti žednog, pa makar to bilo i pseto.

     Starješina ovog plemena Amr ibni Lahj prvi je donio iz Šama kip Hubela, glavnog idola Ka'be koji je ostao sve do Muhammedova a.s. oslobađanja Mekke. Božji poslanik je sam uništio kip Hubela. Kada su ga transportirali iz Šama u Mekku, polomljena mu je desna ruka, pa je Lahj naredio da se izradi druga, od zlata. Hubel je u razdoblju poganstva bio postavljen nad izvor Zemzem.

     I u razdoblju kada je Mekkom i Ka'bom upravljalo pleme El Huzza', nemoralnost je bila velika. Nekolicina članova ovog ple­mena imala je plan srušiti Ka'bu, ali su ih njihovi su­narodnjaci spriječili.

     Njihova je vlast trajala tri stotine godina. Došli su u Mekku iz Jemena, navodno s brane Me'rib, nakon što je ona porušena.

 

Pleme Kurejš i Mekka

     Ima dosta verzija o plemenu Kurejš i njihovom porijeklu. Jedna je da su oni nastanjivali obalu Crvenoga mora. Bilo je vrlo brojno, ali nije običavalo dolaziti u Mekku na hodočašće. Jedne se godine ipak odlučilo na kolektivno hodočašće. Nakon obavljenog hodo­čašća, na Mini je došlo do sukoba ovog plemena s plemenom El Huzza'. Bitka je bila krvava. Kada su obje strane uvidjele da ne mogu pobijediti, pristali su na mirovne pregovore. Pleme Kurejš je vještom manipulacijom uspjelo izboriti pravo da upravlja Mekkom i Ka'bom.

 

Kipovi u Ka'bi

     Već smo spomenuli tri glavna kipa u Ka'bi od kojih je onaj nad izvorom Zemzema, Hubel, bio glavni. Prije svakog polaska na put ili kad se vraćalo s puta, išlo bi se njemu pomoliti. Prije i poslije obilaska Ka'be svraćalo bi se Hubelu na molitvu. Bez molitve njemu ništa se nije smjelo raditi. Na njemu je bilo obješeno sedam posuda, svaka od njih za posebnu namjenu - za ludilo, ljubomoru, sljepilo, trudnice, za želje, za sretan put, za rođenje, za umrle i tako redom. Svaki sprovod bi morao proći pored Hubela. Hubel je imao posebnog čuvara koji se zvao Kaddah. Hubelu su prinosili skupocjene žrtve, a najmanja je bila u vrijednsoti od stotinu deva. Hubel je bio zaklonjen posebnim zastorom. Na desnoj strani dvorišta Ka'be bilo je postavljeno svetište pod imenom Halsa. Njega su hodočasnici darovali ječmom, zobi, pšenicom, ali su kod njega ostavljali i svoju odjeću. Poljevali su ga mlijekom i vinom, i na njega vješali nojeva jaja.

     Na brdu Safvi postojalo je i božanstvo pod imenom Nahik Mudžavidur-rih, a na Mervi kip po imenu Mat'amut-tajr, kod koga su ostavljali žitarice za ptice. Na obali Crvenoga mora postavljeno je kurejško božanstvo Menat.

     Ibni Abbas tvrdi da riječ "kurejš" znači - narod s mora.

     Kurejšije su uveli jedan čudan običaj za koji nema objašnjenja. Kada bi hodočasnik obukao ihrame (bijele halje), nije se više smio vratiti kući do svršetka hodočašća. Ako je trebao otići kući, morao je ulaziti kroz prozor, krov, ali nikako na vrata. Taj kurejški običaj Kur'an osuđuje.

     Božanstvo Menat, rekli smo, pripadalo je Kurejšu. Kad bi hodoča­snici svršili s obredima, otišli bi do današnjeDžidde, gdje je božanstvo bilo postavljeno na jednu liticu iznad mora; tamo bi se pomolili, obrijali glavu, i time završili s obredom. Kada je Muhammed a.s. oslobodio Mekku, poslao je Halida s nalogom da uništi taj kip.

     Na mjestu Hunejn, nedaleko od Mekke, nalazilo se božanstvo Envat, u obliku velikog zelenog drveta, na koje su Krejšije vješali svoje oružje, ostajali pod drvetom cijeli dan razmišljajući i moleći se.

 

Slonova vojna

     U tadašnjem Jemenu živio je narod po imenu Hamir, kojim je vladao Zer'at Nuvvas. Hamiri su bili kršćani, ali njihov kralj je po nagovoru jednog židovskog misionara primio židovstvo. Tražio je ultimativno od svog naroda da isto uradi, ali oni to odbiše, pa i po cijenu da ratuju. Sa svojim istomišljenicima Nuvvas ih napadne i počini teški genocid nad Hamirima. Jedan od preživjelih pobje­gne u pustaru i otud pošalje poruku u Abesiniju tražeći pomoć od tamošnjih kršćana da bi spasio preostalu braću. Tamošnji kralj šalje vojsku preko mora u Jemen, ali Nivvas ga dočekuje na obali, gdje se zameće strašna bitka. U toj bici poginula su obadva kralja, ali je abesinska vojska uspjela pobijediti. Nakon te pobjede abesinski vojskovođa poče razmišljati kuda da krene s vojskom. Odlučili su, na temeljima jemenske kulture, nakalemiti svoju, abesinsku. Sagradili su kršćanski hram ogromnih razmjera. Hram je obložen poznatim jemenskim mermerom i izgledao je vrlo skladno. Zapovjednik po imenu Ebreha pozivao je okolne narode u posjetu ovom hramu, nadajući se da će okupiti sve narode u kršćanstvu. Jednoga je dana pozvao i Arape iz pustare. Kada su ovi došli u posjet hramu, rekli su Ebrehu da je hram besprijekoran, ali da oni imaju bolji i stariji u Mekki.

     U Ebrehu se javila zavist i želja da sruše arapski hram i time prisile sve Arape iz pustare da dolaze na hodočašće u Jemen. Opremili su ogromnu vojsku koja je imala zadatak srušiti sve arapsko. Vojska je u svojim redovima imala i slonove. Kada su stigli pred Taif, njegovi su stanovnici odlučili prihvatiti kršćanstvo, a jedan od prvaka Taifa pošao je sa abesinskom vojskom da pokaže put u Mekku. Tog Taifca Arapi smatraju najvećim izdajnikom, a Taif gradom izdajicom.

     Kada je abesinska vojska stigla do pred Ka'bu, Ebreha je poslao darove i poruku tadašnjem upravitelju Ka'beAbdul Muttalibu (djedu Muhammeda a.s.) gdje mu kaže da on ne želi rat s Arapima, nego da sruši Ka'bu. Na tu poruku Abdul Muttalib odgovara da ni on ne želi rat, ali niti rušenje Ka'be, ali je ne može ni braniti, jer se pred Mekkom našla ogromna sila.

     Glasnik Ebreha je tražio od Abdul Muttaliba da krene s njime u šator zapovjednika. Kada je Abdul Muttalib došao s nekoliko svojih sinova, abesinska je vojska već počela pljačku. Abdul Muttalib je tražio od Ebreha da nadoknadi štetu, ali ovaj to odbi. Tada mu Abdul Muttalib reče: »Ja sam vlasnik deva koje si opljačkao, a bog je vlasnik Ka'be. Ja se ne mogu protiv tebe zaštiti, ali Bog može Ka'bu zaštiti od tebe silnika«. Ebreha je zahtijevao da stanovnici napuste Mekku kako bi srušio Ka'bu. Nakon toga Abdul Muttalib se povukao u Mekku i očekivao daljni rasplet događaja. Pri ulasku u Mekku slonovi se jako uznemire. Nastane rika, i nikako ih nisu mogli utjerati u grad. U sumrak na nebu se pojaviše ogromne ptičurine koje su u kljunovima i kandžama nosile poveće kamenje, i puštaše ga tačno nad napadačima i njihovim slonovima.

     Ptice su dolazile iz pravca mora, u valovima, jato za jatom. Kad je to Ebreha vidio, naredio je povlačenje, ali je već bilo kasno. Smrt je brzo nadirala. Ono što je kamenje promašilo iz neba, poubijali su pobješnjali slonovi. Kako nije znala naći izlaza iz brdovitog predjela Mekke, vojska se raspršila na sve strane. U Jemen je samo stigla poruka o strašnoj sudbini ove vojne. Ptice su prije ovog događaja bile rijetkost. Bile su ogromne i živjele su na obali mora, hraneći se uginulim ribama. Otada svaka mekanska obitelj dužna je davati desetinu od žitarica na ime prehrane ptica u Mekki. Tako se i danas hrane ka'benski golubovi.

 

Gradnja Ka'be u razdoblju džahilijjeta

     Prema kazivanju Omera ibnul Hattaba, Kurejšije saznadoše da se jedna rumejska lađa nasukala u Crvenom moru na podvodne hridi i da je posada prodaje. Lađa je bila nova. U to vrijeme Ka'ba je bila u ruševnom stanju, pa kurejški prvaci odlučiše otići i pogledati lađu kako bi je kupili i njenim drvetom obnovili Ka'bu. Na lađi nađoše i jednogRomejca koji je bio vrstan majstor drveta. Kamen i ostali potreban materijal sakupili su stanovnici Mekke po okol­nim brdima. Među dobrovoljcima je bio i Muhammed a.s. Tada se Muhammedu a.s. dogodila jedna nezgoda. Dok je sakupljao ka­men, vjetar je puhnuo i podigao mu haljetak, tako da je na trenutak otkrio sramotni dio tijela. Odjednom su svi koji su s njim radili čuli glas iz dubine, koji mu kaže da se pokrije. Hazreti Omer je kasnije pričao da se Muhammed a.s. pokrio prije nego su ga ostali vidjeli u takvom položaju.

     Kada je trebalo ukloniti ostatke izgorjelih zidova, niko se nije ustručavao prvi početi. Usudio se Velid ibni Mugireizjavivši: »Bože, mi želimo obnoviti - a ne srušiti Ka'bu«. Kako se njemu ništa nije dogodilo, i ostali su počeli uklanjati nagorjele grede. Crni je kamen jako stradao u ovom požaru tako da se počeo raspadati. Odlučiše ga optočiti zlatom. Tada je među Arapima natao spor oko toga ko će postaviti crni kamen na njegovo mjesto. Spor je, na opće zadovoljstvo, kako znademo, riješio Muhammed a.s..

     Ka'ba je tada sagrađena u obliku pravougaonika, s mnoštvom kipova unutar dvorišta, te s dvjema slikama - Mejreme i Isa a.s. Bila je i slika Ibrahima a.s. ali vrlo ružna.

     Pri oslobođenju Mekke 619. n.e. Muhammed a.s. je ugledavši sliku Ibrahima a.s. rekao: »Bog ih ubio, kako su ga naslikali, kao gatara, a on to nije bio«. Kada je ugledao slike Mejreme i Isa a.s., primakao se, dobro ih pogledao, stavio svoje dlanove na njihove slike i naredio: »Uništite sve osim ovo što je pod mojim dlanovima!«.

     Prema toj verziji, slike Mejreme i Isa a.s. ostale su sve do velikog požara Ka'be za vrijeme sukoba Abdullaha ibni Zubejra i Hadžadža. Tada je nestalo i likova Isa a.s. i Mejreme koji kasnije nisu obnovljeni.

     Prema drugoj verziji, kada je ugledao slike njih dvoje, Muhammed a.s. je izbrisao njihove likove rekavši: »Zašto slikaju ono što stvoriti ne mogu«.

     Posigurno se znade da su ova dva lika bili naslikani na stupu odmah do ulaznih vrata u untrašnjost Ka'be.

     Ka'ba je u predislamskom razdoblju bila otvorena samo dva dana u sedmici, četvrtkom i ponedjeljkom, a ostalim danima je bila zatvorena za posjetitelje.

 

Skidanje obuće u Ka'bi

     Svaki detalj vezan za Ka'bu ne samo da je zanimljiv nego ukazuje i na povijesni kontinuitet Objave i fluktuacije propisa vezanih za nju. Do oslobođenja Mekke, obuća se u krugu Ka'be nije skidala. Kada je objavljen ajet iz sureta Ali Imran: »Skini obuću, ti si u svetoj dolini (sinajskoj)«, svi obredi su obavljani u obući. Ovaj ajet Muhammed a.s. je protumačio kao naredbu i njemu i muslima­nima da, kada se nalaze na namazu, treba skinuti obuću.

     Kroničari su zabilježili da je Velid ibni Mugire prvi prije ulaska u Ka'bu skinuo obuću.

     Bit će zanimljivo pratiti historijat i ihrama, koji je sastavni dio hodočašća. U predislamskom razdoblju hodočasnici su obavljali obrede goli do pojasa, naizmjenično muškarci i žene. Međutim, jedno od arapskih plemena - pleme Hamos - nije poštivalo te propise, nego su hodočasničke obrede obavljali obučeni.

     Devete godine po Hidžri Muhammed a.s. šalje poruku musli­manima da je zabranjeno obavljati hadž go do pojasa i naređuje da se i taj dio mora pokriti. Tu su poruku Božjega poslanika prenijeli njegovi izaslanici Ali ibni ebu Talib i Ebu Bekr Es-Sidik. Pored te poruke, Muhammed a.s. je naredio muslimanima i ovo:

1. Musliman i pogan se ne smiju zajedno naći u Ka'bi na obredima;

2.  Džennetu se mogu nadati samo oni koji čvrsto vjeruju Božjoj jednoći;

3. Emanet (vjernost) Božjega poslanika mora ostati u opciji četiri mjeseca.

     U predislamskom razdoblju pogani su svoju hodočasničku odjeću ostavljali obješenu u Ka'bi sve dok je, kiša i vjetar ne bi uništili. Nije se jednom dogodilo da je ta odjeća uzrokovala velike nevolje, požare, bolesti i drugo. U predislamskom razdoblju na arapskom poluotoku su bile dvije poganske religije - hullat humos. Kurejšije su bili humosi. Jedan od preduvjeta ženidbe kod ovoga plemena je bio da sva djeca iz miješanog braka moraju biti sljedbenici humosa, a svi drugi Arapi su bili hullati. Kako su pogani morali biti do pojasa bez odjeće, to su upravitelji Ka'be propisali da muškarci obavljaju tavaf i druge obrede hodočašća po danu, a žene po noći.

     Kurejšije su uzrokovali i veliku zbrku u računanju vremena. Oni su imali 13 mjeseci u godini. Poslije muharremaimali su dva mjeseca safera. Tako se godina rođenja Muhammeda a.s. ne bi mogla utvrditi da se te godine nije dogodila slonova vojna na Mekku.

     Za vrijeme hodočašća vladali su posebni propisi. Niko od domaćih nije smio uskratiti vodu sa Zemzema hodočasnicima, kao ni hranu. Ko bi to prekršio, bivao je kažnjavan strogo i oštro. Čast i poštenje u odnosu prema hodočasniku su bili obilježje stanovnika Mekke. Svi stanovnici Mekke plaćali su poseban porez za hodočašće i hodočasnike, za one kojima je bila potrebna pomoć.

 

Požar na Ka'bi za vrijeme Jezida Ibni Muavije

     Pretpostavlja se da je Ka'ba nekoliko puta u svojoj povijesti doživjela tešku havariju zbog požara. Za vrijeme halife Jezida ibni Muavije došlo je do oružanog sukoba između Jezidova zapovjed­nika Hadždžadža i Abdullaha ibni Zubejra, koji nikada nije priznao Muaviju i njegove nasljednike. Abdullah ibni Zubejr, rođeni Mekanlija, za svoje uporište odabrao je rodni grad. Halifina vojska, da bi svladala svoga protivnika, nije se ustručavala napasti i samu Mekku. U tom sukobu, da li namjerno ili slučajno, Ka'ba je zapaljena vatrenom loptom 29. rebiulevvela 64. godine po Hidžri. Prvo je zapaljen ogrtač Ka'be, a potom se vatra proširila velikom brzinom na cijeli kompleks. Prije toga smo naglasili da je Ka'ba bila obnovljena drvetom s nasukanoga broda na Crvenom moru 606. g. n.e. U tom požaru stradalo je 19 hadžija iz Šama koji su se nalazili u Ka'bi. Potpuno je uništena, kao i crni kamen koji je jako stradao od visokih temperatura.

     Odmah nakon požara Abdullah ibni Zubejr je organizirao njenu obnovu, Ka'be 64. h.g. Onoga dana kada je počela obnova Ka'be, Mekku i okolicu pogodio je snažan zemljotres. Velika lavina kamenja s okolnih se brda sručila na grad i ubila veliki broj stanovnika.

     Radovi na obnovi Ka'be brzo su napredovali. Kada su poslovi okončani, izbio je spor oko toga ko će postaviti crni kamen na njegovo prvobitno mjesto. Abdullah ibni Zubejr naredi svom sinu da organizira postavljanje kamena, a on će za to vrijeme klanjati podne-namaz, i neka mu tekbirima jave kada ga postave na mjesto. Halifi Mervanu je stiglo mnogo pritužbi na račun Abdullaha ibni Zubejra. Navodno je Abdullah ibni Zubejr dao proširiti Ka'bu i smanjiti njene potporne stupove. Mervan je naredio da se sav višak poruši i vrati u prvobitno stanje. Tad je poznati ashab Abdullah ibni ebu Rebia intervenirao kod halife, prenoseći mu kako je čuo Muhammeda a.s. da je rekao: »Da se ne bojim negativne reakcije neodgovornih, ja bih Ka'bu srušio i na njenim temeljima sagradio novu, po novim zamislima«. Taj hadis prenosi i hazreti Aiša r.a. Prema kazivanju Osmana ibni Affana, trećeg halife, u Ka'bi su sve do pred smrt Muhammeda a.s. u unutrašnjosti bili rogovi ovna koga je zaklao Ibrahim a.s.

 

Dragocjenosti Ka'be

     Vjekovni je običaj da se pri prvoj posjeti Ka'ba dariva. Bili su to većinom vrlo skupocjeni darovi, od kojih je Ka'ba održavana i od kojih je obnavljana. Od vrlo skupocjenih poklona treba spo­menuti:

  1. Dar vladara Mehraba iz 197. h.g. od nekoliko stotina kilograma zlata;

      2. Poklon kralja Tibeta prilikom njegova prelaska na islam.

Ka'ba je nekoliko puta opljačkana, a naročito u razdoblju uprave plemena Amalika.

 

Ključevi Ka'be

     Kronika grada Mekke i Ka'be potvrđuje da su ključevi od Ka'be bili uvijek povjereni obitelji Talha. Kada je muslimanska vojska oslobodila Mekku 619. n.e., Muhammed a.s. je naredio da se ključevi predaju toj obitelji. I danas su potomci ove obitelji ključari.

     Namaz u Ka'bi je poseban ugođaj za savkoga hadžiju i posjetitelja. Zato se svaki od njih živo zanima gdje je najviše volio klanjati Božji poslanik Muhammed a.s. Prema kazivanju Abdullaha ibni Omera i Bilala Habešije,Muhammed a.s. je najviše namaza klanjao na mjestu gdje se danas nalazi Mekam Ibrahima a.s.

     Po oslobođenju Mekke, Muhammed a.s. je u društvu Bilala Habe­šije, svoga muezzina, otišao u Kabu i naložio mu da se popenje na krov Ka'be i odatle prouči ezan. Taj Bilalov čin mnogi su s gunđanjem prokomentirali. Svi su bojali odmazde. Po Meki su kružile nevjerojatne priče.

     Muhammedu a.s. prišao je Ebu Sufjan rekavši mu da on nije negativno reagirao na ovaj događaj. Tada se Muhammed a.s. grohotom nasmijao. Kroničari bilježe da je to jedini put kada su Muhammeda a.s. vidjeli da se tako slatko smije.

     U predislamskom razdoblju Ka'ba je bila više od svetišta. Ona je smatrana božanstvom i svako ko bi darnuo u njen integritet, smatrao bi se teškim grešnikom. Da bi pokazao da je Ka'ba samo građevina i ništa više, Muhammed a.s. je naredio Bilalu Habešiji da se popenje na njen krov i prouči ezan.

     Ka'ba je arapska riječ za »kub«, to jest građevinu potpuno jednakih dimenzija.

Ime Mekke, prema nekim tumačenjima, na staroarapskom jeziku označava naselje, mjesto gdje prebivaju ljudi.

O hadžerul esvedu - crnom kamenu

     Nema sumnje da je crni kamen centralni sadržaj Ka'be i da za njegovu povijest i podrijetlo vlada veliko zanimanje. Neki istra­žitelji tvrde da je ovaj kamen bio bijele boje, a da je pocrnio od silnog nemorala onih koji su ga doticali. Ima i drugih nevjerojatnih verzija, a neke od njih se pripisuju i samom Muhammedu a.s.

     U nekoliko navrata spomenut je hadis Muhammeda a.s. da će prvi predznak Dana suda biti nestanak crnog kamena i Kur'ana.

     Za vrijeme Haruna Er-rešida, kamen je bio sav ispucao, pa je halifa naredio da se ima optočiti zlatom i ukrasiti draguljima. Kamen je prema iskazima dug 35 cm, a debeo 30 cm.

     Hidžretske 317. g. kamen je izvađen iz svog ležišta i odnesen u Bahren i tamo bio 22 godine. Uradili su to Karamite, koji su tog dana pobili u krugu Ka'be veliki broj ljudi i ugrozili time svetost ovog mesdžida. Vratili su ga tek 339. h.g. a 363. h.g. jedan Bizantijac je pod okriljem noći uhvaćen kako pokušava čekićem razbiti kamen.

     Isto tako 414. h.g. jedan nepoznati posjetitelj Ka'be pokušao je razbiti kamen i odnijeti ga, ali je uhvaćen. Krajem desetog vijeka Hidžre ponovo je spriječeno vađenje kamena.

     Godine 1351. h.g. jedan Afganistanac je ukrao komad crnog kamena i jedan komad pokrivača Ka'be. I on je uhvaćen na djelu i kažnjem smrću.

 

Gradnja i obnova Ka'be

     Prema raspoloživim podacima, Ka'ba je 11 puta u cjelosti obnovljana. U islamskom razdoblju obnavljana je četiri puta, po­sljednji put 1986. godine, i radovi još traju. Hidžretske 1039. g. 19. šabana Mekku je zadesilo strašno, do tada nezabilježeno nevrijeme. Kiša sa snijegom padala je neprekidno 48 sati. Zidovi Ka'be, nakvašeni kišom, popustili su i Ka'ba se u cijelosti srušila. Prema zapisima kroničara visina vode unutar Ka'be dosegla je dva metra. Blato i mulj su prekrili sve ulice Mekke. U tom nevremenu stradalo je oko 2 000 ljudi i 5 000 deva. Sve dragocjenosti u Ka'bi su uništene. Sultan Murat, sin sultana Ahmeda, naredio je turskoj vojsci da se Ka'ba ima obnoviti i nanovo izgraditi do početka mjeseca zilhidždžta, odnosno za četiri mjeseca, koliko je preostalo do hadžskih obreda. Na obnovi Ka'be radilo je oko 30 000 ljudi. Ka'ba je svečano otvorena 2. zulhidždeta 1039. h.g.

 

Izvor Zemzem

    Geološkim istraživanjima utvrđeno je da vrelo Zemzem izvire ispod brda Mankur, oko 100 kilometara od Mekke. Vrelo je do sada nekoliko puta obnavljano i proširivano. Najpoznatije je ono iz razdoblja halife Haruna Er-rešida,kada je njegova supruga platila sve troškove obnove Zemzema. Vrelo je 223. i 224. h.g. bilo skoro presušilo za vrijeme jedne od najvećih suša na Arabijskom poluotoku.

 

Tavaf

     Dugo vremena nakon Objave stvarana je velika gužva u dvorištu Ka'be. Dok su jedni obavljali namaz, drugi su tavafili. Halid ibni Abdullah el Kusri je prvi zabranio tavaf za vrijeme namaskih vaktova, i od tada se prekida svaka aktivnost tavafa dok namaz traje. Kao i obično i ova uredba je izazvala velike polemike oko toga da li je odluka pravilno oko toga donesena.

     Što se tiče vrata Ka'be treba reći da ih sada ima ukupno 25, od čega šest s malim promjerom, a 19 dvokrilnih. Najveća su vrata Bab Beni Šejba.

     Krov Ka'be izrađen je u dva sloja; gornji je od mermera iz Jemena, a unutrašnji izrađen od skupocjenoga drveta sadž, ukrašen zlatom i rezbarijama. Na unutrašnjem dijelu krova urezani su ajeti i hadisi.

     Ka'ba ima već nekoliko vijekova sedam minareta, a u vrijeme prvih stoljeća islama imala ih je samo četiri. Sve dok na vlast nije došao Muavija ibni ebu Sufjan, Ka'ba nije imala minbera. On je naredio da se minber u Šamu izradi u drvetu od tri stepenice.

     U unutrašnjost Ka'be mogao se svako skloniti, pa makar bio i ubojica. Ubojicu i kriminalca niko nije smio silom izbaciti iz Ka'be. Ako ne bi htio na nagovor izaći, onda je bojkotiran, nije mu se davala hrana, s njim se nije razgovaralo niti družilo. Ubojica koji je počinio umorstvo u Haremu, bio je silom izveden iz harema Ka'be. U haremu je bilo strogo zabranjeno bilo kakvo kažnjavanje.

     Čim je preselio u Medinu, Muhammedovu a.s. kuću je prodao njegov stric Ibni Akil, bez njegova odobrenja i dopuštenja, kao i imovinu svih članova obitelji Benu Hašim. Muhammed a.s. je zato bojkotirao Mekku. Kada bi pošao na hadž ili umru, pitali bi ga gdje će odsjesti u Mekki. Odgovarao je: »Zar je Ibni Akil ostavio nešto od moje imovine da bih tamo mogao boraviti?« U znak bojkota odbio je svaki poziv da odsjedne u gradu. Najradije je razapinjao šator na vrhu Mekke, na mjestu gdje ga je pozvao Džibril da mu pokaže kako uzimati abdest. Muhammed a.s. je ostao u dobrim odnosima sa svim svojim rođacima, osim s Ebu Lehebom.

     Kuća u kojoj se rodio Muhammed a.s. prodana je bez njegova odobrenja. Poznata je pod imenom DAR JUSUF ili ŠA'AB BENI HAŠIM. Halifa Harun Er-rešid ju je otkupio i pretvorio u meždžid, da bi na kraju bila pretvorena u knjižnicu. Sada je ispražnjena i u njoj se uređuje spomen na Muhammeda a.s.

     Omiljeno mjesto Božjega poslanika bila je kuća njegove supruge Hatidže, i tu je odsjedao. U toj kući Muhammed a.s. je dobio nekoliko objava, kao što su primjerice sura El Muddesir. I tu je kuću Ibni Akil prodao Ebu Sufjanu, a ovaj pretvorio u meždžid. Kuća u kojoj je na islam prešao Omer ibnul Hattab i danas postoji, i tu je Muhammed a.s. rado zalazio.

     U Mekki je bilo 10 velikih bunareva vode, koji su bili mahom u privatnom vlasništvu. Među njima su najpoznatiji:

1. Karadem, jedan od najstarijih u Mekki;

2. Rum, u okolici Arefata;

3- Ham, koji više ne postoji;

4. Adžulebunar koji je služio najviše hodočasnicima;

5. Radmza koga se pretpostavlja da je bio vlasništvo Omera ibnul Hattaba.

     Godine 802. h. za vrijeme sultana Berkuka iz Egipta, Meka je skoro u cijelosti izgorjela u strahovitom požaru.

     Postoji opsežna statistika u vezi sa poplavama Mekke i Ka'be. U vremenu od 85. do 1350. h.g. Mekku je zadesilo 85 velikih poplava. Mekka je u nekoliko navrata imala od poplava ogromne žrtve, što izgleda malo neobično, jer niko to ne bi mogao pretpo­stavljati.

Ovim kratkim povijesnim prikazom bio nam je cilj približiti čitate­ljima Mekku i Ka'bu s onih strana s kojih se rijetko piše i govori.

Piše:Ševko Omerbašić.

(Preuzeto iz Takvima, Mešihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995,  str. 51-68)

 

Najznačajnije znamenitosti Mekke 

Priredio: Mithad R. Ćeman, student Medinskog univerziteta

Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Najistaknutija obilježja (simboli) Mekke, Allah je sačuvao: 1. El-Ka'betu – Kaba, Kaba je Bejtullahil-Haram i kibla muslimana koja je izgrađena po Allahovoj naredbi. Posebnom je čine dvije veličanstvene karakteristike, odnosno za Kabu su vezana dva stuba vjere: namaz i hadždž. Namaz nije ispravan ukoliko tokom obavljanja nismo okrenuti prema Kabi, kao što hadždž nije ispravan ukoliko ne obavimo tavaf oko kabe. Kaže Uzvišeni: ’’Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.“ (Ali Imran, 97.). Neke od vrijednosti Kabe su:

a) Tavaf oko Kabe. Ovo je jedna od posebnosti Kabe jer Uzvišeni Allah nije dozvolio da se tavaf čini oko bilo koje druge građevine mimo Kabe. Tavaf oko Kabe je jedan od najveličanstvenijih i najvećih ibadeta, tako da Uzvišeni naređuje Svojim robovima: "...i neka oko Hrama drevnog obilaze." (El-Hadždž, 29.) Također je Uzvišeni naredio Svome halilu (prisnom prijatelju) Ibrahimu i njegovom sinu Ismailu, alejhimas-selam, da očiste Njegovu kuću El-Haram radi onih koji tavafe i koji namaz obavljaju: "I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: 'Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu ruku' i sedždu činili.'" (El-Bekare, 125.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući nagradu za obavljanje tavafa, rekao je: "Onome ko tavafi oko El-Bejta, Allah, ezze ve dželle, za svaki napravljeni korak upisuje dobro djelo i briše jedno loše." (Hadis je prenio Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, a bilježe ga: Et-Tirmizi, El-Hakim, Ibn Huzejme, Ibn Hibban i vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

b) Kaba je kibla muslimana,
 kako živih tako i mrtvih. Allah je propisao da Kaba bude kibla muslimanima, tj. građevina prema kojoj će se okretati tokom obavljanja namaza: "...okreni zato lice svoje prema Časnom hramu!" (El-Bekare, 144.) Ali, isto kao što je Kaba kibla muslimanima tokom obavljanja namaza u vremenu dok su živi, ona je, također, njihova kibla i poslije smrti, kao što se to prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je na dan Arefata, objašnjavajući koji su to veliki grijesi, spomenuo bezbožništvo u El-Bejtul-Haramu ’’kibli muslimanima tokom njihova života i poslije smrti’’. (Zabilježio El-Buhari u svojoj knjizi El-Edebul-mufred) Mejt se u svom kaburu spušta tako da mu desna strana bude okrenuta prema kibli i propisano je da se lijeva strana malo uzdigne kako bi također i licem bio okrenut prema kibli. Ovakav postupak zabilježen je kod pripadnika islama na cijeloj zemaljskoj kugli.

c) Preporučen je namaz unutar Kabe onome koji je to u mogućnosti. Zabilježio je El-Buhari od Salima koji prenosi od svoga oca da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobođenja Mekke ušao unutar Kabe, a sa njim su bili Usama b. Zejd, Bilal i Osman b. Talha, pa su zatvorili vrata. Nedugo nakon toga, otvorili su vrata i Salimov otac je prvi ušao i upitao Bilala da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao. Bilal je potvrdno odgovorio i naznačio da je Poslanik klanjao između dva stuba na desnoj strani.

d) El-Bejtul-Me’amur – Ed-Durah (Kaba i kibla meleka) koji se nalazi na nebesima iznad Kabe stanovnika Zemlje. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi hadis o Israu u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog, kaže: ’’Zatim sam uzdignut do El-Bejtul-Me’amura, u koji svakodnevno ulazi sedamdeset hiljada (meleka), ne vraćaju se njemu nikada.“ (Zabilježili El-Buhari i Muslim) Ovom predajom istovremeno se dokazuje mnogobrojnost meleka koji kada jednom obiđu El-Bejtul-Me'amur više nemaju prilike da to ponovo učine zbog mnoštva onih koji su u njemu. U nekim predajama stoji da je Ibrahim, alejhis-selam, leđima oslonjen na njega.

e) Veličina svetosti Kabe. Nafi’a kaže da je jednog dana Ibn Omer, radijallahu anhuma, pogledao Hram, odnosno Kabu, i rekao: ’’Kako si veličanstvena i kako je veličanstvena tvoja svetost, a svetost vjernika veća je kod Allaha od tvoje svetosti.“ (Zabilježili Et-Tirmizi, Ibn Hibban i El-Begavi)

f) Onaj ko ohalali El-Bejtul-Haram,
 to postaje razlog njegove propasti i to je od velikih grijeha (kebair). Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Davat će se prisega čovjeku između Er-Rukna i El-Mekama, i niko neće ohalaliti El-Bejt izuzev njegovih sljedbenika, pa kada ga ohalale, onda ne pitaj za propast Arapa. Zatim će doći El-Habeši koji će ga srušiti do temelja, nakon čega više nikada neće biti obnovljen. Oni su ti koji će izvući njegovo blago.“ (Zabilježili Ahmed, Et-Tejalusi, Ibn Ebi Šejbe i drugi)

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi spomenuo je Smak svijeta kao što je to učinio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom sunnetu. Smaku svijeta predstoje određeni pokazatelji i predznaci o kojima nas je obavijestio Pravedni Zakonodavac, a jedan od najvećih pokazatelja i predznaka kraja svijeta jeste rušenje Kabe, nakon čega više nikada neće biti izgrađena i to onda kada na Zemlji neće ostati nijedan čovjek koji će izgovarati Allahovo ime.

Bilježe El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kabu će srušiti čovjek dugih ruku, koji je iz Habeše." Allahu se utječemo od toga da budemo od onih koji će dočekati to vrijeme.

2. El-Hadžerul-esved – Crni kamen

Crni kamen je ugrađen u jedan od uglova, ćoškova Kabe koji je sa spoljašnje strane obložen srebrenim omotačem. Taj ugao Kabe je ujedno i mjesto početka tavafa i uzdignut je metar i po od zemlje. Neke od njegovih vrijednosti su:

a) Crni kamen je iz Dženneta. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Crni kamen je spušten iz Dženneta, i tada je bio bjelji od mlijeka, ali su ga crnim učinili grijesi Ademovih potomaka." (Zabilježio Et-Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Huzejme u svom Sahihu, a također ga je vjerodostojnim ocijenio šejh El-Albani.) Ako grijesi ostavljaju ovakav trag na kamenu, pa kakav onda trag ostavljaju na srcima!?

b) Crni kamen je propisano poljubiti, dotaknuti i učiniti sedždu na njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je ispravnom načinu na koji iskazujemo svoje poštovanje prema Crnom kamenu. Ez-Zubejr b. 'Arabi prenosi da je neki čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhuma, o propisu doticanja Crnog kamena, na šta je on odgovorio: "Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je dotakao i poljubio..." (Zabilježio El-Buhari u svom Sahihu)

c) Doticanjem Crnog kamena spadaju grijesi. Ubejd b. Umejr prenosi da je neki čovjek upitao Ibn Omera, radijallahu anhuma: "O Ebu Abdur-Rahmane, šta misliš o doticanju mimo ova dva ugla?", pa je rekao: "Doista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Doticanjem ova dva ugla spadaju grijesi.'" (Zabilježio En-Nesai i vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani) Pod dva ugla misli se na Jemenski ugao i Crni kamen.

d) Crni kamen će svjedočiti na Sudnjem danu za onoga ko ga dotakne sa pravom. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ovaj kamen ima jezik i dvije usne, svjedočit će na Sudnjem danu za sve one koji ga sa pravom budu dotakli." (Zabilježili Ibn Huzejme, imam Ahmed, El-Hakim i vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani) Zato nije dozvoljeno da prilikom doticanja Crnog kamena bespravno uznemiravamo one koji tavafe te da na taj način budemo od onih koji ga bespravno dotiču i ostanemo bez ove veličanstvene nagrade.

e) Propisano je prilikom tavafa, kada se prolazi pored Crnog kamena, donošenje tekbira. Prilikom početka svakog tavafa propisano je izgovoriti tekbir (Allahu ekber), pa čak i kada završavamo sedmi krug, po mišljenju Stalne komisije za fetve KSA (El-Ledžnetud-daime), trebamo izgovoriti tekbir tako da na taj način broj izgovorenih tekbira tokom tavafa sedam krugova iznosi osam tekbira. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tavafio oko El-Bejta, a bio je na devi, pa bi svaki put kada bi se našao kod Crnog kamena nečim pokazao prema njemu i izgovorio tekbir. (Zabilježio El-Buhari) Mada neki učenjaci smatraju da je dovoljno donijeti sedam tekbira izostavljajući onaj priliko završetka sedmog kruga, a Allah opet najbolje zna. (Ovog mišljenja je šejh Ibnul-Usejmin, rhm.; Eš-Šerhul-mumti'a, 7/281)

3. Er-Ruknul-jemani

Jemenski ugao je ćošak Kabe iza kojeg slijedi ugao u kojem je Crni kamen. Spomenuo je Jakut el-Hemevi u M'udžemul-buldan (3/64) da je Ibn Kutejbe tvrdio da je Jemenski ugao izgradio čovjek iz Jemena po imenu Ubejj b. Salim, a stanovnici Jemena su običavali govoriti: "Posjedujemo jedan ugao El-Bejtul-Harama, ostavština koja nam je ostala od Ubejja b. Salima." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom tavafa potirao bi rukom Jemenski ugao, s tim da ga nije ljubio niti je ljubio svoju plemenitu ruku poslije doticanja. Neke od njegovih vrijednosti su:

a) Doticanjem Jemenskog ugla spadaju grijesi. Sunnet je dotaći ovaj ugao jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupao, kao što je to već navedeno u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhum, kod govora o doticanju Crnog kamena.


4. El-Hidžr
El-Hidžr je polukružni temelj Kabe. Kada su Kurejšije renovirali Kabu, nestalo im je halal imetka tako da su Kabu izgradili na užim temeljima izuzimajući taj dio i obilježavajući ga samo osnovnim obilježjem. Neke od njegovih vrijednosti su:

a) El-Hidžr je sastavni dio Kabe
 i namaz u njemu je kao namaz u samoj Kabi. Mnogobrojne su predaje koje govore o ovome, a među njima je i predaja zabilježena u dva Sahiha. Takođe bilježi Abdur-Rezak u El-Musanefu (5/130) vjerodostojnom predajom da je Aiša, radijallahu anha, rekla: "Svejedno mi je klanjala u El-Hidžru ili klanjala u unutrašnjosti Kabe."

Postoji mišljenje, za koje nema vjerodostojne predaje, o tome da je Ismail, alejhis-selam, ukopan u ovom dijelu Kabe. Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje: "Ne postoji na dunjaluku kabur vjerovjesnika za čije se mjesto zna izuzev kabur našeg Poslanika." (Medžmu'ul-fetava, 27/444)

5. Mekamu Ibrahim, alejhis-salatu ves-selam

To je kamen na kojem je stajao Ibrahim, alejhis-selam, prilikom gradnje Kabe onda kada se visina Kabe povećala. Četvrtastog je oblika i visok je oko pola metra.

Rekao je Ibn Džerir u svom tefsiru (4/11), tumačeći riječi Uzvišenog: "U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega treba da bude bezbjedan" (Ali Imran, 97): "U njemu su jasni pokazatelji Allahove moći i tragovi Njegovog halila Ibrahima od kojih su trag njegovih stopala u kamenu na kojem je stajao."

Rekao je Ibn Hadžer u svojoj knjizi Fethul-bari (8/169): "El-Mekam je od Ibrahimovog vremena bio uz Kabu sve dok ga Omer, radijallahu anhu, nije udaljio na mjesto na kojem se nalazi sada..." To je uradio da bi oslobodio prolaz za one koji tavafe jer im je u tom dijelu bilo izuzetno tijesno. Neke od njegovih vrijednosti su:

a) Mekamu Ibrahim je iz Dženneta. Bilježi El-Fakihi (1/449) sa dobrim lancem prenosilaca od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: "El-Mekam je jedan od džennetskih dragulja."

b) Mekamu Ibrahim je mjesto gdje treba namaz obaviti onaj koji završi tavaf oko Kabe, kao što je to naredio Uzvišeni Allah: "Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete molitvu obavljati!" (El-Bekare, 125.)

c) Mekamu Ibrahim je mjesto sa kojeg je Ibrahim pozvao i oglasio hadždž. Pošto je Ibrahim, alejhis-selam, završio sa izgradnjom Kabe, njegov Gospodar naredio mu je da oglasi ljudima hadždž i da se upute prema kući svoga Gospodara sa namjerom obavljanja hadždža, kao što je to spomenuo naš Gospodar u Svojoj Plemenitoj Knjizi: "I oglasi ljudima hadždž! – dolazit će ti pješice i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih." (El-Hadždž, 27.) Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: "Ibrahim je stao na kamen i rekao: 'O ljudi, propisan vam je hadždž. Pa poslušajte vi koji ste u kičmama muškaraca i vi koji ste u utrobama žena.' Odazvao se onaj koji je povjerovao, onaj koji je već određen i Allahu poznat, svaki onaj koji će hadždž obaviti, sve do Sudnjega dana: Lebejk Allahume lebejk – Odazivam ti se Gospodaru, odazivam." (Predaju je vjerodostojnom ocijenio Ibn Hadžer u svojoj knjizi El-Feth, 6/406.)

Nije propisano da se dotiče El-Mekam niti da se ljubi, a Ibnul-Zubejr, radijallahu anhuma, to je zabranjivao govoreći: "Nije vam propisano doticanje, već vam je propisan namaz (iza njega)."

6. El-Mizab

El-Mizab je oluk koji sprovodi kišnicu koja se nagomila na krovu Kabe. Neke od njegovih vrijednosti su:

a) Ispod njega je musala El-Ahjar. Bilježi El-Ezreki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca u knjizi Ahbaru Mekka (2/536) da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: "Klanjajte u musali El-Ahjar i pijte od pića El-Ebrar!" Rečeno je Ibn Abbasu: "Gdje je musala El-Ahjar?", pa je rakao: "Ispod El-Mizaba." Upitan je: "A koje je to piće El-Ebrar?", rekao je: "Voda zemzem."

Ovdje je Ibn Abbas objasnio da je piće El-Ebrar voda zemzem, a ne kao što neki misle da se to odnosi na kišnicu iz oluka El-Mizab.

7. El-Multezem

El-Multezem je dio Kabe za koji je vezan poseban propis, a to je da se dova Allahu upućuje oslonivši svoje tijelo na taj dio. Riječ je o prostoru koji se nalazi između Crnog kamena i vrata Kabe, kao što je to preneseno od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u Abdur-Rezakovom Musanefu (5/76).

* * *

U prošlom tekstu naveli smo i pojasnili vrijednosti i znamenitosti Kabe i njenih sastavnih dijelova, a u ovom nastavku slijedi pojašnjenje znamenitosti ostatka Mekke, i za koje postoje šerijatski tekstovi. 8. Mekkanski harem: a) To je prvi mesdžid izgrađen na Zemlji, i on je najveličanstveniji i najsvetiji mesdžid. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je upitao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je mesdžid prvi sagrađen na Zemlji, pa je odgovorio: ’’El-Mesdžidul-haram.“ Zatim je upitao o mesdžidu izgrađenom poslije njega, pa je odgovorio: ’’El-Mesdžidul-Aksa“, pa je upitao o vremenskom razdoblju gradnje između njih, na šta je dobio odgovor: ’’Četrdeset godina.“ (Zabilježili El-Buhari i Muslim)

b) Vrijednost namaza u Mesdžidul-haramu je poput sto hiljada namaza u drugim mesdžidima. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Namaz u ovom mom mesdžidu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim mesdžidima, izuzev El-Mesdžidul-harama (u Mekki).“ (Zabilježili El-Buhari, br. 1190; Muslim, br. 1394) Također Abdullah b. Ez-Zubejr, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Namaz u ovom mom mesdžidu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim mesdžidima, izuzev El-Mesdžidul-Harama, a namaz u El-Mesdžidul-haramu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u ovom“, tj. u Poslanikovom mesdžidu. (Zabilježili Ahmed, El-Buhari u svom Tarihu, Et-Tirmizi u ’Ilelu i drugi)

c) Na klanjače u El-Mesdžidul-haramu spušta se posebna milost. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Svakog dana i večeri Uzvišeni Allah spušta na ovaj Hram sto dvadeset milosti, od toga je šezdeset za one koji tavafe, četrdeset za one koji klanjaju, a dvadeset za one koji gledaju (Kabu).“ (Zabilježili El-Ezreki, Ibn Hibban i Ibnul-Dževzi)

d) Za mujezine El-Mesdžidul-Harama propisana je posebna nagrada. Džabir b. Abdullah kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome ko će prvi ući u Džennet, pa je rekao: ’’Vjerovjesnici, šehidi, mujezini, mujezini Kabe i mujezini Bejtul-Makdisa i mujezini moga mesdžida, a zatim ostali ljudi u zavisnosti od veličine djela.“ (Zabilježili El-Buhari u svom Tarihu, Ibn Hibban, Ibnul-Dževzi i drugi)

e) On je jedan od tri mesdžida za koje je vezan poseban propis i nagrada itikafa. Huzejfe, radijallahu anhu, kaže da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ’’Nema itikafa izuzev u tri mesdžida: El-Mesdžidul-haramu, Poslanikovom mesdžidu i mesdžidu Bejtul-Makdis.“ (Zabilježio Et-Tahavi)

f) On je jedan od tri mesdžida radi kojih je dozvoljeno krenuti na posebno putovanje s ciljem ibadeta u njima. Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, kaže da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Ne krećite na putovanje (radi ibadeta) izuzev radi tri mesdžida: El-Mesdžidul-harama (u Mekki), El-Mesdžidul-Aksa (u Kudsu) i ovog mog mesdžida (u Medini)." (Zabilježili El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, Ahmed i drugi)

9. Zemzem bunar

Zemzem je naziv za bunar koji se nalazi u El-Mesdžidul-Haramu i udaljen je osamnaest metara od Mekamu Ibrahima. Ibn Kutejbe, u knjizi Garibul-hadis (2/502), objasnio da se riječ zemzem ne koristi ni za šta drugo osim za zvuk vode kada se tek pojavi.

Mekka, prije nego što je Ibrahim halil, alejhis-selam, učinio hidžru, nije imala bašči niti bilo kakvog izvora, međutim onda kada je Allah odlučio da je učini centralnim mjestom za ibadet, naredio je Ibrahimu, alejhis-selam, da preseli sa svojim novorođenim sinom Ismailom i svojom ženom Hadžerom do naređenog mjesta, gdje ih je nastanio u tamošnjoj dolini. Potom je Ibrahim otišao od njih ostavljajući im neznatne zalihe vode koje su brzo potrošene. Kada je Ismail ožednio, Hadžera je pošla je u potragu za vodom, ali nije uspjela naći ništa. Nakon toga Allah je poslao meleka Džibrila, alejhis-selam, koji je iskopao bunar Zemzem. Iskopavanje bunara Zemzem bilo je ključni događaj da Mekka postane nastanjeno mjesto i da se u njoj razvije život. Inače, kompletan događaj zabilježio je El-Buhari u svom Sahihu. Vrijednosti Zemzema su vrijednosti:

a) Najbolja voda koja postoji na zemaljskoj kugli je voda zemzem i njen bunar je najbolji bunar. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Najbolja voda na Zemlji je voda zemzem, u njoj je hrana koja zasićuje i lijek od bolesti.“ (Zabilježili Muhammed b. Ishak el-Fakehi, Et-Taberani i drugi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani, rhm.)

b) Džibril, alejhis-selam, zemzemom je oprao prsa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pošto ih je rascijepio, otvorio. Od stvari koje ukazuju da ova voda ima posebnu vrijednost jeste i to da je Uzvišeni Allah odabrao da se njom operu grudi, prsa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije događaja El-Isra' i El-Miradža, tj. prije njegova uzdignuća na nebo. Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Otvorio se moj krov dok sam bio u Mekki, pa je sišao Džibril, alejhis-selam, otvorio moje grudi, a potom ih je oprao zemzem vodom, zatim je došao sa posudom od zlata, ispunjenom mudrošću i imanom, pa je to izlio u moje grudi, zatim ih zatvorio, a onda me uzeo za ruku i popeo se na dunjalučko nebo..."" (Zabilježio El-Buhari)

c) Voda zemzem je za ono zbog čega se pije. Voda zemzem je lijek i donosi korist u zavisnosti od nijjeta i namjere zbog koje se pije. Prenosi se da je Mudžahid rekao: "Voda zemzem je za ono zbog čega se pije: ako je piješ kao lijek – izliječit će te Allah, ako je piješ radi žeđi – utolit će je Allah, ako je piješ radi gladi – zasitit će te Allah. Ona je (hezmetun) udubljenje koje je napravio Džibril, alejhis-selam, svojim petama, i ona je Allahovo piće Ismailu, alejhis-selam." (Zabilježio El-Ezreki u knjizi Ahbaru Mekka, 2/50)

d) Ona je blagoslovljena, hrana je za gladnog i lijek za bolesnog. Zemzem je dobra i berićetna hrana i učinkovit lijek, sa Allahovom dozvolom. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, mjesec dana boravio u El-Mesdžidul-Haramu te je, nemajući nikakve hrane, pio samo vodu zemzem od koje je čak dobio na težini.

e) Propisano je piti zemzem-vodu sve do zasićenja. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista je pokazatelj i razlika između nas i munafika to što oni ne piju zemzem u velikim količinama." (Zabilježili Ibn Madže, El-Hakim, El-Bejheki, Et-Tajalusi i drugi) Šejh Muhammed b. Usejmin, rhm., rekao je: "Ovo iz razloga što ukus zemzem vode nije u potpunosti pitak već se u određenoj mjeri osjeti slanost, tako da se čovjek vjernik ne zasićuje ovom vodom izuzev radi vjerovanja u njen berićet tako da to zasićivanje biva dokaz njegova imana." (Eš-Šerhul-mumti'a, 7/379)

10. Safa i Merva
Rekao je Uzvišeni Allah: "Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili ’umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna." (El-Bekare, 158.)
Jedan od najvećih ibadeta i jedan od temelja islama jeste hadždž i obilazak Bejtullahil-harama. Taj čin za sobom donosi ogromnu nagradu koju priželjkuje svaki vjernik, a to je oprost grijeha i vraćanje u stanje poput stanja novorođenčeta, šansa da se počne iznova sa novom stranicom svog života. Ta stvar se ne može ostvariti, niti hadždž biva primljen bez obavljanja njegovih ruknova među kojima je i tavaf iza kojeg slijedi s'aj, tj. hodanje između Safe i Merve. Sama ova činjenica kazuje kolika je vrijednost i značaj ova dva brda za muslimane uopćeno, a za hadždžije posebno. Kao i većina ostalih znamenitosti Mekke, tako je i početak Safe i Merve vezan za Ibrahimovu porodicu i za događaj kada je Ibrahim, po Allahovoj naredbi, ostavio svoju ženu Hadžeru i novorođenog sina Ismaila, alejhis-selam, u neplodnoj i nenaseljenoj dolini. Kada su zalihe ostavljene hrane i pića nestale i kada je mali Ismail ožednio, njegova majka Hadžera ustala je i otišla do najbližeg brda kako bi sa njega pogledala da li ima nekoga ili nečega u blizini. Kada tu nije našla ništa, otišla je do sljedećeg brda u blizini, zatim se vratila na prethodno, ponavljajući to kruženje sedam puta nadajući se da će ugledati spas za sebe i svog sina. Zbog ovog njenog postupka ostao je propis do Sudnjega dana da se s'aj čini između Safe i Merve. Kada je Hadžera završila sa sedmim krugom, začula je zvuk nadolazeće vode, zvuk zemzema. (Zabilježio El-Buhari)

11. Mina
Među cijenjenim mjestima El-Beledul-harama i onoga oko nje, koje je propisano obilaziti i za koje su vezani obredi hadždža jesu Mina, Muzdelifa i Arefat i mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o ovim mjestima i propisima vezanih za njih. Neke od vrijednosti Mine su:

a) Mina je mjesto na kojem se mora boraviti tokom obreda hadždža i to spada u njegove vadžibe. Sljedeći ajeti govore nam o Mini i njenoj važnosti: "I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni." (El-Bekare, 203.) "I oglasi ljudima hadždž! – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali." (El-Hadždž, 27.-28.) Pod izrazom "...određeni dani" misli se na dane boravka na Mini tokom obreda hadždža, dani et-tešrika. El-Kurtubi rekao je: "Ne postoji razilaženje među učenjacima da se pod određenim danima spomenutim u ajetu misli na dane Mine i dane et-tešrika..." (El-Džami' lil-ehkamil-Kur'an, 2/3)

b) Na Mini se nalaze džemreta, označen prostor na kojem je Ibrahim trebao žrtvovati svoga sina Ismaila, alejhimas-selam. Ovaj historijski događaj ostavio je trajne poruke i konkretne propise od kojih je simbolično kamenovanje šejtana na istim mjestima na kojima je to uradio Ibrahim, alejhis-selam. Naime, kada je Uzvišeni Allah iskušavao jačinu Ibrahimove pokornosti Njemu, naredio mu je da kao žrtvu prinese svoga sina. Kada se Ibrahim uvjerio u istinitost naredbe, krenuo je to uraditi na mjestu današnjeg malog džemreta, ali mu je šejtan prišao ubjeđujući ga da to ne radi, jer gdje će zaklati rođeno dijete!? Ibrahim, alejhis-selam, ga je otjerao sa sedam kamenčića i prešao na drugo mjesto, mjesto gdje se danas nalazi srednje džemre i tu mu se desilo isto što i na prvom, pa je ponovo gađao šejtana sa sedam kamenčića i pomjerio se na treće mjesto. Na tom trećem mjestu, gdje se danas nalazi veliko džemre, ponovno je bio prinuđen da otjera šejtana sa sedam kamenčića poslije čega je krenuo da izvrši ono što je njegov Mudri Gospodar naredio, ali nije mogao nauditi Ismailu čijem vratu oštrica noža nije mogla ništa. Tada je sa nebesa spuštena ovca koja je žrtvovana u zamjenu za Ismaila, alejhis-selam, i ti propisi su ostali do dana današnjeg, i do Sudnjega dana, inšallah.

12. Muzdelifa
Muzdelifa je dolina između Mine i Arefata i propisano je u njoj prespavati veče poslije boravka na Arefatu, da bi se poslije klanjanja sabah-namaza, a prije samog izlaska sunca, hadžije uputile sa Muzdelife prema džemretima radi bacanja kamenčića.
Rekao je Uzvišeni Allah: "Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je." (El-Bekare, 198.-199.) Ebu Ishak Es-Sebi'i navodi da je Omer b. Mej¬mun rekao: "Pitao sam Abdullaha b. Amra za Časni hram, pa nije odgovorio sve dok naše jahalice nisu stigle na Muzdelifu. Tada je rekao: 'Gdje je onaj koji pita za Časni hram? Ovo je Časni hram!'" Također od Ibn Omera navodi se da je rekao: "Cijela Muzdeli¬fa je Časni hram!"

13. Arefat
Iako je Arefat najznačajnije i najvažnije mjesto za koji je vezan najbitniji stub hadždža, ipak on nije unutar Harema (svetog dijela Mekke), već se nalazi 25 (dvadeset pet) kilometara od Kabe. Arefat je izraz u obliku množine, ali on ipak označava jedninu, a smatra se da je nazvan tako jer je Džibril, alejhis-selam, pošto je Ibrahima, alejhis-selam, podučio obredima hadždža, upitao: "Arefte?", što znači da li si upoznao, saznao pa je to mjesto nazvano Arefatom. Drugi ipak smatraju da je nazvano tim imenom jer su se Adem, alejhis-selam, i Hava poslije njihovog izlaska iz Dženneta sreli na brdu Er-Rahme koje se nalazi na Arefatu pa je prozvano tako (te'arafa u značenju međusobno se upoznati, prepoznati, znati...).
Koliki je značaj i vrijednost Arefata najbolje govori hadis koji prenosi Abdur-Rahman ed-Dejli, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Hadždž je Arefat", ponovivši ovo tri puta. (Zabilježili Ahmed i sakupljači Sunena)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom svoje hutbe na Oprosnom hadždžu, stajao je na brdu Er-Rahme, objašnjavajući tom prilikom vjerske obaveze. Tog dana i na tom mjestu objavljen je časni ajet: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3.)

Korištena literatura:
Fadailu Mekka el-varideh fis-sunneh, šejh dr. Muhammed el-Gabban
Min me'alim el-mesdžidel-haram, šejh dr. Muhammed Husejn 'Abid
Me'alim Mekkete fil-Kur'an el-Kerim, šejh dr. S'ad el-Kusejbi
Safehat mine tarih El-K'abeh, šejh dr. Muhammed el-Mulhim
El-Beledul-Haram fadailu ve ahkamu, Univerzitet Ummul-Kura

 

 

PRIČA O ZEM-ZEM VODI
autor: Đevad Koldžo

UMJESTO UVODA

Vjerojatno je logično da se u meni kao inženjeru hidrotehnike, čija je profesionalna karijera vezana isključivo za pitku vodu, uz saznanje da sam imao sreću da ovu mubarek vodu pijem direktno na izvoru, probudio poseban interes da istražim i dobijem malo više podataka o svemu vezanom za Zem-Zem. Allah dž.š je tvorac sve vode na svijetu, i postoji veliki broj izvora i vrela koji svojim kapacitetom i svojom ljepotom plijene pažnju. I u našoj zemlji postoje izvori poput Dumana u Livnu, izvora Ljute kod Konjica ili izvora Bune u Blagaju od kojih zastaje dah, ali je činjenica da niti u jednom insanu u čijoj duši piše „La ilahe illallah Muhammedu Resulullah” spomen niti na jedno od njih ne izaziva čežnju kao kada se spomene Zem – Zem.

Zem-Zem je vrelo koje izvire u Mekki u neposrednoj blizini Bejtulaha. Za Zem-Zem se znalo još davno prije rođenja Muhammeda a.s,  ali ga je s vremenom zatrpao pijesak, i zaboravilo se gdje je njegova tačna lokacija. Preci (djed i pradjedovi) Muhammeda a.s su bili zaduženi za opskrbu hranom i pićem hodočasnika koji su dolazili posjetiti Kjabu, što je bila velika čast ali kako nije bilo dovoljno vode to je bila i jako teška dužnost. Jedne noći je djed Muhammeda a.s (Abdul-Muttalib r.a) usnio na kom se mjestu nalazi izvor, i narednih dana ga je pokušao iskopati, što mu je na kraju i uspjelo. Ovo djelo mu je jako podiglo ugled među  narodom, a izvor Zem- Zem se od tada dobro čuva i njegovu vodu muslimani jako cijene.

Danas svaki hadžija kao jednu od obaveznih stvari koje nosi kući s Hadždža je barem jedna flaša vode s tog mubarek izvora,

Postoji vjerodostojan (sahih) hadis koji dokazuje kako je pronađen izvor Zem-Zem-a. Prema tom hadisu Ibrahim a.s  je vođen Melekom Džibrilom doveo Hadžeru i tek rođenog sina Ismaila a.s na mjesto gdje se nalazi Kjaba i tu ih ostavio. Prije nego je krenuo nazad u Palestinu Hadžera ga je pitala zašto je nju i njihovo dijete doveo na beživotno mjesto, gdje nema ni zelenila ni vode. Odgovorio je da je to uradio po Božjoj naredbi. Kada je to čula Hadžera mu reče: „Sada sam manje zabrinuta“. Udaljivši se od mjesta na kome je ostavio Hadžeru i Ismaila a.s, i kada ih više nije mogao vidjeti, Ibrahim a.s se obratio Allahu dž.š dovom:

„Gospodaru! Dio svoje porodice sam ostavio u neplodnoj dolini u blizini Tvoje kuće (Kjabe) da ti se mole i učine je korisnom ljudima i opskrbi ih plodovima kako bi zadovoljni bili“

Nakon što su Hadžera i Ismail a.s potrošili sve zalihe vode koje su imali i koje su držali u kožnom mijehu, oglasio se plač djeteta. U nadi da će u blizini pronaći vodu Hadžera se užurbanim koracima kretala između dva mala brda, koji će kasnije biti prozvani imenima Safa i Merva. Došavši sedmi puta na brdo Merva čula je nepoznati glas koji je doziva njenim imenom. Hadžera je tada izgovorila: „Pomozi ako si s dobrom namjerom“, a onda se ispred nje ukazao Melek Džibril koji je nogom udario u tlo iz kojega je tog momenta snažno potekla voda. Hadžera je požurila da zagradi vodu, da  ne oteče, kako bi je sačuvala, i dok je to radila izgovarala je na staro-surjanskom jeziku riječi „zem-zem“, što znači: stani- stani. Komentirajući ove Hadžerine riječi Muhammed a.s je jednom prilikom rekao: „Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka“. Ono što je važno zabilježiti, a što je jako zanimljivo i sa hidro –geološkog stanovišta je činjenica da se voda Zem-Zem-a ne miješa s ostalim vodama u Mekki, pa čak ni sa onima koje se nalaze veoma blizu ovome izvoru, kao i to da do sada nije zabilježeno da je ovaj izvor, star oko 4000 hiljade godina ikada presušio niti da se njegov kapacitet umanjio.

POLOŽAJ IZVORA ZEM-ZEM

Godine 1971. dr. ing. Jahja Kušik objavio je naučno djelo pod naslovom „Zem-Zem“ u kome iznosi podatke višemjesečnog naučnog istraživanja ovog izvora. Autor knjige diplomirao je ekologiju na univerzitetu u Washingtonu (SAD), gdje je i doktorirao. Njega je saudijski kralj Fejsal imenovao za vođu ekipe stručnjaka koja je imala zadatak da iznese naučne odgovore na brojna pitanja vezana za izvor Zem-Zem. Prema ovom izvještaju glavni izvor vode Zem-Zem nalazi se točno ispod Hadžerul-Esveda, izbija iz granitne stijene dužine 45 centimetara i visine 30 cm. To je izvor iz kojeg dolazi najveća količina vode.

Drugi izvor nalazi se tačno ispod mjesta sa koga se uči ezan u Velikoj Džamiji, i izbija iz stijene dužine 70 centimetara, i debljine 30 cm. Pored ova dva glavna izvora postoji još 21 manji izvor. Do sada je utvrđeno da voda svih izvora Zem Zem-a dolazi iz pravca brda Džebel el Kubejsi, a na kojem je sada izgrađen kraljevski dvorac.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Početkom 1971. godine jedan zapadni „stručnjak“ objavio je članak u kome je tvrdio da voda izvora Zem-Zem nije zdrava za piće. Svoje tvrdnje je potkrijepio tvrdnjama da se Kjaba nalazi na nadmorskoj visini ispod nivoa mora, kao i da se sve otpadne vode iz Mekke moraju slijevati prema Kjabi. Kada su ove informacije došle do kralja Fejsala on je naložio ministarstvu poljoprivrede i vodoprivrede Saudijske Arabije da uzorke Zem-zem vode pošalju u nekoliko eminentnih europskih instituta na analizu. Kako su svi uzorci u analizi pokazali potpunu ispravnost, eksperti iz nekoliko instituta su zatražili dozvolu da na licu mjesta istražuju ovaj izvor i njegove vode. Ronioci su se spustili u bunar u koji se sakupljaju vode i ustanovili da voda u njega dolazi samo iz jednoga pravca. Da bi se uvjerili u tu tvrdnju odlučili su snažnim pumpama svu vodu iscrpiti i ustanoviti pravac iz koga voda dolazi u ovaj bunar i u kojem kapacitetu. Ova metoda se zove „Metoda probnog pumpanja“ i primjenjuje se i kod nas u Bosni i Hercegovini prilikom ispitivanja izdašnosti izvorišta. Ovim ispitivanjem je utvrđeno da je dubina vode u bunaru između 4,2 i 5,5 m, da je tlo bunara pjeskovito, i da voda izvire iz pijeska. Kapacitet izvorišta iznosi oko 50 l/s. Što se tiče tvrdnje da bi voda Zem-Zem mogla biti porijeklom iz Crvenoga mora konstatirano je da nije boćata (nema primjesa morske vode), a tvrdnja da se Kjaba nalazi u depresiji ispod nivoa mora nije točna. Meka je udaljena od Crvenoga mora 75 kilometara i nalazi se u brdovitom području na 178 metara nadmorske visine.

U biološkoj i hemijskoj analizi Zem-Zem vode, te usporedbi vode koja se pije iz drugih izvora s vodom Zem-Zem-a, ustanovljeno je da je voda Zem-Zem-a mnogo bogatija kalcijumom i magnezijumom od ostalih voda. Ono što je posebno interesantno jeste da Zem-Zem voda sadrži visoku koncentraciju florida koji je efikasan protiv bakterija. Svi instituti kojima je dostavljena voda na analizu ustanovili su da je u cijelosti čista i da je i prema ispitivanju hemijskih i bakterioloških parametara pogodna za piće te da ne postoji nikakva opasnost za potrošače. Ovim ispitivanjem je još jednom dokazana mudžiza Zem-Zem vode. Do sada se nikada  nije dogodilo da su se hodočasnici požalili na zdravstvene probleme zbog vode.

POSEBNOSTI ZEM-ZEM VODE - BIOLOŠKO –HEMIJSKA SVOJSTVA

Još ni jednom od postanka izvora Zem-Zem nije se dogodilo da je presušio ili da se uslijed suše smanjio dotok vode u njemu. Upravo suprotno, otkako se vode istraživanja dokazano je da je dotok vode u izvoru sve veći. Isto tako voda iz Zem-Zem-a nikada nije izgubila ni jedno od bioloških i hemijskih svojstava, što se vremenom događa kod drugih voda. Prema analizama utvrđeno je da jedan litar Zem-Zem vode sadrži oko 2000 miligrama bioloških i hemijskih elemenata, dok je ta količina kod ostalih izvorskih voda u Mekki i okolini oko 260 miligrama. U jednom litru vode Zem-Zem-a nalazi se:

250 miligrama natrija (NA),

200 miligrama kalcijuma (CA),

120 miligrama kalija (K),

50 miligrama magnezijuma (MA),

366 miligrama bikarbonata (C),

372 miligrama sumpora (S)

273 miligrama nitrata (NO³)

6 miligrama hlorida (CL),

0,15 miligrama željeza (Fe), i

0,12 miligrama bakra (Cu)

Istraživači se slažu da svi spomenuti elementi čine ovu vodu idealnom za ljudsko tijelo.

Analizom vode ovoga izvora i vodotoka kroz koje protječe utvrđeno je da nema mikroba koji bi bili štetni po čovjeka. Ono što vjerojatno daje kvalitet ovoj vodi jesu stijene i zemlja kroz koju prolazi.

Hemijsko - biološki parametri Zem-Zem vode odgovaraju tvrdnjama da ju je Melek Džibril pronašao po naredbi Allaha dž.š. zbog čega se Zem-Zem-u i pripisuju sveta svojstva. Neko drugo objašnjenje za kvalitetu ove vode teško da je moguće  pronaći.

Najnovija analiza vode Zem-Zem provedena je prošle godine na institutu „Hado“  u Tokiju i proveli su je japanski naučnici. Oni su također utvrdili da se ova voda razlikuje po svom biološkom i hemijskom sastavu od svih „običnih“ voda koje svakodnevno pijemo. Japanski naučnik sa instituta „Hado“, prof. Massaro Imuto piše da je voda analizirana po „nano“ metodi, po kojoj je samo jedna kap Zem-Zem-a ubačena sa 1000 kapi obične izvorske vode i rezultati su pokazali da je ta jedna kap oplemenila hiljadu kapi obične izvorske vode. Zbog ovog eksperimenta prof. Masaro je vodu Zem-Zem nazvao blagoslovljenom. On je također potvrdio da ova voda nije promijenila svoja hemijska i biološka svojstva usprkos svim sprovedenim pokušajima i eksperimentima. Bitno je napomenuti i da istraživanja koja je uradio Institut "Hado" u Tokiju nisu bila naručena od strane Saudijske Arabije.

ZEM-ZEM VODA KROZ HISTORIJU

Prema dostupnim podacima ostalo je zabilježeno da je u prvom vijeku poslije Isa a.s-a izvor  imao dvije cisterne, jednu za piće i jednu za pranje. U to vrijeme, bio je jednostavno okružen ogradom od kamena.

U doba Abasidskog Kalife,  Al-Mansura 771. god (149. hg) okolina izvora je popločana mramorom, što je slijedeći kalifa Al-Mahdi obnovio i tijekom svog kalifata, te izgradio kupole od tikovine koje su bile prekrivene mozaikom. Jedna mala kupola pokrivala je izvor a druga veća kupola pokrivala je prostor za hodočasnike. U 835. god (213 hg) za vrijeme kalifata Al-Mutasim-a bilo je više restauracija, a kupola je bila prekrivena mramorom.
U 1417. godini  (795. hg), za vrijeme dinastije Memluka, Kjaba je bila oštećena u požaru, te joj je bila neophodna temeljita restauracija. Daljnja obnova izvršena je 1430. (808. hg), i ponovo 1499. (877. hg) za vrijeme sultana Kitbai-a, kada je ponovo zamijenjen dotrajali mermer.  

U moderno doba, najveća obnova na kupoli izvršena je u doba Osmanlijskog sultana Abdul Hamida II u 1915. (1333 hg). Kako bi se smanjila gužva Zem-Zem je odmaknut od svoje izvorne lokacije, kako bi se olakšalo obavljanje Tavafa, u vrijeme hadža kad milijuni hodočasnika obilaze oko Kjabe. Voda se sa izvora pumpa u istočni dio džamije, gdje je razvedena u odvojene lokacije za muškarce i žene.

Zem-Zem je danas potpuno pokriven a njegova voda je razvedena svuda po haremu. Osim toga svaki dan se ogromne količine ove blagoslovljene vode cisternama prevoze u Medinu, gdje se u Poslanikovoj džamiji služi hodočasnicima u plastičnim buradima.

POSTOJE LI SLIČNI IZVORI?

Slobodno se može reći da je voda sa izvora Zem – Zem jedinstvena. Niti na jednom poznatom izvoru na svijetu nije pronađena voda koja bi svojim svojstvima bila istovjetna Zem Zem vodi.

Naj sličnija voda, Zem-Zem vodi izvire u mjestu Keruan-u u Tunisu. Islam je u Keruan došao 47- e godine po hidžri i na ovome mjestu su muslimani izgradili prvi sistem za prečišćavanje vode na svijetu, a koji je i danas u funkciji. Ovaj grad se smatra četvrtim gradom po važnosti u svijetu Islama (iza Mekke, Medine i Jerusalema) i u njemu se nalazi inajveća Džamija u Africi (Džamija Okba). Džamija je izgrađena 670. godine (49-te po Hidzri), a izgradio je Ashab Muhameda a.s Sidi Okba r.a. Afrikanci dolaze u ovu džamiju na hodočašće. Oni vjeruju da 7 farz namaza koji se klanjaju u ovoj džamiji ima vrijednost Hadža. Kada sam boravio tamo od lokalnog berberskog stanovništva sam čuo i priču da je „Sidi Okba r.a prije nego što je krenuo u Tunis na Zem-Zem-u u Mekki izgubio svoju kapu i da ju je pronašao u Keruanu“. Ova legenda koja nije utemeljena niti u jednom vjerodostojnome zapisu ipak govori o vezi između ova dva grada međusobno udaljena 3500 km kao i o vječitoj težnji muslimana da budu blizu i da osjete okus Zem-Zem-a.
Zem-Zem je razveden svugdje po Haremu u Mekki. 
 

Literatura:
Magazin  Rabita, Saudijska Arabija br. 519 Septembar 2009., "Zamzam Studies and Research Centre". Saudi Geological Survey.    "The Well of Zam Zam". IslamOnline,    Water Analysis of the Zemzem Well in Mecca E. H. Hankin and Bapuji P. Gadially 1875.