Thu11212019

Last updateWed, 20 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE ISLAMA

IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE ISLAMA

Koncept islamskoga učenja odavno je postao talac povijesnih, tradicionalnističkih i ideoloških nataloženih paučina u administrativnim i obrazovnim institucijama širom svijeta. Postoji li uopće naše razumijevanje ili barem traganje za obrascem koji će pomoći u artikuliranju i dati nove impulse u tumačenju svekolikog islamskog učenja? Naše razumijevanje i teorijsko elaboriranje islama često je u potpunoj suprotnosti s teorijskim i praktičnim izazovima savremenog čovjeka. Uz to, prepoznatljivo islamsko učenje koje su razvijali alimi okupljeni oko rahmetli Džemaluddina Čauševića u prvoj polovini 20. stoljeća, a u drugoj polovini krug alima čiji je rodonačelnik bio rahmetli Husein Đozo, ozbiljno je ugroženo i u opasanosti je da doživi pravu eroziju u novom bosanskom kontekstu nakon raspada totalitarnog jednopartijskog sistema, agresije na Bosnu i Hercegovinu i izazova pluralizma.


Izrazito je složen problem našega razumijevanja i življenja islama u evropskom, posebno u bosanskom govornom području. Postoje unutrašnji i vanjski faktori koji utiču na to. Nakon decenije pritisaka i svođenja islamskog učenja samo na tradicionalnu formu religije, najveći broj mladića zaintersiranih za studij islama svoje poglede usmjerio je ka Arapskom svijetu. Mnogi su smatrali da su islamsko učenje i obrazovni sistemi u tim zemljama napredniji i cjelovitiji od bosanskog islamskog obrazovnog sistema. Institucija Islamske zajednice bila je anemična u tom procesu i nijemo posmatrala šta se događa. Suočena s novim izazovom, niti je mogla uticati na tokove, niti je davala svoje sugestije. Pojedinci zaposleni u Islamskoj zajednici pomagali su da na studije, na islamska učilišta, odlaze i mladići koji su završavali zanate. To će u bitnome odrediti današnji populistički pogled na religiju. To je uticalo i na devalvaciju i često potpuno degradiranje tradicionalnog obrazovnog sistema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sugerirali su nam i masovno dijelili savjete koja iskrivljena shavatnja moramo ispravljati. Osim toga, novci namijenjeni za humanitarnu pomoć upotrijebljeni su za masovno štampanje trećerazredne literature, koja će bitno uticati na formiranje slike o islamu unutar povratničke populacije muslimana, pogotovo onih dijelova koji nisu imali jasan religijski identitet u jugoslavenskom periodu.

U Bosnu i Hercegovinu uvezeno je nje sa više od trideset islamskih učilišta koja sto imaju isključivo mezhebocentrični pogled na islam. Taj ideološki i konceptualni sukob prenio sa na relativno mirno islamsko područje u BiH. Naime, islam je u BiH, za razliku od drugih ze-malja, sve do devedesetih godina 20. stoljeća bio izrazito monolitan. Danas, sigurno, više nije. Postoje i ideološki i konceptualni obrasci koji su doskoro bili nepoznati našem tumačenju i isku-stvu islama. Nažalost, gotovo potpuno je zane-marena i potisnuta naša evropska komponenta identiteta po kojoj smo bili prepoznatljii i među našim muslimanskim prijateljima u svijetu. Stoga je pitanje koje obrasce u svome studiju nude naše visokoškolske ustanove? Je li studij islama kompatibilan u Sarajevu, Bihaću i Zenici? Kon-trolira li Islamska zajednica na podjednak način obrazovne sadržaje u tim ustanovama? Imaju li odgovorne osobe u Islamskoj zajednici uvi-da u distribuciju literature u džamijama? Kome imami podnose izvještaje o svome javnom tumačenju i poučavanju islama? Do koje mjere su zaposlenici u Islamskoj zajednici odgovorni čuvati poslovni integritet institucije u kojoj su zaposleni?
Potrebno bi bilo pronaći mjeru između akademskog sadržaja koji moraju usvojiti svi studenti i onoga čime će se nužno baviti u džematima kao imami. Islam je u našem kontekstu primarno religija koju muslimani žive dobrovoljno i po vlastitom izboru. Postoji ogroman raskorak između teorijski postavljenih koncepata i mogućnosti praktične i realne primjene tih postavki na terenu. U tom procesu često uopće ne postoji znanstveno praćenje onoga što se događa na terenu. Akademsko proučavanje islama u našem slučaju gotovo je u pravilu zatvoreno u kabinetske i bibliotečke okvire. Savremeni kontekst islama u BiH zanima mnoge znastvene istraživače iz cijeloga svijeta. Imami se, s druge strane, susreću sa živim insanima, njihovima potrebama i traganjem za rješenjima koja su utemeljena na islamskom učenju. Stoga, u ovom procesu ne treba gledati samo na ideološke razlike koje su iznjedrile institucije u BiH, ili koje su nastale kao posljedica našega nesnalaženja u demokratskom pluralnom ambijentu, nego i kao potrebu uspotstavljanja stalne komunikacije i saradnje između alima na visokoobrazvnim institucijama i imama koji pokušavaju ideje koje isijavaju sa tih institucija praktično primijeniti u džematima. Nažalost, potiskuju se iz našega pamćenja ideje i alimi o kojima se govorilo i pisalo u dvadesetom stoljeću u najčitanijim glasilima Islamske zajednice i općenito u literaturi islamkog sadržaja. Previše se naglašavaju dnevno-politički pogledi na islam. Producira se posebna vrsta bosansko-muslimanskog simulakruma.

U svome djelovanju najšešće se susrećemo samo sa mehaničkim i pukim tehničkim učenjem i interpretiranjem islama. Previše se insistira samo na memoriranju pravila, koja su često mrtvo slovo na papiru. Kakav je islamski životni ideal? Zašto džematlije, naš auditorij i recipijenti nemaju želju saznati više o onome što ih učimo? Zašto su parole, jednostavne i po-vršne poruke, populistički vazovi i podilaženje masama postali hit među vjerničkom populaci-jom? Je li bilo ranije drukčije ili mi imamo iluzi-je o prošlim vremenima i ranijim generacijama muslimana?
Imamski posao je častan. Ali, to ne znači da smo mi potpuno svjesni uloge koju imamo.

Ko su uopće autoriteti imamima? Jesu li to profesori sa FIN-a, PIF-a ili medresa ili su to tradicionalni autoritativni centri u tarikatima, ili su novi autoriteti oni koji praktično realiziraju paralelno vjerske poslove kroz nevladine organizacije i imaju snažan uticaj na značajan broj imama u BiH? Koja literatura utiče na konceptualni pogled imama? Je li to literatura koju produciraju zvanične institucije Islamske zajednice, ili alternativna literatura koja nastaje ili kao posljedica inertnosti organa Islamske zajednice, ili kao potreba za do sada nepoznatim srednjovjekovnim sadržajem, ili kao nametanje od centara moći koji žele promijeniti islamski diskurs u BiH? Organi Islamske zajednice trebali bi inicirati raspravu o kontinuiranom obrazovanju imama. Imamski esnaf nalazi se pred teškim izazovom kako sačuvati misijski i da’vetski karakter poslanja, ali, istodobno, i ljudsko dostojanstvo imama? Mislim na različite probleme - kako zbilja imama sačuvati da ostane slobodan i nezavisan od problema egzistencijalne naravi s kojima se svakodnevno suočavaju u siromašnijim sredinama u BiH, kako imama zaštiti od raznih političkih uticaja itd.? Postoje različita strukovna udruženja koja obavezuju svoje članove da pohađaju seminare koje orgniziraju za svoje članove. Službe Rijaseta Islamske zajednice i Udruženje ilmijje trebale bi pripremiti program kontinuiranog i cjeloživotnog obrazovanja imama. Nije dovoljno održavati samo informativna i prigodna predavanja. Nužno je ponuditi sadržaje koji će zaintersirati imame. Sigurno je jedan od problema neriješenost i neujednačenost radnih mjesta imama. Kako imam može napredovati u službi? Kako imama treba nagraditi za uspjehe u radu ili eventualno upozoriti ako ne izvršava svoje baveze?

Nedžad Grabus (Iz časopisa Novi Muallim, br.33)


Imami su, sigurno, najvažnija karika u radu Islamske zajednice. Stoga se mora otvoriti rasprava do koje mjere imami mogu zastupati svoje stavove, a kad su obavezni zastupati interese Islamske zajednice. Upute organa Islamske zajednice imamima trebaju biti jasne i precizne. To će ostavljati manje polemičkih tonova koje često produciraju nepotrebne nesporazume imama sa organima Islamske zajednice.