Wed11132019

Last updateMon, 11 Nov 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI REDEFINIRATI ULOGU IMAMA

REDEFINIRATI ULOGU IMAMA

Svoje izlaganje započet ću tezom koju ne treba pose-bno razjašnjavati, a glasi da prošlo, 20. stoljeće, i novo, 21. stoljeće, počinju sa sličnim pi-tanjem teških izazova za mu-slimansku inteligenciju i oču-vanje religijskog identiteta. Naime, početak minulog sto-ljeća bio je praćen tegobnim procesima ulaska Bošnjaka u dramatično drukčiji kulturno-civilizacijski kontekst i napu-štanje ranije paradigme koja je u bitnome bila određena isla-mom. Novo, 21. stoljeće, daka-ko, nosi i vlastite izazove, ali je korelacija sa prethodnim u de-konstrukciji ranije paradigme, u kojoj je Islamska zajednica
imala monopol na tumačenje islama te samim tim i izvje-snu sigurnost uprkos njenoj društvenoj marginaliziranosti. Danas je Islamska zajednica, u kontekstu opće demokrati-zacije društva, izišla na javnu scenu i mogućnost sudjelova-nja u javnom prostoru, ali i u konkurenciju u tumačenju pravovjernog islamskog mi-šljenja. Samo neuki i naivni mogu smatrati da se ove mla-dice islamskog mišljenja koje su jednom odvojene od stabla mogu vratiti u okrilje Islamske zajednice i toj nam istini valja pogledati u oči. Povrh toga, u dosadašnjem periodu smo imali relativno stabilne odno-
se sa drugim konfesijama bez interferiranja u tuđa područja, što danas nije slučaj. Pojava velikog broja različitih sekti iz Evrope i SAD-a remeti ovu de-cenijima ustanovljenu atmo-sferu te smo dobili takmace i u Jehovinim svjedocima i raznim evangelističkim deno-minacijama, koji vješto koriste iskustva pluralnog društva u kojima su se razvili i odveć te-šku ekonomsku situaciju našeg naroda za lov na kojeg jadnog preobraćenika. Dometnimo ovdje teške tranzicijske izazo-ve, socijalno raslojavanje, po-stratno društvo u kom bujaju traume i svoje ozbiljenje nala-ze u kriminalu, maloljetničkoj

delikvenciji, drogi, alkoholu itd., bit će jasno da nam se valja sa krajnjom ozbiljno-šću suočiti sa neizvjesnom budućnošću. Ovo pretposta-vlja kvalitetnu i permanentnu edukaciju ljudi na terenu kako bi bili kadri suočiti se sa slo-ženošću i diverzitetom proble-ma koji stalno mijenjaju svoje forme i oblike. Zato su pitanja naznačena u Forumu od kru-cijalnog značaja za cjelokupnu Islamsku zajednicu, uprkos či-njenici da ih je na neki način iznudila baza, tj. imami.
Prije svega, da se pozabavimo samim povodom, tj. tvrdnjom kolega da je sadržaj koji nudi Muallim odveć težak većini imama i ne nudi konkretne naputke za djelovanje u džematu te iz tih premisa izvlače zaključak da im takav časopis nije potreban. Dakako da su imami odbili Muallim iz mnogih razloga (povrh naznačenih, radi se i o ekonomskim, socijalnim, osjećanju frustriranosti spram viših instanci…), ali su ih izrazili na ovaj način i tako ćemo ih i tretirati. Čini mi se da na ovom mjestu valja postaviti dva važna pitanja. Prije svega, znači li to da se Muallim treba spuštati na nivo imama ili da se spomenuti imami trebaju uspeti na nivo Muallimovog štiva? Od odgovora na ovo pitanje zavisi i odgovor na upit jesmo li ulema, što bismo željeli biti, ili administratori islama, što, vjerujem, ne smijemo biti. K tome, ako je Muallimov sadržaj težak i nepraktičan imamima, šta je sa drugom štampom koja nudi islamske sadržaje, naprimjer
s Novim horizontima, koji objavljuju manje složene tekstove, sa aktuelnijim sadržajima, prilagođenim upravo imamima? Činjenica je da jedan dio imama ne čita ni ovaj lakši časopis, što je, jamačno, indikativno za naznačenu temu. Zaključak se nameće sam po sebi, ali ipak ja ću ga do kraja izreći i on glasi: Dobar dio imama ili ne čita dovoljno ili ne čita dovoljno ozbiljnu i široku literaturu koja bi im pomogla da se suoče sa izazovima savremenog društva. Kao neko ko jede isti kruh, mislim da imam pravo izreći ovu istinu uz ogradu da možda i griješim. Ali, podsjećam da riječ imam znači biti ispred. tj. barem za stopu stajati ispred onih za koje pretpostavljamo da nas slijede. Ako nije tako, tj. ako nismo ispred džemata, tada je džemat bez vođe i pretvara se u ordiniranu masu, u skupinu ljudi bez reda i zakona, bez vođe i sljedbenika i plodno tlo za razne ribare ljudskih duša koji u tom vakuumu traže i, očigledno, nalaze svoju šansu.
Smatram važnim na-pomenuti da izazovi sa kojima se suočavaju imami u svome radu potiču iz mnogostrukih razloga te je samim tim neminovan interdisciplinaran pri-stup u njihovom teorijskom razjašnjavanju. Samim tim, postaje razvidno da u obaveznu literaturu dobro upućenog imama moraju ući i djela iz sociologije, kulturne historije, ekonomije, politologije, prava itd., a nikako samo djela iz islamskih znanosti. Sasvim je drugo pitanje zašto neke kolege malo čitaju, tj. zašto ju naviku čitanja što bi se po naravi njihova zvanja i znanja trebalo podrazumijevati? Gdje je njihova ambicioznost, želja za napretkom i stremljenje za višim idealima i kvalitetnijim obavljanjem svoga posla? Na-poleon bi rekao da vojnik koji ne sanja da bude general nije nikakav vojnik, jer bez zdra-vih ambicija nema ni motiva za jednoličan i tegoban po-sao kakav je razvijanje svojih cerebralnih potencijala. Ovo su neki od subjektivnih uzro-ka koje moramo konstatirati, ali valja nam nabrojati i neke objektivne uzroke.
Neko je rekao da na svako teško pitanje postoji jednostavan, lahak i u pravilu pogrešan odgovor. Kad ovo kažem mislim na činjenicu da svako ko želi ponuditi odveć simplifcirano rješenje na način da isključivo imame stavi na optuženičku klupu te ih predstavi jedinim krivcima za ovakvo stanje, unaprijed griješi i ne doprinosi razrješenju problema. Problem je dosta širi i nikako ga ne smijemo postaviti na način da riba od glave smrdi, ali se čisti od repa. Jamačno, imami su taj rep i slaba karika Islamske zajednice i nesumnjivo je da mnogi osjećaju frustracije zbog nedovoljnog valoriziranja i vrednovanja njihovoga rada unutar institucije. Smatraju da se stalno govori o reformi na način da se oni trebaju reformirati, dok su, drugoj strani, u kreiranju reformskih procesa samo nijemi posmatrači bez stvarne participacije. Kad govorimo

o problemu da imami nedovoljno čitaju, što jest činjenica koju ne treba gurati pod tepih, imajmo u vidu lokalni i globalni kontekst. Činjenica je da se radi o općoj tendenciji u svijetu koja nije zahvatila samo imame već i mnoge druge koji su svojim pozivom vezani za knjigu i literaturu. Čovječanstvo je prošlo kroz usmenu fazu i fazu pisma i sada se nalazimo u dobu slike i informatičkih tehnologija, gdje je umnogome devalvirana vrijednost pisanog teksta.
Dovoljno je podsjetiti da su najčitanije knjige u prošloj godini bile Hary Potter i Da Vincijev kod, dakle, ona literatura koja se teško može uvrstiti u kategoriju ozbiljnih štiva. Nadalje, valja nam se zapitati koliko čitaju viši i niži funkcioneri, profesori na medresama i fakultetima, i vidjet ćemo da ni tu ne cvjetaju ruže. Naravno da postoje i brojni opozitni primjeri koje ne možemo imenovati pukim izuzecima, ali oni nisu plod sistema individualne inicijative vlastitog entuzijazma i osa. Nepostojanje sistema na ovom polju otkrivaju nam budžeti mnogih medžlisa koji izdvajaju ili nikakve ili krajnje skromne stavke za doedukaciju imama. Dakako da ima i časnih izuzetaka, ali su oni više rezultat dobre volje, a manje rezultat zakonskih obaveza.
Možda griješim, ali mi se čini da su imami koji su odbili čitati Muallim, ustvari,
već
zanosa.
dobri imami, ali u tradicio-nalističkom razumijevanju, prema kojem se od imama očekuje sve osim da radi na vlastitoj doedukaciji. U ovoj perspektivi imam treba biti na svakom namazu, imati lijep glas/grlo za učenje tevhida, mevluda i inih manifestacija pučke pobožnosti, a potpu-no je nebitno koliko i šta čita. Potpuno su nebitni njegov rad sa omladinom, inventivnost u radu sa djecom i odraslima, uticaj u društvu, saradnja sa drugim institucijama lokalnog karaktera. Činjenica je da su imami stiješnjeni u procjepu između često neukih džemat-skih odbornika, viših instanci koje, dakako s pravom, očeku-ju rezultate i zahtjeva vremena koje neumoljivo postavlja pi-tanja na koja nema odgovora.
Dodajmo tome soci-jalno stanje imama koje stal-no nameće dilemu između kupovine novina i knjiga ili egzistencijalnih potreba. Sve to vodi do toga da najbolji ka-drovi Islamske zajednice nisu na mimberu i u mihrabu, što jest časno mjesto, kako svi če-sto kazuju, ali nije kurentno, već u kancelarijama i kabine-tima, gdje je dosta ugodnije i isplativije. K tome, mnogi imami osjećaju se nezaštiće-no bez stvarne institucionalne zaštite te se odlučuju na najje-dnostavniju moguću varijan-tu, servilnost spram viših in-stanci, a u radu sa džematom konformizam ili, što bi narod rekao, ne idi čaršiji uz nos. Na taj način se kod imama stva-ra strah od promjene te tako kreativan posao postaje puko
ponavljanje starih obrazaca i utapanje u masu koja te nemi-novno vuče dolje. Svakako, u toj situaciji nameće se pitanje koliko smo imami, tj. vođe, a koliko sljedbenici i koliko ču-vamo svoj lični i profesionalni integritet. Zato smatram da je ovakav pristup imametu, je-dnostavno, nefunkcionalan i ne odgovara potrebama vre-mena u kome živimo. Krizna vremena koja preživljavamo nesumnjivo su najbolja potvr-da i argument ove teze. Zato je nužno (re)defnirati ulo-gu imama kako bismo mogli ponuditi odgovor na pitanje kakvo nam obrazovanje tre-ba. Ovom prevažnom pitanju dodajmo još i to da nam valja odrediti kakav stvarni i suštin-ski status trebaju imati imami unutar zajednice, a ne dekla-rativni hvalospjevi bez suštin-skog vrednovanja. Odredimo jasna pravila za napredovanje u radu i afrmiranje onih koji pokazuju dobre rezultate u cje-lini imamskog angažmana. Jasna i za sve jednaka pravila su od krucijalnog značaja za oču-vanje harmonije unutrašnjih odnosa u okviru Islamske za-jednice, posebno kad imamo na sceni poplavu diploma sa najrazličitijih univerziteta.
Sejjid Husein Nasr je negdje napisao da čovjek nije izgubljen ako zna gdje ide. Želio je kazati da je postojanje cilja i vizije prema kojoj s stremi preduvjet pronalaska samoga puta. Odgovori na ov postavljena pitanja moraju biti orijentiri za defniranje strategije obrazovanja imama u BiH.

(Mevludin DIZDAREVIĆ, Novi muallim br 33)