Wed07172019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI?

KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI?

Čestitam uredniku Muallima mr. Dževadu Hodžiću na dosadašnjem radu, sadržaju i koncepciji Muallima, koju je provjeravao na redak-cijskom kolegiju, sa saradnicima i prijateljima Muallima. To ne znači da se nije moglo i ne može raditi i bolje. Čestitam na pokrenutoj raspravi, ma šta bio povod. Ovo se i moglo očekivati od Muallima i njego-vog urednika, koji stalno, svojim nemirnim duhom i nemi-renjem s postojećim stanjem u Zajednici, pokreće nove i nove rasprave i dijaloge.


Dobro je da su imami MIZ-a Travnik otkazali da uz-imaju Muallim. Na ovaj način su javno i jasno kazali šta misle o ovom časopisu. Nisu samo pričali po kuloarima iliti jedni drugima. Pokazali su da su slobodni, hrabri, odvažni i da imaju svoj stav. Šta je to u odnosu na muderrise koji se bore protiv osnovnih ljudskih prava i proširenja domena sloboda? Bilo bi zanimljivo provesti anketu među ulemom, muderrisima: profeso-rima medresa i fakulteta, čitaju li ga oni i kakvo je njihovo mišljenje o Muallimu i imaju li oni uopće svoje mišljenj svoj stav o Muallimu.


Za kritički odnos ili bilo koju analizu odnosa prema Muallimu i sličnim tekstovima trebalo bi imati pred sobom obrazovnu strukturu naših imama koja se svake go-dine znatno poboljšava. Naši imami su uglavnom završili medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Obrazuju se i odgajaju u duhu islama i vremena u kom žive. Oni su slika i prilika svojih profe-sora. Međutim, i pored toga, mogu se postaviti pitanja: Mogu li doista svi imami čitati naučne, apstraktno-teorijske tekstove?, Imaju li dovoljno slobodnog vremena ako od-govorno obavljaju svoj posao?, Kakva je struktura džemata po našim prigradskim ili seoskim džematima?, Ima li imam pot-icaj i koji bi to bio da čita više i da čita zahtjevnije tekstove?


Urednik Muallima ne treba biti uvrijeđen što imami ne čitaju ili ne mogu čitati Muallim, jer nije samo njima namijenjen, jer nije sav ilum bosanske uleme skoncentriran na stranicama ovog časopisa. Danas je toliko dobrih tekstova koji se objavljuju, nerijetko i u dnevnim novinama, časopisima koji nemaju islamski predznak, često i naših
profesora, novih knjiga, da se ne stigne sve pročitati. Uz svu ovu literaturu, mnogo toga moguće je naći i pročitati na internet-stranicama, na bo-sanskom ili drugim jezicima.
Zanimljivo je da se u Islamskoj zajednici uvi-jek gledao i analizirao rad imama sa različitih nivoa, od najobičnijeg džematlije, alima, intelektualca, i to na tri nivoa: imam, hatib i muallim. Kako uči Kur’an, ima li lijepi melodičan glas, koliko zna Kur’ana napamet, je li dobar orator, kakva mu je hutba, kako uči djecu? To je, s jedne strane, dobro jer pomaže da se stalno bude aktivan, spreman, uredan, lijep. S druge strane, ne znam koliko obrazovne institucije Islamske zajednice nude tim imamima kontinuirano obrazovanje i nove metode u radu koje su potrebne za njihove tako raznovrsne sfere djelovanja.


Rad profesora sa studentima je neprovjerljiv na način provjere imamskog posla. Ako imami ne mogu čitati Muallim i tekstove svo-jih profesora, pitanje je šta su slušali na predavanjima i kako su ti imami završili me-dresu ili fakultet. Je li svugdje na djelu „plitkost, brzina, spektakl, banalizacija, prazni-na, omamljenost, rutina, ravnodušnost“?

Imami su svojim ot-kazivanjem Muallima post-avili izuzetno i nadasve važno pitanje: Kakvo nam je školstvo, odgoj i obrazovanje, u Islamskoj zajednici? Je li ono doživjelo istu sudbinu kao i školstvo na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Može li se post-aviti pitanje također i našim muderisima - profesorima, kako ga je nekoć postavljao imamima urednik Muallima: Šta profesori rade kad rade? Čime se sve bave muderrisi, imaju li oni svoje alternativne sadržaje i aktivnosti koje ih onemogućavaju da se maksi-malno posvete studentima, budućim imamima, kako bi ih i poslije studija htjeli i mogli čitati i slušati?


Koja je uloga muderisa - profesora u islamskom društvu, Islamskoj za-jednici u BiH? Kako mi razumijevamo i određujemo poziv muderisa danas? Kao tradicionalnu formu vjersko-uslužne djelatnosti ili kao vjersko, duhovno, odgojno-obrazovno, socijalno-karitativno, intelektualno-etičko predvodničko djelovanje u našoj zajednici i u našim lokalnim zajednicama koje se ne nalaze u prošlosti nego u znanstvenotehno-loškoj, pluralnoj, tranzici-jskoj i globalnoj stvarnosti naše suvremenosti, zaoštreno opterećene društvenim,
političkim, ekonomskim kobima i napetostima?

Svodi li se sva uloga na rad po kabinetima, ekskatedra, je li on do kraja profesionaliziran, bez misijskog djelovanja i navedenih pitanja?


Zapitajmo se svi kako razumijemo i određujemo bilo koji poziv u Islamskoj zajednici a ne samo imama. Ako je imamski poziv tako važan za muslimane i njihovo duhovno uzdizanje, zašto to svi odlaze i napuštaju tu tako važnu zadaću? I još gore od toga, kad odu iz hodžinske kurije, onda najbolje znaju kako treba raditi ili su najveći kritičari imama? Ovim ne želim kazati kako svi imami savjesno i odgovorno obavljaju svoju zadaću, ali sam siguran da unutar struktura Islamske zajednice nose najveći teret i najveće breme. Oni su, bez obzira na sve uticaje različitih mezhebocentričnih i inih ideja, ostali dosljedni čuvari hanefjskog učenja i bošnjačke tradicije, uz puno uvažavanje određenog broja profesora koji su jasno izražavali svoje stavove i mišljenja i na taj način pomogli u radu imama.


Nemoralno je samo spočitavati imamima i opisivati koje su to njihove djelatnosti i koje bi trebale biti, a ne sudjelovati zajedno na istom zadatku. Na tom našem sve-tom zadatku očuvanja islamskog i bošnjačkog identiteta nema upiranja prsta šta drugi trebaju uraditi, nego se pitati šta ja mogu i trebam uraditi za svoj narod i svoju Islamsku zajednicu. Dogodile su nam se strašne stvari: agresija, etničko čišćenje, silovanje, genocid.


Brak i bračna zajednica je dev-astiran i razoren, s tendenci-jom daljeg razaranja. Porodice su pretrpjele gubitke jednog ili oba roditelja, što u mnogome utiče na stabilnost i tradicio-nalni vid odgoja i obrazovanja. Roditelji su izgubili djecu i os-tali sami. Svakodnevne stresne situacije zbog političkih i eko-nomskih problema, korupcija, strah za biološki opstanak, za budućnost zemlje - naša je konstanta.
Koji je to nastavni pred-met na islamskim fakultetima koji poučava studente, buduće djelatnike Islamske zajednice, kako pomoći tim ljudima, kako im prići, kako im vratiti optimizam i volju za životom? Koji su među onima koji su završili islamske fakultete koji trebaju biti angažirani na tim zadaćima, ko će ih plaćati i ko će nadzirati njihov rad? Ima li Islamska zajednica mogućnosti da te ljude uključi u različite humanitarne i nev-ladine organizacije koji rade na tim zadacima?


Zašto u Sarajevu nema nijedna ćurs tribina, sedmično predavanje koje drže profesori FIN-a u džamiji, svojim amfteatrima ili gradskim salama? Zašto su u studentskim domovima na Bjelavama i u Nedžarićima, našoj najvažnijoj i najperspektivnijom populaciji, budućnosti bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine, na sedmičnim tribinama uglavnom imami?

 

Ferid Dautović, Novi Muallim br.33