Sun11172019

Last updateFri, 15 Nov 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Kolumna: Dijalog kao komunikacija sa Bogom drugima i samim sobom

Kolumna: Dijalog kao komunikacija sa Bogom drugima i samim sobom

Prema islamskom učenju dijalog između čovjeka i Boga počinje još u Ezelu – to je praiskon, mjesto i vrijeme koje je prethodilo našem ovozemaljskom postojanju. Tada je Bog upitao čovjeka, sve naše duše – sve nas: elestu bi Rabbikum – zar ja nisam vaš Gospodar, i sve naše duše – svi mi smo posvjedočili Boga za Gospodara, svi mi smo potpisali Misak – Ugovor. Bog nije podijelio u grupe pravoslavce, katolike, jevreje, muslimane i druge i pitao posebno, nego su sve duše, neodvojeno, bile zajedno. Od tada, pa sve do Sudnjeg dana kada se bude kontrolirala realizacija Misaka – Ugovora između čovjeka i Boga, pa i poslije u Vječnosti, čovjek je u sveopćem dijalogu. Nakon dijaloga u Ezelu, Bog dragi je dao čovjeku ovozemaljsko postojanje i dao mu dva kriterija koja ga čine posebnim u odnosu na sva ostala bića, a to su: razum i Objava (Kur’an, Biblija, itd.). Razum nije bio dovoljan da čovjek ostvari „normalan“ dijalog sa sobom i sa drugima, zatim je Bog poslao svoju Riječ kako bi čovjek vodio dijalog sa Bogom, i preko Njegove riječi sa drugima. U Kur’anu se kaže:
„ I pomažite se i sarađujte na dobru i takva-luku – bogobojaznosti, a nemojte sarađivati na grijehu i neprijateljstvu“ (ajet)
Najviše saradnje i dijaloga ima u grijehu i neprijateljstvu (superiornost nad nemoćnim i siromašnim, zločinačke grupe, narkomani itd.). Pitate se zašto, odgovor je jasan: šejtan, đavo, sotona, lucifer, ne bira po vjerama, nego ima opći dijalog i zadatak da zavodi. Međutim, čovjek ima dušu koja je porijeklom od Boga, i ne može, kao takva, biti iskvarena, i tu dolazi do dijaloga borbe u čovjeku između duše kao takve i šejtana – zle sile, a zatim i protiv čovjekovih prohtjeva. Zbog toga dijalog čovjeka, njegove suštine, po čemu čovjek jeste duhovno biće, sa Bogom prethodi svakom dijalogu, jer se obraća svome Stvoritelju, izvoru.


Mogućnost dijaloga čovjeka sa Bogom i sa drugima?


“U čovjeku je i mineralno, i biljno, i živo-tinjsko, i ljudsko, i melekutsko, i to sve pulsira”, napisao je Rumi. Kako je Rumi, poznati pisac Mesnevije, opisao čovjeka; čovjek je i biljka, i melek – anđeo, i životinja, jer se svojim postupcima može dići iznad nivoa mele-ka – anđela, a i spustiti ispod nivoa životinje, naravno što predstavlja krajnosti. Međutim, to pulsiranje u čovjeku omogućava da čovjek ostvari sveopći dijalog sa Bogom, sa sobom, sa prirodom i sa drugima i drugačijima – misleći na razlike koje postoje među nama.


Dijalog se odvija vertikalno i horizontalno, u nama i izvan nas. Vertikalno sa Bogom, a horizontalno sa stvorenjima. Naći sredinu između krajnosti i mogućnost dijaloga može-

mo samo prvenstveno dijalogom sa Bogom i kroz Božiju Riječ sa drugima. U budućnosti mogućnost dijaloga među ljudima, prema mome skromnom mišljenju je moguća samo kroz Božiju Riječ, jer ona nudi sredinu – umjerenost između krajnosti. U Kur’anu Bog za muslimane kaže da su oni narod sredine. „Vi ste narod sredine ..... “ (ajet)


U islamu dijalog sa Bogom se odvija kroz tri dimenzije:


a. iman – vjerovanje u osnove (Boga, mele-ke, knjige, poslanike, Sudnji dan i određenje – sudbinu),
b. islam – pragma / potvrda vjerovanja kroz izgovaranje i zazivanje jedinosti Boga i Njegova Poslanika, namaz – molitvu, post – čišćenje organizma, solidariziranje sa gladnima i sevab / zbog nagrade od Boga, zekat – udje-ljivanje potrebnima i hadž – odlazak „na Ka-bu“ / putovanje i
c. ihsan – svijest o Bogu kao da Ga vidimo, jer ako mi Njega ne vidimo, On nas doista vidi.


Dijalog sa sobom – razmišljanje (razum)


Bog dragi u Kur’anu naglašava da čovjek razmišlja o životu i smrti, pa se kaže u Kur’anu:
„ ....... Zar oni pameti nemaju“, „Zašto ne razmišljaju“, „Ovo je pouka za one koji su razumom obdareni“ (ajeti)
Hasan El-Basri je rekao: „Bolji je jedan sat razmišljanja nego cijela noć dobrovoljnog ibadeta – obreda“ a narodna mudrost kaže kako „čovjek treba često popiti kahvu sa sobom, pa onda sa drugima“. Sjetimo se i predaje „ko spozna sebe spoznao je i Boga“.


Ovaj dijalog sa sobom se odnosi na meditiranje i kontempliranje – razmišljanje o vjeri koja je urođena čovjeku.


Dijalog sa prirodom – ekološka svijest


Uzvišeni Allah u Kur`anu kaže: „Ne činite na zemlji sunovrat nakon reda koji je us-postavljen“. Sve što je stvoreno veliča i slavi Allaha, dž.š.: „Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju.“ (ajet) Bog dragi pokazuje Svoju moć i milost kroz stvoreni svijet i stvorenja. Tako se u jednoj predaji kaže: „Ne razmišljajte o Božijoj kakvoći, nego o Božijim stvorenjima i stvaranju.“ Ovaj dijalog sa prirodom se odvija kroz ekološku svijest – ponašanje.


Dijalog sa drugima i drugačijima


Većina tradicionalnih pripadnika vjera zastupa mišljenje teološkog apsolutizma ili društvenog ekskluzivizma, tj. moje vjerovanje je ispravno, a sva druga su neispravna i svi oni će u Džehennem – Pakao. Na osnovu takvog razmišljanja oni kažu da sljedbenici drugih vjera ne zaslužuju respekt i uvažavanje. Nije nimalo teško dokučiti da je ovakvo razmišljanje bilo prisutno u svijetu izoliranih vjerskih zajednica, ali i da je izvor sukoba u današnjem, pluralnom svijetu.

Upoznavanje, razumijevanje i izgradnja odnosa su u Kur’anu navedeni kao razlog podjele čovječanstva na narode i plemena:


„O ljudi, Mi smo vas od jednog muškarca i jedne žene stvorili, i plemenima i narodima smo vas učinili, da biste se vi međusobno upo-znavali“ (ajet). A onda Bog govori na koji način da se upoznajemo i sarađujemo, a posebn da sarađujemo sa Ehl-i kitabijama – jevrejima kršćanima: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne i sa onima među njima koji su nepravedni -, i recite: Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se njemu pokorava-mo“ (ajet).

“O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne Riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”... (ajet)


Bog dragi upozorava „Ni jevreji ni kršćani neće biti s tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš njihovu vjeru“, ovo Uzvišeni Bog kaže muslimanu. Međutim mi možemo reći da ni muslimani neće biti zadovoljni sa kršćanima i jevrejima sve dok oni ne prihvate islam. Bog dragi zna prirodu ljudi zbog toga je rekao u Kur’anu: „A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje. Zato se na-tječite ko će više dobra učiniti. Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti“. Ovdje se radi o potpunom zadovoljstvu i jednih i drugih, međutim priroda koju je Bog dao jeste različitost.


Postoje ljudi koji nisu dobronamjerni i prema kojima trebamo biti oprezni.
Cilj dijaloga nije brisanje razlika u mišljenju i uvjerenjima, već da se te razlike razumiju i prihvate kao takve.

 

Zehrudin Hadžić (Preporod)