Sun12082019

Last updateThu, 28 Nov 2019 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI KAKAV JE NAŠ ODNOS PREMA ZNANOSTI

KAKAV JE NAŠ ODNOS PREMA ZNANOSTI

„Pokazat ćemo im dokaze Naše  u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to istina.” (Kur’an, poglavlje Fussilet, 53.)

Svijet je 12.11.2014.godine svjedočio velikom događaju i uspjehu Evropske svemirske agencije (Europian Space Agency ili ESA) koja je prije deset godina u svemir poslala letjelicu s ciljem da proputuje 6 milijardi kolometara i spusti se na kometu promjera 4 kilometra.  Bilo je to „gađanje“ deset godina unaprijed, oslonjeno na naučne proračune. Kako je direktnim prenosom prenešeno gledateljima širom svijeta ovaj njihov poduhvat je uspio.

Bio sam zainteresovan da vidim kako se ovaj događaj propratio u muslimanskim krugovima. Prvenstveno da li je naša omladina razgovarala o njemu, kakva su razmišljanja, dojmovi te potom i kako ovaj događaj komentarišu društva koja nazivamo islamskim?

Iako, naravski, nisam izvršio stopostotnu pretragu mogućih izvora ipak sam ostao razočaran. Nisam našao neki vleiki odijek ove vijesti u ciljanim grupama. Tek prenešena suha novinska vijest tu i tamo. Kao da se to nas ne tiče. Kao das u to “ćafirska posla” kojima ne treba pridavati značaj.

A tražio sma prvenstveno potvrdu želje da i u našem islamskom svijetu ima neko ko se pita gdje smo mi muslimani danas kada su u pitanju ovi naučni napretci, gdje su sljedbenici knjige Kur'ana po ovom pitanju i gdje su uopšte ovakva pitanja kod nas?

Kao da naše nevladanje savremenim tehnologijama, velika tehnološka ovisnost i zaostalost ni za  političke a ni za vjerske prvake nije problem, nije ni širk ni kufr ni mekruh, dok zavraćene ili nezavraćene pantalone jesu, duža ili kraća brada jeste, podignute ili spuštane ruke u namazu jesu.

U vrijeme dok se dešavao ovaj događaj na internet portalima koji nude islamske sadržaje objavljeni su tekstovi o tome da je tim naučnika otkrio kako su pravljene egipatske piramide i time potvrdio navode iz Kur'ana, objavljeno je kako se, kao čudo-dokaz idolopoklonicima, u vrijeme života Poslanika islama mjesec raspolutio, objavljena je analiza nekih kur'anskih ajeta koji, možda, upućuju na to da će čovjek da se penje sa zemlje u svemirska prostranstva „sloj po sloj“ da ih osvaja itd...

Zašto se pisci ovih tekstova, daije naše, ne zabave pitanjem zašto su sve te „naučne kur'anske mudžize“ otkrili naučnici nemuslimani?

Mene je ovaj događaj natjerao na zapitanosti i razmišljanje o tome ima li prilike da nama muslimanima daleka nebeska prostranstva, Božiji ajeti u njima, otvore oči kad već ne vidimo svjetlo u znakovima koji su tu u nama i oko nas?

Nakon dugih deset godina putovanja 6 milijardi kilometara svemirskim prostranstvima Rosetta je uspješno spustila robotsko vozilo na površinu komete koje će od tamo slati natrag signale, fotografije, analizu tla te sve one informacije potrebne za bolje shvaćanje prostranstva izvan našeg plavog planeta.

Ova letjelica koštala je oko 1,3 milijarde eura. Neko će reći mnogo, oni koji znaju da je samo u ratove koji su vođeni zadnjih deset godina od kada je ova letjelica poslana u svemir potrošeno više od 100 milijardi dolara reći će ništa, sitniš. Zanimljivo je da čovječanstvo ovom letjelicom dostiže komet na 6 milijardi kilometara od Zemlje dok u isto vrijeme strepi za sirovu egzistenciju u našem svakodnevnom životu na ovoj planeti. S obzirom na stanje stvari danas u svijetu možda je najveća sreća vezana za ovaj događaj činjenica da se signal s ove letjelice uopće imao kome javiti? Ne zaboravimo da ljudi na zemlji posjeduju oružja kojima mogu uništiti život. Neki od najvećih mislilaca na ovoj planeti, kao što je profesor Noam Chomsky, ovih dana ozbiljno upozoravaju na mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Ako se to desi, svi kometi na koje sonde tek trebaju sletiti, postati će nevažni.

Shodno ovoj činjenici možemo se u našem islamskom vjerskom kontekstu zapitati koliko su milijardi kilometara daleko od nas danas mnogi kur'anski ajeti koji teško nalaze ikog među muslimanima ko bi primio njihov signal?

Prelistavajući našu periodiku ovih dana čitam tekst u Takvimu iz sedmadeset i neke, u kom, pod pseudonimom LSB, rahmetli Alija Izetbegović pita je li sav islam pet islamskih šarta ili je to samo nužna osnova?  Šta je nastojanje da se loše izbjegne i spriječi a dobro čini i preporučuje?  Gdje je odgovornost naspram od Boga darovanim potencijalima? On u ovom tekstu daje i odgovore, no, izgleda da ih niko nije čuo jer mi i danas ponajviše pričamo o tih pet islamskih šarta. Ja vjerujem da je ta njegova zapitanost i odgovori, Božijom voljom, kroz njegovu ličnost i shvatanje Božije poruke, dirketno i indirektno, spasila stotine hiljada muslimana ovdje u Bosni u prošloj agresiji. No, nama ni taj čin, ni godine teškog rata za opstanak, nisu u većoj društvenoj mjeri probudili potrebu za ovim pitanjima niti za ishodištima njihovih odgovora. Ništa se bolje nije desilo ni sa “islamskim svijetom”.  Nameti kolonijalizma kao direktna posljedica nevladanja tehnološkim dostignućima vremena nije nakon skidanja lanaca kolonijalizma sa “islamskog svijeta” proizvela pokajanje, otvaranje očiju, shvatanje problema i energiju koja će taj svijet riješiti spomenut mahane i ranjivosti.

Kur’anski ajeti, riječi objave i upute u kojima se pogled vjernika upravljuje u svemirska prostranstva brojni su. Nadahnuće svemira trebalo bi nas potaknuti da za njega budemo spremni ovdje, na Zemlji. Tek promjenom našeg svijeta možemo se nadati ubrzanim otkrićima nepoznatog, pa možda i za našeg života.

Misiji Rosetta možemo poslati pozdrave s kojih 6 milijardi kilometara udaljenosti uz želju da nas informacije koje će uskoro početi stizati s površine kometa 67P oduševe kao i činjenica da smo kadri tako nešto izvesti, no baš to trebalo bi nas potaknuti i da razmislimo što smo još sve kadri izvesti - možemo li s jednakim ushićenjem tražiti pravdu na ovom svijetu kao što se nadamo odgovorima i spoznajama iz dalekog svemira? Naravno da možemo i moramo jer ne smijemo ostaviti vakuum iza sebe dok još imamo prilike utjecati na to. Svemir oko nas moramo promatrati i istraživati, ali svijet oko nas moramo mijenjati. Ovako rezonuju brojni svjetski mislioci koji su otvoreni za promatranje i promišljanje svemirskih prostranstava ali i ovih zemaljskih unutar kojih stojimo mi, ljudi, unutar kojih, ne biva zanemaren svemir naših duša, srca, umova…

Gdje smo mi muslimani danas u svemu ovome? Je li kometa koju je dostigla Rosetta na 6 milijardi kilometara od Zemlje bliže današnjem trenutku nego li mi?

Je li islamsko društvo slijeđenjem Kur'ana sprječeno da bude razvijeno i napredno ili su muslimani današnjice nepotpunim, ograničenim, time pogrešnim, tumačenjem Božije knjige sami sebe spriječili u tom?

Ako je broblem u našim izvorima, odakle je onda mudrost crpio Avicena (Ibn Sina), veliki filozof i liječnik srednjeg vijeka. Njegovo najvažnije dijelo “Kanon medicine” čak je 600 godina (od 11. do 17. stoljeća) bilo standardni medicinski tekst ne samo u islamskom svijetu nego i diljem Europe. Abu Rahim al-Biruni, matematičar, astronom, filozof, liječnik, lingvist, kemičar i antropolog, kojeg mnogi povjesničari smatraju jednim od najvećih znanstvenika uopće. Iako se u školama uči da je engleski liječnik William Harvey prvi u 17. stoljeću opisao kako krv cirkulira u našem tijelu, to prvenstvo pripada Sirijcu Ibn al-Natisu koji je korektno opisao krvotok čak 400 godina ranije[1]. Tu je i otac znanstvene metode irački fizičar Ibn al-Hajsam iz 11. stoljeća. Muhammed El Havarizmi je arapski matematičar koji se bavio trigonometrijom, astronomijom, geografijom, kartografijom, a smatra se utemeljiteljem algebre.  Algoritam je dobio naziv usljed latinskog prijevoda njegovog imena. Kada je riječ o geografiji i topografiji, spomenućemo da i najstarije  geografske karte koje su radili učenjaci muslimani – zemlju predstavljaju u kružnom obliku. Iz čega je mudrost crpila Merjem El Astrulabi, muslimanska koja je  pravila sofisticirane astrolabe[2]. Omer Hajjam je izvršio reformu kalendara koja prevazilazi reformu gregorijanskog kalendara. Opservatoriji su se gradili u mnogim mjestima islamske države. U vrijeme halife Me’muna izmjeren je opseg Zemlje  sa iznanađujućim stepenom tačnosti. Ibn El Hejsem je učenjak koji je mnogo postigao izučavajući funkciju oka te je izumio i povećalo. Također je izumio i “cameru obscuru”. Zahvaljujući njegovim radovima i idejama danas imamo kamere, kina… Ebu Kasim ibn El Zehravi je liječnik kojeg možemo nazvati ocem hirurgije. Hirurške instrumente koje je on izumio koristi i današnja moderna medicina. Općenito kada je upitanju medicina, naučnici muslimani su učinili veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica[3].

Podugačak je spisak muslimanskih imena čiji su se nosioci ugradili u temelje današnje znanosti. Nije zgorega, s vremena na vrijeme, pogledati bar neka od tih imena. Njihovi spiskovi danas su svojevrsna egzotika za žedne muslimanske intelektualne oči. Tako, kada je u pitanju astronomija, tu su pored spomenutih: Ibrahim i njegov sin Muhammed al-Fazari[4] (umro 796 - 806), Ja'far ibn Muhammad Abu Ma'shar al-Balkhi (lat.: Albumasar) (787 - 886)[5], Al-Farghani (9 stoljeće)[6], Al-Farabi-Abunaser (872 – 950)[7], Abd Al-Rahman Al Sufi (903 - 986)[8], Kušjar ibn Labban (971 - 1029)[9], Abū Dža'far al-Khāzin (900-971)[10], Al-Marwazi[11], Al-Saghani (umro 990),  Abū Sahl al-Qūhī (10. stoljeće)[12], Ibn Rushd (Averroes)[13], Abū al-Wafā' al-Būzjānī (940 - 998), Ibn Yunus (950 - 1009)[14], Al-Khazini (1115-1130)[15], Ibn Badže- Avempace (1095 - 1138)[16], Ibn Tufail- (1105 - 1185)[17], Nur Ed-Din Al Betrugi- Alpetragius (12. st.)[18], Nasirudin Tūsī (1201-1274)[19], Širazi (1236 – 1311), Šemsudin Samarqandī (1250 - 1310)[20], osmanski astronom Taqi al-Din Muhammad ibn Ma'ruf (1526 - 1585), Ahmad Nahavandi (8. I 9. stoljeće), Haly Abenragel (10. I 11. stoljeće), Abolfadl Harawi (10. stoljeće)

Kada su u pitanju Biolozi , neuroznanstvenici i psiholozi, prisjetimo se imena: Ibn Sirin (654–728), Al-Kindi (Alkindus), pionir psihoterapije i terapije glazbom, Ali ibn Sahl Rabban al-Tabari, pionir modern psihijatrije, kliničke psihijatrije I psihologije[21], Ahmed ibn Sahl al-Balkhi, pionir u proučavanju mentalnom zdravlja,[22] medicinske psihologije. Kognitivne psihologije i teraprije, psihosomatične medicine…[23] Al-Farabi (Alpharabius), pionir socijalne psihologije I istraživanja svijesti[24], Ali ibn Abbas al-Majusi, Abu al-Qasim al-Zahrawi - Abulcasis), Ibn al-Haytham – Alhazen), Već spominjani Abū Rayhān al-Bīrūnī, Avicenna, Ibn Zuhr -Avenzoar), Averroes, Ibn Tufail, Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.) sastavljena od šest velikih tomova, napisana je čak prije nego je sa grčkog jezika prevedeno i jedno djelo o botanici. 

Tu su matematičari: Al-Hajjāj ibn Yūsuf ibn Matar[25] (786–833), Muhammad ibn Mūsā al-Khwārizmī –Algorismi (oko 780-850)[26], 'Abd al-Hamīd ibn Turk[27], Abū al-Hasan ibn Alī al-Qalasādī (1412–1482)[28], Abū Kāmil - Auoquamel[29], Al-Abbās ibn Said al-Jawharī[30], Al-Kindi – Alkindus (801-873)[31], Banū Mūsā (9. stoljeće- ovim imenom se spominju tri brata znanstvenika (Ahmed, Muhamed i Hasan) koji su djelovali u Bagdadu. Posebno polje njjihovog interesovanja bilo je matematika, mehanika i astronomija), perzijski matematičar i astronom Al-Mahani, Ahmed ibn Yusuf-Hametus (835-912), El- Majriti[32],  Muhammad ibn Jābir al-Harrānī al-Battānī (Albatenius)[33], Al-Nayrizi[34], Abū Ja'far al-Khāzin[35], Abu Nasr Mansur (960-1036)[36], Kushyar ibn Labban (971-1029), otac moderne optike  Ibn al-Haytham (Alhacen/Alhazen)[37], El-Bīrūnī[38], Abū Ishāq Ibrāhīm al-Zarqālī -Arzachel (1029-1087)[39], Al-Mu'taman ibn Hud[40], Omar Hayám (18. svibanj 1048 - 4. prosinca 1131)[41], Al-Khazini, Ibn Bajjah (Avempace), Kamāl al-Dīn al-Fārisī, Džemšid al-Kāshī (1380 - 1429)[42],… Tu su mnogi sociolozi, geografi, putopisci, inžinjeri (graditelji), moreplovci… čije bi samo najbrajanje oduzelo dosta vremena i prostora.

Ovo je samo malo podsjećanje na poznatije učenjake iz muslimanskog društva koji su nekada prednjačili u svijetu nauke i tehnologije. Spsak nikako ovim navodima nije iscrpljen. Mi mnoge od ovih velikana danas skoro ne poznajemo i ne spominjemo. Počesto je danas u međumuslimanskim dijalozima važnije je li neki od ovih učenjaka bio Arap, Turčin ili Perzijanac, pripadao ovoj ili onoj školi vjerskog mišljenja nego li koliko je zadužio čovječanstvo svojim naučnim radom.

Nauka je, kako vidimo,cvjetala pod okriljem islamske civilizacije sve dok nije velika nesreća pogodila islamske obrazovne centre, posebice dva najviša intelektualna centra Bagdad i Kordovu. Nesreća koja je pratila muslimane izazvana je velikim cjepkanjem islamskog svijeta na veliki broj državica te svakako i porobljavanje i spaljivanje biblioteka sa stotinama hiljada rukopisa. Obnavljanje ovih biblioteka trajalo je stotine godina, izgradnja savremenih shvatanja i pogleda na islam kao sistem života potrajala je dugo, nije se mogla obnoviti tako lahko. Na mjesta ovih karakterno-obrazovanih ljudi sjeli su neki drugi koji to nisu bili, što je izazvalo još veću katastrofu. Bio je to veliki udarac za muslimane, za nauku, za toleranciju. Bio je to pokušaj da mrak opet dobije svoju afirmaciju. Kako su se za mnoge političke aspiracije u islamskom svijetu koristili vjerski autoriteti i vjera općenito došlo je do velikog trošenja snage u dokazivanje osnovnih vjerskih ideja a prirdnim tokom kao posljedica toga nauka je pala u drugi plan I nužno pod budno oko vjerskih znalaca, tako da se od tog vremena u islamskom svijetu dešava da učenim presuđuju neuki a da se razvitak mnogih znanosti doživljava kao svojevrsna hereza. Često mi pada na um mnoštvo situacija u prošlom stljeću gdje islamski učenjaci odbijaju koristiti čak i mikrofon i ozvučenje nazovajući ga “šejtanskom trubom ili rogom”. U takvim okvirima razmišljanja naučni napredak je nužno bio osuđen na stagnaciju. Tu su i zapisi o “nevjerovatnim” fetvama nekih islamskih alima povodom vijesti da se čovjek spustio na Mjesec u kojima se nerijetko ne prihvatajuć alegoriju u poslanikovim hadisima  bukvalno podcrtavalo da je za odlazak na mjese neophodno putovat “500 dana s devom” i sl.

Kada je u pitanju Mjesec prisjetimo se skorije prošlosti: Prva letjelica koja je, 12. septembra 1959. godine, stigla na Mjesec bila je ruska svemirska letjelica Luna 2. Neil Armstrong i njegova ekipa 21. jula 1969. godine Apollom 11 su nogom kročili na Mjesec. Scena njihovog slijetanja u direktnom televizijskom prijenosu bila je vjerovatno jedan od najuzbudljivijih događaja u povijesti čovječanstva. Prije njihovog slijetanja u orbiti mjeseca boravila je tročlana posada američkih kosmonauta u letjelici “Apolo 8”[43]. U orbiti su boravili za Božić i veliki dio svijeta je gledao direktni prenos u kom su oni  na taj kršćanski praznik ljudima na Zemlji čitali poglavlje iz Knjige postanka iz Biblije. Bilo bi lijepo da su muslimani konstruisali tu letjelicu, da su kosmonauti učili  prvih pet ajeta sure Ikre (aleq). Bilo bi, ali prošlost je takva kakva jeste, trebali bi se okrenuti budućnosti.

Razmišlja li iko u muslimanskom svijetu da na Mjesec pošalje letjelicu i nađe tragove raspolućenog mjeseca? Velike pare trošimo na širenje islama, i tamo gdje ga je malo i tamo gdje sve vrvi od muslimana. Ne bi li jedna letjelica na mjesecu sa muslimanskom posadom učinila više na polju dave nego stotine misionara širom svijeta koji čekaju da zapadnjački, većinom kršćanski naučnici, nešto otkriju pa da oni u Kur'anu traže potvrdu za to.

Puna mi je biblioteka knjiga čiji autori tvrde da budućnost pripada muslimanima. Slažem se s njima. Vjerujem u to. Mislim da će to biti kada na džemat od pedeset vrhunskih naučnika iz raznih naučnih oblasti dođe jedan dobar, učen imam... dok god imamo petsto suhih „kale ve kile“ alima na jednog prosječnog znanstvenika ja sumnjam da će tako biti, a Allah zna.

Opšta administracija za islamska pitanja i zadužbina (GAIAE) iz Ujedinjenih Arapskih Emirata upozorila je muslimane da ne odlaze na Mars jer to "predstavlja realan rizik po život". Fetva je najvjerovatnije objavljena kao odgovor na prošlogodišnji prijedlog holandske kompanije "Mars jedan" da na put "u jednom pravcu" ka Crvenoj planeti 2022. godine pošalje četiri osobe.

Zapanjujuće je analizirati veliki broj tekstova u kojima se svjedoči nadnaravnost Kur’ana  (pisao sam o tom opširnije u knjizi “Znakovi za razumom obdarene”[44] i u isto vrijeme, inferiornost muslimana da se sami pokrenu na tom polju. Proteklog mjeseca ramazana na portalima je bila akutelna vijest o  sigurnosti  Noći-Kadr: ”Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane”, u smislu tvrdnje da se Zemlja u toj noći ne gađa zvijezdama (nema zvijezda padalica). U tim tekstovima  navodi se da je znanstvenik Karner otkrio da su ljudi iz Agencije za svemirska istraživanja ”NASA”, još prije deset godina otkrili ovu tajnu noći Lejletul-kadr, ali je nisu obznanili bojeći se da zbog toga ljudi prime islam. Arapi, kao i ostali muslimani, zapostavili svoju vjeru i zato im nije pošlo za rukom da oni otkriju i potvrde suštinu značenja noći Lejletul-kadr koja se nalazi u kur'anskim riječima. U istim tekstovima se navodi da je isti znanstvenik uzeo komadić Crnog kamena Kabe i u labaratorijima izvršenom analizom otkrio kako njegovi sastojci ne dogovaraju našem sunčevom sistemu itd…Prema istim navodima ovaj znanstvenik (James M. Karner) je primio islam uslijed svih tih otkrića.

I danas je u biblioteci u kojoj radim jedna od češće čitanih knjiga “Kur’an najsavršenija mudžiza” no, pored desetina knjiga na ovu temu koje su nastale  u zadnjih 20-godina još uvijek ne vidim da je neko od muslimana u ovoj dobi kompjutera, sjeo i provjerio njene navode. Ja lično sam za pisanje trećeg proširenog izdanja svoje knjige “Znakovi za razumom obdarene” 2013.godine koristeći sa najosnovnijim znanjima kompjutersku tehniku uvidio da su mnogi od navoda o matematičkim mudžizama Kur’ana netačni.  Izbrojati brojeve slova (harfova) u pojedinim poglavljima Kur’ana više nije velik niti težak posao. Kompjuter se “zamoli” da izbaci statistiku i on to uradi bez ikakvog posebnog program, “word” je sasvim dovoljan. I sam sam prenoseći natpise drugih prenosio pogrešne primjere pogotovo kada je u pitanju ponavljanje određenih slova i riječi u Kur’anu i slično. Iako ovo nije srž teme o kojoj pišem navodim  činjenice iz razloga poimanja ovog “fenomena” kod muslimana.[45]

“Ako uzmemo u obzir kada su te Istine objavljene muslimanima postavlja se pitanje koliko smo i dali smo istrajavali na kompletnoj knjizi Božijoj jer nismo li mi trebali biti prvi na Mjesecu, nisu li naše sonde trebale da istražuju svemir, naši sateliti da opasuju Zemlju, naša oružja da  budu garant ponašanja na ovoj Zemlji.”[46]

Da li razlozi ovakvg stanja leže u činjenici da se na islamskim fakultetima skoro ne izučava informatika, matematika,fizika, hemija I dr. Još nisam shvatio pravi razlog zašto se za naziv islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu uzeo naziv “Fakultet islamskih nauka” (FIN). U duhu jezika kojim govorim da se shvatit da se na tom fakultetu izučavaju islamske nauke te shodno tome na “neposredan” način zaključiti da medicinski, građevinski, prirodno-matematički i ostali fakulteti nisu islamske nauke. Postoji naravno mogućnost da je za takav naziv prisutan meni nepoznat razlog koji ovo shvatanje ne dovodi u pitanje. Zanimljivo je isto tako primjetiti da se na nekim islamskim pedagoškim akademijama u BiH ne izučava filozofija i još neke “uobičajene” naučne discipline.

Kur´an sadrži oko hiljadu ajeta koji govore o Kosmosu, o morima, o psihologiji, biologiji, hemiji… Ovi ajeti nisu bili razumljivi unazad desetine godina, ali razvojem nauke i otkrićima ajeti su postali jasniji.

Mnogi učenjaci, porijeklom Nijemci, Amerikanci, Englezi…, su svojim najnovijim otkrićima objasnili moguća nova i proširena značenja ovih ajeta. Postavlja se pitanje šta je sa muslimanima iz tzv. Tradicionalno islamskih sredina? Hoćemo li riješiti “Gordijev čvor” pet islamskih šarta i okrenuti se punini riječi Božije.

Nekada su kršćani učili od nas, mislim da smo danas u nuždi da mi učimo od njih. Oni su Bibliju čitali u orbiti Mjeseca, povuče li nas želja da u doglednoj budućnosti slušamo učenje Kur'ana s Marsa. Svemir oko nas zove nas da ga  promatramo i istražujemo, svijet oko nas govori nam da nešto moramo mijenjati. To nešto od čeg trebamo početi sve ovo drugo jesmo mi i naš odnos prema Bogu, našem Gospodaru, prema Njegovoj Objavi, prema primjeru Poslanika islama. Nedavno sam povodom pitanja u vezi ibadeta i posta prvih deset dana zu-l-hidžea džematliji koji se izjasnio da ne može postiti preporučio da umjesto posta uzme 4 knjige pa pročita u tim danima s nijetom pojačanog ibadeta. I danas se bojim posljedice te preporuke koja se lahko može okarakterisati kao bidat (novotarija) mada je smiješno i pomisliti da ČITANJE za sljedbenike knjige koja je počela riječima “Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara” i u ludilu može da se promišlja kao novotarija. No, ovo samo dobro ilustruje stanje naše svijesti i odnosa spram vremena u kom živimo i Upute na koju se pozivamo.

Ako se desi da neko sprži ovu Zemlju atomskim oružjem, neko ko je učio ali nije učio u ime Rabba Koji stvara, možda ćemo mi koji Rabbu pet puta dnevno padamo na seždu biti pitani zašto smo to dopustili, zašto ga nismo pretekli u znanju i vladanju onim što nam je Bog dao. Možda bi ovim pitanjima trebali da se bave slavni alimi, šejhovi koji se otimaju za duše naše i muslimanske omladine širom svijeta.

Danas postavljena pitanja traže odgovore a njihovi odgovori i rješenja traže promjene, a dobre promjene počinju priznavanjem sopstvenih manjakavosti i slabosti te njihovim postepenim otklanjanjem.

Još jednom sebi postavljam pitanje: Da li budućnost pripada muslimanima?

Da!

Budućnost pripada islamu, vjeri iskonske ljudske prirode, pokoravanju i predanosti skladu Božjeg stvaranja.

Da li pripada nama?

Da, u onoj mjeri u kojoj mi pripadamo islamu. Samo time što smo Bošnjaci, Arapi, Perzijanci… nimalo više nego i onima koji su Nijemci, Englezi, Rusi itd. Krajnje je vrijeme da često korištenu sintagmu “vraćanje islamu” prestanemo doživljavati kao vraćanje kroz historiju i njen tok unatrag. Islam nikad nije bio niti može biti negdje iza, on je uvijek stvaran, aktuelan, savremen i savremenost ga ne može potisnuti jer je neodvojiva od njeg. Kao takav islam je uvijek nužno napredan i neophodan jer je jednako prisutan u svakom momentu. Naravno, potrebno je da ga prestanemo svojatat, sobom ograničavati nama vrjednovat. Mi smo ti koji smo iza a islam je ono što trebamo sustizat. Razdaljina između nas i islama (i u osobnom i u društvenom) jednaka je našoj udaljenosti od punine darovanih potencijala. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih a u porukama Božje objave, u ajetima svemirskim i onima oko nas i u nama samima “izazovi” nisu uzalud postavljeni. On sve s mjerom Stvara i u tom nikakve proturiječnosti nema.

”Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 286.)

Esad Bajić


[1] Zahvaljujući Ibn Nefisu zna se da je još u to vrijeme bila poznata cirkulacija krvi, na osnovu njegovih crteža i radova.

[2] Astrolab uređaj je navigacioni instrument koji je preteča današnjih kompasa, satelitskih navigacionih sistema

[3] Ez-Zehravi, na latinskom Abulcasis ili Albucasis, spada u red onih islamskih velikana koji su i svojim doprinosom zadužili čitav ljudski rod. Umro je oko 1013. godine. U svijetu nauke najviše se pamti po djelu At-Tasrif li men a'džeze an et-te'alif. Ovo djelo u svom posljednjem dijelu opširno izlaže hirurška znanja iz njegovog vremena. Djelo nas upoznaje s novim idejama kao što su: spaljivanje rane, razbijanje kamenca u mjehuru i odstranjivanje stranih tijela (tumora i dr.) otvaranjem organizma, operacijama. Savremena medicina je prihvatila mnoge ideje do kojih je on došao. Hirurški dio pomenutog djela na latinski jezik preveo je Gerard iz Kramone. Izdanja ovoga djela izašla su u Veneciji 1497. godine, u Bazelu 1541. godine i Oksfordu 1778. godine. Ono je stoljećima služilo kao priručnik hirurgije na mnogim medicinskim školama širom Evrope. U njemu su se nalazile ilustracije medicinskih instrumenata koje je Ez-Zehravi izumio ili usavršio. Ove ilustracije su pomogle da se udare temelji hirurgije u Evropi. 

[4] Preveli veliki broj zanstvenih djela na arapski. Za Muhammeda se,  također, navodi da je prvi koristio astrolab u islamskom svijetu

[5] Napisao nekoliko praktičnih priručnika o astronomiji koji su ostavili velik utjecaj na muslimanske znastvenike a kasnije putem prijevoda i na evropske znanstvenike.

[6] Jedan od najpoznatijih astronoma u 9. stoljeću. Krater Alfraganus na Mjesecu je dobio ime po njegovom latiniziranom imenu.

[7] Poznati znanstvenik i filozof islamskog zlatnog doba.

[8] Mjesečev krater Azofi nosi ime po njegovom latiniziranom imenu kao i još jendo manje nebesko tijelo.

[9] Opširnije pogledati: M Levey and M Petruck (trs.), Kushyar ibn Labban, Principles of Hindu reckoning (Madison, 1965)

[10] Opširniej: Rashed, Roshdi (1996). Les Mathématiques Infinitésimales du IXe au XIe Siècle 1: Fondateurs et commentateurs: Banū Mūsā, Ibn Qurra, Ibn Sīnān, al-Khāzin, al-Qūhī, Ibn al-Samḥ, Ibn Hūd. London. Reviews: Seyyed Hossein Nasr (1998) in Isis 89 (1) pp. 112-113

[11] Ovaj izraz  obuhvata nekoliko naučnika i velikana rođenih u gradu Mervu (sada u Turkmenistanu), poput: Habash al-Hasib al-Marwazi- astronom, geograf i matematičar koji je opisan trigonometrijske omjere, Ebu Tahir Marwazi, (12. Stoljeće) istaknuti filozof, Sharaf al-Zaman al-Marwazi, liječnik, 'Abdallah ibn Muhammed ibn al-Yazdad Marwazi (umro 875), viši perzijski dužnosnik sredine 9. Stoljeća i dr.

Ibn Qutaybah ili Abū Muhammad Abd-Allah ibn Muslim ibn al-Qutayba Dīnawarī al-Marwazī (828-885), islamski učenjak

[12] Matematičar, fizičar i astronom. Smatra se jednim od najvećih muslimanskih geometara. Napisoa veći broj matematičkih i astronomskih spisa.

[13] Kada je u pitanju astornomija pripisuje mu se da je otkrio postojanje pjega na Sunčevoj površini. Pisao je komentare o Aristotelu, medicinsku enciklopediju i skupljene radove Galena, a njegovo glavno medicinsko djelo bilo je "Kulliat" (Opća medicina) koje pored vlastitih stavova navodi i stavove Ibn Sina (980-1037) iznesene u djelu (Kanon medicine) Mnoga od njegovih djela o logici i metafizici su zauvijek izgubljena a neka su preživjela samo na latnskom ili hebrejskom.

[14] Krater Ibn Yunus na Mjesecu je dobio ime po njemu.

[15] Još jedan od velikana grada Merva. Musliman porijeklom Grk.

[16] Živio u Andaluzu (Španiji). Bio astronom, matematičar, glazbenik, filozof, psiholog, pjesnik i botaničar (Napisoa djelo „Knjiga o biljkama“

[17] Astronom, liječnik, Filozof i književnik. Poznat po filozofskom romanu „Živi sin budnoga“. Zagovornik seciranja i obdukcije o čemu piše i u svom romanu.

[18] Astronom iz Andaluzije. Krater Alpetragius na Mjesecu je dobio ime po njemu.

[19] Plodan pisac, arhitekt, astronom, biolog, kemičar, matematičar, filozof, liječnik, fizičar, znanstvenik, teolog.

[20] Napisao je djela iz teologije, logike, filozofije, matematike i astronomije u kojim  daje važne podatke o radovima drugih znanstvenika svoga vremena.

[21] Amber Haque (2004), "Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists", Journal of Religion and Health 43 (4): 357-377 [361]

[22] Nurdeen Deuraseh and Mansor Abu Talib (2005), "Mental health in Islamic medical tradition", The International Medical Journal 4 (2), p. 76-79

[23] Amber Haque (2004), "Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists", Journal of Religion and Health 43 (4): 357-377 [362]

[24] Amber Haque (2004), "Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists", Journal of Religion and Health 43 (4): 357-377 [363].

[25] Matematičar i prevodioc, prvi je preveo Euklidove Elemente sa grčkog na arapski.

[26] Izumitelj i osnivač algebre. Algebru je izumio da bi riješio neka teška pitanja u nasljednom pravu. Postavio je osnovne temelje i pravila algebre, što ju je učinilo posebnom naukom. Riječi kao ''algoritam'', ''algorithme'', ''algorism'', potječu od imena El-Huvarizmi.

[27] Matematičar 9. Stoljeća. Ne zna se mnogo o njegovu životu. Došao je nevoisno  do istih zaključaka kao i El Huvarizmi, po nekima čak i prije smaog havarizmija.

[28] Matematičara iz Al – Andalusa, inače alim-učenjak  specijaliziran za islamsko nasljedno pravo. Vidjeti više: O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F., "Abu'l Hasan ibn Ali al Qalasadi", MacTutor History of Mathematics archive, University of St Andrews.
 
[29] Poznat kao al - Hasib al - miṣrī -ili "Egipatski računovođa " Živio  u periodu 850 – 930. Smatra se da je prvi matematičar koji je sustavno koristito iracionalne brojeve.
 
[30] Njegovo najvažnije djelo je njegov komentar na Euklidovih elementima koji je sadržavao gotovo 50 dodatnih prijedloga.Opširnije: Bolt, Marvin (2007). "Jawharī: al‐ʿAbbās ibn Saʿīd al‐Jawharī". In Thomas Hockey et al. The Biographical Encyclopedia of Astronomers. New York: Springer. pp. 591–2.
[31] poznat i kao " filozof Arapa ". Pisao je o nizu važnih matematičkih pitanja, uključujući i aritmetiku , geometriju (teorija paralela) , indijske brojeve, mjerenju proporcija i vremena , numeričkim postupcima.. .

[32] Umro 1007 ili 1008. Godine. Živio u islamskoj Španiji. Prema Sa'id ibn Ahmadu Andalusīu bio je najbolji matematičar i astronom svog vremena a bavio se i svim drugim poznatim naukama. Latinski naziv: Methilem.

[33] Astronom, astrolog i matematičar. On je uveo niz trigonometrijskih odnosa, a njegova Kitab često je citiran od strane mnogih srednjovjekovnih astronoma, uključujući Kopernika. Opšrinje: Hartner, Willy (1970–80). "Al-Battānī, Abū ʿAbd Allāh Muḥammad Ibn Jābir Ibn Sinān al-Raqqī al-Ḥarrānī al–Ṣābi". Dictionary of Scientific Biography. New York: Charles Scribner's Sons. ISBN 0-684-10114-9

[34] Latinski: Nazirius, Živio u periodu: 865-922. Perzijski matematičar i astronom. Sastavio je astronomske tablice i pored niza drugih tekstova kako što su komentari na Ptolmeja i Euklida piše i o atmosferskim pojavama.

[35] Matematičar iz Horosana. Bavio se, između ostalog,  teorijom brojeva a pored matematike bavio se i astornomijom.

[36] Savremenik matematičara Al-Birunija. Zajedno su došli do velikih otkrića u matematici. Napisao je važne spise iz oblasti trigonometrije.

[37] Dao značajan doprinos principima optike, astronomije, matematike, meteorologije... U srednjovjekovnoj Europi, dobio je nadimak Ptolemaeus Secundus ("Ptolomej Drugi"), ili se jednostavno zove" fizičar " On je također ponekad naziva al-Basri po njegovom rodnom mjestu. Prema jednoj verziji njegove biografije bio je toliko siguran u praktičnu primjenu njegovih matematičkih znanja te je pretpostavljao mogućnost da se na osnovu njih reguliraju  poplave Nila. To ga je dovelo u nezgodu s valstima pa se neko vrijeme moroa skloniti u osmau kuće i pretvarati da je lud.

[38] Ebu Rahim Rejhan)Muhammed el-Biruni, poznati je astronom. Rođen je 973. godine u blizini Kjata, glavni grad Havarizma (današnji Uzbekistan). Umro je 1048. godine. Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po njemu.

El-Biruni je bio jedan od najvažnijih enciklopedista svog vremena. Iako je bio veoma bogat, posvedio se pronalaženju znanja. Nije bio samo astronom i matematičar, nego se bavio i fizikom, zemljopisom i mnogim drugim naukama. Pamti se i kao prvi musliman koji je izučavao indijsku religiju i filozofiju.U području astronomije je učinio jako mnogo. Raspravljao je o rotaciji Zemlje i kretanjima planeta u svemiru. Tvrdio je da se planete kreću. Izračunao je udaljenost između pojedinih zvijezda. Relativno tačno je izračunao obim ekvatora. Poznat je po izračunavanju specifične težine dragog kamena i metala. U filozofiji se bavio Aristotelovom logikom. Dopisivao se sa Ibn Sinom što je bilo značajno za razvoj dijalektičke misli.

[39] Živio je u Toledu odakle s epreselio u Cordobu. Njegovi radovi inspirirali su generacije islamskih znanstvenika u Anadaluziji.

[40] Neke njegove revolucionarne  ideje iz 11. stoljeća tek su u 17. stoljeću razvili italijanski matematičari. (Opšriniej: Hogendijk, Jan, P. (1986). "Discovery of an 11th-century geometrical compilation: The Istikmāl of Yūsuf al-Mu'taman ibn Hūd, King of Saragossa". Historia Mathematica 13: 43–52.)

[41] Sufija, mistik, filozof, matematičar, astronom i pjesnik. Pisao rasprave o mehanici, geografiji, mineralogiji, glazbi, islamskoj teologiji. U brojnim savremenim iranskim enciklopedijama za Hajjama se kaže da je veliki naučnik iz raznih disciplina, ali zbog nekoliko rubaija koje je pisao u trenucima odmora od rada na naučnim djelima, u svijetu je više poznat kao pjesnik nego kao naučnik. Iz raznih nauka napisao je oko dvadeset knjiga na arapskom i perzijskom jeziku. Reforma kalendara koju je izvršio Omer Hajjam prevazilazi po savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara.

[42] Al-Kashi je bio jedan od najboljih matematičara u islamskom svijetu. Rođen je 1380., u Kashanu, u središnjem Iranu a umro 1429.

[43] Apollo 8 je bio drugi let s ljudskom posadom u programu i prva misija u povijesti s ljudskom posadom koja je ušla u orbitu oko mjeseca. Letjelica je uspješno lansirana 21. prosinca 1968. iz Svemirskog centra John F. Kennedy.

[45] Uz ove napomene ostaje mi da još jednom naglasim da je Kur’an prvenstveno knjiga upute a ne naučna rasprava; pozivanja na nauku i prirodne pojave su namijenjeni jačanju vjere u Boga, ne dokazivanju autentičnosti objave.

[46] Iz predgovora knjizi „Znakovi za razumom obdarene“ E. Bajić