Sun08182019

Last updateTue, 13 Aug 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Kriza New Agea

Kriza New Agea

Uvod

NewAge ili Novo doba teško je točno definirati. Čini se da je najbolje reći da je to svojevrsna mreža alternativne ideologije, odnosno pogleda na svijet koja se ple­te na raznim stranama svijeta. Drugim riječima, radi se o pojavi nove duhovnosti, religije, medicine i općenito novog ili alternativnog načina života na svim razina­ma ljudskog ponašanja i djelovanja. New Age se može nazvati i nova religiozna svijest u nastajanju, čija je glavna karakteristika slobodno lutajuća forma duhov­nosti koja se ne želi ograničiti nekom stabilnom strukturom, nego svoju snagu vidi u trajnoj promjeni. U pozadini NewAge pokreta stoje pojedinci i skupine istomiš­ljenika iz javnog, kulturnog, znanstvenog i društvenog života koji pridonose popu­larizaciji toga pokreta. Pripadnici ovog pokreta grupiraju se prema spontanim in­teresima oko svojih idola kao što su Shirlev McLaine, M. Ferguson, Fritjof Capra, zatim oko raznih stilova života i ponašanja kao što je vegetarijanstvo, zanimanje za astrologiju, neidentificirane leteće objekte, spiritizam i si. New Age se najviše širi preko novih religijskih pokreta, te vjerskih ili pseudovjerskih sljedbi, prisutnih danas već po čitavom svijetu.

Pokušaj definiranja New Agea

New Age ili Novo doba je novi pogled na svijet, nova svijest koja je još u nastaja­nju, nova paradigma koja nameće novo tumačenje svijeta i svega što se u njemu događa.

Promatrajući ovaj pokret sa psihološkog stanovišta može se reći kako je on nas­tao zbog zajedničkog uvjerenja veće skupine društveno značajnih osoba da svijet upravo ulazi u novu eru koju karakteriziraju korjenite i kvalitativne promjene na svim područjima čovjekova djelovanja: u politici, religiji, znanosti, filozofiji... Pri koncu drugog tisućljeća ljudi su bili psihološki disponirani na veliku promjenu. Mnogi su doživljavali novo tisućljeće kao prijelazno doba u kojem se mora dogo­diti nešto veliko i značajno. Mnogi su se također pitali kamo to idemo i s kakvim duhovnim stavom trebamo živjeti taj prijelaz u novu eru povijesti čovječanstva: tjeskobno ili s optimizmom. NewAge odgovara da dolazi vrijeme ostvarenja potis­nutih latentnih mogućnosti ljudske naravi, dolazi preobrazba svijesti na planetar­noj razini, dolazi novo doba u koje treba gledati i ići s optimizmom. Mnogima je ova ideja prihvatljivija od tjeskobne neizvjesnosti koju nude neki drugi pogledi na svijet.

Promatrajući New Age sa sociološkog gledišta, može se reći daje on svojevrsna mreža (netvvork) ili, još bolje, jedna globalna mreža (metanetwork) koja zahvaća razne pokrete religiozne, političke ili kulturalne naravi. Povezanost ovih pokreta je minimalna i ne traži se poštivanje zajedničkih normi kojih praktički i nema. Ta je mreža jedan konglomerat često puta kontradiktornih elemenata koji mogu za­jedno egzistirati.

Konačno, promatrajući NewAge s doktrinalne točke gledišta, treba reći da se ideološki princip na kojem počiva ovaj pokret može nazvati radikalnim relativiz­mom. Prema ovom načelu ne postoji objektivna istina, odnosno ako ona i postoji, ne može se spoznati. Relativizam NewAgea je u tome da ne samo svaki od nas ima svoju istinu nego i to da svatko može stvarati svoju istinu, odnosno svoju stvarnost, te određivati kriterije istine i donositi svoje zakone. »Stvarajte svoj svijet« — pos­tao je slogan NewAgea, proizašao iz novog oblika spiritizma koji se zove channe-ling? Prema ideologiji NewAgea treba se osloboditi svakog autoriteta te stvarati svoju narav i svoj svijet prema vlastitim željama i potrebama.

Profesor religija na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu definirao je ovaj pokret kao »supermarket alternativnih duhovnosti«. Duhovnost New Agea je »slobodna i lutajuća duhovnost«, a manje omeđena nekom strukturom ili konkret­nom organizacijom. Kao globalni pokret, NewAge ide za tim da na svim razinama nadomjesti tradicionalnu sliku svijeta. Da postigne taj cilj, NevvAge, kao sinkretis-tički pokret želi ujediniti najrazličitije religijske, okultne i terapeutske skupine, kao i istaknute pojedince iz svijeta znanosti, kulture, sporta i religije. Iako je dugo pripreman, NewAge se pojavio prvi put 60-ih godina prošlog stoljeća kad je sku­pina mladih nastala iz pokreta hipija sebe pokušala nazvati tim imenom, a nakon 1970. godine ovaj je pokret postao prepoznatljiv po nizu organizacija, publikacija i čitavoj mreži raznih aktivnosti s ciljem ujedinjenja svijeta. U korijenu ovog po­kreta su ezoterično-astrološke ideje kao i uvjerenje da se upravo u ovo vrijeme zbiva dugo pripremani prijelaz iz razdoblja Ribe u razdoblje Vodenjaka. Riba je simbol kršćanske ere koja, navodno, s pokretom NewAgea ustupa svoje mjesto eri Vodenjaka, odnosno razdoblju nekontrolirane kreativne slobode na svim područ­jima ljudskog djelovanja.

 

Spomenimo još i činjenicu »parazitske naravi« NewAgea koju je otkrio kato­lički stručnjak za novu religioznost Michael Fuss. Prema njegovu mišljenju New Age se lako mfiltrira u već postojeće religiozne i kulturne tradicije i onda ih nastoji iznutra izmijeniti i prilagoditi svome shvaćanju.

Tajna privlačnosti New Agea

 

Jedan od razloga privlačnosti NewAgea je i u ponudi alternativnih oblika lije­čenja svih bolesti putem cjelovitog ili holističkog pristupa bolesniku. Model cjelo­vitog zdravlja prema NewAgeu zasniva se na energiji koja je, navodno, kozmička, univerzalna životna snaga koja podržava život, a naziva se različitim imenima: ruah, prana, chi'i. Transcendentalnom meditacijom i drugim sličnim tehnikama (reiki, shen či, metoda auditinga Scijentološke crkve) uklanjale bi se, navodno, sve štetne posljedice raznih stresova psihičke naravi, a dolaskom u kontakt sa spome­nutom kozmičkom energijom liječile bi se praktički sve psihičke i tjelesne bolesti. Nije onda čudno niti neočekivano da mnogi potraže spas u tim tehnikama i ponu­dama NewAgea kad službena medicina zakaže i kad im ona više ne može pomoći. Pojedini slučajevi zdravstvenog poboljšanja alternativnim metodama liječenja (uzrokovano najvjerojatnije autosugestijom, odnosno vlastitom vjerom u pobolj­šanje zdravlja) još više podgriju često puta nerealne nade u čudesna ozdravljenja i tako povećaju zanimanje za sve ono što NewAge nudi.5

U bitni sadržaj New Agea svakako spada i pojam reinkarnacije. Međutim, za razliku od izvornog hinduističko-budističkog shvaćanja prema kojemu je reinkar­nacija nužno zlo budući da ona snagom neumoljivog zakona karme ponovno vraća dušu u materijalni svijet dok se posve ne očisti od svoje karme (nakupljena djela), na Zapadu je reinkarnacija prihvaćena kao nešto dobro i poželjno jer nudi čovjeku uvijek novu priliku da sukcesivno razvije svoje skrivene mogućnosti i umanji mu tjeskobu pred neizbježnosti smrti.

Općenito se može reći da je NewAge kao globalni pokret veoma prihvatljiv za sve one koji bi željeli brzo i bez velikog napora doći do sreće. New Age je mreža raznih duhovnih i religioznih pokreta te meditativnih i psiholoških tehnika koje nude rješenje za sve čovjekove probleme. Transcendentalnom meditacijom i dru­gim meditativnim i psihološkim ili parapsihološkim tehnikama pojedinac bi, na­vodno, svojim silama postigao promjenu vlastite svijesti i došao do prosvjetljenja, te mnogobrojnim reinkarnacijama sam postigao svoje spasenje.

Ideološke razlike NewAgea i kršćanstva

NewAge nije nova koherentna religija, nego svojevrsna mreža spletena od raz­nih religija koja jednako prihvaća objavu Boga preko Biblije, odnosno u osobi Isu­sa Krista, zatim Alaha iz Kur'ana kao i mnogobrojna božanstva i razne inkarnacije boga Višne iz hinduističke religije. Mnogobrojni religijski pokreti i vjerske ili pseudovjerske sljedbe lako nalaze svoje mjesto u duhovnoj mrežiNew Agea. Bitna oznaka religioznosti NewAgea sastoji se u monističkom pogledu prema kojem se svijet i Bog shvaćaju kao jedno i nedjeljivo biće, te u panteističkom zamišljaju Bo­ga koji se u duhovnosti Novog doba shvaća kao univerzalna energija, kozmička svijest, fluidna neosobna životna snaga.

Nasuprot takvom shvaćanju koje ima NewAge, kršćanstvo kao i objavljena ži­dovska vjera shvaćaju Boga kao osobno biće koje s čovjekom stupa u dijalog. Bog je Stvoritelj prirode i od nje se bitno razlikuje.

Velika razlika između NewAgea i kršćanstva vidi se također u pojmu spasenja. Zbog prisutnosti neognostičkog mentaliteta u NewAgeu, zastupnici ovog pokreta govore o spasenju kao o prosvjetljenju. Takvo se spasenje postiže vlastitim silama pri čemu nije potreban Bog ni njegova milost. Kroz brojne reinkarnacije čovjek se oslobađa nakupljene karme, spoznaje svoju duhovnu narav i tako sam postiže svo­je spasenje. Nasuprot takvom mišljenju i vjerovanju, kršćanstvo naučava i vjeruje da konačno spasenje čovjek ne postiže samo svojim silama, nego je ono, prije sve­ga, dar Božji koji treba prihvatiti u vjeri i na njega odgovoriti ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Nadalje, treba reći da iNewAge i kršćanstvo govore o potrebi novog rađanja i novog čovjeka. Razlika je u tome što zastupnici NewAgea vjeruju da se to novo rađanje postiže mnogobrojnim reinkarnacijama i prosvjetljenjima u stanju proširenja vlastite svijesti, dok kršćanstvo vjeruje da se čovjek ponovno rađa sna­gom Božje milosti, sakramentom krštenja i zahvatom Duha Svetoga koji prosvjet­ljuje svakog čovjeka koji mu se otvori.

 

Također i u pogledu na čovjeka postoji bitna razlika između kršćanstva i New Agea. Čovjek je, prema New Ageu, zapravo bog koji nije toga svjestan i zato ga treba prosvijetliti, odnosno probuditi ga iz vlastitog neznanja. Budući daje božan­ske naravi, čovjek kao takav, ne može ni griješiti. A zlo u svijetu NewAge tumači prema vjerovanju istočnih religija hinduizma i budizma kao rezultat neznanja, a ne zloporabe ljudske slobode. Nasuprot ovom shvaćanju, kršćanstvo drži daje čo­vjek stvorenje, a Bog je Stvoritelj. Čovjek je ljubljeno dijete Božje i on je pozvan da uđe u božanski život, ali on nikada neće postati Bog, nego će uvijek ostati Božje stvorenje. Čovjek je, prema kršćanskom nauku, obdaren slobodnom voljom i kao takav on može činiti dobro ili zlo, ali je odgovoran za svoja djela. Zlo je, prema tome, rezultat zloporabe ljudske slobode, a ne plod čovjekova neznanja.

 

NevvAge je prije ili kasnije morao doći u krizu jer je svoje ideje i optimistična očekivanja gradio uglavnom na mitovima. Prijelaz iz kozmičkog razdoblja Ribe u nadolazeću eru Vodenjaka, prema zastupnicima NewAgea, nezaustavno vodi pre­ma univerzalnoj harmoniji i aktiviranju latentnih kreativnih sila skrivenih u ljud­skoj naravi. Zabluda NewAgea je i u tome što nadolazeće ili željeno stanje sreće na Zemlji vidi kao već ostvarenu zbilju, a krizu u kojoj se ovaj naš svijet nalazi zastupnici New Agea tumače kao znak da je stvaralačka energija New Agea već počela djelovati. Evolucijski proces je nužno progresivan i često poistovjećivan sa spasenjskom poviješću što je jedan od mitova NewAgea koji je već mnoge razo­čarao. Naime, evolucija na znanstvenom polju ne ide usporedo s evolucijom na moralnom području ljudskog djelovanja. Ideologija NewAgea je u velikoj zabludi kad je u pitanju moralna dopuštenost pojedinih ljudskih čina koji su postali mo­gući naglim razvojem na području znanosti, napose ljudske genetike. Čovjek no­vog doba teško shvaća i prihvaća da ima stvari koje on može, ali ne bi smio učiniti. Jedan od najraširenijih mitova New Agea je uvjerenje da se vlastita sreća može postići aktiviranjem pozitivnih misli i naprezanjem vlastite volje. Drugim riječima, čovjek bi mogao biti sretan na zapovijed, on treba sebi narediti da bude radostan i latentne sile prisutne u podsvijesti počele bi djelovati u pravcu ostvarivanja tih želja. Stvarnost je, međutim, demantirala ovaj mit o postizanju sreće samo svojim željama. Sreća i radostan život jesu posljedica određenog načina života u kojem je osoba orijentirana prema objektivnim vrijednostima. Naivno je misliti da čovjek može sebi narediti da bude sretan i da će se to automatski i ostvariti.

Prema mišljenju Massima Introvignea, jednog od najupućenijih poznavatelja NewAge pokreta i nove religioznosti općenito, o krizi New Agea se počelo govoriti u Sjedinjenim Američkim Državama početkom devedesetih godina XX. stoljeća. Glavni kritičari ovog pokreta postale su osobe koje su stvarale NewAge. Jedan od njih je David Spangler. Zajedno s Willliamom Invinom Thompsonom objavio je 1991. godine knjigu u kojoj se žali na degradaciju NewAgea koji je ugrožen ciniz­mom i komercijalnim profitom mnogih protagonista samog pokreta.7 Nakon Spanglera, i drugi ozbiljni poznavatelji i akademski promatrači NewAge pokreta počinju govoriti o kraju ovog fenomena. Njihov se sud temelji na empirijskoj pro­vjeri koja govori o zatvaranju knjižara koje su prodavale NewAge literaturu, zatim o prestanku izlaženja raznih revija koje su promicale ideologiju i filozofiju New Agea. Također je primijećeno da se mnogi predstavnici moderne kulture i znanosti koji su prije bili skloni idejama NewAgea, sada sve više udaljuju od njega. Posebno težak udarac NewAge je dobio od naglog pada cijene kristala budući da je prodaja kristala pokrivala mnoge troškove raznih neuspjelih izdanja NewAge pokreta.

 

Osim spomenutog financijskog kraha nekih promidžbenih institucija New Agea, postoje i drugi pokazatelji koji govore da kriza ovog pokreta ima dublje ko­rijene. Sa stajališta povijesti i sociologije religije NevvAge pokret je karakterističan oblik milenarizma koji je naviještao zlatno doba napretka čovječanstva. Uz živuće protagoniste NewAge pokreta, zlatno doba blagostanja naviještali su također raz­ni »entiteti«, odnosno mudri duhovi stari tisuće godina koji se, navodno, javljaju kroz channeling — moderni oblik spiritizma. Međutim, počelo je novo tisućljeće, a zlatno doba progresa nije na pomolu, čak štoviše, ratovi se i dalje vode u svijetu, zemlja je ekološki ugrožena, pojavile su se nove neizlječive bolesti poput AIDS-a, bogataši postaju sve bogatiji, a siromasi sve siromašniji. Prema tome, očito je da se očekivanja i predviđanja New Agea nisu ostvarila. Nije došlo do ujedinjenja čovječanstva, nego do još većih podjela.

Znakovi krize New Agea

Analitičari problematike New Age pokreta govore o četiri moguća izlaska iz krize koja je zahvatila ovaj pokret:

a)Moguće je da pojedinci, razočarani NewAge pokretom, ponovno otkriju izvornu kršćansku duhovnost i vrate se svojoj Crkvi kojoj su ranije pripa¬dali. Prema Massimu Introvigneu to se već događa u nekim katoličkim i protestantskim zemljama u kojima su bivši pripadnici New Age pokreta postali »uvjereni i aktivni kršćani«.10 Međutim, sa statističkog gledišta ovaj proces još nije tako značajan iako ima tendenciju porasta.

b) Moguća je i suprotna tendencija, naime, da se neostvarena nada u bolji svijet pretvori u teško razočaranje i nepopravljiv očaj. Najbolji primjer za pagirao zanimanje za leteće neidentificirane objekte, naviještajući skori dolazak jednog svemirskog broda koji će svoje vjernike odvesti na sretni planet gdje se postiže viši stupanj svijesti. Nakon dvadeset godina čekanja najavljenog svemirskog broda, nastalo je razočaranje među pristašama sljedbe Nebeska vrata i oni su zaključili da je jedini način da se postigne viša razina svijesti i sreće izvršiti samoubojstvo. To su i učinili u ožujku moubojstvom tragično je nestalo 39 mladih života.

c) Treća mogućnost koja već postaje stvarnost sastoji se u strukturiranju i stvaranju čvrste organizacije koja prihvaća ideje NewAgea. No, taje ideja potpuno strana izvornom duhu NewAgea koji je na početku inzistirao da bude posve slobodan, neovisan od bilo koje institucije i organizacije, bez ikakvih struktura i hijerarhije.

d) Prelazak New Age u NextAge. NextAge (sljedeće razdoblje) može se opi­sati kao prijelaz New Agea iz trećeg lica u prvo lice jednine. NewAge je ući vrlo brzo u razdoblje više svijesti, sreće i blagostanja. Nakon razočara­nja, Next Age dopušta da za planet Zemlju i za društvo u cjelini nema predviđene pozitivne i radosne preobrazbe. Štoviše, stanje bi se moglo i pogoršati. Međutim, i u takvoj situaciji pojedinac će moći ući u svoj osob­ni NewAge i dostići više stanje napretka, zdravlja i zadovoljstva, napose na polju seksualnosti koja u Next Ageu dolazi u prvi plan. Društvo kao cjelina može otići u propast, a pojedinac koji ima pristup određenim teh­nikama ući će u svoju osobnu i privatnu zlatnu dob.

NextAge se sve više profilira kao novo i različito doba od NevvAgea iz kojeg je proizaslo. NewAge je čvrsto vjerovao u ostvarenje sreće i sveopćeg blagostanja u novom (trećem) tisućljeću. Međutim, početkom novog tisućljeća napušta se najav­ljivana utopija globalnog napretka i priklanja se ideji pojedinačnog usavršavanja čovjeka u kojem često prevladavaju narcizam i individualizam — oznake koje čine bit NextAgea, koji sve više i na svim razinama zamjenjuje dosadašnje stanje New Agea. Uz spomenute tehnike NevvAgea, NextAge stavlja posebni naglasak na me­todu pozitivnih misli i tehniku samopomoći {self-help). Preteča, a danas kritičar NextAgea, američki psiholog Morgan Scott Peck, koji je iz zen-budizma prešao na kršćanstvo, u svojoj knjizi The Road Less Traveled}* (Put kojim se manje ide), ističe potrebu koncentracije na vlastita djela i individualnu odgovornost zanema­rujući društveni kontekst ljudskog života i djelovanja. Kad govori o ljubavi, M. Scott Peck uglavnom misli na ljubav prema samome sebi. »Ne činim ništa za nekog drugog ako to prije svega ne činim za samog sebe«, poručuje ovaj autor. Čak i onda kad mislimo da nešto činimo za druge, mi u stvari to činimo da bismo zadovoljili neku svoju osobnu potrebu. Prema tome, bit njegove poruke je individualističke naravi: treba voljeti samog sebe, treba se brinuti za se, treba biti u centru vlastite sreće i blagostanja.

Djelo Jamesa Redfielda Celestinovo proročanstvo^5 također naviješta obrat prema individualizmu. Ovo se djelo može smatrati vrhuncem NevvAgea i ujedno navještaj njegove krize budući da napušta planetarnu viziju sreće koja je bila ka­rakteristična za NevvAge 1980. godine, a stavlja naglasak na potrebu da se svatko brine za se, što je bitna oznaka NextAgea.

Također i roman Alkemičar Paula Coelha, zanemaruje društvenu dimenziju, a u prvi plan stavlja težnju čovjeka za individualnom srećom. Tako je glavni junak romana Santiago pozvan da ostvari svoju »osobnu legendu«, što on i čini svoje­vrsnom ezoterijskom metodom stavljanja naglaska na slučajnosti koje mu se do­gađaju u životu. Spomenuta dva autora J. Redfield i P. Coelho uviđaju krizu kla­sičnog NevvAgea i nastoje ga spasiti inzistirajući na individualnoj sreći koju bi svaki pojedinac trebao postići.

Klasični predstavnik NextAgea je Anthonv Robbins, čovjek koji je svoju for­maciju postigao na polju neurolingvističkog programiranja prema metodi Richarda Bandlera i Johna Grindera. Massimo Introvigne promatra tu metodu kao »po­sebnu zonu susreta između tehnika za osobnu sreću i ezoterije«. A. Robbins je držao seminare pod nazivom firewalking (hodanje po vatri) na kojima je nastojao uvjeriti sudionike da ništa u životu nije nemoguće ako osoba u to stvarno vjeruje i ako se uspije pokrenuti »magiju« koja drijema u svakoj ljudskoj osobi. Na njego­vim seminarima sudjelovali su između ostalih i Bili Clinton, George Bush, Lady Diana i Andre Agassi.

Na koncu trebamo spomenuti indijskog liječnika Deepaka Chopru koji trenut­no živi u Americi gdje je postigao veliki uspjeh i danas se smatra glavnim predstav­nikom pokreta koji se može nazvati NactAge. U svom glavnom djelu Sedam du­hovnih zakona uspjeha1^ donosi pravila za ozdravljenje tijela prema tradicionalnoj indijskoj {ayurvedskoj) medicini. Prema D. Chopri svemir i tijelo tvore jednu cje­linu i duboka svijest o toj u biti panteističkoj viziji svijeta omogućila bi, navodno, ostvarenje svih želja, pa tako i one da ne ostarimo i da nadvladamo sve psihološke i duhovne nevolje. Analizirajući metodu ayurvedske medicine David Gordon Whi-te zaključuje da je ta medicina u Indiji bila stalno u odnosu s okultnim i ezoterij-skim praksama i posebno s »internom alkemijom« magijsko-seksualne naravi.19 Deepak Chopra je sablaznio pristaše NewAgea kad je ustvrdio da siromaštvo ne pomaže da budemo duhovni jer i siromasi misle na novac, čak više nego bogati. D. Chopra je zastupnik radikalnog individualizma koji je vlastit NactAgeu. On nau­čava da je pristup samosvijesti i prosvjetljenju izrazito individualni cilj, težnja po­jedinca, a ne društva kao cjeline. Siromasi jednostavno ne mogu postići taj cilj jer im nedostaju psihološki i materijalni uvjeti za to. Prema tome, »NextAge Deepaka Chopre zaista je nešto 'novo' zbog svoga skandaloznog napuštanja utopije«. D. Chopra je glasno izrekao ono što su već u NewAgeu mnogi mislili.

Promatrajući fenomen NextAgea sa sociološkog gledišta može se reći kako on otuđuje ljude jedne od drugih budući da inzistira na traženju osobne sreće zane­marujući vrednotu zajedništva i solidarnosti. U svijetu u kojem se stavlja naglasak na traženje individualne sreće i blagostanja, teško se mogu roditi prave zajednice. Utopijska ideja mreže (network) koja bi povezivala čitav svijet o kojoj je sanjao NewAge, pretvorila se u NextAgeu u jedan arhipelag u kojem otoci ne komunici­raju medu sobom.

Zaključak

U zaključku bih želio sumarno iznijeti nekoliko misli katoličke teologije i crk­venog učiteljstva o neprihvatljivim idejama i učenju NewAgea i NextAgea.

Za kršćansku vjeru NextAge je opasniji od NewAgea jer je podmukao i jer ističe radikalni individualizam. NewAge je barem sanjao o novom svijetu koji bi bio oslo­bođen od zla i raznih nevolja. NactAge odbacuje tu utopiju i otvoreno naviješta duhovni narcizam prema kojemu bi glavni životni cilj bio postizanje osobne sreće, odnosno ulazak u više stanje svijesti i samospoznaje, što ne mogu postići siromaš­niji i manje naobraženi ljudi.

Enciklika Fides et ratio Ivana Pavla II. ne spominje izričito naziv NewAge iako govori o postmodernističkoj klimi koja nema više veliko pouzdanje u razum, već je sklonija raznim oblicima iracionalističkog ezoterizma u koje spada \NewAge. Izričito spominjanje NewAgea moglo bi dati tom pokretu filozofsku važnost koju on inače nema niti je ikada imao.

Iako enciklika Fides et ratio ne spominje naziv NewAge, ona ipak pokazuje ve­liku zabrinutost zbog infiltracije ideja tipičnih za NewAge u katoličku teologiju i duhovnost. Tako se tekst enciklike posebno pozabavio slučajem bivšeg domini­kanskog teologa Matthewa Foxa koji je u međuvremenu napustio Katoličku crkvu i prešao anglikancima. Njegova teologija je stavljena pod veliki upitnik jer je bila inspirirana temeljnim idejama NewAgea.

Također je i indijski isusovac Anthonv de Mello (1931.-1987.) došao pod sum­nju službene Katoličke crkve zbog nekih nejasnoća u svom jednostavnom načinu izlaganja vjerskih i psiholoških istina o Bogu i čovjeku. M. Introvigne smatra da »utjecaji NewAgea koegzistiraju u njegovu mišljenju s nemirima tipičnim za jednu progresivnu katoličku teologiju njegove zemlje Indije«. Objašnjenje koje je iz­dala Kongregacija za nauk vjere 22. kolovoza 1998. upozorava da su neke ideje patra de Mella neprihvatljive budući da riskiraju svesti kršćanstvo na individualno traženje sreće i nekog duhovnog zadovoljstva koje je vlastito NewAge pokretu.

Izričito spominjanje NewAgea nalazi se u govoru Svetog Oca Ivana Pavla II. američkim biskupima od 28. svibnja 1993. godine. Papa im je tada rekao: »Ideje NewAgea ponekad prodiru u propovijed, katehezu, znanstvene seminare, duhov­ne obnove i prema tome utječu također i na praktične katolike koji možda nisu ni svjesni nespojivosti ovih ideja s vjerom Crkve. U svojoj sinkretističkoj i imanentnoj viziji ovi pararehgiozni pokreti nastoje doći do Boga preko spoznaja i iskustava koji se temelje na elementima uzetim iz orijentalne duhovnosti i iz psiholoških tehnika. Ti pokreti nastoje relativizirati vjerski nauk u prilog jednoj neodređenoj viziji svijeta izraženoj sustavom mitova i simbola i izrečenoj religioznim jezikom. Osim toga, oni često predlažu panteističku koncepciju Boga koja je nespojiva sa Svetim Pismom i kršćanskom tradicijom. Oni zamjenjuju osobnu slobodu vlastitih djela pred Bogom s nekim osjećajem dužnosti prema svemiru i tako odbacuju pra­vo shvaćanje grijeha i potrebu otkupljenja po Kristu«.

Problem nekritičke infiltracije ideja NewAgea u kršćansku vjeru nije prisutan samo u Americi nego i u Europi. Tako je Sekretarijat za ekumenizam i dijalog Talijanske biskupske konferencije izdao posebno priopćenje u kojem se upozora­va kako se »uNewAgeu ponižava i praktički uklanja kriterij istine, a onaj koji zahtijeva taj kriterij smatra se opasnim za slogu među ljudima«. Ideje NewAgea šire se suptilno i skoro neopaženo u mnogim oblicima i na mnoge načine i tako zahva­ljujući razrađenim metodama dolaze također i do djece povezujući se s elementi­ma univerzalne ljubavi i s brigom za obranu prirode. Zato je potrebno temeljito poznavanje ideja i metodologije NewAgea kako bi se mogle na vrijeme prepoznati i raskrinkati neprihvatljive ideje koje se žele ušuljati u katoličku vjeru. Nadam se da će i ovaj članak u kojem sam nastojao sažeti glavne ideje Massima Introvignea, velikog poznavatelja NewAgea, prema njegovoj knjizi NewAge & NactAge, dopri­nijeti boljem poznavanju i kritičkom rasuđivanju ideja New Agea i Next Agea.

Mijo Nikić