Thu10172019

Last updateTue, 15 Oct 2019 12pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Ramazanske teme

Dova u mjesecu Ramazanu

Dova u mjesecu Ramazanu
Kada te Moji robovi za me upitaju, reci im da sam im, doista blizu - primam zaziv onoga koji Me doziva... (Kur'an, 2:186)

Ja sam se Milostivom zavjetovala na šutnju, i da danas ni sa kime, od civilizacije zaborava, zboriti neću(Kur'an, 19:26)

Čovjek je najveća tajna Božija. On predstavlja biće u kojem su suksirana najljepša imena Božija. Poslanik Islama, blagoslovljeni Hval, veli da Bog ima devedeset i devet lijepih imena, i onaj ko ih dosegne, ko ih primjeni u svome životu - bit će nagrađen Džennetom.

Mnogo je opisa čovjeka koje pronalazimo u Učenju: on je malo zahvalan, kada se osjeti - prividno - neovisnim, postaje nedostupan, čovjek je biće koje želi da dosegne sve što poželi, ali Bog ističe da je on i biće slabosti: Čovjek je stvoren slabašnim.

Bez obzira koliko čovjek bio snažan, „moćan“, neovisan, postoje momenti u životu kada se osjeti nemoćnim, ovisnim o nečemu što je izvan njega, ovisan o dragom Bogu. Milostivi Bog kroz Učenje naglašava čovjekovu nezahvalnost: Kada mu je lijepo - zaboravlja, a na poteškoće kada naiđe, zaziva...

Naš praotac Adem je uživao u rajskim krajevima. Zajedno sa svojom drugom, Adem je imao sve što je poželio, osim jedne restrikcije - zabrane prilaska Drvetu Rajskom. No, bez obzira na sve darovane blagodati, blagoslovljeni Adem je prekršio prohibiciju svoga Gospodara, zbog čega je privremeno „dislociran“ na mjesto zvano Zemlja, kada začinje Povijest svijeta... Da je milost Gospodara neograničena, ukazuje činjenica da On, Uzvišeni, i nakon posrnuća Ademovog nije ga ostavio bez Sebe, Svoje blizine, svemilosti i samilosti.

Po prijemu „nekih Riječi“, Adem se „vraća“ svome Gospodaru, odnosno u predgriješno stanje, stanje čistoće, čineći tevbu, koja mu  biva primljena. Upravo u činu pokajanja od strane Adema, a oprosta od strane dragog Boga, možemo prepoznati prvi vid neposredne komunikacije između  Abda (roba) i Rabba (Gospodara), koju nauk Vjere definira kao molbu (dovu).

Blagoslovljeni mjesec Ramazan je poseban mjesec za pravovjerne. On je mjesec svih mjeseci; Sultan svih sultana. Ovaj blagoslovljeni mjesec predstavlja istinsku radost za svaku, Boga istinski svjesnu, dušu. Dušu koja nakon jedanaest mjeseci u kojima, uslijed bitne osobine - sklonosti ka grijehu, po/često zaboravi na svoga Tvorca, Izvora i Ušća. Ali, u ovom periodu intenzivnije Božije milosti, pravovjerna duša, ali i njene sestre i rodice, koje su zastranile, „prodišu“, dođu „do sebe“. A zašto? Zato što se istinski, bar na tren, vrate u svoj primordijalni zavičaj, u okrilje svoga Gospodara.

Osjeti duša da se nešto promijenilo, da je izvanredna situacija... Osjeti duša mirise svoga zavičaja koje sa sobom donosi mjesec Ramazan. Aromu božanske milosti posebno osjećamo u iščekivanju dnevnog prekida posta, paljenju radosnih svjetala - džamijskih kandilja, tih signala svjetionika Pravog puta i spasa, naših minareta... U tim momentima, kada naše tjelesno biće je pred kolapsom, upravo duhovna aroma s kojom se naša duša iftari, daje nam snagu da izdržimo. I ne postoji ta materijalna vrijednost na ovome svijetu koja bi mogla zamijeniti te trenutke radosti...

U tim momentima duša pravovjerna komunicira sa svojim Gospodarom, direktno bez ikakvih prepreka, tiho šapćući sve svoje potrebe, želje i htijenja...A one se manifestuju u čežnji za oprostom, uputom, milošću...

Dova je srž obredoslovlja, kako ističe blagoslovljeni Hval. Jer suština našeg odnosa prema dragom Bogu jeste razumijevanje naše i Njegove pozicije. Mi smo ovisni o Njemu, a On je neovisan od bilo čega. Poziv za upomoć pred životnim nerazrješivim situacijama, odslikava našu podčinjenosti i „muhtadžiluk“ o dragom Bogu.

Čovjekova priroda iskazana na stranicama Učenja jeste bipolarna. U blagostanju, rahatlook-u, kleti insan zaboravlja na  Boga, sve dok mu ne zapne, ne (s)prpi... Iz medresanskih dana pamtim skovanu sintagmu: „Prpa se (po)digla do Jahveta“, koja se prolamala medresanskim holovima pred čas kiraeta, bosanskoga jezika... kada je ponavljanje bilo na redu...

Dvije stvari su kontektualizirane u Tekstu o Siyamu (postu): Kur'an i dova. Ulema ističe da pozicioniranje teksta o dovi unutar „ramazanskog stiha“ za cilj ima ukazivanje na produktivnost dove u blagoslovljenom mjesecu Ramazanu. Posebni momenti upućivanja dove jesu prediftarski, koje treba iskoristiti...

Generalno promatrajući pred nama je najproduktivniji dio godine, i vrata milosti su otvorena širom za sve ademovce, griješnike... Zato, tobe dođimo dok je vakat...

"Dovucimo" se u džamiju, prije nego što nas dovuku...

Ovo je, dragi čitaoci, ujedno i posljednja predviđena redovna kolumna u ovoj sezoni. Naravno, za sve nepredvidive situacije, i događaje  zadržavam pravo vanrednih izdanja... No, istinski molim dragog Boga da ne bude potrebe za tim... doista...

Nikad se ne zna šta će /može se dogoditi, jer budućnost poznaje samo Jedan Jedini...

Blagoslovljen nam bio Ramazan i Bajram, ako Bog da!

  • Autor  Haris Islamčević 

TERAVIH NAMAZ U SUNNETU ALLAHOVOG POSLANIKA I TRADICIJI ASHABA I TABIINA

Uporedo sa širenjem islama u Bosni i Hercegovini proširila se praksa klanjanja 20 rekata teravih namaza tokom mjeseca ramazana. Bošnjaci već stoljećima njeguju tu tradiciju i o tome se u literaturi do kraja XX stoljeća nisu vodile rasprave. U ovom radu navest ćemo neke od argumenta u prilog praksi obavljanja teravih namaza na način kako je to uobičajeno u islamskoj tradiciji Bošnjaka.
 
Vrijednost teravih namaza
 
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Mahov Poslanik, a.s, rekao: "Ko provede noći mjeseca ramazana u ibadetu (klanjanje travih namaz), vjerujući i računajući (na Allahovu nagradu) oprostit će mu se njegovi raniji grijesi." (Buhari i Muslim)
 
Abdurrahman ibn Avf, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah vam je propisao post u ramazanu, a sunnet vam je od mene da klanjate noćni (teravih) namaz. Pa ko posti ramazan i provede njegove noći u namazu vjerujući i računajući (na nagradu od Allaha), izaći će (iz ramazana) čist od grijeha kao na dan kada ga je njegova majka rodila." (Et-Teha-nevi, hasen)
 
Aiša, r.a., kaže: ,Allahov Poslanik, a.s., je sredinom jedne noći izašao u džamiju i klanjao s nekoliko ljudi. Ujutro su ti ljudi pričali (o tome), pa se (drugu noć) skupilo više njih koji su klanjali s Vjerovjesnikom, a.s. Kada su osvanuli i oni su pričali (o tome), pa se treće noći broj klanjača povećao. Allahov Poslanik, a.s., izašao je i klanjao, a ti ljudi su klanjali s njim. Kada je nastupila četvrta noć džamija je bila tijesna za sve posjetioce, ali je Allahov Poslanik, a.s., izašao (u džamiju) tek za sabah, pa kada je klanjao sabah namaz okrenuo se prisutnim ljudima, proučio šehadet i rekao: ,,A sada. Meni nije nepoznat vaš odnos prema vjeri. Međutim, pobojao sam se da vam se (teravih namaz) ne propiše kao farz (obavezni) namaz, a da vi to ne budete u stanju izvršiti." Jedan od prenosilaca ovog hadisa, Ibn Šihab, kaže: „Allahov Poslanik, a.s., je umro, a ova stvar je tako ostala." (Bunari)
 
Ebu Zer, r.a., kaže: „Postili smo s Vjerovjesnikom, a.s., jednog ramazana. On s nama nije klanjao nikakav dobrovoljni namaz u džematu. Kada je nastupila dvadeset i treća noć, Allahov Poslanik, a.s., klanjao je s nama sve dok nije prošla trećina noći. Dvadeset i četvrte noći nije klanjao s nama. Kada je nastupila dvadeset i peta noć, klanjao je s nama dok nije prošla polovina noći. Rekao sam: Allahov Poslaniče, da hoćeš s nama klanjati ostatak ove noći' On reče: 'Ko klanja za imamom dok imam ne završi namaz, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.'
 
Allahov Poslanik, a.s., zatim nije klanjao s nama dvadeset i šeste noći. Kada je nastupila dvadeset i sedma noć, Vjerovjesnik, a.s., sakupio svu svoju porodicu, svoje supruge i druge ljude, pa je kIanjao s nama toliko da smo se pobojali da će nas proći felah.'
 
Upitao sam: 'Šta je felah?'
 
Ebu Zer odgovori: Sehur.
'Nakon toga Vjerovjesnik, a.s., više nije klanjao s nama do kraja ramazana.'" (Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, hasen-sahih)
 
Abdurrahman ibn Abdulkari kaže: „Otišao sam jedne noći uz ramazan s Omerom ibn Hatabom, r.a., u džamiju. Tamo smo zatekli ljude kako podijeljeni u grupe klanjaju (teravih namaz); neki su klanjali sami, a neki u džematu. Omer tada reče: „Čini mi se da bi bilo obro okupiti sve ove ljude iza jednog učača (imama).
On se kasnije na to odlučio i sakupio ih je oko Ubejja ibn Ka'ba. Nakon toga sam s njim druge noći došao u džamiju, a svi ljudi su klanjali u (jednom) džematu. Omer tada reče: „Divna je ovo novina. Ali (noćni) namaz koji oni prespavaju bolji je od onog koji klanjaju." Omer je mislio reći da je teraviju bolje klanjati krajem noći nego, kao što su oni tada činili, početkom noći." (Buhari)
 
Esed ibn Amir prenosi od Ebu Jusufa da je rekao: „Upitao sam Ebu Hanifu o teravih namazu i o tome što je učinio Omer, r.a., u vezi s tim? Odgovorio je: „Teravih namaz je sunneti muekkede. Omer, r.a., nije uveo klanjanje teravih namaza i to nije njegova novina. On je samo dao određene instrukcije o teraviji na osnovu onog što je on znao i što je bilo u doba Poslanika, as." (Et-Tehanevi)
 
Broj rekata teravih namaza
 
Ebu Seleme ibn Abdurrahman je upitao hazreti Aišu, r.a.: "Kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, a.s., uz ramazan?" Odgovorila je: „Nije povećavao preko jedanaest rekata uz ramazan, a ni u nekom drugom mjesecu mimo ramazana. Klanjao bi četiri rekata. Ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu! Potom bi klanjao još četiri rekata i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a nakon toga bi klanjao tri rekata (vitra)... (Buhari)
 
Saib ibn Jezid kaže: „Omer ibn Hattab je naredio Ubejju ibn Ka'bu i Temimu ed-Dariju da ljudima klanjaju 20 rekata (teravih namaz i vitr)." (Ibn ebi Šejbe i Malik, sahih)
 
Saib ibn Jezid kaže: "Ljudi su u vrijeme Omera, r.a., uz ramazan klanjali 20 rekata." Rekao je: „Učili bi (tada) sure od stotinu ajeta, a u vrijeme vladavine Osmana, r.a., su se uslijed dugotrajnog stajanja (na kijamu teravih namaza) oslanjali na štapove." (Bejheki, sahih)
 
Jezid Ibn Ruman kaže: "Ljudi su za vrijeme Omera ibn Hattaba uz ramazan klanjali 23 rekata." (Bejheki i Malik, mursel kavijj - dobar mursel hadis).
 
Ebu Husajb kaže: „Suvejd ibn Gafele (tabi'in koji je živio u doba Allahovog Poslanika, ali ga nije vidio) nam je za ramazan klanjao 20 rekata teravih namaza sa pet pauza za odmor." (Bejheki, Nimavi - hasen)
 
Ebu Abdurrahman es-Sulemi kaže: "Hazreti Alija je pozvao učače Kur'ana uz ramazan pa je naredio jednom od njih da predvodi ljude u namazu i da im klanja 20 rekata (teravije). Hazreti Alija je s njima klanjao vitr." (Bejheki, Ibn ebi Šejbe)
 
Abdullah ibn Kajs prenosi da je Šutejre ibn Šekel (tabi'in) klanjao uz ramazan 20 rekata i vitr. (Ibn ebi Šejbe)
 
Veki' prenosi od Malika ibn Enesa, a on od Jahja ibn Se'ida da je rekao: „Omer ibn Hattab je naredio nekom čovjeku da s njima klanja 20 rekata." (Ibn ebi Šejbe, Nimavi - mursel kavijj)
 
Abdulaziz ibn Rufej' kaže: „Ubejj ibn Ka'b bi s ljudima u Medini uz ramazan klanjao 20 rekata (teravije) i tri rekata vitra." (Ibn ebi Šejbe)
 
Ebu Ishak prenosi od Harisa (stariji tabi'in koji se družio s Alijom i Abdullahom ibn Mes'udom) da je klanjao ljudima 20 rekata (teravije) i tri rekata vitra, te daje kunut dovu učio prije rukua. (Ibn ebi Šejbe)
 
Ata' (čuveni tabi'in) kaže: „(Odrastajući) zatekao sam ljude kako klanjaju 23 rekata sa vitrom." (Ibn ebi Šejbe, Nimavi - hasen)
 
Nafi ibn Omer kaže: "Ibn ebi Mulejke (Učeni tabim rođen u doba Alijinog hilafeta ili malo ranije. Prenosio hadise između ostalog i od hazreti Aiše) je klanjao uz ramazan 20 rekjata...
 
Opširnije u Preporodu br. 10/1092 od 15 maja 2017.g. str.15

Post je štit, ali može biti probijen

Post je štit, ali može biti probijen
 

Neke naznake o koristi posta, prepoznatljive u riječima komentatora hadisa, a koje su potvrdila neka savremena naučna istraživanja.  Prvi dio naslova je u suštini dio hadisa koji je u hadiskim djelima zabilježen s različitim tekstualnim dodacima. Tako Ibn Hadžer el-Askalani, komentator Buharijevog „Sahiha“, komentarišući hadis broj 1894: „Post je štit“, navodi nekoliko predaja s dodacima u odnosu na ovaj osnovni dio hadisa.

Jednu predaju s dodatkom u odnosu na ovu bilježi imam Nesai. Taj hadis prenosi Aiša, radijallahu anha, a glasi: „Post je štit (koji štiti) od vatre.“ (Nesai, hadis br. 2234) U drugoj predaji koju prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu, stoji: „Post je štit, baš poput štita koji koristite u borbi.“ (Nesai, hadis br. 2230) Predaja koju bilježi imam Ahmed, a prenosi Ebu Hurejre, glasi: „Post je štit i neprobojna brana (koja štiti) od vatre.“ (Ahmed, hadis br. 8972)

Ono što nas ovdje interesira jeste riječ „džunne“ ili štit, kako smo je preveli. Komentarišući ovaj hadis, Ibn Hadžer se osvrće na jezičko značenje ove riječi, pa kaže da ona znači „zaštitu“ (el-vikaje) i „zastor/zaklon“ (es-sitr).

Ali, od čega je post zaštita?

Ibn Abdul-Berr tvrdi da je post zaštita od (džehennemske) vatre. Za razliku od njega, Ibnul-Esir, autor djela „En-Nihaje fi garibil-hadisi vel-eser“, smatra da Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da je post zaštita (džunne) znače da post štiti postača od strasti koje ga „uznemiruju“. Imam Kurtubi, pak, veli da je post zaštita gledano sa šerijatskopravng aspekta, jer post treba da štiti postača od onoga što bi ga moglo pokvariti i tako njegove sevape umanjiti. On još dodaje da je ispravno i da se kaže kako je post zaštita sa stanovišta koristi koje od njega ima postač, kao što je slabljenje njegovih strasti. Imam Nevevi, opet, smatra da riječi „post je štit“ znače da je post zaštita od grijeha, džehennemske vatre i svega što riječ „štit“ može u sebi značiti. Prema tome, nema smetnje da ovu riječ shvatimo i kao zaštitu od bolesti koje mogu naštetiti čovjeku, a na nešto od toga ćemo ukazati kasnije.

Dakle, imam Nevevi shvata pojam „džunne“ u općenitom smislu, pa je s tog aspekta gledano, on po značenju sličan riječima Uzvišenog: لَعَلَّكُمْ تَتَّقوُنَ„da biste se uščuvali“. Naime, ovaj glagol „tettequn“ u sebi nosi značenje čuvanja, opreza, klonjenja...

Druga riječ koja nas interesira, također, jeste riječ „vidža“, a spomenuta u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „O skupino mladića! Ko je od vas u stanju da se oženi, neka se oženi, a ko to nije u stanju, neka posti. Jer, post zaista umiruje njegov spolni nagon (fe innehu lehu vidža)!“ (Buhari, hadis br. 1905)

Završetak hadisa koji smo naznačili zaslužuje da mu se malo više posvetimo, jer se u njemu krije svojevrsna naznaka nečega do čega su došla neka naučna istraživanja. (Ovdje nam nije primarni cilj ukazati na ta istraživanja, a neka od tih istraživanja opisana su u knjizi „Es-Sijam – mu'džize ilmijje (Posta – naučna mudžiza)“, čiji je autor dr. Abdul-Dževvad es-Savi, pa se tamo mogu pogledati.)

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća prvenstveno mladićima, zato što je prirodno da je njihov nagon i potreba za zadovoljenjem tog nagona kroz legalan bračni odnos veći nego kod starijih muškaraca, mada se poruka hadisa može odnositi i na njih, ako se nađu u sličnoj situaciji. On im preporučuje da se u situaciji kada nemaju uslove za stupanje u bračnu zajednicu prihvate posta ili neka što više poste, rekavši: „Fe alejhi bis-savmi“.

Ukazujući na vezu između gladovanja i smirivanja spolnog nagona, Ibn Hadžer o smislu hadisa kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umjesto preporuke gladovanja i ustezanja od nečeg drugog što potiče strasti, preporučio post. „U tome je“, kaže on, „vidljiv pokazatelj da je osnovni smisao posta razbijanje strasti (doslovno je upotrijebio izraz: kesr ili razbijanje), zato što seksualni nagon prati nagon za hranom; jača sve što je on jači i slabi sve što je on slabiji.“ (Dr. Es-Savi, „Es-Sijam – mu'džize ilmijje“, str. 48)

Na kraju svoje preporuke mladićima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Jer, post zaista umiruje njegov spolni nagon (fe innehu lehu vidža)!“ I ova riječ koju je on na kraju hadisa spomenuo, krije u sebi svojevrsne naznake, prvenstveno jezičke mudžize, a potom i naučne, jer je i ova riječ zaintrigirala mnoge istraživače, iz čega su nastala brojna naučna istraživanja o koristi posta.

Naime, ako pogledamo leksikone arapskog jezika, a svakako je među najpoznatijim „Lisanul-areb“, vidjet ćemo nekoliko značenja u kojima su Arapi upotrebljavali ovu riječ. Sva se ona otprilike svode na značenja „odvraćanja“, „sprečavanja“, „prekidanja spolnog nagona“... Jedno vrlo slikovito značenje riječi „vidža“, a koje navodi Ibn Hadžer, jeste kastriranje mužjaka deve, kojem su pribjegavali beduini kada bi htjeli da im on služi u obavljanju svakodnevnih poslova. Prema tome, kako kastriranje „razbija“ i oslabljuje strast, isto tako to radi i post.

Može li se postačev štit probiti i tako umanjiti njegov efekt?

Odgovor nalazimo u riječima ashaba Ebu Ubejde, pa se dakle radi o „mevkuf-hadisu“, u kojem stoji: „Post je štit, dok ga postač ne probije!“ (Nesai, „Sunen en-Nesai“, hadis br. 2235) U nekim predajama se spominje da postačev štit može probiti ogovaranje, laž i vrijeđanje drugih, ali koliko mi je poznato te predaje nisu pouzdano prenesene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, nesporno je da spomenuti grijesi, pa i drugi koji nisu spomenuti, mogu umanjiti i okrnjiti vrijednost posta, zato ih se trebamo dobro čuvati.

 

  • Autor  Muhamed Mehanović

POST I RAMAZAN (pitanja i odgovori)

Post i ramazan (pitanja i odgovori) - prof. dr. Enes Ljevaković

Ovo su odgovori na pitanja i dileme sa kojima se susreću muslimani Bošnjaci a tiču se ramazana i posta. U knjizi je objedinjeno oko 70 različitih pitanja i odgovora iz ove oblasti. Treba napomenuti da su pitanja i odgovori predhodno objavljeni u Preporodu, islamskim informativnim novinama, čiji je izdavač Rijaset IZ-e u BiH, kao i na zvaničnom internet portalu Rijaseta IZ-e u BiH www.rijaset.ba.

Na pitanja odgovara fetva-i emin Rijaseta IZ-e u BiH, prof. dr. Enes Ljevaković.

Nadamo se da ćete čitajući ove kompetentne odgovore-fetve i sami riješiti neke svoje dileme i nedoumice.

 

 

  • PREDGOVOR
  • Pranje zuba tokom posta
  • Izostavljanje posta radi uzimanja lijekova
  • Vrijeme sehura i zore
  • Nafila post
  • Propisi prije Muhammeda a.s
  • Neopravdano prekidanje posta
  • Post i prekid iz zaborava
  • Vrijeme napaštanja
  • Dilema oko napaštanja i nafile posta
  • O kupanju tokom posta
  • Raspored napaštanja
  • Ispravnost posta u džunupluku
  • Utemeljenje napaštanja i naklanjavanja
  • Visina fidje prema mjestu boravka
  • Nemogućnost posta zbog zdravlja
  • Porijeklo imena ramazan
  • Post bez sehura
  • Džunupluk i zapaštanje
  • Kapi za nos, žvakaća guma i post
  • Primanje insulina tokom posta
  • Posebna ramazanska nafila
  • Post više keffareta
  • Neprekidni post
  • Važnost vjere
  • Insulin i post
  • Namjerno kvarenje posta
  • Post i kupanje u rijeci
  • Iftar u restoranu s alkoholom
  • Iftar u kući i van kuće
  • Upotreba dezodoransa tokom posta
  • Boravak u zadimljenom prostoru
  • Post i težak fizički posao
  • Post i bijelo pranje
  • Kvari li ljubljenje post
  • Iscjeđivanje limuna u kosu i post
  • Kvari li ogovaranje i pogled post
  • Vrijeme ezana nakon imsaka
  • Pojava tekućine i post
  • Roditeljima objasniti post
  • Tečnost za ispiranje usta
  • Pitanja o postu
  • Čajevi protiv žeđi
  • Trajna nesposobnost za post
  • Izljev sjemena i post
  • Napaštanje
  • Intimnni odnosi u ramazanu
  • Post trudnice
  • Post na putovanju
  • Granica intime tokom posta
  • Injekcija i post
  • Raniji sehur i kasniji sabah
  • Klanja li se sabah odmah po sehuru?
  • Post i provjera šećer kod dijabetičara
  • Polucija i post
  • Iftar u različitim vremenskim zonama
  • Menstruacija i prekid posta
  • Određivanje početka posta i Bajrama
  • Korištenje labela u postu
  • Bludni pogledi i post
  • Postač i rad sa haramom
  • Epilepsije i post
  • Oprost u ramazanu
  • Javno mršenje

Kompletnu knjigu možete downloaodvati s našeg sajta ovdje. (pdf, 1 MB)

Postač je melek u ljudskom obliku

Postač je melek u ljudskom obliku
Post je po važnosti drugi vjerski obred a označava apstinenciju od hrane, pića i tjelesnog (seksualnog) uživanja i to u vremenskom intervalu od zore pa do zalaska sunca. Tom prilikom namjera postaču mora biti pokornost Allahovoj, dž.š., naredbi. Allah je obavezao post svima koji su u stanju da ga isposte a obaveza važi za svaku godinu u mjesecu ramazanu.

Ajeti o postu

Allah, dž.š., je sakupio sve ajete o postu na jednom mjestu u Kur'anu u suri al-Bekare:

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete“ (Al-Bekare: 183-185).

Kolektivna odgovornost

Ovo su ajeti o postu koji se nalaze u suri Al-Bekare u kojoj se, pored ostalog, nalazi nekoliko propisa vezanih za vjerovanje. Kur'ansko pravilo je da se s propisima vjerovanja, u koje ubrajamo obrede i međuljudske odnose, obraća vjernicima koji su se odazvali Poslaniku, s.a.v.s., i povjerovali u njegov poziv. Na taj način ajet ih, pored individualne odgovornosti, obavezuje sa kolektivnom odgovornošću kada izvršavaju propise i poštuju pravila obredoslovlja i međuljudskih odnosa. Dakle, svaki čovjek treba individualno izvršavati svoje vjerske obaveze poput namaza, posta ili hadža, udaljavati se od zabranjenih stvari, ali se isto tako brinuti za svoju porodicu i ostalu braću vjernike. U tom smislu, on snosi i kolektivnu odgovornost pa im naređuje dobro, odvraća od zla što sveukupno implicira na jedinstvo na koje islam bazira svoje zakone i pravila.

Post je drevni ibadet 

Prvi ajet koji započinje riječima: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“ – jasno govori da je post drevni obred kojeg je Allah propisao i prijašnjim narodima, te da ga je čovjek odavno upoznao. Pobožni ljudi su ga prepoznali kao sredstvo približavanja Allahu, dok su ga idolopoklonici smatrali kao samodisciplinu i duhovni trening. Dakle, on nije ekskluziva određene grupacije, niti poslanice, već je stvar prirodnog osjećaja koji ili neprekidno ili s prekidima traje kod svakog živog stvorenja, bez obzira na to što su se forme i vrijeme posta mijenjali shodno različitosti naroda i vremena.

 

Post kakvog Allah želi 

Neki ljudi govore da je post apstiniranje od hrane, pića i tjelesnog uživanja. Tako misle i mnogi muslimani, smatrajući da ako se tokom dana budu suzdržavali od te tri stvari da su izvršili obavezu posta i onog što je Allah naredio.

U stvari, ovo je samo formalna i pasivna strana posta,  što ne može biti suština posta kojeg je Allah stavio u obavezu Svojim robovima. Allah je započeo ajet o postu riječima: „O vi koji vjerujete“, a završio riječima: „Da biste bili bogobojazni“ i „Da biste bili zahvalni“, između početka i završetka ajeta nalazi se naredba posta: „Propisuje vam se post“.

Nema sumnje da u ovom pozivu koji je započet sa prozivanjem vjernika, a znamo da je vjera osnova svakog dobra i izvor svih blagodati, i koji je završen spominjanjem bogobojaznosti, koja je smisao vjerovanja i tajna uspjeha, snažna uputa i jasan znak da post kojeg Allah traži i želi od nas nije puka apstinencija od hrane i pića, već je suzdržavanje od svega onoga što oponira vjerovanju i kosi se sa vrijednostima bogobojaznosti i samokontrole (ar. Al-murakaba).

Stoga, ko god se okrene nekom mimo Allaha s namjerom traženja i moljenja, on neće imati posta; onaj koji razmišlja o grijesima i obuzet je konstruisanjem zavjera i spletki, bori se protiv Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., te muslimanske zajednice, također, nema posta; oni čije je srce obavijeno mržnjom i zavisti, i ne žele da se riječ muslimana ujedini, i da se oni međusobno približe, a njihova snaga uveća, takvi nemaju posta; onaj kojem se sviđaju zulumćari, koji laskaju bezumnicima i pomažu štetočinama, nemaju ništa od posta; onaj koji iskorištava opšta dobra muslimana i potpomaže se Allahovim imetkom (vakufom) za svoju ličnu korist, samopromociju i bolesne ambicije, nema posta; isto tako, onaj ko pruži svoju ruku na Allahove robove, uvrijedi ih ili oskrnavi Allahove svetinje, nema posta.

Dakle, postač je melek u obliku čovjeka; on ne smije lagati, sumnjičiti, spletkariti, smišljati smicalice, izdati drugoga, kao što ne smije jesti tuđi imetak na nedopušten način.

Ovakvo značenje ima post. U njemu se spaja forma, a to je apstiniranje od svega što kvari post, i smisao, a to je jačanje duha vjerovanja samokontrolom. Na taj način postač će svojim postom objediniti čišćenje i oslobađanje duše od nečisti i očistitt će je i osloboditi činjenjenm dobrih i pihvatljivih djela, a na to ukazuju riječi Poslanika, s.a.v.s.: „Onaj ko se ne prođe ružnog govora i postupka prema njemu, nema potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće“, te drugi hadis: „Nije post samo suzdržavanje od hrane i piža već i od ružnog govora i svađe.“ A dovoljno će nam biti da na ovom mjestu spomenemo riječi Allaha: „Allah doista prima od bogobojaznih“ (Al-Ma'ide: 27).

Mudrost obaveznosti posta 

Zabrana hrane i pića nije glavni aspekt posta kod muslimana, već je to, kako smo rekli, samo fizički aspekt iza kojejg stoji pravi smisao posta: usađivanje navike samokontrole i strpljenja u biće vjernika. Jer uz to dvoje namjera postaje iskrena a odluka čvrsta, životne prilike su za čovjeka lakše, strasti su slabije a želje racionalnije, ljutnja je blaža a osvjeta rijeđa, odlazak sa kućnog praga je podnošljiviji a rastanak sa porodicom i braćom bezbolniji, borba na Allahovom putu i na putu odbrane časti i digniteta je značajno uspješnija.

U životu postoji mnogo poteškoća kojima je čovjek izložen, pa mu je itekako potrebno da se okiti strpljenjem kako bi ostao čvrst i postojan. Nema ništa preče od samokontole i iskanja pomoći od Allaha; obraćanja Njemu i oslanjanja na Njega. Zato je Allah propisao i stavio u obavezu post tokom mjeseca ramazana, a to je jedan od 12 mjeseci u kojem će svakog dana zaredom postač usađivati naviku da bude strpljiv i da kontroliše svoje strasti. Potom, propisan je svake godine da bi se ponavljale te lekcije a sjeme pobožnosti izraslo. Stoga, postač je obavezan da nastavi svake noći tokom ovog mjeseca sa tim navikama okićen strpljenjem i naoružan samokontrlom da ne pretjera sa onim što mu je tokom dana bilo zabranjeno, kako ne bi ugasio zrake srčanog blistanja koje je osjetio u toku dana, i kako ne bi prekinuo duhovni zanos, pa da se vrati svojem posrtaju i griješenju. Na ovaj način se ostvaruje Allahova mudrost posta koji je snažna podrška čovjeku u činjenju dobrih djela. Njime se čiste srca, krsitališu duše, disciplinira duh, a čovjek postaje jak izvor sopstvenog dobra i koristi svojih sunarodnika. On na taj način živi zadovoljno svoj život koji je zaogrnut ljubavlju i samilosti, potpomaganjem i mirom, i tako se približava uzvišenim stvorenjima, prihvata Božije zapovijedi i društvene odgovornosti, snagom koja ne poznaje slabost, postojanošću koja ne poznaje neodlučnost, iskrenosti koja na pozanje pretvaranje, vjerovanjem koje ne poznaje sumnju, pa onda život postane dobar a ljudi srećni.

Aspekti olakšica tokom posta 

Nakon ovoga, ajet nam pojašnjava da je Allah prilikom obavezivanja posta imao u vidu poteškoće na koje vjernici nailaze i zbog kojih ne mogu ili teško poste, pa je olakšao belesniku i putniku da mogu da se iftare u toku ramazana, s tim da moraju napostiti kada ozdrave ili kada ne budu na putu: „A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti“. Ovdje želim da ukažem na jednu stvar a to je da riječi Uzvišenog: „Ili na putu“ da se odnose na olakšicu onom ko je stvarno na putu, odnosno ne treba postiti dok je na putovanju, a nakon što stigne do željene destinacije treba nastaviti sa postom, iako nije u svom kraju. A nije kako neki ljudi misle olakšica za putnika, musafira sve dok je daleko od svog vatana. Dakle, one se odnose samo na vrijeme putovanja na što ukazuju riječi Uzvišenog: „Ili na putu“.

Pored ovoga jedan od aspekata olakšice je taj što je Allah dozvolio zdravim i osobama koje su kod kuće, ali kojima je teško da poste i koji se izlažu poteškoćama, poput starih osoba, trudnica i dojilja, da se tokom ramazana iftare. Iz razloga što neki od njih neće moći da naposte propuštene dane, pa se od njih traži da svakog dana nahrane po jednog siromaha. To možemo zaključiti iz sljedećih ajeta „Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.“

Mudrost propisivanja posta u mjesecu ramazanu 

Ajet u kojem Allah kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla“ ukazuje na mudrost odabira ovog mjeseca za obvezni post, a to je vrijeme u kojem se pojavila najveća blagodat na koju trebamo biti zahvalni, to je blagodat početka objavljivanja Kur'ana Vjerovjesniku, s.a.v.s. Nema sumnje da Kur'an čisti srca i uzdiže duše, pa je k tome post najprikladniji ibadet zahvale za čišćenje i uzdizanje duše.

Lahkoća islamskih propisa 

Na kraju ajeti završavaju sa izdvajanjem jednog impozantnog zakonskog pravila, a to je da Allahovi propisi nisu objavljeni kako bi otežali robovima ili ih stavili na muke, već su objavljeni radi bogobojnosti i duhovnog pročišćenja. Zato je vjerozakon izgrađen na lahkoći a ne na poteškoći, uz pažnju na kompletnost i cjelovitost, te veličanje Allaha na uputi i zahvali na blagodatima: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete“.

Autor: Mahmud Šeltut, Šejhu-l-Azhar

Prevod sa arapskog: Džemo Redžematović