Sun07212019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Vlasnici bašče

Vlasnici bašče

Uzvišeni Allah kaže: "Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati a nisu rekli: 'Ako Bog da!' I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. A u zoru oni su jedni druge dozivali: 'Porani te u bašču svoju ako je mislite obrati!' I oni krenuše tiho razgovarajući: 'Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!' I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti, a kad je ugledaše, povikaše: 'Mi smo zalutali; ali ne, ne, - svega smo lišeni!' Ponajbolji između njih reče: 'Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!' 'Hvaljen neka je Gospodar naš! - , mi smo, uistinu, nepravedni bili!' I onda počeše jedni druge koriti. 'Teško nama!' - govorili su -, 'mi smo, zaista, obijesni bili; Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!' Eto takva je bila kazna, a na onom je svijetu je, nek' znaju, kazna još veća!" (El-Kalem, 1--33.)

Ovo je primjer koji Uzvišeni Allah navodi politeistima Kurejša, pošto ih je odlikovao šaljući im časnog i velikog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali su se oni njemu usprotivili i odbacili ono što im je donio. Uzvišeni Allah kaže: "Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli, u Džehen-nem, u kome će gorjeti - a užasno je on prebivalište!" (Ibrahim, 28.-29.) Ibn-Abbas, r. a., kaže: "Kazivanjem o vlasnicima bašče, koja je sadržavala raznovrsno voće i usjeve koji su sazreli i došlo je vrijeme njihove berbe ukazuje se na mnogobošce Kurejša." Tako On, slavljen neka je, kaže: " ... kad su se zakleli", tajno, " ... da će je sigurno rano izjutra obrati", tj. obrati njene plodove, " ...rano izjutra", da ne bi bili viđeni ni od siromašnih, niti od potrebnih, pa da budu prisiljeni da im poklone ili daju nešto od njihovoga voća. Zakleli su se na to ne kazavši "ako Allah da". Stoga, Uzvišeni Allah ih je onemogućio i poslao na njihovu bašču vatru, koja ju je spalila tako da on nje nije ništa ostalo. On, slavljen neka je, kaže: "l dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena."

Uzvišeni Allah kaže: "A u zoru oni su jedni druge do-zivali", oni su ujutro ustali i pozivali jedni druge govo-reći: "Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!", tj. idite rano u vašu bašču i poberite voće, prije nego što siromašni i potrebni dođu da traže vašu milostinju. Kazivanje se nastavlja: "I oni krenuše tiho razgovarajući", tj. govoreći jedan drugom šapatom: "Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!", tj. o tore su se složili i međusobno dogovorili. Kazivanje se dalje nastavlja: "I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti", tj. krenuli su s čvrstom namjerom i uvjereni da će moći da ostvare to što su naumili.

Ikrima i Ša'bi kažu: "l oni poraniše uvjereni da će moći to provesti", tj. bijesni i loših namjera spram siro¬tinje, " ... a kad je ugledaše", tj. kada su stigli svojoj bašči i vidjeli šta se s njom desilo," ... povikaše: 'Mi smo zalu¬tali'", tj. izgubili smo put prema našoj bašči. Zatim su kazali: " ... ali ne, ne, - svega smo lišeni!", tj. kažnjeni smo zbog naših loših namjera i lišeni blagoslova sa naše zemlje.

"Ponajbolji između njih reče ... " Ibn-Abbas, r. a., Mudžahid i drugi kažu: "On je bio najbolji, najumjereniji i najpravedniji među njima, "Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!", kaže se: Da se izgovori lijepa riječ umjesto onoga šta su oni namjeravali, " 'Hvaljen neka je Gospodar naš!' -, 'mi smo, uistinu, nepravedni bili!' l onda počeše jedni druge koriti. Teško nama!' - govorili su -, 'mi smo, zaista, obijesni bili'", pokajali su se i zažalili onda kad od njihovog kajanja nije bilo koristi i priznali su svoje grješne postupke, nakon što su bili kažnjeni, a sve je bilo uzalud.


Kaže se da su oni bili braća i da su naslijedili bašču od svoga umrloga oca, koji je mnogo dijelio milostinju. Ali, kada su oni zaposjeli bašču, zanijekali su djela njihovog umrlog oca i namjeravali su da liše siromahe nje¬noga voća, pa ih je Uzvišeni Allah kaznio najoštrijom kaznom. Zbog ovoga je Uzvišeni Allah naredio da se milostinja mora dati od voća, a preporučeno je da to bude na dan berbe. On kaže: " ...jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju." (El-En' am, 141.)

Kaže se: "Oni su bili iz Jemena, iz grada zvanog Der-van." Također se kaže: "Oni su bili iz Abesinije." Allah najbolje zna.
Uzvišeni Allah kaže: "Eto takva je bila kazna", tj. ovako Mi kažnjavamo one koji ne slušaju Naše naredbe i ne pokazuju potrebnu ljubaznost među njegovim stvorenjima, " ... a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna još veća!", nego ona u sadašnjem životu.

Ovo kazivanje podsjeća na Allahove riječi: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili." (En-Nahl, 112.-113.) Kaže se da je ovaj primjer o stanovnicima Meke, za njih same, i u ovome, uistinu, nema proturječnosti. A Allah najbolje zna!