Thu07182019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Mjesto Lejletur-regaiba – noći želja u okviru islamske tradicije Bošnjaka

Mjesto Lejletur-regaiba – noći želja u okviru islamske tradicije Bošnjaka

Riječ tradicija potječe od latinske riječi traditio u značenju predaja. Pod tradicijom se označava sve ono što se s koljena na koljeno, s generacije na generaciju prenosi kao pravilo, propis, običaj i sl. Tradicija je prisutna svim oblastima života, od materijalne proizvodnje, kulture i umjetnosti do religije. Zapravo, religije nema bez tradicije. U islamu se pod tradicijom prije svega podrazumijevaju osnovni izvori vjere: Kur'an i Sunnet. Uz ova dva glavna izvora, islamska tradicija Bošnjaka obuhvata islamsko ehli-sunnetsko vjerovanje i vjerske obrede Bošnjaka interpretirane kroz maturidijsko učenje i hanefijski mezheb protkane tesavufom i obojene tursko-osmanskim i predislamskim običajima naroda Bosne i Hercegovine koji su nakon pomnog odabira postali sastavni dio njihove sveukupne islamske tradicije. Islamska tradicija Bošnjaka u punom je suglasju s oficijelnim tumačenjem islama u Bosni i Hercegovni, a njen glavni baštinik, promotor i zaštitnik je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.

Protokom vremena tradicija se neprestano provjerava i iznova vrednuje, a potom opstaje onakva kakva jest, ili se obogaćuje novim sadržajima, ili se, ako je prevaziđena, odbacuje. I islamska tradicija Bošnjaka neprestano se nalazi pred izazovima savremenog promišljanja islama i njegovih propisa. Danas se, moglo bi se reći, više nego ikad ranije islamska tradicija Bošnjaka našla na udaru savremenih gibanja koja teže unificiranju muslimanskog ummeta po modelu ashaba i prvih generacija muslimana (selefi-salih), zagovarajući u isto vrijeme raskid s hiljadugodišnjom tradicijom svih narodā koji su u islam ušli poslije ashaba i tabi'īna. Na našem lokalnom nivou to znači raskid s islamskom tradicijom Bošnjaka. S obzirom da je islamska tradicija Bošnjaka, uz zemlju Bosnu i Hercegovinu i bosanski jezik, temelj identiteta Bošnjaka, ovaj proces je veoma opasan jer vodi ka gubitku bošnjačkog identiteta i u konačnici Bosne i Hercegovine.

Tradiciju dakle treba čuvati, kada za to postoji potreba ponovo je valorizirati, dati joj novi smisao i obući je u ljepše ruho. Samo na takav način oplemenjena tradicija može postići svoj cilj u sadašnjosti i nastaviti davati plodove u budućnosti.  

Sve odabrane mubarek noći koje Bošnjaci tokom godine tradicionalno već stoljećima obilježavaju, pa čak u nekim aspektima i Lejletul-kadr, poodavno su se našle na udaru nekih krugova koji ih proglašavaju novotarijama i zabludama. Da taj proces ne bi uzeo maha odabrane dane i noći možda je potrebno prevrednovati i dati im, ako je to nužno, novi smisao i svrhu. U ovom radu to ćemo pokušati s Lejletur-regaibom, prvom odabranom noći u mjesecu redžebu.  

Šta je Lejletur-regaib i zašto se obilježava?

Prva od dvije odabrane noći u mjesecu redžebu je Lejletur-regaib – Noć želja. Obilježava se noć uoči prvog petka u redžebu. Prema, širom islamskog svijeta živom narodnom predanju, u ovoj noći desilo se začeće posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.

Obilježavanje Lejletu-regaiba specifično je iz dva razloga:

1.       Zbog samog povoda, odnosno začeća Božijeg Poslanika, a.s.

2.       Zbog posebnog namaza – salatur-regaib koji se klanja tu noć između akšama i jacije.

Kazat ćemo nešto o oba.

Pitanje fizičkog začeća Muhammeda, a.s., ni na koji način nije tretirano u osnovnim izvorima islama: Kur'anu i Sunnetu, što znači da ne postoji ni jedan ajet niti i jedan autentičan hadis koji govori o tome. Razlog za to je vrlo jednostavan: Iako je predislamski život Muhammeda, a.s., bio besprijekoran, za izvore islama bitan je period nakon Prve objave do Poslanikove, a.s., smrti.

S druge strane pak o čudotvornom začeću Isaa, a.s., i njegovom rođenju Kur'an iscrpno govori u suri Merjem. Čini se da je nekim islamskim učenjacima u IV hidžretskom stoljeću, ili nešto ranije, zasmetala činjenica da se začeću i rođenju Isa, a.s., u izvorima islama poklanja više pažnje nego začeću i rođenju samog Poslanika islama, pa su iz ljubavi prema časnom Poslaniku, a.s., i iz čiste želje da uzdignu Muhammedov, a.s., status kod ljudi, a vjerovatno na osnovu pretpostavljenog datuma njegovog rođenja 12. rebiul-evvela, izračunali da se začeće Pejgambera, a.s., moglo desiti u noći uoči prvog petka u redžebu. Računica je vrlo jednostavna: ako se uzme da je Muhammed, a.s., rođen 12. rebiul-evvela, dakle polovinom četvrtog hidžretskog mjeseca, prostim oduzimanjem osam mjeseci od tog datuma doći će se do mjeseca redžeba prethodne godine (0. rebiul-evel 1. safer 2. muharrem 3. zul-hidždže  4. zul-ka'de  5. ševal  6. ramazan  7. šaban  8. redžeb). Namjera i cilj ljudi koji su uveli obilježavanje Lejletur-regaiba su hvale vrijedni. No, Božije namjere su skrivene od ljudi i vrlo često su neshvatljive. Uzmimo na primjer roditelje našeg plemenitog Poslanika, a.s. Koliko muslimanki širom svijeta zbog Poslanikove, a.s., majke ponosno nosi ime Amina ili Emina. Baš se u nekim predanjima o Lejletur-regaibu navodi kako su meleki u ovoj noći obradovali hazreti Aminu da će roditi blagoslovljenog Poslanika, a.s. Međutim, činjenice su drugačije. Hazreti Amina nije hazreti Merjema. Začeće Muhammeda, a.s., nije bilo čudotvorno kao začeće Isaa, a.s. Pa ipak, predanje o tome kako su meleki došli hazreti Amini da je obraduju kako će roditi Poslanika, a.s., slično je kur'anskoj pripovijesti iz sure Merjem. Pogledajmo dio ove sure: „I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela. Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. 'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš?' – uzviknu ona. 'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' – reče on – 'da ti poklonim dječaka čista.'““ (Kur'an s prevodom ..., sura Maryam, 16-19., str. 306.) Očito je ova upečatljiva slika iz plemenitog Kur'ana inspirisala osobe koje su uvele obilježavanje Lejletu-regaiba. Ali, kako smo istakli stvarnost je drugačija.

Da li je Lejletur-regaib mubarek noć?

Da li je Lejletur-regaib blagoslovljena (mubarek) noć kako se to u predanju o njoj navodi? Fenomen blagoslovljenosti vremena, prostora, ljudi, stvari, bilja i životinja spada u domen vjerovanja, a vjerovanje se temelji na čvrstom argumentu iz Kur'ana i Sunneta. Za razliku od nekih pitanja u šerijatskom pravu, domen vjerovanja nije predmet analogije. Teufik Muftić bereket prevodi kao: blagoslov, blagodat, nebeski dar, blagostanje i sreća. (Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rjeĉnik, knj. I., drugo izdanje, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji – Sarajevo, Sarajevo, 1984. godine, str. 203.) Nerkez Smailagić, pak, bereket definiše kao blagoslovljenu snagu, božanskog porijekla, koja dovodi do obilja na materijalnom planu, a napretka i sreće na duševnom planu. (Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Sarajevo, 1990. godine, str. 94-95.)

Shodno tome, blagoslovljena (mubarek) noć bi bila ona noć koja se usljed posebnog izlijeva Božije milosti i izvanrednog kvaliteta razlikuje od drugih noći. Prema kur'anskom tekstu primjer blagoslovljene noći je Noć kadr. Allah, dž.š., kaže: „Ha-Mim. Tako mi Knjige jasne. Mi smo počeli da je u blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo.“ (Kur'an s prevodom ..., sura Al-Duhan, 1-3 ajet. str. 496.) Vanredni kvalitet Lejletul-kadra objašnjen je ajetom: „Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.“ (Kur'an s prevodom ..., sura Al-Kadr, 3., str. 598.) 

Ostale blagoslovljene noći, osim Lejletul-berata, stepen blagoslovljenosti nemaju po sebi, već po danu koji nakon njih slijedi. U ovu vrstu blagoslovljenih noći spadaju: noć uoči petka, noć uoči Ramazanskog i Kurban-bajrama, itd.

Dakle, kako nema autentičnog teksta u Kur'anu i Sunnetu koji bi dokazivao drugačije, može se zaključiti da Lejletur-regaib nije blagoslovljena noć po sebi. Međutim, iako Lejletur-regaib ne sadrži kvalitet koji je izdvaja od drugih noći tokom godine, ona može, kao i sve druge noći, indirektno postati blagoslovljena. Kako? Postoje brojni hadisi Allahovog Poslanika, a.s., koji govore o tome kako se Božiji blagoslov spušta na ljude koji se, izvršavajući propisane i dobrovoljne ibadete, nađu u određeno vrijeme na određenom mjestu. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve takve situacije, ali ćemo navesti one koje se mogu odnositi na obilježavanje Lejletur-regaiba.

1.       Namaz u džematu. Program obilježavanja Lejletur-regaiba započinje zajedničkim obavljanjem namaza. Svi muslimani znaju da je namaz u džematu blagoslovljeniji od namaza pojedinca. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca za 27 deredža (stepena).“ (Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihul-Buhari..., knj. 1., hadis br. 645., str. 450.)

2.       Vaz i predavanje temeljeno na Časnom Kur'anu i Sunnetu Božijeg Poslanika, a.s. Nema niti jednog programa povodom bilo koje odabrane noći bez prigodnog predavanja. Ovakva predavanja, shodno hadisima Allahovog Poslanika, a.s., prati Božija milost i Njegov blagoslov (bereket). Muhammed, a.s., kaže: „Kad god se sakupi grupa ljudi u nekoj od Allahovih kuća da bi učili i proučavali Allahovu Knjigu na njih se spušta mir, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spominje među onima koji su kod Njega.“ (El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 1888., str. 846.)

3.       Zikr – zajedničko spominjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., učenje Kur'ana i donošenje salavata na Allahovo Poslanika, a.s. Sve su to ibadeti koji uzrokuju Božiji blagoslov. Ebu Seid el-Hudri kaže: „Muavija je u džamiji zatekao skupinu ljudi koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Spominjemo Allaha, dž.š.', odgovorili su. 'Tako vam Boga, da li ste se samo radi toga okupili?', ponovo ih je upitao. Odgovorili su: 'Tako nam Boga, samo radi toga.' On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko mog položaja kod Božijeg Poslanika, a.s., ne prenosi manje hadisa od mene. Jedne prilike Allahov Poslanik, a.s., izašao je pred skupinu svojih ashaba koji su sjedili u halki i upitao ih: 'Zašto tu sjedite?' 'Sjedimo da bismo spominjali Allaha, dž.š., i da bismo Mu se zahvaljivali što nas je uputio u islam i njime nas obdario', odgovorili su mu. On tada reče: 'Zaista nisam tražio od vas da se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već zbog toga što mi je došao Džibrili, a.s., i obavjestio me da se Uzvišeni Allah ponosi s vama pred melecima.'“ (El-Munziri,Muslimova zbirka hadisa..., hadis br. 1889., str. 847.) Ko god od ljudi, meleka i džina prisustvuje programima povodom obilježavanja odabranih noći može posvjedočiti da se bosansko-hercegovački muslimani okupljaju u džamijama kako bi spominjali Uzvišenog Allaha, donosili salavate na Njegovog Poslanika, a.s., i iskazali svoju duboku zahvalnost Dragom Bogu što ih je uputio na Pravi put.

Svako okupljanje vjernika u džamijama radi nekog od pomenuta tri razloga, ako se ne čine grijesi, praćeno je Božijim blagoslovom, te se s te strane može kazati da je Lejletur-regaib, po ibadetima koji se u njoj čine, blagoslovljena noć.  

Nafila povodom Lejletur-regaiba

U vezi s nafilom povodom Lejletur-regaiba, Gazalija u Ihjau navodi sljedeće predanje: „Ko isposti prvi četvrtak u redžebu, a zatim između akšama i jacije klanja dvanaest rekata; selam predaje nakon svaka dva rekata; na svakom rekatu uči El-Fatihu jednaput, suru El-Kadr tri puta i suru Ihlas dvanaest puta; kad završi namaz donese salavat na mene i prouči: 'Allahumme salli 'ala Muhammedini-nebijjil-umijji ve 'ala alihi; zatim ode na sedždu i, dok je još na sedždi, prouči sedamdeset puta: 'Subbūhun, kuddūsun, Rabbul-melāiketi ver-rūhi'; potom se vrati sa sedžde i prouči sedamdeset puta: 'Rabigfir, verham, ve tedžavez 'amma t'alem, inneke entel-e'azzul-ekrem'; nakon toga ponovo učini sedždu i na njoj prouči isto što i na prvoj, a zatim kaže svoju potrebu (želju) – ona će mu biti riješena (ispunjena). Niko neće klanjati ovaj namaz, a da mu Allah, dž.š., neće oprostiti sve njegove grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene, kao pijeska, bili teški poput planina, ili ih bilo kao lišća, i zauzimat će se na Sudnjem danu za 700 članova svoje porodice koji su već zaslužili Džehennem.“ (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, knj. 1., Bookline, Sarajevo, 2004. godine, str. 631.) Gazalija kaže: „Vidio sam stanovnike Kudsa da svi redovno obavljaju ovaj namaz, pa mi je bilo drago da ga navedem.“ (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din...,632.)

Gornje predanje i svi hadisi o posebnom namazu za vrijeme Lejletur-regaiba su apokrifani i nije ih dozvoljeno pripisivati Allahovom Poslaniku, a.s. Klanjanje ove nafile s ubjeđenjem u njenu istinitost krije srčanu zamku za naivne, jer počinju vjerovati da je dovoljno ibadetu se posvetiti za vrijeme odabranih noći, osigurati blagodati koje ta odabrana noć sadrži, klanjati predviđenu nafilu, a zatim prestati s izvršavanjem propisanih ibadeta do nove mubarek noći. Svjedoci smo da postoje osobe koje na takav način postupaju, posebno kad je u pitanju Lejletul-kadr. Klanjanje nafile za vrijeme Lejletur-regaba dakle, ne treba da bude s ubjeđenjem da je taj namaz vredniji od nekog drugog dobrovoljnog namaza, niti da je ta noć, po sebi, bolja od neke druge noći.

Drugi, svakako bolji način za klanjanje nafile u Noći želja jeste klanjanje nafile za želju ili potrebu koja je do nas došla sigurnijom predajom. Ova nafila može se klanjati u bilo koje doba, pa tako i povodom Lejletur-regaiba.  

Ibn ebu Evfa prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko bude imao kakvu želju ili potrebu kod Allaha, dž.š., ili kod nekog od ljudi, neka se lijepo abdesti, a zatim neka klanja dva rekata namaza. Nakon toga neka poslije zahvale Allahu i donošenja salavata na Vjerovjesnika, a.s., kaže: 'Nema boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog. Slava pripada Allahu, Gospodaru Arša Velikoga. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ja te molim da mi omogućiš izvršavanje djēlā koja će mi osigurati Tvoju milost i djēlā koja će mi garantovati Tvoj oprost, obilje svakog dobra, te sigurnost i spas od svakog grijeha. Ne ostavljaj mi ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš, niti brigu, a da je ne otkloniš, niti želju i potrebu koja je u okviru Tvog zadovoljstva, a da je ne ispuniš. O Najmilostiviji'.“ (Tirmizijin džami'-sunen, Tirmzijina zbirka hadisa, knj. 2., hadis br., 477., str. 259.) U predanju koje bilježi Ibn Madže na kraju dove stoji dodatak: „Zatim neka moli Allaha šta želi od dunjalučkih i ahiretskih stvari, bit će mu uslišano.“ (Ibn Mājah Al-Qazwinī, English translation of Sunan Ibn Mājah..., knj. 2., hadis br. 1384., str. 328-329.)

Iako je jedan od prenosilaca ovog hadisa slab, ipak je ovo predanje sigurnije od prethodnog, poznati su svi njegovi prenosioci i zabilježeno je u dvije priznate zbirke hadisa, pa je, stoga, bolje postupati po njemu.

Na kraju, možda je najbolje Lejletur-regaib obilježavati na isti način na koji se obilježava Dan Bedra, akcentirajući njenu historijsku, a ne akaidsko-ibadetsku važnost. Širom Bosne i Hercegovine organizuju se prigodni programi povodom ove velike bitke i pobjede prvih muslimana predvođenih Muhammedom, a.s., na Bedru, ali se nigdje Dan Bedra ne smatra posebnim niti blagoslovljenim danom u odnosu na druge dane u godini.

Slično bi trebalo postupiti i kada je u pitanju Lejletur-regaiba – Noći želja. Začeće i rođenje Muhammeda, a.s., nije bilo čudesno, ali je njegov život bio čudesan. Njegov dolazak na ovaj svijet najljepši je dar čovječanstvu i milost svim svjetovima. Ako, dakle, život Muhammeda, a.s., ostane u fokusu Lejletur-regaiba, bez potenciranja nepouzdanih predanja,  tada će i obilježavanje ove noći zasigurno ostati sastavni dio islamske tradicije Bošnjaka.    

dr.sc.hfz. Elvir Duranović