Thu10172019

Last updateTue, 15 Oct 2019 12pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Žena i supruga u Kur'anu

Žena i supruga u Kur'anu

Aiša Abdurrahman (1912-1988) je savremena egipatska mufessirkinja, za koju se veže krilatica „žena koja je samu sebe oslobodila islamom“ i pseudonim Bintu'š-Šati (Kćerka riječne obale). Jedan je od pionira književne metode tumačenja Časnoga Kur'ana i pisac brojnih dijela. Bila je predavač na nekoliko univerziteta diljem arapskog svijeta, kao i učesnik na mnogim međunarodnim naučnim skupovima

Jedan primjer posmatranja sinonimije u Kur'ani-Kerimu iz pera Bintu'š-Šati

 

Prema Bintu'š-Šati, sinonimi među kur'anskim riječima ne postoje. Svaka upotrijebljena riječ ima svoje decidno značenje i bilo bi prosto nemoguće zamijeniti je bilo kojom drugom riječju, a da se ne izgubi nešto od prvotnog značenja. Kako bismo otkrili specifično značenje svakog naizgled sinonimnog termina, Bintu'š-Šati predlaže proučavanje svih konteksta u kojima se on spominje u Kur'anu.

Ovu problematiku tretira u svome djelu „el-I'džazu'l-bejani li'l-Kur'an“, a jedan primjer prividne sinonimije prikazujemo u redovima koji slijede.

Žena (إمرأة) i supruga (زوج)

Postoji li razlika u značenju između riječi „žena“ i „supruga“ u Kur'anu? Ako Kur'an hazreti Havu naziva Ademovom, a.s., suprugom: „O Ademe! Stanujte ti i tvoja supruga (zevdžuk) u džennetu!“(2:35) – da li bi značenje bilo isto da je rečeno „ti i tvoja žena (imre'etuk)“?

Objedinjujući sve ajete u kojima se spominu ove dvije riječi, Bintu'š-Šati dolazi do zaključka da svaka od njih konotira drugačije značenje.

Tako, na primjer, Kur'an riječ „žena“ koristi kada govori o ženama Luta i Nuha, a.s.: „Allah navodi primjer, onima koji ne vjeruju, ženu Nuhovu i ženu Lutovu: za dvojicom Naših čestitih robova njih dvije bile su, pa su njih dvojicu izdale i prevarile.“ (66:10)

„Žena“ je i hazreti Asija: „A Allah navodi primjer i onima koji vjeruju: ženu faraonovu, kad ona reče: Moj Gospodaru, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu...“ (66:11)

Ista riječ opisuje i Zulejhu, u suri Jusuf: „I žene u gradu počeše govorkati: Žena upravnikova svoga momka zavodila, u njega se strasno zaljubila!...“ (12:30)

Sa druge strane, hazreti Hava je supruga (zevdž), a osim nje ova riječ se spominje i u ajetima koji govore o suštini bračnog suživota, poput: „I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od vas samih, supruge (ezvādžen) stvara, da se uz njih smirite i među vas ljubav i samilost dao je.“(30:21). Istom riječju se nazivaju i žene dženneta: „...uđite u džennet vi i vaše supruge (ezvādžukum), radošću ozareni!“ (43:70)

Bintu'š-Šati iz ovog pregleda zaključuje da je riječ supruga/zevdž upotrijebljena u kontekstima bračnog slaganja, harmonije i upotpunjavanja, dok je, sa druge strane, riječ žena/imre'e spomenuta u slučajevima bračnog neslaganja i razilaženja. Žene Luta i Nuha, a.s., su bile nevjernice; žena Faraonova je, za razliku od njega, bila vjernica; žena egipatskog nadstojnika u vrijeme Jusufa, a.s., je mužu bila nevjerna.

Žena Ibrahimova, žena Zekerijjahova i žena Imranova

Međutim, Kur'an ženama naziva i tri vjernice, koje su bile udate za dobre Allahove robove – Ibrahima, Zekerijjaha i Imrana: „A žena Ibrahimova bijaše tu stajala i bijaše se osmjehnula i Mi je obradovasmo Ishakom...“ (11:71);

„A kada Imranova žena kaza: Gospodaru moj, ovo u trbuhu mom što je, zavjetujem da služi iskreno Tebi...“ (3:35). Zekerijja, a.s., kada moli za nasljednika, kaže: „Ja se doista bojim iza sebe svojih nasljednika, a i žena mi je nerotkinja, pa podari mi Ti od Sebe nasljednika.“ (19:5)

Bintu'š-Šati zaključuje da je imanje poroda jedna od blagodati koja upotpunjuje bračni život, koji se ne može smatrati potpunim sve dok ono nije prisutno. Poznato je da su sve tri spomenute žene imale problema u imanju potomstva, te ih Kur'an zbog toga naziva „ženama“.

Međutim, kada Zekerijjahova, a.s., žena rodi Jahjaa, a.s. – Kur'an je tada nazva suprugom/zevdž: „I Zekerijjahu smo se, kada pozva Gospodara svoga: 'O moj Gospodaru, ne ostavljaj me samoga, a samo si Ti nasljednik najbolji!' odazvali, i Jahjaa mu darovali, i suprugu mu iscijelili!“(21:90)

Istim tragom, spomenimo i općeniti kur'anski ajet koji govori o ljudskom porodu: „O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a stvorio je od njega i suprugu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge muškarce i žene!“ (4:1) I u ovom ajetu je korištena riječ supruga/zevdž.

Pravni propisi

 

Kada je riječ o ajetima koji uređuju bračno pravo, Bintu'š-Šati zaključuje da se riječ „supruga/zevdž“ upotrebljava u kontekstu postojećeg braka, kao polazne datosti. Primjer za to su ajeti o nasljedstvu, poput: „Oni koji će između vas uskoro umrijeti i koji ostavljaju svoje supruge, neka oporukom suprugama svojim opskrbu za godinu dana unaprijed odrede...“ (2:240)

Sa druge strane, ajeti koji govore o razvodu braka koriste riječ „žena“, poput: „O Vjerovjesniče, kada puštate žene, pa, puštajte ih u vrijeme kad su čiste, i brojte to vrijeme.“ (65:1)

Upotrebljavajući ovaj metod, Bintu'š-Šati posmatra i ajet koji govori o slučaju razvoda koji se ponovio dva puta između supružnika. Oni bi se nakon oba puta odlučili na pomirenje i nastavk bračnog života. Međutim, ukoliko se desi i treći razvod, slijedi posebno pravilo: „Ako muž opet pusti svoju ženu, ona mu nije nakon toga za brak dopuštena sve dok se ne uda za drugog supruga.“ (2:230)

Budući da je u ovom ajetu upotrebljena riječ suprug (ovaj put u muškom rodu), Bintu'š-Šati zaključuje da, ukoliko se prvotni supružnici opet, i treći put, žele pomiriti – nije dozvoljeno da žena sklopi samo formalni bračni ugovor sa „drugim suprugom“, nego Kur'an, upotrebljavajući riječ „zevdž“ ukazuje na potpunost tog bračnog odnosa.