Sat07202019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Ashab SALIM HUZEJFIN

Ashab SALIM HUZEJFIN

Jednoga je dana Božji poslanik, savjetujući muslimane od koga će najtočnije naučiti Kur’an, rekao: “Kur’an naučite od Ab-dullaha ibn Mes’uda, Ubejje ibn Ka’ba, Salima oproštenog roba Huzejfna i Muaza ibn Džebela”.
Tko je ashab na koga Alejhis-selam upućuje muslimane? To je bivši Huzejfn rob, prvaka plemena Kurejš i grada Mekke. Kada je islam zabranio posvajanje djece i robova, Huzejfe ibn Utbe je svog bivšeg roba pobratimio. Salim je jedini ashab Božjega poslanika čiji su otac i majka nepoznati i koga poznamo kao oproštenog roba Huzejfe ibn Utbe. Huzejfa je prešao na islam rano, ostavljajući svoga oca Utbu ibn Rebi’u u poganstvu, zbog čega je s poganima imao problema. Utbe je sina pripremao da zauzme visoko mjesto u kurejškoj i poganskoj oligarhiji. Huzejfa je međutim drugačije mislio i odlučio. Onoga dana kada je pred Alejhis-selamom primio islam, to je isto učinio i Salim. Božji poslanik je tom prigodom naredio Huzejf da Salima oslobodi ropstva, što je ovaj i učinio, posinivši ga i nazivajući ga Salim ibn Huzejfa, ali kada je islam zabranio brisanje identiteta robova, jednostavno ga je nazvao Salim oprošteni rob Huzejfe.

Huzejfa i Salim su bili toliko bliski da se nisu razdvajali ni jednoga trenutka. Da njihova sudbina bude zanimljivija, obojica su poginuli u istom danu i trenutku i zajedno ukopani. Nitko, tko ih nije poznavao, nije mogao prepoznati tko je od njih gospodar, a tko rob. Salimov iman je bio velik i nepokolebljiv. Zahvaljujući svojoj privrženosti Allahu i islamu dosegnuo je najviši stupanj ashaba Božjeg poslanika i elitno mjesto u novom muslimanskom društvu. Da bi dokazao da između njega i Salima nema razlike, Huzejfa ga je oženio svojom bratičnom Fatmom bint el-Velid ibn Utbe.
Božji poslanik je imao veliko povjerenja u Salima. U prilog tomu govori i podatak da ga je imenovao imamom muslimana i muslimanki koji su s njim pošli na hidžru. Salim je imao i čast da je u mesdžidu na Kubi bio prvi imam, odmah nakon što je u njemu Alejhis-selam obavio prvi namaz. Toliko ga je Božji poslanik poštivao da je jednom prigodom rekao: “Hvala Svevišnjemu što u mom ummetu ima sličnih tebi Salime.” Zato su ga ashabi i prozvali Dobri Salim.
Salimova je priča slična Bilalovoj i desetina drugih robova i siromaha, koji su u islamu našli ravnopravnost i dostojanstvo. Oplemenjen osobinama velikog muslimana, Salim se posebno razlikovao po jednoj osobini, nije nikada zatajio istinu. Nije poznavao šutnju ako je u društvu vidio nešto neispravno.

Salim je bio jedan od rijetkih ashaba koji nije ni jednu bitku za islam propustio. Nakon smrti Božjega poslanika, kada je muslimanska vojska krenula u bitku na Jemami protiv najopasnijeg muslimanskog neprijatelja, Salim je bio u prvim redovima dobrovoljaca. Muslimani su prije bitke bili svjesni da je ona jedna od najsudbonosnijih. Sa Salimom je bio i Huzejfa, kao i u svim prethodnim. Pošto je glavni zapovjednik muslimana Halid ibn el-Velid objasnio vojnicima značaj ove bitke, Salim i Huzejfa su se jedan drugom zavjetovali da okončaju svoje živote šehade-tom, ali da prije pogibije skupo prodaju živote. Huzejfa je svojim prodornim glasom pozivao: “Sljedbenici Kur’ana dokažite svoju pripadnost islamu djelom, a ne riječima”, a Salim je za njim izvikivao: “Teško je, ali i časno biti sljedbenik Kur’ana.” I jedan i drugi su se borili nadljudskim snagama, ne prezajući ni od kakve opasnosti, jer su se prije toga dogovorili da skončaju u ovoj bici kao šehidi. Pošto je poginuo nositelj muhadžirske zastave Zejd ibnul Hattab, zastavu je prihvatio Salim. Ubrzo mu je neprijateljska sablja odsjekla desnu ruku, a on je ne osvrćući se prihvatio barjak u lijevu ruku uzvikujući kur’anski ajet: “I koliko je poslanik imao sljedbenika koji su s njime ratovali i nisu marili za nesreću koja ih je na Božjem putu zatekla, i nisu iskazivali slabost niti se zaustavljali. Allah voli strpljive.” (Al Imran, 146)

Salim je izabrao ovaj ajet da recitira tijekom bitke dok je krvario. A onda se oko njega našla poveća grupa neprijateljskih vojnika, nasrnuvši na njega kao na ranjenu zvijer, nemilice ga udarajući sabljama i kopljima, ali ga nisu uspjeli do kraja ubiti. Kada su muslimani nakon bitke pošli sakupljati mrtve šehide, Salima su našli još živog. Krajnjim snagama ih je pitao: “Što je bilo sa Huzejfom?” Rekli su mu da je poginuo, a onda ih je zamolio: “Molim vas, pronađite ga i donesite do mene.” Rekli su mu da je Huzejfa do njega. Teškom je mukom pogledao i vidio mrtvog Huzejfu, a onda zašutio i nije progovorio dok nije ispustio svoju plemenitu dušu. Salim i njegov prijatelj i pobratim Hu-zejfa, istog su dana prešli na islam, cijelog života bili zajedno i zajedno kao šehidi napustili ovaj svijet.
Kada je halifa Omer, smrtno ranjen u atentatu, bez izgleda da preživi, davao posljednje upute muslimanima kako će izabrati njegova nasljednika, glasno je rekao pred svjedocima: “Da je Salim živ, ja bih njega proglasio svojim nasljednikom.”
Završavajući ovu kroniku o Božjem poslaniku i njegovim ashabima, bila nam je, prije svega, želja vjerno prikazati povijesne događaje čitateljima, kako bi vjerodostojno tumačili začetak islamske misli. Mnogi su, kako to obično biva u religiji, skloni idealizirati činjenice i na taj način spriječiti da istina dođe do svih koji tragaju za njom. Nema sumnje da i u ovom djelu ima događaja i podataka o kojima se može dvojiti. Oni koji su imali priliku proučavati brojne Alejhis-selamove kronike, zapazili su neke sporne momente ovdje prikazane. Uvjeravamo čitatelje da se ne radi o krivim interpretacijama, nego o različitostima koje su sasvim prirodne za ličnosti kao što je Muhammed alejhis-selam i za protok vremena od oko 1.400 stotine godina, koje je neminovno utjecalo na sve, pa i na povijesni prikaz Božjega poslanika.


Ševko OMERBAŠIĆ

Bilten MIZ Zagreb br.166, str 44.