Thu10172019

Last updateTue, 15 Oct 2019 12pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Đumbir – biser iz Božije apoteke

Đumbir – biser iz Božije apoteke

Zingiber ofcinale (ili đumbir) i Curcuma longa (ili kurkuma) dva su začina nevjerojatnih ljekovitih svojstava. Oba potječu iz iste porodice biljaka, ljiljana – Zingiberacae, a njihova važnost u svakodnevnoj prehrani spomenuta je i riječima Uzvišenoga Gospodara u Kur'anu. Znanost je opet “na čudu” da svaki lijek, zapravo, dolazi iz prirode i skoro uvijek nam je nadomak ruke. Ono što su koristili naraštaji stoljećima prije našeg postojanja, danas najčešće tretiramo s nevjericom jer smo, nažalost, instrumentalizirani potrošačkim čipovima na određene “brendove”. Nadamo se podstreku okretanje medicini Allahovoga miljenika Muhammeda, a.s., a ne vjerovanju samo i isključivo u farmaceutske “magične pilule”.
ĐUMBIR
Od svog nastanka do danas, đumbir je u svijetu najčešće uzgajana biljka. Naziv “đumbir” dao mu je engleski botaničar William Roscoe (1753.-1831.), koji ga je publicirao 1807. godine. Svjedočanstva o ljekovitosti ove biljke i njegovom gospodarskom značaju datiraju nešto više od 5.000 godina i zabilježena su u staro-grčkoj književnosti. Tako je čak 200 god. pr. n. e. drevna književnost s Bliskog istoka, Azije i Europe pisala o njegovom utjecaju. Koliko je đumbir tada bio tražen i važan govori njegova cijeni, gdje se za nekoliko grama đumbira davala vrijednost jedne ovce. Stoga je bio povezan s nečijim bogatstvom i moći. U istraživačkim radovima Marka Pola i Vasco da Game datiraju prvi konkretniji, nama dostupni radovi o đumbiru. Ovi istraživači su zapravo i vratili đumbir u Europu iz zemalja Dalekog Istoga, pošto je isti nestao sa europskog podneblja padom Rimskog carstva. Ova biljka je podrijetlom iz Kine, ali sada se uzgaja u mnogim zemljama, uključujući Aziju, Indiju, Afriku i Karipske otoke.

Kroz povijest, osobito u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj Ayuverdijskoj medicini, đumbir ima posebno mjesto među začinima, te se vrednuje kao duhovni napitak i afrodizijak. Isti su ga stavljali na pijedestal posebnog lijeka poslanog kao dar za ozdravljenje od Boga. Kineski farmakopeje smatraju da će dugoročno korištenje svježeg đumbira imati poseban spiritualni efekt u molitvama. No, njegovo najvažnije svojstvo kroz povijest provlači se kroz notu afrodizijaka. Popis literature đumbira kao afrodizijačkog tonika je impresivan, uključujući i potvrdu od strane grčkog Dioskorida i citata u Arabiji iz “Tisuću i jedne noći”. Osim toga, talijansko glasovito Sveučilište u Salernu je propisalo da je pravilo za sretan život u starosti “jesti đumbir, da bi se voljeli i bili voljeni kao u mladosti”. Njegova moć u tome smislu se povezuje sa aktivnim tvarima koje djeluju pri balansiranju hormona, poboljšanom protoku krvi, energetskom pojačivaču.
Osim toga, đumbir ima izrazita probavna svojstva. Tako je Konfucije još 500 god. pr. n. e. napisao da bez đumbira nikada nije jeo. U poznatom je djelu “De Materia Medica” zabilježeno da đumbir “grije i omekšava želudac”. Gotovo je svaka kultura zabilježila ovo svojstvo đumbira.
U islamu i medicini Poslanika Muhammeda, a.s., ali i u svakodnevnoj prehrani svakoga čovjeka, osobito muslimana, đumbir bi trebao zauzimati visoko mjesto. Razlog su riječi Uzvišenog Gospodara: “U njemu će iz čaše piće đumbirom začinjeno piti, sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvat.” (Kur’an, Al-Insan/Ed-Dehr, 17-18). Ovaj ajet opisuje dženetske ljepote, a značaj đumbira je uzdignut do začina dženetskoga pića. Njegova znanstvena svojstva, kao i svojstva ostalih biljaka iz ove porodice otkrivaju se tek stoljećima nakon objave. Iako se interes za njegovo istraživanje javlja tek unazad desetak godina i istraživanja su prilično štura, donosimo pregled dosad objavljenih značajnijih znanstvenih rezultata.


Kemijski sastav đumbira


Đumbir (lat. Zingiber ofcinale) je trajna, višegodišnja gomoljasta biljka iz porodice ljiljana (Zingiberacae) poznata po svome korijenju. Stručak mu je lisnat, tanak i raste do 60 cm u visinu. Listovi su istaknuti, linearno raspoređeni, dugi oko 20 cm, a široki do 2 cm.
Njegov poseban miris posljedica je prisutnosti ketona, koji primarno imaju nevjerojatne zdravstvene koristi i predmet su sve većeg znanstvenog istraživanja. Glavni dio đumbira koji se konzumira i sadrži najvećim dijelom aktivne tvari čini njegov korijen. Zapravo, dio korijena u kojem se nalaze aktivne tvari naziva se rhizom.

Đumbir se koristi u brojnim oblicima, uključujući svježi, sušeni, ukiseljeni, kristalizirani, kandirani đumbir, te u obliku praha. Okus je pomalo ljut i slatkast, s jakim i prepoznatljivim aromama. Koncentracija eteričnih ulja povećava se kako đumbir stari i, stoga, izgled rhizoma određuje vrijeme kada se bere. Đumbir se obično kiseli u slatkome octu, a ovaj oblik se koristi za pripremu sušija. Đumbir se bere u starosti od 8 do 9 mjeseci. Potom se korijen usitnjava i suši i u tome obliku ga najčešće koristimo danas.

U pogledu kemijskog sastava đumbira može se reći da je on prava enigma. Naime, analitičkim postupcima otkriveno je najmanje 115 aktivnih sastojaka u svježem i sušenom đum-biru. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1-3%. Gingerol tijekom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.
Korijen đumbira – rhizoma u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g. Zapravo sâm korijen đumbira najvećim dijelom čine ugljikohidrati, čak do 50%. Masti su 6-8% od čega najznačajnije slobodne masne kiseline (palmitinska, olein-ska, linoleinska, kaprilna, laurenska, miristinska, pentadekanska, heptadekanska, stearinska, linolenska i arahidonska kiselina), trigliceridi, fosfatična kiselina, lecitin, gingerglikolipid A, B i C.
Od proteina prisutnih u đumbiru značajne su aminokiseline (arginin, asparaginska kiselina, cistein, glicini, isoleucin, leucin, serin, treonin i valin).
Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamine B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i nia-cin. Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari.


Zdravstvene koristi konzumiranja đumbira

Znanstveno je dokazano da se đumbir i njegovi metaboliti najviše nakupljaju u probavnom traktu. Stoga ga se prvotno povezuje s probavom. Osim toga, koristi se za liječenje i prevenciju doslovno  svega, od prehlade do raka. Kako je već prethodno istaknuto, tek u posljednjih nekoliko godina pokrenuta su znanstvena istraživanja usredotočena na mehanizme i ljekovitost djelovanja đumbira i njegovih različitih dijelova. Tako je dokazano njegovo antioksi-dativno, protuupalno i antikancerogeno svojstvo. Također djeluje kao izrazit lijek protiv mučnine (osobito kod trudnica), kao i cijelog niza bolesti: oksidativni stres, prehlada, astma, demencija, dijabetes, ulcerativni kolitis, kardiovaskularne bolesti, povišen kolesterol, itd. Navesti ćemo najznačajnije zdravstvene koristi đumbira utemeljene znanstvenim istraživanjima.

1. Diuretik

Istraživanje koje je proveo Daswani et al.1 (2010.), a koje se tiče djelovanja đumbira na gram negativne bakterije koje često koloniziraju epitelne stanice, ili drugih patogena koje luče ente-rotoksine, dovelo je do zanimljivih zaključaka. Prvo, đumbir inhibira lučenje kolera toksina. Ovo saznanje daje velike mogućnosti kod tretiranja, ali i prevencije kolere u zemljama s visokim rizikom pojavnosti. I drugo, onemogućava kolonizaciju Esche-richiae coli u mokraćni mjehur i na taj način bakterija izlazi van iz organizma. Ovo otkriće je uvelike doprinijelo bolesnicima koji su skloni uroinfekcijama, jer se do sada ovo svojstvo diuretika pripisivalo brusnici.


2. Anti-dijabetička i hipolipidna aktivnost

Istraživanje koje je proveo Al-Amin et al. (2006.) dokazalo je da doza od 500 mg/kg svježeg đumbira značajno doprinosi snižavanju razine šećera u krvi i kolesterola kod oboljelih. Također je uočen pad razine proteina u mokraći. U drugoj studiji učinjenoj 2011. od strane Jafri et al. dokazano je da je taj tretman potrebno koristiti oko 42 dana. Navaei et al. je 2008. proveo istraživanje na bolesnicima s povećanom koncentracijom lipida u krvi. Jednoj grupi je davao kapsule od đumbira u koncentraciji od 3 g dnevno, a druga grupa je dobivala placebo laktoza kapsule. Rezultati su pokazali značajno smanjenje lipida u krvi kod pacijenata koji su dobivali kapsule od đumbira.


3. Protuupalna svojstva

Značajnu protuupalnu moć đumbira pokazao je 2006. Ven-druscolo et al. dokazavši da konzumiranje bilo koje oblika đumbira značajno doprinosi smanjenju upalnog procesa u organizmu.


4. Antioksidativna svojstva

Al-Katib et al. 2009. je proučavao antioksidativnu moć eteričnih ulja (navedenih komponenti) đumbira. U stanicama je in vitro izazvao oksidativni stres tretirajući ih s vodikovim peroksidom (H2O2). Došlo je do oslobađanja velike količine slobodnih radikala. Stanice je potom tretirao osušenim đumbirom. Đum-bir je u potpunosti uništio slobodne radikale i pojačao antioksi-dativnu sposobnost stanica.


5. Antibakterijska aktivnost

Karteek et al. je 2012. tretirao pet vrsta bakterija različitim biljkama, a između ostalog i ekstraktom đumbira. Tretirao je E. coli, Bacillus suptilis, Staphylococcus aureus, Psudomonas aeruginosa i Proteus vulgaris. Dokazao je inhibitorna svojstva đumbira u rastu ovih bakterija koje danas predstavljaju upravo one rezistentne na sve veći broj antibiotika.


6. Antiparazitarna aktivnost

U eksperimentalnoj studiji koju je 2012. sproveo Forouzan et al., proučavana je protu parazitarna aktivnost đumbira na parazite, točnije pijavicu Limnatis nilotica. Tretiranjem pijavice s đumbirom i popratno klorinom, formalinom i savlonom 30 minuta pokazalo je smrtnost pijavice već 5 minuta nakon tretmana. Ova studija daje iznimnu mogućnost za tretiranje para-zitarnih bolesti đumbirom.

7. Antidepresiv

U studiji učinjenoj 2012. od strane Pratap R. et al. dokazano je da đumbir ima jednak antidepresivni učinak - kao skupina lijekova koji se koriste kao antidepresivi.

8. Reproduktivni sustav

Saeid et al. je 2011. proučavao utjecaj đumbira na reproduktivni sustav. Došao je do zapanjujućih rezultata, te potvrdio tezu da je đumbir afrodizijak. Đumbir, naime, dovodi do povećanja mase testisa kod muškaraca, povećava količini ejakulira-nog sjemena, povećava koncentraciju spermatozoida po 1 ml sjemena, njihovu pokretljivost i sposobnost oplodnje. U plazmi sjemena se povećava količina kolesterola, proteina i šećera. U krvi dolazi do pojačanja testosterona i FSH. Ova svojstva se povezuju sa antioksidativnom moći đumbira, ali i androgenim aktivnostima i utjecajima na spolne žlijezde.


9. Gastroprotektivna aktivnost

Iznimni pozitivni utjecaj đumbira i njegovu zaštitnu ulogu na sluznicu želudca proučavao je Nanjundaiah et al. (2011.), pri čemu je otkrio kako đumbir blokira H+ i K+ ATP pumpu u želudcu. Posljedično se smanjuje produkcija želučane kiseline, ali inhibi-ra i rast Helicobacter pylori, uzročnik čira želudca.

10. Kardioprotektivna i antiaterosklerozna aktivnost

Ansati et al. je 2006. dokazao pozitivno djelovanje đumbira kao antioksidanta na mišić srca, miokard. Barnes et al. je 2007. istraživao mogućnost liječenja ateroskleroze đumbirom. I u ovom slučaju njegova antioksidativna sposobnost rezultira pozitivnim učincima kod liječenja, ali i prevencije ove bolesti.

11. Antikancerogena aktivnost

Sve veći broj istraživača fokusira se na otkrivanje aktivnih sastojaka u đumbiru koji doprinose prevenciji i liječenju pacijenata oboljelih od karcinoma. Utjecaj đumbira na karcinom istraživan je u brojnim studijama, a fokusirane su na limfon, hematom, kolorektalni karcinom, karcinom dojke, kože, jetre i krvnih stanica. Mehanizam djelovanja aktivnih sastojaka đumbira na karcinom sastoji se u sposobnosti da inducira određene mehanizme inhibicije rasta karcinoma, što je svakako tema za sebe i zahtjeva poseban članak.
Cijeli je niz studija koje su učinjene i koje potvrđuju već gore navedeno. Njegova protektivna, preventivna i terapijska uloga se, zapravo, temelji na antioksidativnim svojstvima navedenih eteričnih ulja.
No, danas se sve više oči znanstvenika okreću istraživanju začinske biljke koja spada u istu porodicu biljaka kao i đumbir. To je kurkuma. Slijedi detaljan opis kurkume, biljke koja uvelike zbunjuje i znanstvenike, ali i farmaceutsku industriju.

Vildana SEMIĆ ISAKOVIĆ

Preneseno iz: Bilten MIZ Zagreb, br. 164.