Tue08202019

Last updateMon, 19 Aug 2019 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Kapitalistička hegemonija u Huntingtonovom svijetu

Kapitalistička hegemonija u Huntingtonovom svijetu

U povijesnom času kada se šutnja predstavlja kao vrhunska mudrost u palanačkoj bijedi na koju su se milioni ljudi navikli, oko nas se pojavljuje jedan novi svijet neizvijesnosti.

Decenijama prije nas G. Orvel naslutio je opasni svijet koji dolazi. To je vidio i F. Kafka. Šutnja pred zlom i nepravednim vladama i vladarima jeste izraz straha za svoju sudbinu. Svijest da nema vladavine zakona, da vladavina ne valja, da je na djelu izigravanje prava i pravde odavno je ugasila nade socijalno ugroženih kategorija ljudi, koji šute u trenutnoj nemoći pred nevidljivim mrežama moći koje kontroliraju sisteme života oko njih. Mreže su opasne i gotovo svemoćne nad pojedincima koji ih osjećaju. Taj veliki strah daje snagu i moć nepravednim vladama, stranačkim oligarhijama i njihovim klijentima da raspolažu ljudskim životima i prirodnim resursima, a posebno institucijama državnog sistema kao poljem stranačkog vlasništva. U trenutku kad “banke raspolažu nacijama” (B. Buden), prema interesnim trendovima neoliberalnog transnacionalnog kapitalizma, Bosna je internacionalna tačka sažaljenja nad uništenim životima hiljada ljudi ubijenih u genocidu, a njezine političke oligarhije su samo dijelovi većih “regionalnih” procesa kojima su podređene. Tako je prije svakog procesa reorganizacije društva u tranziciji već unaprijed određeno šta treba da radi novonastala kompradorska buržoazija iz reda malobrojnih naroda! To, ustvari,  znači – kome treba da služi i vrlo pojeftino rasproda državna preduzeća i resurse!

Na Bosni se pokazao cinizam velikih sila

Dvadeset godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma Republika Bosna i Hercegovina je ukinuta i suspendirana kao republika da bi se u njoj mogao ostvariti projekt internacionalne zajednice kojim je de facto pretvorena u protektorat. Bosna je samo jedna u nizu internacionalnih kriznih tačaka u kojima se pokazalo šta je to cinizam velikih sila. Ona i postoji i ne postoji! Nešto je sporno s njezinim suverenitetom! Njezini sistemi sigurnosti, obrazovanja, policije, zdravstva – nisu jedinstveni! Na njoj je napravljena, prema svetosavskom obrascu, pobunjenička paradržava! Prava genocidna nakaza koja se pretvorila u ruglo savremenog čovječanstva, koje je svojom bolesnom politikom omogućilo da se zločinom genocida napravi “plemensko-religijska teritorija” u srcu Evrope. Ta genocidna nakaza sviju nas zapahnjuje fašizodinim zadahom! I niko više ne postavlja pitanja o sumnjivo privatiziranim preduzećima i planski razorenim velikim privrednim sistemima! Privatizacija je, ustvari, bila otvorena pljačka. Vladajućim oligarhijama odgovara nacionalizam, priče o zločinima, ugroženim identitetima i interesima.

Hegemonija nas preko medija dresira 

Pored velikih i hrabrih, a nadasve umnih ljudi, koji se herojski drže spram podvale epohe u kojoj živimo, pojavljuju se mladi i nesretni ljudi, u potpunosti  obmanuti nepovijesnim ideologijama i njihovim izvedbama koje su rezulatat zapadnjačko-istočnjačkog skrnavljenja religijskih slika svijeta. Oni su, nažalost, lahak plijen pobješnjelog kapitalističkog destruiranja planete kao predmeta eksploatacije i pljačke. Hegemonija nas preko medija dresira i priprema za konstruirane događaje. Onda te nezadovoljnike nazivaju “džihadistima”, “islamistima”, “ratnicima islama”, “svetim ratnicima” i slično, a obično su topovsko meso u igrama koje ne razumiju i ne primjećuju. Konstruirani “islamisti” upadaju u islamski svijet (“svijet” u najširem smislu riječi, odnosno civilizaciju, kulturu, povijest, filozofiju, teologiju, nauke, običaje, etničke posebnosti, institucije, svakodnevni život ljudi...) i potčinjavaju ga kroz svjetonazor stečen iz  priručnika za brzo “razumijevanje” islama, koji su pripremljeni u vojnim bazama za obuku “islamskih” ratnika. Poluobrazovani slijepci ruše sve pred sobom – hiljadugodišnje tradicije, gradove, spomenike, znanja – kao barbarske horde. Njih je stvorio savremeni osvajački neoliberalni kapitalizam, koji im komanduje, i regionalna zaostalost i neobrazovanost. Oni služe kao paravan kapitalističkoj pljački resursa. Oni ne primjećuju depopulacijski proces u Siriji. Oni se navodno bore za religijske vrijednosti, a s religijom nemaju ništa. Pritom, obje strane pomažu rušilačkom užasu. Upravo je proporcionalna moć kapitalističke pohlepe za pljačkom svijeta i zaostalost životnih formi na mjestima gdje se otkrivaju resursi nafte, zemnog gasa ili plemenitih metala. Tako kapitalizam monstruozno, iznutra razvaljuje “islamski svijet” pretvarajući ga u neprijatelja koji se mora uništiti. Transnacionalni kapitalizam je postao nezaustavljiva ratna mašinerija za pljačkanje planete. Već su teoretičari u 19. stoljeću znali da kapitalizam uništava kvalifikovanost i stručnost. To se danas dešava u našem društvu...

Demonizacija svakog pripadnika islama

Kapitalistički demijurg današnjice konstruira formu “opasnog ubice” i etiketira ga prepoznatljivim muslimanskim sadržajima. Time se, ustvari, vrši prevarantsko transformiranje značenja tih svetih sadržaja i daje im se izopačeno značenje koje treba da stvori animozitet prema islamu. Takve konstrukcije pamtimo iz perioda agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu koja je bila pod udarom velikosrpske propagande i iskrivljenih interpretacija islama. Medijsko-psihološka priprema agresije na Bosnu odgirala je stravičnu ulogu u ubijanju nesrpskog stanovništva. Takva demonizacija se provodi nad svakim pripadnikom islama. On je samo “džihadist”, forma bez koncepta – on nema misao, stav, odredbu, pogled. On je zombi koji se pojavljuje kao zagonetna praznina, puko metafizičko ništa bez značenja, maskirana strava, inkvizitorski mač, oblikovan vješto u militarnom diskursu da širi strah i odvaratnost prema jednoj religiji, kulturi, njezinim sadržajima, institucijama i običajima, pretvarajući njezine pripadnike u primitivne barbare i mete. On je navodno oformio tzv. “islamsku” državu koja se bori za sumnjive ciljeve i čija je pozadina, ustvari, antiislamska. Glupavi “džihadisti” nemaju u sebi nikakav legitimitet muslimana, naprotiv, oni su islužena soldateska koja se koristi za nova osvajanja svijeta od strane kapitalističkog Levijatana. Iza svega je samo pljačkaška pomama za resursima nafte i plina, koja je upakovana u naraciju “rat protiv terora”. Da li ćemo u Bosni morati hapsiti muslimane kao “opasne teroriste”? Nije li ovakav proces već viđen u našoj bliskoj prošlosti? Da li ćemo se morati dokazivati tako što ćemo se ostrviti na muslimane oko nas i u nama? Šta će biti s nama?

Kako mogu ratovati civilizacije? 

Besramna pljačka Istoka od strane savremenog kapitalističkog čudovišta danas je upregla cijelu planetu u svoj projekt i pretvorila je u bojno polje koje neki “stratezi”, tako nevino i zagonetno porede s “velikom šahovskom pločom” na kojoj, pomislio bi nevješti čitalac, ljudi igraju igre da bi se razveselili. A ta “šahovska ploča” je, ustvari, krvavi mesarski panj – kako Hegel vidi povijest ljudskog roda. Ako smo se jučer smijali glupostima Samuela P. Huntingtona o nadolazećim “ratovima civilizacija” danas znamo da ih medijski cinizam  predstavlja kao nužnost i nešto sasvim “prirodno” i stvarno. Ali, kako mogu ratovati civilizacije? Kakva je to podvala? Zar ne ratuju interesno-konkurentske grupacije kapitala i njihove vojne alijanse?

Stvari oko nas su se promijenile tokom proteklih dvadesetak godina. Mi donekle jasno vidimo ono što se događa s nama. Naše naivno povjerenje u internacionalnu zajednicu tokom agresije na Bosnu pokazalo se kao zabluda koju smo skupo platili. Naš put u kapitalističke integracije bit će bolan, a postsocijalističke države s ovog prostora završit će na evropskoj periferiji i u novom kolonijalnom odnosu s razvijenim državama Zapada. Imamo pred sobom iskustvo Grčke, Španije, Portugala, Slovenije ili Hrvatske... Šta smo mi u velikim proračunima između Njemačke i Francuske? Gdje smo mi u postdolarskoj epohi u kojoj “euroatlanski svijet” sasvim izvjesno gubi svjetsku hegemoniju u odnosu na Kinu, Indiju, Indoneziju, Brazil i druge zemlje. Kako ćemo se mi integrirati u “evropski svijet” sa svojim kompradorskim oligarhijama?

Danas kapitalizam panično prikriva svoju “propast” i obznanjuje rat terorizmu, koji je, ustvari, rat protiv svih onih mogućih protesta i pobuna građana u kapitalističkim državama koji su već odavno nezadovoljni svojim životom. Kapitalistički vladari prebacuju pažnju miliona svojih građana na konstruirani narativ o “ratu protiv terora” (the war on terror), ili monstruozne ID koja ponižava islam, da bi prikrili da se u njihovim državama komoditeti plaćaju resursima bogatih dijelovi svijeta na čijem tlu se vode besmisleni ratovi protiv religijskih vjetrenjača. Ko još vjeruje vojnim alijansama da se bore za ljudske vrijednosti pod budnim okom CNN-ovih kamera širom svijeta. Možda neka umorna kuharica u Ohaju?!

SENADIN LAVIĆ

WWW.PRPEOROD.COM