Wed07172019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Preporučujemo: Prilog u Preporodu “Sagledavanje termina i ideje selefa i selefizma“

Preporučujemo: Prilog u Preporodu “Sagledavanje termina i ideje selefa i selefizma“

Istaknuti savremeni egipatski učenjak dr. Muhammed Imara objavio je u Kairu 2010. god., na molbu Ministarstva vakufa Egipta, brošuru „Selef i selefizam“, u kojoj objašnjava srž ovog pojma, počevši sa preciziranjem njegovog terminološkog značenja, te hronologijom razvoja.

Dr. Mahmud Zakzuk, ministar vakufa Egipta, u predgovoru brošure ističe: „Savremeno islamsko društvo pati od intelektualnog vakuuma koji se ogleda u brkanju i pogrešnom razumijevanju mnogih religijskih pojmova, što dovodi do pogrešnog razmišljanja, neispravnog shvatanja i manjkavog sagledavanja stvari. Ljudi se zauzimaju za minorne stvari i razilaze se oko njih fanatično slijedeći mezhebe i frakcije, smatrajući da je istina samo u njihovom posjedu. Jedno od pogrešnih shvatanja pojmova jeste shvatanje pojma selefije.“

U vremenu u kojem se ovaj pojam i njegovi protagonisti nanovo promišljaju na ovim prostorima, Preporod donosi izbor iz ove brošure u prijevodu Džeme Redžematovića, glavnog imama iz Podgorice (Crna Gora), kao pokušaj doprinosa ispravljanju pogrešnih interpretacija i dolaženja do što preciznijeg pojmovnog određenja termina, ideja ovog duhovnog usmjerenja, praksi i nosioca.

Različita shvatanja pojma selefije

U svijetu su prisutna različita shvatanja pojma selefije. Navest ćemo neka od njih:

  • Oponašanje i stagniranje (taklid-džumud). Oponiranje razumu i civiliziranosti, te vraćanje u doba i ambijent primitivizma. Negiranje drugoga i nepriznavanje onih koji nisu dio selefizma, svjedočeći da nema drugog Boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik!
  • Neki zapadnjaci smatraju selefizam islamskim fašizmom koji zapadnoj kulturi prijeti terorizmom i čija opasnost nadilazi granicu opasnosti nacizma i komunizma u XX stoljeću.
  • Neki selefizam smatraju džihadskim selefizmom koji je digao oružje boreći se protiv vladara islamskih država i koji je uzdrmao mir u islamskim društvima, pod motom da je borba protiv „bliskog neprijatelja“ – muslimanskih vladara - prioritetnija i vrijednija od borbe protiv „dalekog neprijatelja“ – cionista i kolonizatora.
  • Neke sufije selefizam smatraju dogmatskim odstupanjem, ubacivši uskogrudne i hinduističke principe u islam! To je navelo sufije da tretiraju selefije izvan okvira islama.
  • Drugi selefizam smatraju jedinom grupom koja će se spasiti Vatre, jer je ona ostala vjerna riječima i djelima Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.a., dok su sve ostale grupe muslimana, sedamdeset i dvije, propale u bezdan, jer su izmijenili vjeru, zalutali, griješili i unijeli novoratije u vjeru, pa čak i porekli neke stvari koje su objavljene Muhammedu,s.a.v.s.!

(...) U savremenom dobu, u pustinji Nedžd pojavio se poziv Muhammeda bin Abdulvehhaba (1702-1792). Taj poziv je predstavljao prepoznatljivu nijansu selefizma. On je, uslijed pustinjskog ambijenta i svog idejnog i filozofskog karaktera, bio najbliži selefijskoj reakciji, kao što je bio slučaj kod imama Ahmeda ibn Hanbela. Dakle, više je sličio takvom selefizmu nego racionalnom selefizmu kao što je bio kod šejhu-l-islama Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i Ibn Akila.

Muhammed ibn Abdulvehhab je uvidio da većina ljudi uzima sredstva i posrednike kao zagovornike kod Allaha. Čak se njima okreću sa molbama i dovama, tražeći pomoć u teškim situacijama. Isto tako našao je mnoge novotarije kako napadaju obredoslovlje sa dodavanjem i oduzimanjem. Kada je priložio tadašnju sliku islama i usporedio je sa islamom vrlih prethodnika (selef) vidio je da je prvi islam postao čudnovat (garib). Osjećao se na isti način kao što su se osjećali prethodni imami selefa, imam Ahmed ibn Hanbel (780-855) kada je pozivao na povratak prvobitnom islamu prije osvajanja grčkog filozofiranja i apologetike, onaj islam koji čovjeku pruža Tekstove bez apologetskog i filozofskog racionalizma i njegovih rezultanti: analogije, racija i interpretacije.

Pustinja Nedžda je bila oskudnog promišljanja. Najprikladnija je bila prostoj selefijskoj ideji, jer forma tekstova je bila dovoljna da odgovori na pitanja prostog čovjeka, bila je dostatna za ispravljanje njegovih uvjerenja i imaginacije, te za povratak njegovih obreda u okvire ispravnog i prostog islama.

Cijeli tekst u Preporodu