Thu07182019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Voda – blagodat Gospodara svjetova

Voda – blagodat Gospodara svjetova

Voda – blagodat Gospodara svjetova
ISLAMSKE TEME

Autor: Vildana Semić Isaković, mag.sanit.ing.

Kada krenete istraživati tu jednostavnu formulu vode – H20,  nailazite na hiljade članaka o njenim hemijskim svojstvima, ulozi na biohemijskom nivou ali i ostalim razinama. Ako bismo samo dijelom proučili njenu ulogu u molekulskih reakcijama našeg organizma – onoga što mi ne vidimo golim okom, vidjeli bi da bez vode mi apsolutno ne bi opstali. Ne samo to, nego zapanjuje činjenica da, ako već unosite određene ili prekomjerne količine sokova, gaziranih napitaka, energetskih napitaka, itd., koji ne samo da ne koriste vašem organizmu, nego i narušavaju određene hemijske reakcije, jasno je što će vam kumulativno učiniti manjak vode u organizmu. To je samo na molekularnoj razini. Na makroskopskoj razini, razmjeri su vidljivi. Od te malene molekule, do sile koja ruši mostove, zgrade, odnosi živote… I sami smo svjedoci što je voda učinila Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji 2014. godine. Silini njena toka, ponora, izrona, od tihih tokova do razbuktanih masovnih nepogoda svjedočimo svakodnevno, brojnim razaranjima u svijetu. Samo, nažalost, ako nije nama pred očima – kao da ne postoji. I dok mi uživamo u bogatstvima postojanja te molekule, zastrašujući podaci ukazuju da dnevno umire oko 4000 ljudi u svijetu zbog nedostatka vode (ne govorimo o higijensko ispravnoj, nego vodi uopšte), od toga je oko 1500 djece. Samo u Nigeriji, na primjer, gotovo 70 miliona ljudi nema opskrbu vodom, a 110 miliona je bez adekvatnih higijenskih i sanitarnih izvora. Sjetimo se toga sljedeći put kada ju budemo prosipali bez razloga.

Stoga, neka ne čude navodi stručnjaka da će se u skoroj budućnosti ratovati zbog vode. Vjerovatno i hoće. Jer, koliko se čovjek upliće u sve, pa i prirodni tok vode, jasno je da smo na rubu uživanja u njezinim ljepotama. Gdje to sve vodi? Prosudite sami nakon što pročitate ovaj članak.

Voda – život

Dakle, jedno je nedvojbeno – voda je život. Zapravo, život na zemlji i naš nastanak, ali i postojanje ovisi o vodi. Moglo bi se reći da je cijela naša civilizacija bazirana na korištenju vode.

Čovjek (Homo sapiens), kako tvrde nučnici, živi na zemlji oko 200 000 godina. Većinu tog vremena živi kao lovac-sakupljač, a tek prije 50 000 godina počinje nastanjivati svaki kutak svijeta i biva stalno u pokretu. Prije 10 000 godina, kada su ljudi počeli usvajati agrarni način života, čovječanstvo uspostavljena stalna naselja. Ova nova vrsta načina života uveliko se širi posvuda te se prema vodi počinje razvijati jedan potpuno drugačiji odnos. Do tada, ona većinom predstavlja izvor zaraznih bolesti, biva zagađivana i ne baš upotrebljiva.

Razvojem agrokulture i sama naselja se počinju praviti blizu izvora vode. Najranije poznato trajno naselje, koja se može klasificirati kao urbano je Jerihon 7000.-8000. godina pr.n.e., a isto se nalazilo u neposrednoj blizini izvora vode. U Egiptu postoje tragovi bunara, a u Mezopotamiji kamenih kišnih kanala, od 3000. godine pr.n.e. Iz doba ranog brončanog doba arheolozi su pronašli stotine drevnih bunara, cijevi za vodu i WC-a na području današnjeg Pakistana. Prvi dokazi o izgradnji vodoopskrbe, kupaonica, wc-a u Evropi dolazi iz brončanog doba minojske (i mikenske) Krete u periodu od oko 500 g.pr.n.e. Udio urbaniziranog područja u Europi doseže tek 10-12% u stoljećima oko rođenja Isa, a.s.

Zanimljiva je činjenica da koliko god Europa danas prividno predstavlja polazište civilizacije, kulture, urbanosti, sve to, zapravo, treba zahvaliti zemljama Bliskog Istoka. Jer dok je ona bila zatrpana smećem, izmetom, truleži, predstavljala izvor brojnih zaraznih bolesti, zemlje Bliskog Istoka su tada uživale čistoću i imale izgrađen sanitarni čvor i vodoopskrbni sustav. Pa tako podaci ukazuju na činjenicu da je najviše urbaniziranih područja bilo u Egiptu, istočnom Meditaranu, sjevernoj Africi (današnji Tunis), Apeninskom poluotoku (današnja Italija) i južni dio Iberijskog poluotoka.

Voda i vjerovanja ljudi

 Bez obzira kojeg vjerskog opredjeljenja bili, jedno je sigurno – voda predstavlja čistoću i kod svih ljudi zauzima visoko mjesto.

Tako je za Hinduse, npr., voda iznimno sveta. Ogleda se kroz poštivanja sedam rijeka: Ganges, Yamuna, Godavari, Sarasvati, Narmada, Sindhu i Kaveri i određene vjerske obrede koji se u tim vodama odrađuju. Hramovi im se obično i nalaze na mjestima netaknute prirode, pokraj izvora ovih rijeka.

U kršćanstvu, voda također predstavlja svetost. U Bibliji (Ivan 4:1-42) opisuje se Isus kako nudi vodu života ženi Samarijanki, koja kada ju popije nikada više neće ožednjeti i kroz njega će živjeti vječno. Veliki značaj u kršćanstvu predstavlja i sveta voda. Koristi se pri blagosiljanju, raznim posvetama, egzorcističkim postupcima i ukopima.

Kok židova voda zauzima visoko mjesto. Opisana je u Tori kroz obrede čistoće. One predstavljaju pranje ruku, nogu ili potpuno uranjanje u vodu, rijeku ili more. Za njih veliku važnost predstavlja Crveno more kroz koje je prošao Musa, a.s., što oni drže svetim kroz činjenicu da Bog ima moć nad prirodnom, a ne čovjek. Karakterističan je pojam mikveh, koji predstavlja pranje žene nakon menstruacije ili kontakta s mrtvim tijelom.

U islamu je voda podrobno opisana, krenuvši od njene klasifikacije prema čistoći, o pojmu destilacije i čišćenja vode, o ciklusu kruženja vode u prirodi, o važnosti vode pri porođaju žene, o vodi kišnici i utjecaju na usjeve, te vodi koju čovjek pije. No, s obzirom da je sve ove pojave nauka već objasnila, najčešće ove pojmove jednostavno razumijemo, ne razmišljamo previše o njima i većinom uzimamo olako.

Dovoljna je samo činjenica da se svaki musliman prije molitve mora cijeli oprati, tj. ‘uzeti’ abdest. Već od toga kreće važnost vode u islamu. Gledajući i iz ovosvjetske perspektive, u čistoći nalazimo svaku pozitivnost. Svakako, kao vjernici, mi o čistoći govorimo dvosmisleno: jedna je vezana za opipljivo, a druga je vezana za dušu, ali su u svakom pogledu obje izuzetno bitne i nezanemarive. Čistoća tijela postiže se vodom, a čistoća duše ibadetom i istigfarom.

Obje vrste čistoće pohvaljene su u Kur'anu: „…uspjet će samo onaj ko je očisti…“ (Kur'an, Sura Eš-Šems/Sunce, ajet 9.)

„…Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste“ (Kuran, Sura El-Bekare/Krava, ajet 222.)

„…U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste.“ (Kur'an, Sura Et-Tevbe/Pokajanje, ajet 108.)

„O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džunupi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (Kur'an, Sura El- Maide/Trpeza, ajet 6.)

U ovom ajetu spomenuto je nekoliko vrsta čišćenja koje je islam propisao: abdest, gusul, tejemmum itd., što nam dovoljno govori koliko islam potencira na čistoći. U tom smislu Enes ibn Malik prenosi da je, nakon što je objavljen navedeni ajet, Poslanik a.s., upitao: „O ensarije, Allah vas je pohvalio u pogledu čistoće, pa kako se vi čistite?“ Oni odgovoriše: „Uzimamo abdest za namaz, kupamo se nakon džunupluka i nakon nužde se čistimo vodom.“ Na to Poslanik reče: „Pa to je zbog toga, nastavite da to prakticirate.“ (Sahih)

Osim važnosti vode za čišćenje tijela, koliko voda ima važnost za naš okoliš govore i riječi Uzvišenog Allaha: „Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi?“ (Kur'an, Sura Az-Zumar/Skupovi, ajet 21.) Da živimo u nekom drugom povijesnom razdoblju, ovaj ajet možda ne bismo tako jednostavno shvatili. No, on u potpunosti objašnjava dio ciklusa kruženja vode u prirodi, o čemu ćemo kasnije pisati. Isto tako, iz ovog ajeta uviđamo da podzemne vode nastaju kao posljedica padanja kiše. Vodeći začetnici filozofije razvijali su brojne teorije kako nastaje podzemna voda, prije nego je to nauka potvrdila. Tako je grčki filozof Tales Milećanin opisao svoju teoriju ističući da oceanska voda, koja na površinu izbija pod pritiskom vjetra, koji puše u dubinama kopnenih dijelova, pada na tlo i tako ulazi u zemlju. Ovo mišljenje dijelio je i Platon, te misli da se povratak u ocean odvija uz pomoć velikog vrtloga. Što se tiče Aristotela, on je mislio da se vodena para, koja se podiže sa zemlje, koncentrira u hladnim udubljenjima brda i da se izvorske vode hrane iz ovih jezera.

Prvo jasno otkriće u vezi konstantnog kruženja vode pripast će Bernardu Palissyu, 1580. Prema njegovom mišljenju, podzemne vode nastaju prodiranjem kiše u zemlju. Aristetolovo mišljenje je dominiralo u Srednjem vijeku. Prema njegovom mišljenju, podzemna jezera napajaju izvorišta vode.

No, Leonardo da Vinci (1452.-1519.) se, u periodu renesanse, suprotstavlja Aristotelovim tvrdnjama. U svom djelu „Veoma lijepi govori o odlikama vode i izvora, bilo prirodnih ili umjetnih (Pariz, 1570.)“ Bernard Palissy iznosi svoje saopćenje o konstantnom kruženju vode kao i činjenicu da se vodeni izvori hrane kišom. Najpoznatija imena u filozofiji, poput Aristotela, Platona i Talesa, griješili su u svojim stavovima u vezi vode.

Međutim, poslanik  Muhammed, a. s., koji nije imao nikakve pretenzije ni u filozofiji, a ni u naučnim istraživanjima i koji je govorio da samo ljudima dostavlja Allahovu Objavu, bez bilo kakve greške iznio je ispravnu tvrdnju. Dakle, sve detalje u sistemu kruženja vode u prirodi, Uzvišeni Allah je kreirao na najsavršeniji način. Fizički zakoni i hemija vode pokazuju detaljnost Allahovog stvaranja. Tako Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni? ( Kur'an, Sura Al-Waqi'a/Događaj, ajet 68.-70.). U ajetu je definirano šta je to kišna voda, te da ista nije slana. Nauka dokazuje, s druge strane, da je isparavanje vode izvor kiše. Preko 90% isparene vode dolazi iz slanih mora i oceana. Zakoni u vezi isparavanja vode tako su podešeni da se prilikom isparavanja od prljavštine, soli i blata, očisti čak i voda iz najprljavijih mora, najslanijih oceana i iz najblatnjavijih voda. Tako ne pijemo vodu iz oceana i mora, nego izvorsku vodu, koja nastaje kao rezultat padavina vode koja se iz njih isparila.

U Kur’anu se također skreće pažnju na proces čišćenja i spuštanje vode sa neba, gdje se kaže „…i Mi s neba čistu vodu spuštamo.”(Kur'an: Al-Furqan/Kriterij, ajet 48.). U Kur’anu se, naglašava i da se voda pojavila nakon formiranja Zemlje. Dakle, prve etape u stvaranju Zemlje bile su nepoznate u periodu objave Kur’ana. Iz tog razloga, svojevrsni fenomen je to što se u Kur’anu kaže da je pojavljivanje vode etapa nakon stvaranja Zemlje. Zemlja je u prvo vrijeme bila veoma topla. Na Zemlji, koja se polako hladila, teški elementi poput željeza tonuli su prema centru, a na površini su ostali graniti i oksidi. Tokom hlađenja, na površini planeta se formirao jedan tanak sloj. Kada se površina ohladila i spustila ispod 100°C, voda iz unutrašnjosti je izašla na površinu i nastali su oceani i mora. Izlaženje vode na površinu u skladu je sa onim što se navodi u kur’anskom ajetu :„Iz nje je vodu i pašnjake izveo.“ (Kur'an, Sura An-Naziat, ajet 31.)

Hemijski sastav i osnovne odlike vode s osvrtom na riječi Uzvišenog Gospodara

 Sastav voda u prirodi je vrlo kompleksan jer sadrži mnoštvo organskih i anorganskih tvari. Do sada je analizirano i poznato samo 30% ukupnog prirodnog sastava voda. Fascinantno, zar ne? Itekako. Pogotovo ako znamo formulu vode – H2O, a da ju niko do sada nije uspio sintetizirati u laboratoriju. No, sam sastav vode ovisi o lokalnoj geologiji – sastavu stijena; ekosustavu – tlo sa svojom životnom zajednicom; količinom oborinske vode; te antropološkim faktorima (urbanizam, industrija, ratarstvo, pesticidi, otpadne vode itd).

Po definiciji čista voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm žive) ledište vode je na 0°C dok se prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje odvija na 100°C. Voda dostiže svoju najveću gustoću na 4°C koja s padom temperature opada što je poznato kao anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. Vodikovom vezom se smatra hemijska veza vodika i elementa velike elektronegativnosti. Budući da elektronegativni atom (u ovome slučaju kisik) privlači elektron koji pripada vodiku nastala tvorba je molekula koja ima izraženi svoj pozitivno i negativno nabijeni dio. Vodikova veza povezuje takve molekule vezujući međusobno pozitivno i negativno nabijene dijelove pojedinih molekula. Voda je jedna od najpoznatijih ionizirajućih tvari. Budući da se većina tvari razlaže u vodi, vodu se često naziva univerzalnim otapalom. Voda združena s odgovarajućim solima tvori hidrate, u reakciji s metalnim oksidima tvori kiseline te se u mnogim hemijskim reakcija upotrebljava kao katalizator.

Voda (H2O) se sastoji od 2 atoma vodika i 1 atoma kisika. Ako se u vodi nalazi jednaka količina vodikovih iona (H+ ) i iona hidroksida (OH– ), tada takvu vodu nazivamo neutralnom i ona ima pH vrijednost 7.0. Ona voda koja u sebi ima veću količinu vodikovih iona (H+ ) nego iona hidroksida (OH–) naziva se kiselom vodom. Ako je količina vodikovih iona (H+ ) manja tada se voda naziva lužnatom. U pogledu izučavanja vode jako su bitna njezina fizikalna, hemijska i biološka svojstva.

 

                                           Hemijska formula vode, H2O

Svojstvo vode da „pamti“ – živa voda

Prethodno smo opisali svojstva vode, ne da bi suhopadno ispunjavali kartice teksta, već došli do jednog fascinantnog svojstva vode, odnosno činjenice da je voda, zapravo živa. I onako kako se mi odnosimo prema njoj, tako će i ona prema nama. Prirodna izvorska voda (čitaj NE sok, NE gazirana pića, NE energetska pića, NE kojekakve ‘senzacije’, NE mineralna voda) ima negativni redoks-potencijal, tj. obiluje slobodnim elektronima. Za razliku od žive vode, u mrtvoj vodi vlada nedostatak elektrona i zato ona ima pozitivni redoks-potencijal. Veoma važno svojstvo žive vode je i njena pH-vrijednost. Živa voda ima pH viši od 7. Mrtva voda ima kiselu reakciju (pH niži od 7) i zakiseljuje organizam. Kod zdrave osobe pH-vrijednost krvi iznosi oko 7,43. Ako se pH spusti na 7,1 – nastupa smrt. Dakle, nekoliko desetina dijeli nas od smrti. Kako je čovjek sklon prejedanju i pijenju svakojake sintetike (gore već navedene) svoj organizam pomalo dovodi do ivice. Većina se odjednom začudi kako im se zdravlje narušava, a tijelo predaje. Organizam vas, znači, moli: daj mi konačno nešto što je barem donekle živo! Međutim, ni mineralna voda nije živa, nego je mrtva i kisela.

Vjerojatno se pitate što vodu čini živom? Istraživanja su pokazala da pijenje svježe vode čovjeka revitalizira, daje energiju, neutralizira slobodne radikale, čisti organizam, usporava starenje, te rastvara masne naslage. Živa voda upravo i jest sredstvo za pranje organizma. Zapravo ne treba vam nikakvo istraživanje ako zbilja odlučite promijeniti životne navike i piti vodu. Sami ćete biti i hipoteza i eksperiment i rezultat. Ali da li ste sami sebi najvažniji cilj, presudite u svoju korist.

No, da je voda ipak živa dokazao je japanski znanstvenik Masaru Emoto koji je 1994. napravio pravu revoluciju u nauci kristala kada je proveo opsežno istraživanje kako voda reaguje na različite utjecaje, poput molitve, misli i riječi. Dobio je iznenađujuće rezultate. Prirodna voda koja je poticala iz planinskih potoka ili izvora, kao i voda nakon molitve i pozitivnih misli, formirala je savršene kristale nevjerovatne ljepote. Kristali zagađene i ustajale vode su bili nepravilnog i deformiranog oblika. Destilirana voda uopšte nije imala kristalan oblik, ali kada joj je rečeno “hvala” ili joj je upućena ljubav i pažnja, i ona je formirala prelijepe kristale. A ako bi se na bočici s uzorkom vode napisalo “Adolf Hitler”, ili bi se taj uzorak izložio muzici poput tehna ili heavy metala, ili bi joj se uputila neka pogrdna riječ, voda bi odgovarala tipom amorfnih struktura.

Dakle, istraživanja dr. Masarua Emote potvrđuju da je voda “živa” i ima pamćenje. Kada je pijemo, informacije koje se nalaze u vodi prenose se na nas. Dr. Emoto ističe “voda posjeduje sposobnost umnažanja i pamćenja informacija. Mogli bismo reći da voda oceana pamti stvorenja koja žive u oceanu. Ledenjaci bi mogli sadržavati milione godina povijesti našeg planeta. Voda kruži planetom, teče kroz naša tijela i širi se čitavim svijetom. Kad bi historiju epskih razmjera. Razumijevanje vode donosi nam razumijevanje svemira, prirodnih čudesa i samoga života.”

U pogledu islama ovo otkriće je od velike važnosti, ali je u skladu i sa već poznatim postupcima Poslanika Islama Muhammeda, a.s., koji je još prije 1400. godina savjetovao ashabe da uče dijelove Kur'ana na vodu, osobito oboljelim osobama. Danas se ova metoda osobito koristi kod liječenja od sihira.

Dr. Emoto je istraživao i Zem-Zem vodu. Potvrdio je da izgovaranje riječi ‘bismillah’ (u ime Allaha)  ima čudan utjecaj na Zem-Zem vodu i daje  joj posebno savršeno lijepe kristalne oblike. Također, dr. Masaru je prilikom izvođenja eksperimenta na  Zem-Zem vodi puštao učenje Kur’ana što je dovelo do stvaranja posebnih kristalnih oblika u Zem-Zem vodi, koji su bili izuzetno čisti i blistavi. Istaknuo je kako su mu takvi kristali bili najčudnija pojava kod ovog eksperimenta. Također je rekao da Zem-Zem voda ima mogućnost ”pamćenja”, odnosno pohranjivanja podataka u sebi. Otkrio je da kada bi se učila neka sura kod Zem-Zem vode, kasnije bi se nano tehnologijom moglo otkriti o kojoj se suri radi, zbog stvaranja posebnih valova u Zem-Zem vodi prilikom učenja Kur’ana. Ovo je još jedan od dokaza Sunneta Poslanika Islama Muhammeda, a.s. O Zem-Zem vodi pisati ćemo detaljno u tekstu ispod.

Screenshot_439                                                                                                         Različiti kristali vode

Austrijski naturalist, filozof i izumitelj Viktor Schauberger još je prije stotinu godina proučavao svojstva vode. Schaubergerova polazna tačka, nadahnuta njegovim intuitivnim uvidima i potvrđena brojnim iskustvima, bila je da je voda živi entitet. To znači da ima svoju strukturu i osobine. Ona diše i prolazi kroz procese umiranja i obnavljanja. Može biti zdrava ili nezdrava. On se usredotočio da shvati kako se procesi života manifestuju kroz vodu i kako te procese možemo voditi za dobrobit svih. Schauberger je opisivao prirodnu vodu, onu koja izranja iz gorskog izvora kao oplemenjenu vodu. Patentirao je uređaj u obliku jajeta koji vodu iz slavine pretvara u izvorsku vodu visoke kakvoće. Pomoću ovog uređaja, voda može ponovo upijati neophodne elemente i vratiti svoju energiju. Schauberger je na sebi ispitivao takvu vodu i uvjerio se u njezino blagotvorno djelovanje. Prijatelji i znanci su doznali za to i zatražili da je i sami probaju. U nekoliko sedmica počele su kolati priče o izvanrednim oporavcima od hroničnih oboljenja. Bubrežni kamenci, reumatizam, malarija – sve se smanjivalo nakon što je oboljeli popio nešto vode iz Schaubergerove jajolike posude. Čak su opadala i oboljenja od raka. Međutim, u Austriji je zakon samo kvalificiranim liječnicima omogućavao da liječe ljude, a vlasti su za to doznale. Smatralo se da je njegova voda nelegalna te je nažalost bio primoran prekinuti istraživanje. Olof Alexandersson je napisao odličnu knjigu “Living water”, u kojoj možete saznati više o otkrićima Viktora Schaubergera, koja mnogi naučnici danas smatraju revolucionarnima.

Što je to živo u vodi?

Tajna pamćenja vode krije se u njezinoj strukturi. Naime, voda se sastoji od takozvanih klastera. Molekula vode je dipol – što znači da ima jedan pozitivan i jedan negativan pol i oni se međusobno privlače. Molekule se zato povezuju preko vodikovih mostova u lance molekula višeg reda, makromolekule, koje nazivamo klasterima. Postoji beskonačan broj kombinacija povezivanja, a svaka geometrijska struktura skriva u sebi određenu energijsku informaciju. Zbog toga voda može prenositi bezbroj informacija.

Živa voda, ili voda koja ima pravilnu kristalnu strukturu, boljeg je okusa i pozitivno djeluje na naše zdravlje i raspoloženje. Ova činjenica je danas dokazana brojnim istraživanjima. Biljke koje su zalijevali takvom vodom, rasle su brže, bile su otpornije na bolesti i davale više plodova. U povijesti postoji i bezbroj primjera čudesnih iscjeljenja uz pomoć “žive”, “svete” ili takozvane energizirane vode.

Ali koja je to – “živa voda”? Gdje je možemo pronaći? Živa je voda prirodna i čista voda iz izvora ili takozvana informirana, programirana ili energizirana voda. Voda se može programirati na više načina – uz pomoć boja, fraktala, molitvi, afirmacija, orgonske energije. Programiranjem vode ne samo da se vraća njezina prirodna struktura, već se i smanjuje njezina genotoksičnost (zagađenost teškim metalima, hlorom i pesticidima).

Kako oživjeti i pročistiti vodu?

 Najčudesniji način za prečišćavanje vode otkrio je mikrobiolog dr. Simon Toze koji je izumio veoma jednostavan i jeftin način za filtraciju vode – pohranjivanje u podzemne slojeve na nekoliko mjeseci. On kaže da je ova metoda dostatna da neutralizira sve štetne vrste mikroorganizama koji uzrokuju mnoge bolesti kao što su: infantilna paraliza (poliomijelitis), proljev i različite vrste teških virusnih oboljenja. Ova metoda je nazvana ‘GEO metoda prečišćenja’. Uzvišeni Allah je omogućio zemlji da upija sve vrste bakterija, virusa, ulja, masti, prljavštine i drugih nečistoća.

Naučnici su ostali zbunjeni ovom čudesnom tehnikom kao što i dr. Simon kaže:“Mi znamo da zagađenje nestaje, ali ne znamo kako!” Također, on kaže: ”Uspješnost ove tehnike ovisi o mnogim situacijskim varijablama – koja vrsta vodospremnika je dostupna za pohranu vode, koje okolnosti vladaju pod zemljom, vrste mikroba u pohranjenoj vodi, nutritivne razine i kakvi mikrobi filtracijskih obilježja postoje pod zemljom.” Jedan znanstvenik je postavio pitanje: ”Znamo da voda čisti sve, a kako možemo očistiti samu vodu od nečistoća?“ Nakon dugotrajnog istraživanja naučnici su otkrili da zemljana prašina sadrži sterilizirajuće supstance koje neutraliziraju sve vrste klica. Naučnici su dokazali da bez ovih karakteristika prašine, mi ne bismo bili u mogućnosti piti čistu vodu. Prisjetimo se riječi Uzvišenog Allaha: ‘‘da imate što piti – vi niste vlasnici njenih spremišta”. (Kur'an, Sura Hidžr, ajet 22.)

Osim toga, na mikroskopskoj fotografiji zrna prašine vide se procjepi/šupljine koje omogućuju da zemljana prašina primi vodu. Zbog toga pohranjujte vodu u zemljane posude radi njenog čišćena i oživljavanja. Još dokaza i riječi Uvišenoga za razumom obdarene: “Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?” (Kur'an, Sura Al-Anbiya, ajet 30). “Allah sva živa bića koja se kreću stvara od vode…” (Kur'an, Sura An-Nur, ajet 45).  “Pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!” (Kur'an, Sura El-Mu’minun, ajet 14.)

 Kruženje vode u prirodi – skladnost riječi Uzvišenoga Allaha

Kao što je prethodno navedeno sljedeći ajeti opisuju proces kruženja vode u prirodi:

„Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi?“ (Kur'an, Sura Az-Zumar/Skupovi, ajet 21.)

„Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?“ (Kur'an, Sura Al-Waqia/Događaj, ajet 69.)

Kruženje vode ili hidrološki ciklus je niz tokova vode kako iznad tako i ispod površine tla. Ovaj se ciklus sastoji od četiri stadija: tok vode (odnosno njena pohrana) na i pod zemljom, isparavanja, kondenzacija i ponovni povratak na zemlju. Voda se privremeno može zadržati (pohraniti) u tlu, u oceanima, morima, jezerima i rijekama, te u ledenim kapama i ledenjacima. Voda zatim isparava u atmosferu s površine zemlje, kondenzira se u oblacima te ukapljena u obliku kiše ili snijega se opet vraća na zemlju. Gotovo sva voda na zemlji je nebrojeno puta prošla kroz taj ciklus i vrlo se malo vode stvorilo i nestalo u posljednjih milijardu godina.

Ogromna količina vode sudjeluje u tom ciklusu. Oko 1,4 milijarde km3 vode se nalazi na zemlji. Nešto više od 97% ove količine je morska voda, ali isparavanjem se sol ne prenosi u atmosferu tako da ta činjenica ne utječe na karakteristiku kiše koja pada na površinu zemlje. Neslana voda, dakle potencijalno pogodna za piće, se nalazi u ledenjacima, jezerima i rijekama kao i u tlu te nekim stijenama. Prema procjenama takve vode ima 36 milijuna km3. U atmosferi se u svakome trenutku nalazi oko 12 000 km3 vode dok se u isto vrijeme 10 puta toliko nalazi u svjetskim rijekama i jezerima. Dva najveća svjetska rezervoara vode se nalaze u polarnim kapama (28 miliona km3 ) te u tlu (8 miliona km3 ). Gotovo većina svjetske svježe vode se nalazi na Antartici i na Grenlandu. Te se polarne kape prostiru na više od 17 miliona km2 s prosječnom dubinom većom od 1,5 km. Ostali ledenjaci imaju vrlo maleni udjel u količinu svježe svjetske vode. Kada bi se svi ledenjaci na zemlji otopili razina svjetskoga mora bi porasla za oko 80 m. Gotovo sva površinska voda popunjava malene pore u tlu i stijenama te ih lomi. Vrlo malo vode se zadržava u prizemnim rezervoarima jer u tom području voda u većini tla i sedimentnih stijena može zauzeti 20% – 40% njihova volumena. S porastom dubine pore i slobodna mjesta među stijenama nestaju tako da se gotovo sva voda u tlu može naći do maksimalno 8 do 16 km dubine. Voda koja se nalazi u tlu na dubini većoj od 8 do 16 km je kemijski vezana za stijene i minerala i kao takva nam nije dostupna osim posredstvom geoloških aktivnosti.

Zdravstvene koristi pijenja vode

Od tvari koju pijemo i kojom se kupamo, preko vodene pare koja olakšava tegobe respiratornog sistema, do leda koji smanjuje otekline, voda je svuda oko nas (pa i u nama). Od te malene molekule do nevjerovatno snažnih vodenih bujica, poplava, katastrofa, tsunamija – voda predstavlja jednu od najvećih blagodati Uzvišenog Gospodara. Ali kod čovjeka najčešće najviše zanemarenu.

„Voda čini oko dvije trećine nas samih te sudjeluje i utječe na 100 %-ne procese u našem tijelu”, ističe dr. Doug Casa, vodeći stručnjak za vodu i hidrataciju organizma. Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine. Ona čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače te sline. Voda je glavni sastojak svih živih tvari. Od 50 do 90 % mase živih tvari čini voda. Protoplazma, osnovni materijal u gradnji stanica, se sastoji od vodene otopine masti, ugljikohidrata, bjelančevina, soli i sličnih kemijskih tvari. Voda u živim organizmima služi kao otapalo, prenositelj hranjivih tvari (krv je velikim dijelom sačinjena od vode) i kao okruženje u kojem se odvijaju biokemijske reakcije. Voda također ima ključnu ulogu u metaboličkim reakcijama u tijelu koje se stalno nanovo odvijaju u stanicama.

Osim toga, voda čini 92% krvi, 22% kostiju, 75% mozga i 75% mišića. Voda je također sastavni dio većine ćelija u našem tijelu- najveći dio naših krvnih i limfnih sistema, te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne tvari, pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari; pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka; ovlažuje oči, usta i nazalne putove; osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće; apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi; pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline; može pružiti mnoge od minerala prisutnih u tragovima koji su potrebni našem tijelu. Logično je da dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje otpadnih tvari u tijelu i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad.

Isto tako, gubitkom tekućine naša se krv počinje zgušnjavati pa je tako gubitak od samo 2% dovoljan da dođe do osjetnog pada naših životnih potencijala i osjećaja sveopćeg umora. Kod gubitka tekućine od 4% javljaju se glavobolja i mišićni umor, 5% rezultira nesvjesticom i grčevima, a gubitak od 10% do 15 % volumena tekućine u organizmu završava fatalno po život. Nedostatak vode posebno je vidljiv na koži – našem najvećem organu (čini je 80% vode), koji je ujedno i glavni sakupljač tekućine. Voda održava našu kožu mekom, elastičnom i prije svega mladom.

Naučnici su otkrili da je vodu potrebno piti malim gutljajima, tokom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja. Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kg tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 – 1,9 l) vode. Kod veće fizičke aktivnosti i kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća. Ovo znanstveno otkriće je još jedan dokaz riječi Poslanika Islama Muhammeda, a.s., o tome kako treba biti vodu. Prenosi nam Enes ibn Malik, r.a., koji kaže da je Poslanik, a.s., kada bi pio, to bi činio na tri oduška, i pritom bi rekao: „Ovako je zdravije i bolje odagnava žeđ.”

Dokazano je i da čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana. Dokaz za to nam je i ovaj Mubarek mjesec Ramazana. Svjedoci smo posta od 18, a negdje i više sati i to u ljetnom periodu koji iziskuje veće količine vode. Specifičnost prekida posta je u vodi i hurmama, a o čemu smo već pisali.

No, jedno je jasno, ukoliko ne unosite dovoljne količine vode u organizam vaše tijelo polagano dehidrira. Do dehidracije dolazi kada vaše tijelo ima manje vode nego mu je potrebno, a to je vrlo ozbiljno stanje. Ako tijelo ima samo 1% manje vode od uobičajenih vrijednosti, osjećat ćete vrlo veliku žeđ; ako ima 5% manje vode, osjećat ćete laganu groznicu, a ako ima 10% manje vode, poplavit ćete i nećete moći hodati.

Bilo koji od 13 simptoma koje ćemo navesti u nastavku teksta znak su da ne pijete dovoljno vode: suha su vam usta, suha vam je koža, pretjerano ste žedni, suhe su vam oči, bole vas zglobovi, smanjuje vam se mišićna masa, duže ste bolesni (ispijanje vode tijelu omogućuje da neprekidno izbacuje toksine), osjećate se umorno i letargično, osjećate strašnu glad, imate probavne probleme, imate zatvor, nedovoljno mokrite (ako ne mokrite četiri do sedam puta dnevno vjerojatno ne pijete dovoljno vode), prerano starite.

Isto tako, važno je napomenuti da žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu. Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma. Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode. Kako voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici, sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica. Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana. Razna pića koja sadrže šećere, energetski napitci, gazirani napitci, ‘senzacije’, itd., samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda. Dakle, jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma.

Tim znanstvenika na čelu s dr. Casa izvještava o znanstvenim dokazima koji podupiru sve činjenice prethodno napisane:

  1. Pomaže pri gubitku tjelesne težine

Svatko ko želi efikasno izgubiti višak kilograma ne može to učiniti bez unošenja dovoljne količine vode. Istraživanja su pokazala da kada su sudionici eksperimenta pili vodu prije obroka, gubili su brže na težini od onih koji ne piju vodu. Dodatni unos vode pomaže nam pri osjećaju sitosti, stoga ćete jesti manje, te poticati svoj metabolizam na brže sagorijevanje masnih stanica.  Savjetnica i stručnjakinja za hidrataciju organizma dr. Kate Geagan, ističe da „nije neuobičajeno da se osobe počnu debljati upravo radi dehidriranosti organizma. Jer, kod pretjerane potrebe za hranom, naš organizam, zapravo žudi za vodom. I sljedeći put kada se osjećate umorno, usporeno i imate potrebu za prejedanjem povećajte unos vode.“

  1. Stabilizuje i uspostavlja normalnu peristaltiku crijeva

Pijenje dovoljne količine vode sprečava zatvor i smanjuje opterećenje bubrega i jetre, pomažući za ispiranje otpadnih tvari. Dr. Geagan ističe: “U debelom crijevu, voda se veže s vlaknima i povećava masu stolice, smanjuje tranzitni put i čini eliminaciju otpadnih tvari lakšom. Kada ne pijete dovoljno vode i tekućine, debelo crijevo vuče vodu iz stolice i povećava rizik od zatvora.”

  1. Prevenira neke vrste raka

Istraživanja pokazuju veći unos vode dovodi do manje incidencija raka mjehura. Razlog je što se čestim mokrenjem sprječava nakupljanje karcinogenih tvari u mjehuru. Isti rezultati su dobiveni i kod istraživanja raka dojke i raka debelog crijeva.

  1. Poboljšava raspoloženje

Pijenje dovoljne količine vode čini nas stalno svježima. Istraživanja pokazuju da jedan od vodećih uzroka depresije kod ljudi, je i nedovoljan unos vode, koji dovodi do depresije centralnog nervnog sistema. Posljedično, osoba je troma i anksiozna.

  1. Prevencija i liječenje glavobolje

Kod blage dehidracije organizma glavobolja je prvi znak da se nešto događa i da nešto morate promijeniti. Istraživanja koja je radio dr. Geagan su pokazala direktan odnos između pojave glavobolje i smanjene količine vode u organizmu. Naime, samo 30 minuta nakon unosa vode u organizam kontrolna skupina se počela osjećati bolje i intenzitet boli se počeo smanjivati. Stoga, sljedeći put kada pri glavobolji uzmete tabletu protiv bolova, razmislite da li ste taj dan popili dovoljnu količinu vode.

  1. Štiti naše zglobove i hrskavice

Voda čuva hrskavicu oko naših zglobova vlažnom, osiguravajući da naši zglobovi ostanu podmazani. Također štiti našu kralježnicu i tkiva, držeći nas zdravima iznutra. Dr. Geagan objašnjava da je hrskavica, zapravo, gumena materija sačinjena od oko 85 % vode. Ukoliko joj ne dajete vodu jasno je da će gubiti i svoju elastičnost i funkciju.

  1. Grgljanje i mućkanje vode

Studija učinjena na 400 sudionika tijekom sezone prehlade i gripe otkrila je da oni koji redovito grgljaju vodu znatno manje su imali infekcije gornjih dišnih puteva. Razmislimo o ovome i vidjeti ćemo zašto muslimani 5 puta dnevno peru svoje tijelo prije svake molitve. Jedan od koraka je ispiranja usta i grgljanje grla. I ovo je jedan od dokaza za one koji razmišljaju, da sve što je Uzvišeni Gospodar objavio i naredio ima itekakav smisao za našu dobrobit. Osim toga, udisanje vodene pare ili još bolje slane vodene pare inhalacijama znatno pomaže kod respiratornih infekcija.

  1. Prevencija kardiovaskularnih oboljenja

Istraživanja su pokazala da konzumiranje više vode znači manji rizik od smrti od koronarne bolesti srca, te da rizik od smrti raste kada konzumiranje energetskih i gaziranih napitaka. Detaljno opisano u prethodnom članku.

  1. Ostalo…

Cijeli je još niz zdravstvenih prednosti konzumiranja vode. Naveli smo samo one najznačajnije, odnosno najučestalije simptome kod kojih ljudi posežu za tabletama, umjesto za čašom vode. Voda sudjeluje u preko 100 biohemijskih reakcija u organizmu. Zapravo, nemoguća je reakcija bez vode ili u vodenom mediju. To bi, radi opsežnosti, bila jedna zasebna tema. Isto tako, zasebna tema bi bila i o pravilnom unosu vode kod sportaša, atleta, skijaša. A zasebna tema bi bila i utjecaj vode na psihičko zdravlje čovjeka. Dio smo već dotakli ovim tekstom. Posebna tema bi bila i utjecaj vode na revitalizaciju tijela izvana – kroz hidromasaže itd.

No, muslimane je Gospodar počastio i posebnom Zem-Zem vodom. Stoga ćemo u ovome Mubarek mjesecu, još nešto reći o blagodatima Zem-Zem vode.

Zem-Zem voda

Prema istraživanjima brojnih arapskih i europskih povjesničara i naučnika Zem-Zem voda je posebna voda koja izvire iz izvora istog naziva Zem-Zem. Njegova posebnost je prije svega u tome što je u upotrebi više od 4000 godina.

Prema riječima Poslanika Islama Muhammeda, a.s., Zem-Zem voda je potekla pod nogama Ismaila a.s., dok je njegova majka tražila vodu u pustinji kojom bi napojila svoga sina. Ibrahim a.s  je vođen Melekom Džibrilom doveo Hadžeru i tek rođenog sina Ismaila a.s na mjesto gdje se nalazi Kaba i tu ih ostavio. Prije nego je krenuo nazad u Palestinu Hadžera ga je pitala zašto je nju i njihovo dijete doveo na beživotno mjesto, gdje nema ni zelenila ni vode. Odgovorio je da je to uradio po Božjoj naredbi. Kada je to čula Hadžera mu reče: „Sada sam manje zabrinuta“. Udaljivši se od mjesta na kome je ostavio Hadžeru i Ismaila a.s, i kada ih više nije mogao vidjeti, Ibrahim a.s se obratio Uzvišenom Allahu dovom: „Gospodaru! Dio svoje porodice sam ostavio u neplodnoj dolini u blizini Tvoje kuće (Kabe) da ti se mole i učine je korisnom ljudima i opskrbi ih plodovima kako bi zadovoljni bili“.

Nakon što su Hadžera i Ismail a.s potrošili sve zalihe vode koje su imali i koje su držali u kožnom mijehu, oglasio se plač djeteta. U nadi da će u blizini pronaći vodu Hadžera se užurbanim koracima kretala između dva mala brda, koji će kasnije biti prozvani imenima Safa i Merva. Došavši sedmi puta na brdo Merva čula je nepoznati glas koji je doziva njenim imenom. Hadžera je tada izgovorila: „Pomozi ako si s dobrom namjerom“, a onda se ispred nje ukazao Melek Džibril koji je nogom udario u tlo iz kojega je tog momenta snažno potekla voda. Hadžera je požurila da zagradi vodu, da ne oteče, kako bi je sačuvala, i dok je to radila izgovarala je na staro-surjanskom jeziku riječi „zem-zem“, što znači: stani- stani. Komentirajući ove Hadžerine riječi Poslanik, a.s, je jednom prilikom rekao: „Da Hadžera nije izgovorila riječi Zem-Zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka“. Naime, posebnost Zem-Zem vode je i u tome što se ona ne miješa s ostalim vodama. Neki naučni izvori ističu da Zem-Zem izvor nije niti jednom presušio u 4000 godina, no postoje podatci koji upućuju na to da je izvor Allahovom voljom presušio i bio zakopan.

Poslanik, a.s., je izrekao brojne hadise koji govore o vrijednosti vode Zem-Zem. Tako Ibn Abbas, r.a, prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Najbolja voda na licu Zemlje je Zem-Zem voda. U njoj se krije hrana za gladne i lijek za bolesne.“ Od Aiše, r.a., se prenosi da je koristila vodu Zem-Zem i da ju je Poslanik, a.s., koristio kao lijek te je njome polijevao bolesnika. Tako Džabir r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Voda Zem-Zem služi za ono što se namijeni.” Ibn Qajjim, u knjizi Zadu-l-Me’ad, kaže: “Nevjerojatne stvari sam doživio ja i drugi u liječenju Zem-Zemom vodom. Ovom vodom sam se izliječio od nekoliko bolesti. Ozdravio sam Allahovom voljom. Vidio sam ljude koji su skoro pola mjeseca živjeli samo od Zem-Zem vodom, ne osjetivši glad.“ Ovu činjenicu svjedoče i brojne hadžije koji ističu da kada piju Zem-Zem vodu tijekom Tavafa ne osjećaju glad.

Glavni izvor vode Zem-Zem nalazi se tačno ispod Hadžerul-Esveda, izbija iz granitne stijene dužine 45 centimetara i visine 30 cm. To je izvor iz kojeg dolazi najveća količina vode. Drugi izvor nalazi se ispod mjesta sa koga se uči ezan u Velikoj Džamiji, i izbija iz stijene dužine 70 centimetara, i debljine 30 cm. Pored ova dva glavna izvora postoji još 21 manji izvor. Do sada je utvrđeno da voda svih izvora Zem-Zema dolazi iz pravca brda Džebel el Kubejsi, a na kojem je sada izgrađen kraljevski dvorac.

Prema dostupnim podacima zabilježeno je da je u prvom stoljeću nakon Isa., a.s., izvor imao dvije komore – jednu za piće i jednu za pranje. U doba Abasidskog Halife, Al-Mensura 771. godine ili 149. godine po Hidžri okolina izvora je popločana mramorom, što je slijedeći halifa Al-Mehdi obnovio tijekom svog hilafeta, te izgradio kupole od tikovine koje su bile prekrivene mozaikom. Jedna mala kupola pokrivala je izvor a druga veća kupola pokrivala je prostor za hodočasnike.

U 835. godini, odnosno 213. hidžretske godine za vrijeme halife Al-Mu'tasima bilo je više restauracija, a kupola je bila prekrivena mramorom. U 1417. godini ili 795. hidžretske godine, za vrijeme vladavine Memluka, Kaba je bila oštećena u požaru, te joj je bila neophodna temeljita restauracija. Daljnja obnova izvršena je 1430. godine, odnosno 808. hidžretske godine i ponovo 1499. tj. 877. hidžretske godine za vrijeme sultana Kitbaia, kada je ponovo zamijenjen dotrajali mermer.

U moderno doba, najveća obnova na kupoli izvršena je u doba Osmanlijskog sultana Abdul Hamida II. u 1915. godini, odnosno 1333. godine po Hidžri. Kako bi se smanjila gužva, Zem-Zem voda je odmaknuta od svoje izvorne lokacije, kako bi se olakšalo obavljanje Tavafa, u vrijeme hadža kad milijoni hodočasnika obilaze oko Kabe. Voda se sa izvora pumpa u istočni dio Harema, gdje je razvedena u odvojene lokacije za muškarce i žene. Zem-Zem izvor je danas potpuno pokriven a njegova voda je razvedena svuda po Haremu.

Glavni naučnik – vođa naučnog tima vezanog za Zem-Zem vodu je dr. Jahja Kušik, dipl.ing. Dr. Kušik je 1971. objavio znanstveno djelo pod naslovom „Zem-Zem“ u kome iznosi podatke višemjesečnog naučnog istraživanja ovog izvora. Autor knjige diplomirao je ekologiju na univerzitetu u Washingtonu (SAD), gdje je i doktorirao.

Osobitosti Zem-Zem vode

Kada je dr. Kušik objavio svoje naučno djelo, uslijedila je pobuna zapadnjačkih istraživača. Tako je početkom 1971. godine jedan zapadni naučnik objavio članak u kome je tvrdio da voda izvora Zem-Zem nije zdrava za piće. Svoje tvrdnje je potkrijepio tvrdnjama da se Kaba nalazi na nadmorskoj visini ispod nivoa mora, kao i da se sve otpadne vode iz Mekke moraju slijevati prema Kabi. Kada su ove informacije došle do kralja Fejsala on je naložio ministarstvu poljoprivrede i vodoprivrede Saudijske Arabije da uzorke Zem-Zem vode pošalju u nekoliko eminentnih europskih instituta na analizu. Kako su svi uzorci u analizi pokazali potpunu ispravnost, eksperti iz nekoliko instituta su zatražili dozvolu da na licu mjesta istražuju ovaj izvor i njegove vode. Ronioci su se spustili u bunar u koji se sakupljaju vode i ustanovili da voda u njega dolazi samo iz jednoga pravca.

Da bi se uvjerili u tu tvrdnju odlučili su snažnim pumpama svu vodu iscrpiti i ustanoviti pravac iz koga voda dolazi u ovaj bunar i u kojem kapacitetu. Ova metoda se zove „Metoda probnog pumpanja“ i primjenjuje se i kod nas u Bosni i Hercegovini prilikom ispitivanja izdašnosti izvorišta. Ovim ispitivanjem je utvrđeno da je dubina vode u bunaru između 4,2 i 5,5 m, da je tlo bunara pjeskovito, i da voda izvire iz pijeska. Kapacitet izvorišta iznosi oko 50 l/s. Što se tiče tvrdnje da bi voda Zem-Zem mogla biti porijeklom iz Crvenoga mora konstatirano je da nije boćata (nema primjesa morske vode), a tvrdnja da se Kaba nalazi u depresiji ispod nivoa mora nije tačna. Mekka je udaljena od Crvenoga mora 75 kilometara i nalazi se u brdovitom području na 178 metara nadmorske visine. (Preuzeto iz knjige „Zem-Zem voda najbolja voda na licu zemlje, autora Safeta Suljića.)

Biohemijska svojstva Zem-Zem vode

U biološkoj i hemijskoj analizi Zem-Zem vode, te usporedbi vode koja se pije iz drugih izvora s vodom Zem-Zem-a, ustanovljeno je da je voda Zem-Zem-a bogatija kalcijem i magnezijem od ostalih voda. Ono što je posebno interesantno jeste da Zem-Zem voda sadrži visoku koncentraciju florida koji je efikasan protiv bakterija. Svi instituti kojima je dostavljena voda na analizu ustanovili su da je u cijelosti čista i da je i prema ispitivanju kemijskih i bakterioloških parametara pogodna za piće te da ne postoji nikakva opasnost za potrošače.

Fascinantna je činjenica da voda iz Zem-Zem-a nikada nije izgubila ni jedno od bioloških i hemijskih svojstava, što se vremenom događa kod drugih voda. Prema analizama utvrđeno je da jedan litar Zem-Zem vode sadrži oko 2000 miligrama bioloških i hemijskih elemenata, dok je ta količina kod ostalih izvorskih voda u Mekki i okolini oko 260 miligrama. U jednom litru vode Zem-Zem-a nalazi se: 250 miligrama natrija (Na), 200 miligrama kalcija (Ca),

120 miligrama kalija (K), 50 miligrama magnezija (Mg), 366 miligrama bikarbonata, 372 miligrama sumpora (S), 273 miligrama nitrata (NO³), 6 miligrama hlorida (Cl), 0,15 miligrama željeza (Fe), i 0,12 miligrama bakra (Cu). Svaki od ovih sastojaka igra važnu ulogu u vitalnim funkci­jama ćelija ljudskoga tijela. Poznata je činjenica da postoji direk­tna povezanost između neravnoteže minerala u ljudskom tijelu i brojnih bolesti. Mineralne pitke i nepitke vode se stoljećima koriste u liječenju mnogih bolesti kao što je reumatizam, da bi aktivirale cirkulaciju krvi, i koriste se da bi zamijenile neke ele­mente koji mogu nedostajati tijelu. Mineralne pitke vode koriste se u liječenju mnogih bolesti kao što su gastritis, probavne smet­nje, bolesti srca i druge. S druge strane, mineralne nepitke vode su korisne u liječenju drugih bolesti kao što su reumatizam, ar­tritis i kožna oboljenja. A sve to bi mogla zamijeniti samo jedna čaša Zem-Zem vode.

Analizom vode ovoga izvora i vodotoka kroz koje protječe utvrđeno je da nema mikroba koji bi bili štetni po čovjeka. Ono što vjerojatno daje kvalitetu ovoj vodi jesu stijene i zemlja kroz koju prolazi. Hemijsko – biološki parametri Zem-Zem vode odgovaraju tvrdnjama da ju je Melek Džibril pronašao po naredbi Allaha dž.š. zbog čega se Zem-Zem vodi i pripisuje sveta svojstva. Neko drugo objašnjenje za kvalitetu ove vode teško da je moguće  pronaći. (Preuzeto iz knjige „Zem-Zem voda najbolja voda na licu zemlje, autora Safeta Suljića.)

Najnovija analiza vode Zem-Zem provedena je na institutu „Hado“  u Tokiju i proveli su je japanski naučnici. Kao što je već napisano dr. Imoto je istraživao i Zem-Zem vodu. No, u novijim istraživanjima, dr. Imoto piše da je vodu analizirao po ‘nano’ metodi, po kojoj je samo jedna kap Zem-Zem vode ubačena sa 1000 kapi obične izvorske vode i rezultati su pokazali da je ta jedna kap oplemenila hiljade kapi obične izvorske vode. Zbog ovog eksperimenta prof. Masaro je vodu Zem-Zem nazvao blagoslovljenom. On je također potvrdio da ova voda nije promijenila svoja hemijska i biološka svojstva usprkos svim sprovedenim pokušajima i eksperimentima. Bitno je napomenuti i da istraživanja koja je uradio Institut “Hado” u Tokiju nisu bila naručena od strane Saudijske Arabije.

Umjesto zaključka…

Posebna tema za pisanje bila bi o svim zakonima, pravilnicima, uredbama, aktima i sl., kojima svakodnevno podliježe voda, o analizama i provjerama koje se rade da bi mi uživali zdravstveno ispravnu vodu. Posebna tema za pisanje bila bi i samo pročišćavanje, dezinfekcija, skladištenje vode. Posebna teme bi bilo i višestruko svakodnevno zagađenje voda. No, u konačnosti je jasno i ovim citatom završavamo:  „Kad bi oceani umrli… kao što i hoće, ako i nadalje budemo onečišćivali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom.. ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine i priječi oksigenaciju, ako oceani umru, nastat će neviđen užas na Zemlji.
Prvo će doći neviđen smrad truleži organske tvari, dižući se s mora, bit će nemoguće živjeti uz obale Zemlje zbog smrada i svi će biti otjerani daleko u njezinu unutrašnjost, a s raspadanjem vegetacije povrh truljenja mrtvih mora, stat će vitalan proces isparavanja. Klima i padaline ovise o isparavanju i kad to prestane uslijedit će suše i velika glad, a smrću algi u moru i vegetacije na Zemlji zbog suše doći će do smanjenja kisika koji udišemo, jer kisik proizvodi vegetacija i svijet će ostati bez daha.” (Iz knjige: Johna Gordona Davisa “Leviathan”)

Zato čuvajmo jednu od najvećih blagodati Uzvišenog Gospodara, i ne zalijevajmo sebe i svoje potomke smećem – kako izvana, tako i iznutra.

OKVIR 

Koliko je voda važna čovječanstvu pokazuje i opšta skupština UN-a koja je na svojoj 58. sjednici donijela nacrt rezolucije, bez glasanja (A/RES/58/217), kojom se razdoblje od 2005. do 2015. godine proglašava Međunarodnom dekadom za akciju – VODA ZA ŽIVOT. Ova preporuka, koja dolazi po zaključenju Međunarodne godine slatke vode 2003. poziva na veću usredotočenost na pitanja u vezi s vodom i na akciju za osiguranje sudjelovanja žena u razvojnim nastojanjima u vezi s vodom. Ona također poziva sve zemlje na postizanje ciljeva vezanih uz vodu iz Milenijske deklaracije 2000. i Plana provedbe Agende 21 iz Johannesburga 2002.

Cilj Dekade je “veća usredotočenost na pitanja u vezi s vodom, s naglaskom na ulogu žena u gospodarenju vodom i njihovu pomoć u ostvarenju ciljeva u vezi s vodom” tj. u nastojanju da se do 2015. godine prepolovi broj ljudi koji nemaju pristupa zdravoj vodi za piće ili si je ne mogu priuštiti, kao i onih koji nemaju pristupa osnovnim sanitarijama. Nadalje, prema rezoluciji, cilj Dekade bio bi veće usmjerenje na pitanja vezana uz vodu, uz nastojanje da se osigura veće sudjelovanje žena u razvojnim pitanjima u vezi s vodom, i daljnja suradnja na svim razinama radi postizanja ciljeva Milenijske deklaracije, Johannesburškog plana provedbe, Svjetskog sastanka na vrhu za održivi razvoj, i Agende 21.
Ovo je drugi put da su pitanja vezana uz vode istaknuta kao dio jedne dekade UN. Ujedinjeni narodi proglasili su 1981.-1990. Međunarodnom dekadom opskrbe vodom za piće i sanitacije, s ciljem osiguranja zdrave vode za piće i sanitarnih uvjeta za sve ljude do 1991. godine. Službeni početak dekade VODA ZA ŽIVOT bit će na Svjetski dan voda, 22. marta 2005. i koincidirat će s Međunarodnom dekadom edukacije za održivi razvoj, koja je također određena za razdoblje 2005.-2015. godina.