Wed11132019

Last updateMon, 11 Nov 2019 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI EMANET: Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru

EMANET: Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru

Emanet je isuviše ozbiljna i velika stvar da bi se mogla olahko uzeti, a posljedice njezina izostavljanja vode ka neizvjesnosti i, na koncu, totalnoj propasti jednog društva

Piše:Almir Fatić, thebosniatimes.ba

Arapska riječ emānet u sebi sadrži više značenjskih nijansi koje je teško, zapravo, nemoguće prevesti ili izraziti jednom riječju u bosanskome jeziku. Naime, ona znači: pouzdanost, vjernost, poštenje, povjerenje, vjera, vjerovanje, amanet. No i pored ove značenjske opširnosti riječi emānet, u tradiciji muslimana Balkana dobro je poznato, premda smatramo, u jednom suženom poimanju, šta ona znači i koji je njezin smisao. Kažemo u suženom poimanju zato što mnogi pojam emaneta poimaju u njegovom najužem smislu: čuvanje povjerenih stvari. Da, emanet to jeste ali, kako rekosmo, u svom najužem smislu. Do ovakvog zaljučka lahko dolazimo ukoliko se osvrnemo na temeljne tekstove islama: Kur'an i Hadis, iz kojih sasvim jasno možemo uočiti da pojam emanet ima mnogo šire značenje te da je riječ o veoma značajnoj karakternoj osobini koja se stavlja u obavezu svakome muslimanu. Emanet je isuviše ozbiljna i velika stvar da bi se mogla olahko uzeti, a posljedice njezina izostavljanja vode ka neizvjesnosti i, na koncu, totalnoj propasti jednog društva. Dakle, emanet nema samo pojedinačnu dimenziju, koja je neizostavna osobina vjernika, već ima i svoje društvene implikacije. Emanet je karakterna osobina koja se svakodnevno živi i prakticira, na koju se podsjeća, ukazuje, bodri i podstiče. Također, emanet je prvorazredna vrlina koja je osobina jakih, pouzdanih i odgovornih ljudi u svome poslu, u povjerenoj stvari ili dužnosti, jednom riječju, u životu i raznim životnim situacijama. Emanet je konstantna osobina vjernika koja se ne mijenja shodno situaciji, životnoj ugodi ili neugodi, prilici ili neprilici. On se ispunjava prema svim ljudima bez obzira na njihov stepen pobožnosti, njihova vjerska ili druga opredjeljenja.

Definicija emaneta

Sva gore navedena značenja pojma emanet povezuju se sa čovjekovom odgovornošću na onome što mu je povjereno i njegovom sviješću o tome da će za to biti pitan. Ovo bi bila, u najkraćem, definicija emaneta. Odgovornost i svjesnost držimo dvama ključnim elementima ove definicije. One proizlaze iz čuvenog hadisa Allahovog Poslanika, a.s.

 “Svi ste vi čobani (čuvari) i svi ćete biti odgovorni za svoje stado: vladar je čuvar i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno; čovjek je čuvar svoje porodice i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno; žena je čuvar u kući svoga muža i bit će odgovorna za ono što joj je povjereno; sluga je čuvar imovine svoga gospodara i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno; čovjek je čuvar imovine svoga babe i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno! Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što vam je povjereno!“ (Buhari: 893

Onaj ko ne misli na svoga Stvoritelja i nije svjestan odgovornosti pred Njime teško da bude povjerljiv ili pouzdan. Emanet je za takvoga ''nemoguća misija'', jer mu nedostaje uvjet svih uvjeta: svjesnost o Uzvišenom Allahu i Njegovom sudu. Zato nas Kur'anu gotovo na svakoj svojoj stranici podsjeća ''na Allaha i Sudnji dan''. Bez ta dva najveća korektiva ljudskoga ponašanja ljudska odgovornost gubi svoj pravi smisao i pretvara se u gole interese koji mogu biti itekako pogubni po ljudsku zajednicu na Zemlji

Značenja riječi emānet u Kur'anu

Prema Ebu l-Feredžu Ibnu l-Dževziju, čuvenom bagdadskom semantičaru Kur'ana (u. 1200.), riječ emānet u Kur'anu ima tri kontekstualna značenja. U svome djelu posvećenom kontekstualnim značenjima preko tri stotine kur'anskih riječi (Nuzhetu l-e'ajun..., 24), ovaj autor navodi sljedeća tri značenja riječi emānet:

emānet = obavezne vjerske dužnosti, farzovi (ferā’id), kao u ajetima: O, vjernici! Nevjerni ne budite Allahu i Poslaniku i ne proigravajte emanete svoje (emānātikum) (El-Enfal, 27), tj. ne budite vjerolomni u pogledu vaših farzova; Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet (El-Ahzāb, 72) -  šire tumačenje ovog ajeta navest ćemo u nastavku;

emanet = zalog, stvar data na čuvanje (el-vedī'a): Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju (En-Nisa', 57); I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu (El-Mu’minūn, 8) – oba ova ajeta imaju općeniti smisao, tj. pod emānetima se podrazumijevaju sve stvari koje su date čovjeku na povjerenje;

emanet = čednost (el-'iffe): ''...najbolje da unajmiš snažna i pouzdana''(El-Qasas, 26) – tjelesno snažna i pouzdana u čednosti.

Cijeli šeri'at je emanet

Što se tiče značanja riječi emānet u 72. ajetu sure El-Ahzāb, komentatori Kur'ana ponudili su interesantne tumačenjske poglede. Potrebno je istaći da većina komentatora klasičnog perioda emanet ovdje tumači kao sve ono što je povjereno čovjeku od naredbi, zabrana, ovosvjetskih ili onosvjetskih stvari. Jednom riječju, čitav šeri'at je - emanet. Nadalje, svi mufessiri slažu se u tome da emānet u ovom ajetu označava pokornost (tā'at) i farzove za koje, ako se izvršavaju, slijedi nagrada, a ako se izostavljaju, slijedi kazna. Dakle, tefsirske razlike počivaju u detaljima.

Tako Ibn Mes'ud kaže da se pod emanetom ovdje podrazumijeva čuvanje povjerenog imetka i drugih stvari te stroge Božije naredbe (farzovi). Ubejj b. Ka'b veli da je emanet vođenje računa o svom stidnom mjestu, a posebno izdvaja žene u tom pogledu. Ebu Derda' kaže da je emanet kupanje poslije džunupluka. Jedni vele da se pod emanetom misli na sljedeće tjelesne organe: oko, uho, nog, spolni organ i jezik. Također, neko je rekao da je emanet razum (Ševkani, Fethu l-qadir, 1187). Ove interesantne tefsirske razlike odnose se na važna parcijalna pitanja iz cjeline Božanskih naredbi ili farzova, tj. cjeline šeri'ata, tako da se mišljenju većine komentatora Kur'ana daje prioritetno mjesto. Komentator Kurtubi kratko i jasno kaže: ''Riječ emanet ima općenito značenje i obuhvata sve vjerske dužnosti'' (El-Džami'..., 14/253).

Savremeni komentatori Kur'ana  - npr. tunižanski komentator Ibn Ašur (u. 1973.) u svome komentaru Kur'ana - proširuju značenje pojma emaneta u ovom ajetu navodeći najčešće sljedeće značenja:

razum (aql) – jer to čovjeka razlikuje od ostalih bića i stvari;

hilafet (čovjekovo namjesništvo na zemlji), koje je jedno od ciljeva stvaranja čovjeka

iman, odn. vjerovanje u Allahovu jednotu (tevhīd), što jeste tzv. preegzistentni ugovor (misak) između Gospodara svjetova i ljudi

slobodni ljudski izbor (hurrijetu l-ikhtijār) – kada su u pitanju šeri'atske naredbe čovjek ima slobodu da ih čini, odn. ne čini;

zaduženost vjerskim propisima (teklīf) – ljudi su time zaduženi, a ne druga bića u Univerzumu (Ibn 'Ašur, Tefsiru t-tahrīr ve t-tenvīr (nav. prema altafsir.com).

Nekoliko važnih emaneta

U hadisima Allahovog Poslanika, a.s., nailazimo na širi spektar konkretno preziciranih emaneta te žive primjere njihove realizacije i primjene u životima prvih muslimana. Ovdje ćemo izdvojiti samo nekoliko važnih emaneta, jer bi detaljnije izlaganje zahtijevalo mnogo više prostora. O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan sa vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ''Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore'' (Ahmed: 11935). Dakle, emanet je sastavni dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu. Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru. Samo je ovaj hadis dovoljan da se duboko zamislimo i preispitamo svoj odnos prema svim emanetima koji su nam dati na čuvanje, kao i da se zapitamo da li poštujemo dogovore koje uspostavimo. A uzalud nam naša vjera ako ne vodimo računa o emanetima i ne poštujemo dogovore, zapravo - tada vjere i nemamo!

Gusul nakon džunupluka

Jedan od emaneta koje je Allahov Posalnik, a.s., direktno spomenuo jeste uzimanje gusula ili kupanje zbog nečistoće (džunupluka). Od Ebu d-Derdaa, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s., : “Ako čovjek, uz iman, ima petero, ući će u Džennet: onaj koji obavlja svoj beš-vakat namaz uz lijepo uzet abdest, uz lijepo obavljanje ruku'a (pregiba u namazu) i sedžde, i ko obavlja namaz u propisano vrijeme, ko posti mjesec dana ramazana,  ko obavi hadž (ako je u mogućnosti), ko dijeli zekjat drage volje, bez prigovora, i ko ispunjava emanet (dato obećanje).“ Ashabi upitaše: - Allahov Poslaniče, šta to znači: ispunjavanje emaneta? - a on im na to reče: “To je uzimanje gusula zbog džunupluka, jer, zaista, Allah nije povjerio (ostavio u amanet) sinu Ademovom u njegovoj vjeri ništa osim stanja džunupluka“ (Tergīb:1/241).

U hadisu se jasno ističe emanet obaveznog uzimanja gusula (vjerskog kupanja cijelog tijela) zbog džunupluka koji nastaje usljed spolnog odnosa, završenog mjesečnog ili postporođajnog ciklusa (kod žena), usljed polucije u snu i sl.

Biranje  najsposobnijih

Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je jedne prilike upitao: - Allahov Poslaniče, zašto ti mene ne bi imenovao za namjesnika? - Ravija (prenosilac hadisa) dalje kaže da ga je Božiji Poslanik, a.s., pljesnuo po prsima i rekao mu: “O, Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet (teška obaveza prema ljudima)! Na Sudnjem danu će biti ponižen i osramoćen svako osim onoga ko uzme ljudske hakove (obaveze prema ljudima) pa ih izvrši na ispravan način!“ (Muslim: 4719)

Dakle, emanet nas obavezuje da biramo najsposobnije ljude za određene poslove, funkcije i položaje. Ukoliko postupimo suprotno tome, radi vlastite koristi, poslovnih ili rodbinskih veza, a u korist manje sposobnog ili potpuno nesposobnog za određenu funkciju, činimo ružno djelo. Međutim, to nije samo ružno djelo već nešto mnogo veće i teže od toga – iznevjera Allaha, Njegovog Poslanika i vjernika. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ''Ko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg ima i onih kojim bi Allah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike'' (Džāmi'u l-ehādīs: 45694)

Muhammed el-Gazali o ovoj vrsti emaneta kaže: ''Narod u kojem nema emaneta jeste narod u kojem se zauzimanje za pojedine ljude vezuje za određene interese, narod koji odbacuje vrijednost sposobnih ljudi kako bi zapostavio i pretpostavio im one koji su niži od njih. Sunnet nam kazuje da je ovo jedan od znakova fesada (nereda, destrukcije) koji će se desiti pred kraj svijeta'' (Karakter muslimana, 84). Nakon ovih riječi - kojima nije potreban nikakav komentar, a koje su itekako aktuelne nakon općinskih izbora u našoj zemlji (2. 10. 2016.) – ovaj autor navodi poznati hadis u kome stoji: Jedan čovjek dođe da upita Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: ''Kada će nastupiti Sudnji dan?'' ''Kada nestane emaneta, očekuj Sudnji dan''. ''Kako nestaje emanet? – upita ovaj čovjek. ''Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan'' (Buhari: 57).

Emanet onoga ko zasluži povjerenje ljudi jeste da taj posao obavlja na nabolji mogući način, da ne koristi položaj kako bi stekao neku korist za sebe ili svoju rodbinu, da ne bude sklon mitu i korupciji te da ne utaji nešto od javnog dobra, što je zločin i veliki grijeh.

Čuvanje tajne

Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne sa nekoga skupa, tj. da se neka tajna ne širi ili da se vijesti sa toga skupa ne razglašavaju. No ako je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio. Allahov Poslanik, a.s.,, izdvojio je tri takve situacije u hadisu koji glasi: ''Skup je vezan emanetom osim u tri slučaja: skup na kome se raspravlja o prolijevanju zabranjene krvi, zabranjenom spolnom odnosu ili o bespravnom uzurpiranju imetka’’ (Ebu Davud).

Dakle, čuvanje tajne odnosi se na skupove koji su od opće društvene koristi i na kojima nema vjerom zabranjenih dogovora ili planiranja određenih radnji. Također, ovo se odnosi na situaciju kada se jedan čovjek povjeri drugom čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ''Kada jedan čovjek nešto govori drugom čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet'' (Ebu Davud: 4868). Znači, ako nam neko svojim načinom govora želi kazati da to drugi ne trebaju znati, npr. ako gleda naokolo i sličnim gestima, onda to postaje emanet, tj. nešto što je dato na povjerenje, i onda je obaveza to čuvati u tajnosti.

Stvari povjerene na čuvanje

Jedan od emaneta jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Sjetimo se da je Božiji Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emīn (Povjerljivi), da je prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Iako su ga, kao što je poznato, ti ljudi zlostavljali i prognali. Ali El-Emīn ostaje vjeran i dosljedan svome nadimku. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi, interesa ili ljudi!

Ibn Mes'ud je rekao: ''Namaz je emanet; abdest je emanet; vaganje je emanet; mjerenje je emanet; brojanje nečega je emanet... Najveći emanet od svega jeste povjerena stvar’’ (Bejheki, Šu'abu l-īmān: 5036).

Ne zaboravimo da je emanet osobina koju Uzvišeni Allah hvali kod vjernika, da je to osobina svih Njegovih izabranih vjerovjesnika kao i Njegovih plemenitih meleka.

(TBT)