Tue09172019

Last updateTue, 10 Sep 2019 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA

ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA

ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA

Tekst objavljen u časopisu „Novi Selam“, br. 1, septembar 2002. god. Izdavač: Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj.


Terorostički napadi na New York i Washington su izazvali nevjerovatno veliku, rekli bismo zastrašujuću antimuslimansku kampanju na Zapadu. I, kao što razborite ljude mora zabrinjavati terorizam, također ih, posve jednako, mora zabrinjavati i pripravnost javnosti Zapada da čin terorizma apriori označi islamskim i muslimanskim djelom! Sa CNN-a i BBC-a, da spomenemo samo televizijske stanice iz prvog medijskog reda, već hiljadama puta ovih dana se ponavljaju sintagme „islamski terorizam“, „islamski ekstremizam“, „islamski teroristi“, „islamski radikalisti“, „islamski fundamenta-listi…“
Moćni Zapad i lažna slika o islamskom svijetu
Nema toga razuma, ne postoji argument kojim biste medijskom demijurgu Zapada objasnili da stavljanje pridjeva „islamski“ uz riječ „terorizam“ ne samo da nije precizno niti istinito, već taj postupak, također, otežava položaj muslimana na Zapadu, ali i Zapada u muslimanskim osjećanjima i razumu barem za narednih stotinu godinu.
Šta, uostalom, znači medijska dreka zvana „islamski terorizam“? I ko je, što bi učiteljica kazala, subjekt radnje koji se tu podrazumijeva? Jesu li subjekt radnje milijarda i tri stotine miliona muslimana, koliko ih danas ima u svijetu? Je li to muslimansko čovječanstvo granitno snažni teroristički blok sastavljen od miliona terorističkih ešalona i odreda smrti, koji samo što nisu progutali ne samo Zapad već i svu zemaljsku kuglu?! Zar moćnom Zapadu danas treba takva opća slika, lažna, dakako, o islamskom svijetu?!
Antropolog Richard W. Veekes je, u svojoj knjizi „Muslimanski narodi“ („Muslim Peoples“), zapisao da se opća muslimanska bijeda i siromaštvo proteže od obala Atlantskog do obala Tihog okeana. To siromaštvo živi pod različitim režimima i manje ili više ih podržava. Negdje su muslimani za kralja, negdje su za socijalizam i komunizam, negdje za vojnu huntu, negdje su, opet, za kapitalizam, a negdje za islamsku republiku… Dobar je dio onih koji žive u višepartizmu i podržavaju ga. Neki muslimani su samo po imenu muslimani, ali su sekularisti. Jedni su, opet, šije, drugi sunije, treći su sufije, četvrti selefije… Ima ih trista miliona crnih, ima ih šesto miliona bijelih, ima ih dvjesta miliona žutih… Kad profesori ovako raščlanjuju stvari, oni time, zapravo, hoće kazati da ne postoji nekakav an bloc islamski ili muslimanski svijet, već se mora patiti – kad izgovorimo pridjev „islamski” u globalnim razmjerama – kakve imamo argumente za konkretiziranje i personaliziranje.
Postoji, dakako, islamski svijet, ali je on šarolik, raznolik, rastegljiv, kao, uostalom, i svaki drugi ljudski svijet.
Medijska dresura ima dalekosežne posljedice
Ali, medijski demijurg ne brine za učene analize, niti ih ikad misli uvažiti. „Islamski terorizam”, „islamski ekstremizam”, „islamski radikalizam”, itd., to treba po milion puta ponoviti, recimo sa CNN-a i BBCa, ne misleći na posljedice, ne misleći na budućnost, recimo miliona kršćanske djece na Istoku i miliona muslimanske djece na Zapadu!
Zašto ovdje sučeljavam kršćansku i muslimansku djecu?
Naprosto, radi gole činjenice što nikad ni na kojoj TV-stanici ni kršćansko, ni muslimansko, ni budističko… dijete neće čuti sintagme „kršćanski ekstremizam”, „kršćanski radikalizam”, niti će čuti sintagme „jevrejski radikalizam”, „jevrejski ekstremizam”, itd.
Medijska dresura ima dalekosežne, vjerovatno ciljane, posljedice. Kad sjednu u školske klupe i kad se upoznaju mali katolik, mali jevrej, mali budist i ono jadno muslimanče, svi će na to siroto muslimanče uprijeti prstom: „Islamski ekstremist! Islamski terorist!”
Medijski demijurg koji tako ciljano žigoše islam i muslimane projektira sukobe i antimuslimansko raspoloženje za narednih stotinu godina. Kome to treba? I zar se taj može nadati „unosnoj žetvi”?
Mujezin sa džamije u High Streetu
Antiislamsko raspoloženje na Zapadu potpiruju mnogi mediji nakon što je splasnulo antijevrejstvo (poznatim fašističkim rješenjem jevrejskog pitanja kroz holokaust), a na hiljade je primjera antiislamskih i antimuslimanskih izraza koji su skorašnjeg datura. Zanimljiv je i fenomen golemog jevrejskog doprinosa antimuslimanskom medijskom raspoloženju danas na Zapadu, što je, uglavnom, posljedica izraelskopalestinskog sukoba.
Medijska slika muslimana na Zapadu je slika „najezde Mongola”. Nažalost, mnogo je dizajnera te slike. Tako, 1993. godine, član Britanskog parlamenta Winston Churchill (inače, unuk slavnog britanskog premijera W. Churchilla) izjavljuje za »The Guardian« (u broju od 29. maja 1993.) da će za pedeset godina »mujezin pozivati Allahove vjernike sa džamije u High Streetu«, aludirajući na « p r e k omjerno» useljavanje muslimana u Veliku Britaniju.
Također, Jean Marie le Pen, koji predvodi nacionalističku partiju zvanu «Le Front National» u Francuskoj, poziva da se «zaustavi islamizacija Francuske» («Halt to Islamisation of France»). Njegov kolega po antiislamskim uvjerenjima, Franz Schoenhuber, koji je lider desnog krila Republikanske partije (Republikaner Partei) u Njemačkoj, veli: «Nikad se zelena zastava islama neće vihoriti nad Njemačkom». Kao da je ikad iko tražio da se ta zastava zavihori nad Njemačkom. U ovaj kontekst spada i izborni slogan danske Napredne partije, koji glasi: «Danska bez muslimana!»
Nažalost, stvaranje antimuslimanskih medijskih stereotipa je dugotrajna tradicija na Zapadu. Ove stereotipe proizvelo je stotine i hiljade publikacija i knjiga o islamu na Zapadu koje su imale, da tako kažemo, neposredne povode. Jedan od insceniranih povoda koji se zove „afera Selman Rušdi” proizveo je na deseti ne protuislamskih knjiga, a kad je grupa muslimanskih protestanata protiv Rušdija spalila njegovu knjigu u Bradfordu (što je, svakako, čin koji zaslužuje osudu), diljem Zapada je došlo do pogrdnog opisivanja muslimana, a često su pravljene i sasvim bespredmetne usporedbe muslimana i nacista.
Muslimani su tada u medijima opisivani kao necivilizirani, netolerantni, a često se, u prepoznatljivim medijskim manirima, govorilo da su muslimani takvi „po prirodi svoje vjere”.
Francuskinja sa šalom i muslimanka sa mahramom
Ako je englesko govorno područje bilo naročito zahvaćeno antimuslimanskom kampanjom u povodu „the Rushdie Affair”, onda je francusko govorno područje poravnalo stvari tako što je 1994. i 1995. godine medijski napuhalo tzv. aferu o mahramama, kad je na stotine škola u Francuskoj neblagonaklono gledalo na muslimanske učenice koje su nosile mahrame, a ponegdje su u toj zemlji čak i oati i pismeni dekreti o zabranama nošenj a mahrame u školi!!!
Ziaudin Sardar je, izlažući sprdnji tzv. „mahrama-aferu” u Francuskoj (vidjeti djelo koje je Sardar priredio: „Muslim Minorities in the West”, London, 1995.), poluironično primijetio slijedeće: „Thus, a French woman with a scarf is chic, but a Muslim woman with a scarf is a threat to civilization!” (Dakle, Francuskinja sa šalom je šik, a žena muslimanka sa šalom je prijetnja civilizaciji!”
Henry Louis Gates je usputno, proučavajući ovakvu antimuslimansku i antiislamsku kampanju u Evropi, primijetio da same „riječi argumenta o ’muslimanskom faktoru’ podsjećaju na jezik kojim se raspravljalo o ‘jevrejskom pitanju’ u Engleskoj prije stoljeće i po”. A te su rasprave jednim dijelom anticipirale plinske komore holokausta!
Općenito je status islama u zapadnim medijima vrlo loš. Prisutna je ekspanzija negativnog imidža islama. Televizijska slika je puna silueta nalik teroristi Osami bin-Ladinu i silueta „islamskih ratnika” iza kojih se vide džamijske munare, dok oni gaze pustinjama i nastupaju preko sedam mora i preko sedam gora da progutaju Zapad!!!
Medijski demijurg na Zapadu je prikazivanje islama sveo na jednu dizajniranu značku, recimo turban. Značka je, naravno, strafailo, te, samim tim, turban znači prijetnju i simbolizira islamski terorizam! Ali, u nekim medijima značka može biti zakrabuljena žena, bradati muškarac, devina stražnjica ili komandos sa kalašnjikovom!
O medijskom „pokrivanju islama” palestinski kršćanin Edward Said je, ne tako davno, objavio zanimljivu knjigu pod naslovom „Covering Islam” („Medijsko pokrivanje islama”).
Ima nekoliko razloga koje je Edward Said potanko analizirao tumačeći medijsku proizvodnju negativnih stavova o islamu i muslimanima na Zapadu, ali je itekako važno napomenuti da on u ovome vidi samo jednu novu formu orijentalizma, a Said tumači orijentalizam kao „evropsku teoriju koja servisira i opravdava evropsku i zapadnu dominaciju nad Istokom”. Istok u politici i ideologiji orijentalizma je vještački, reducirani i, u evropske (kolonijalne i postkolonijalne) svrhe, proizvedeni Istok.
Primjerice, po klišeima te redukcije, žena na Istoku nije žena, ona je zakrabuljena mumija!
Suprotstavljanje antimuslimanskoj hajci
Zapadna medijska slika o islamu je, dakako, umnogome redukcionistička. Taj redukzionizam vidimo na mnogo strana. Recimo, dok kršćani Irske republikanske armije imaju privilegiju da mogu biti teroristi, ali da pritom ne proizvode „kršćanski” ili „katolički terorizam”, muslimani – za razliku od kršćana – ne mogu biti nikakvi obični teroristi, oni mogu biti samo „islamski teroristi”. Osama bin Ladin nije samo terorist, on je „islamski terorist”!!! Ovakvih karikaturalnih primiera iz zapadnih medija imate koliko hoćete.
Naprimjer, atomske bombe danas imaju i kršćani, i jevreji, i hindusi, i budisti, i muslimani! Ali, samo je ona bomba koju imaju muslimani nazvana „islamskom”! I to se učinilo milion puta. Time se u jednom dijelu zapadnih medija hoće kazati da su u „tih poganih muslimana” i same bombe vjernici!
Ko se suprotstavi takvom redukcionističkom projektu medijskog demijurga, njega taj medijski demijurg proglasi islamskim teroristom; pogotovo ako nosi muslimansko ime.
Ima, dakako, dosta zapadnih novinara i univerzitetskih profesora koji su se suprotstavili i koji se suprotstavljaju antimuslimanskoj medijskoj hajci. Američki professor John Esposito, u svojim mnogobrojnim knjigama je upozoravao zapadne vlade na svu štetu koju proizvode mnogi mediji, reducirajući islam na džihad, a potom redukcija ide putanjom „džihad jest jednako sveti rat”! Također, mnogo je američkih analitičara koji su upozorili na svu štetnost medijske upotrebe sklopova „islamski radikalizam”, „islamski ekstremizam”, „islamski terorizam”. Čak i kad se javljaju grupe koje se u svojim terorističkim aktima pozivaju na islam, ni tada nije uputno ni dobro koristiti sintagme „islamski ekstremizam”, „islamski terorizam” i slično, jer se radi o neodgovornom poopćavanju i uključivanju milijardu i više stotina miliona muslimana u nešto s čim oni nemaju nikakve veze!

Ali, mediji idu svojim redukcionističkim putanjama, a u narednim mjesecima i godinama muslimani na Zapadu živjet će u zebnji i strahu. Na to upozoravaju neki zapadni mediji. Tako u britanskim novinama „The Independent” (od 19. juna 1993.) u uvodniku stoji da „nije lahko biti musliman u Evropi danas” („It is not easy to be a Muslim in Europe today”), a ta je uvodnička rečenica izgovorena, kako vidimo, 1993. godine, kad su evropske novine bile preplavljene vijestima o „ćorsokaku u kome se nalaze bosanski muslimani”.

Ipak, medijski primjeri koji traže uravnoteženiju sliku o islamu i muslimanima su, nažalost, malobrojni. Prevlađujuća je opća težnja da se o muslimanima i islamu piše kao o „glavnom neprijatelju liberalnih demokratija Zapada”. Ali, takav se neprijatelj mora medijski oblikovati, morate ga reducirati na značku, kliše ili zastavu na kojoj je turban, zakrabuljena žena, devina zadnjica ili „estremisti brada”.
„Ko tebe kamenom, ti njega kruhom!“, kaže se mudro u Evanđelju. Ali, kruh može pružiti i kruhom uzvratiti samo onaj čovjek koji nije prethodno slušao milione salvi ubitačnih zapadnjačkih kamenih riječi! A većina medija danas proizvodi samo kamene riječi!