Mon09212020

Last updateThu, 17 Sep 2020 8am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Tekstovi vezani za Konjic PISMO HERCEGOVAČKIH PRVAKA OSMANSKOM SULTANU

PISMO HERCEGOVAČKIH PRVAKA OSMANSKOM SULTANU

PISMO HERCEGOVAČKIH PRVAKA OSMANSKOM SULTANU SA SASTANKA ODRŽANOG U KONJCU OD 23. DO 27 RAMAZANA 1257., (odnosno 10. do 14. oktobra 1841. godine.)

Sastanku su prisustvovali vezir Bosanskog ejaleta Mehmedi Salihi Vedžihi-paša, mutesarif Ali-paša Rizvanbegović, muftije sandžaka i po nekoliko uglednijih muslimana.

"Mili gospodaru, čestiti Padišahu, Tvoji vjerni muslimani šalju Ti pozdrav iz Konjica u Bosni. Mi smo ustoljeće Tebi podložni, mi branimo svetu knjigu Kur' ana, na Kur'anu mi se zakljinjemo, da ćemo njega braniti! Čestiti Care! Tebe su vlasi, kauri svih strana opkolili, pitamo Te mi, jesu li se vlasi Kur'anu zakleli, pače znadu li ono, što Kur'an zapovijeda. Mi ćemo dovu na cara učiniti, pa koga će se car bojati! Sedam kraljeva neka udari na Te naša persa (prsa) nadvladati će ih i Tebe, da se spomeneš da smo mi Muslimani, nemoj care i fursat (dozvoliti), da se osile, raji davati, sve će nas potušiti, pa onda tko će te služiti i slušati...

Šire pojašnjenje okolnosti sastanka:

Nakon ustanka Bosanaca 1831-1832. godine za samostalnost Bosne pod vodstvom Husein-bega Gradaščevića, zvanog Zmaj od Bosne izdvojena je Hercegovina iz vlasti bosanskih namjesnika, a za njezina samostalnog upravnika (mutesarifa) postavljen je vezir Ali-paša Rizvanbegović. U upravnom pogledu, ona je ostala sandžak, a u vojničkom je i dalje smatrana sastavnim dijelom Bosne. Okićen titulom vezira i činom paše, te dodjelom namjesništva nad Hercegovinom, Ali-paša se vratio u Hercegovinu tek krajem maja 1833. godine. Velikodostojnicima, građanima Mostara i Hercegovine, predstavio se na mostarskoj Musalli 24. svibnja 1833. godine. Nakon toga, Ali-pša je postao suvereni gospodar Hercegovine i sve do 1851. godine, odnosno punih 19 godina, vladao je čvrstom rukom. Nikome nije dozvoljavao da mu se suprotstavi, a sa onim, koji bi to pokušali, krvavo se je obračunavao.

Za razliku od reformi koje je provodio sultan Mahmud II u okviru kojih su ukinuti vojni odžaci janjičara i kapetana, što je naišlo na otpor bosanskih i dijela hercegovačkih kapetana i ajana, a kasnije preraslo u otvorenu pobunu i pokret za autonomiju Bosanskog ejaleta u okviru Osmanskog carstva, sada su se na istoj strani našli svi bosanski prvaci, uključujući i Ali-pašu Rizvanbegovića, mutesarifa hercegovačkog sandžaka. I dok je Hatišerif od Gülhane pokolebao Ali-pašu u namjere Osmanske carevine prema Bosni, ukidanje timarskog sistema i oduzimanje historijskih prava bosanskom plemstvu na prihode od timara, svrstali su i njega među otvorene protivnike sultanovih novotarija.
U međuvremenu su u Carigrad stizale brojne pritužbe bosanskog plemstva na ponašanje krvavog valije Mehmedi Salihi Vedžihi-paše (1835-1840), koji je provodio nepravde i nasilje nad bosanskim plemstvom. Sultan je odlučio da u Travnik pošalje svoga posebnog povjerenika Selim-bega. On je trebao na licu mjesta provjeriti optužbe na valiju ali i ponašanje bosanskih prvaka u skladu sa reformama i stanje raje. 
Selim-beg je u svim većim gradovima Bosanskog ejaleta postavio gradska vijeća (belediye medžlis - i) koji su trebali nadzirati upravne vlasti. Od ostalih poslova više ništa nije uspio završiti pa se 10. januara/siječnja 1841. godine neobavljenog posla vratio u Carigrad. 
Ali -paša je predosjetio da mu izmiče tlo pod nogama i da se povjerenje koje je uživao na dvoru u Carigradu polahko gubi. U međuvremenu je u Travnik ponovo stigao Selim-beg. Da bi ostavio utisak prvaka koji je prihvatio carkse reforme, Ali -paša je u redžebu 1257. odnosno avgustu /kolovozu 1841. godine sazvao u Konjicu sabor hercegovačkih ajana i muselima. Sastanku je prisustvovao i Selim -beg. Svi su se prvaci na tom sastanku izjasnili da podržavaju reforme. Selim -beg je od njih zatražio da to sultanu izraze u vidu adrese (mahzara). Takav je mahzar sastavljen i u njemu je , između ostalog, stajalo i slijedeće. 
" Ako se u Hercegovini pojave nemiri, ajani i muselimi neće pomagati buntovnike ni zborom (rječju o.p.) ni tvorom (materijalno o.p.), ni javno ni tajno, nego će svaki pokret ugušiti i bez oklijevanja provadjati i podupirati carske naredbe."

Sultan nije bio zadovoljan sadržajem adresa, pa je ponovo uputio Selim-bega u Bosnu u jesen iste godine. On je pozvao na sastanak bosansko-hercegovačke prvake, kako bi ih mogao saslušati. Sastanak je održan u Konjicu u vremenu od 23. do 27 ramazana 1257., odnosno 10. do 14. listopada 1841. godine. Sastanku su prisustvovali vezir Bosanskog ejaleta Mehmedi Salihi Vedžihi-paša, mutesarif Ali-paša Rizvanbegović, muftije sandžaka i po nekoliko uglednijih muslimana. Selim-beg je prisutnima pročitao Hatišerif od Đulhane (Gülhane), ali su prisutni odbili da njegov sadržaj prihvate. Tada im je on predložio da sultanu upute novu adresu (mahzar) u kojoj bi bila sadržana njihova molba za povlačenje Hatišerifa. Prisutni su ovaj Selim-begov prijedlog prihvatili i sastavili adresu u kojoj je, između ostalog, stajalo i sljedeće: 

"Mili gospodaru, čestiti Padišahu, Tvoji vjerni muslimani šalju Ti pozdrav iz Konjica u Bosni. Mi smo ustoljeće Tebi podložni, mi branimo svetu knjigu Kur' ana, na Kur'anu mi se zakljinjemo, da ćemo njega braniti! Čestiti Care! Tebe su vlasi, kauri svih strana opkolili, pitamo Te mi, jesu li se vlasi Kur'anu zakleli, pače znadu li ono, što Kur'an zapovijeda. Mi ćemo dovu (molitvu o.p.) na cara učiniti, pa koga će se car bojati! Sedam kraljevah neka udari na Te naša persa (prsa) nadvladati će ih i Tebe, da se spomeneš da smo mi Muslimani, nemoj care i fursat (dozvoliti), da se osile, raji davati, sve će nas potušiti, pa onda tko će te služiti i slušati.....

Selim-beg se ponovo vratio u Istanbul neobavljena posla, pa će ova borba protiv bosanskih feudalaca trajati sve do dolaska Omer-paše Latasa u Bosnu u MAJU 1850. godine.