Sun09202020

Last updateThu, 17 Sep 2020 8am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Tekstovi vezani za Konjic Muhabet s hadži Alijom Jazvinom

Muhabet s hadži Alijom Jazvinom

Ramazan je mjesec kad se ljudi više aktiviraju. Kao što i ljudi u ovim mubarek danima povećaju svoje vjerske aktivnosti, isto tako i naš džemat oživljava. Počeli smo s jednim, hairli, aktivnošću. Posjećujemo naše starije džematlije i vodimo kratke ramazanske razgovore sa njima. Evo prvog razgovora sa hadži-Alijom Jazvinom.
Hadži-Alija Jazvin, sin Huse i Saje rođen je 1935. godine. Otac je 3 sina, Osmana i Huse te rahmetli Kemala, šehida, koji je dao svoj život za domovinu i jedne kćerke. Dedo je 7 unuka i jedne unuke.


Po povratku, nakon agresije, u svoj džemat, rodnu grudu 1998. godine je izgubio nogu nagazivši na minu. Hadži-Aliju ni ovo iskušenje ne spriječava da obavi 5. islamsku dužnost – Hadždž. 
2006. godine, iako s protezom, odlazi na Hadždž. Sjećajući se ovog časnog odlaska ističe da čovjek kada uradi sve što je do njega i uputi dovu Dragom Allahu pomoć Uzvišenog Gospodara stiže. Po povratku s Hadždža organizira tradicionalno okupljanje hadžija koji su zajedno sa njim bili na Hadždžu. Ovo okupljanje organizuje u 8. mjesecu. Prisustvuje mu između 20 i 30 hadžija. Ove godine planira da nastavi s tom tradicijom i bit će to, ako Bog da, deseto, jubilarno, druženje.


Posebne uspomene iz života nosi iz mjeseca Ramazana. Prisjeća se da je najteže bilo postiti kada je Ramazan bio u vrelim danima ljeta, puno se radilo. Sjeća se da su jedne takve prilike kopali kukuruz i da od žeđi nije mogao govoriti.
Rado se sjeća Ramazana iz 1951. godine.

„Sastali se mi, selo, rodbina i komšije uoči Ramazana i dogovrili se da hoćemo hodžu za Ramazan. Bio nam je hodža Halil Milišić iz Borovčića. Izabrali smo lokalitet kod današnjeg ribnjaka Lađanica, pošto se to nalazi u centru sela. Svako bi sa sobom nosio haljine na kojim će da klanja, jer, bijaše ljeto i klanjali smo teraviju na jednoj ledini. Bilo nas je po 50. Jedan čovjek, Halvadžija, je svaku večer dolazio sa Krstca uz fenjer zajedno sa svojim sinovima. Iako mu je bilo poprilično daleko, 5-6 km. Žao mi je da danas, kada većina ljudi ima auto i lakši način da dođe u džamiju, ipak ne dođe.“ 


Na upit da pošalje neku poruku omladini, hadžija poručuje:

„Volio bih bratsko gledanje. Da se ljudi između sebe gledaju onda bi bilo sve uredu. Mislim da taj bratski odnos posebno kvare stariji, jer oni upućuju mlade. Izvor problema je to što su se ljudi otuđili jedni od drugih, komšija od komšije, rodbina od rodbine.“

I za kraj hadži-Alija ističe: „Nema spasa bez safa, nema uspjeha bez sloge.“

Džemat Glavatičevo