Sun07212019

Last updateTue, 16 Jul 2019 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Vijesti i obavještenja Vijesti iz našeg Medžlisa MEVLUD U GLAVATIČEVU

MEVLUD U GLAVATIČEVU

U džamji u Glavatičevu, 4.septembra 2016.g. (nedjelja) nakon podne namaza priređen je mevludski program kojeg su izveli imami Medžlisa IZ-e Konjic. Okupljenim vjernicima se obratio imam ovog džemata Adis ef. Hebibović, v.d. glavni imam Redžo ef. Muhibić te u svojstvu izaslanika muftije mostarskog, profesor Karađozbegove medrese u Mostaru Muhamed Purišević.

Glavni mam  Redžo ef. Muhibić se prisjetio poratnih dana i napora koji su činjeni zajedničkom aktivnošću džematlija Glavatičeva i Medžlsa IZ-e Konjc na pronalaženju sredstava da se od strane srpskog agresora potpuno porušena džamija u Glavatičevu ponovo izgradi. Također je podsjetio vjernike na vrijednost prvih deset dana zul-hidžeta u kojima se nalazimo i vrijednosti hadža kao ibadeta zamolivši Uzvišenog Allaha da našim hadžijama podari svako dobro a onima koji još nisu obavili hadž da usliša njihovu dovu i podari im hajr ibadeta hadža u narednim godinama. Podsjetio je i na važnost i vrijednost kurbana te vrijednost i snagu džemata koja se očituje i kroz mevludske svečanosti kada vjernici u velikom broju, i muški  ženski, pokazuju svoju privrženost džamji i džematu.

zajednička fotografja nakon proučenog mevluda

Izaslank muftije mostarskog profesor Muhamed Purišević nakon zahvale Uzvišenom Gospodaru, salavata  selama na Božijeg poslanika, njegovu porodicu i ashabe i prenošenja selama od muftije mostarskog uvaženog Salem ef. Dedovića skazao je zadovoljstvo da ima priliku obratiti se vjernicima na mjestu koje svjedoči da bez obzira na naume dušmana muslimani izdržavaju i ponovo grade svoje džamje i organizuju svoj život. 

"Nemamo potrebe strahovati, životi su omeđeni, imaju svoj početak i kraj. Svakom čovjeku od samog rođenja određen je njegov životni period, određena mu je nafaka, određen mu je nivo znanja, određeno mu je sve što ga čeka u žvotu... "

Profesor je podsjetio i na pojavu velikog širenja smutnje pa naglasio kako je smutnja gora od ubistva.

U nastavku obraćanja podsjetio je vjernike na poruke ajeta sure El-Hadid koji, njih ukupno 29, koji u Čauševićevom prevodu Kur'ana slijede nakon podnaslova OZBILJNOST ŽIVOTA što najbolje svjedoči o njhovom sadržaju.

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (El-Hadd 20)

Podvukao je važnost razuma, razboritosti i ispravnog shvatanja vjerskh propisa.

"Mi se branimo šehadetom, mi se branimo namazom, postom, zekjatom, hadžom..." kazao je profesor Purišević te ukratko pojasnio važnost svakog od štitova islama koji tek zajendo, svi na svom mjestu i u životu vjernika nude potpunu zašttu i potpuni prosparitet  na dunjaluku i na ahiretu.

"Svi naši ibadeti služe da nas pomjeraju i vode naprijed, ukoliko toga nema onda nam nije kriv imama, Medžlis, Rijaset, što mi sami na sebi ne poradimo"

Naveo je i primjer Božijih rječi Isa, a.s. u kojima ga Uzvišeni savjetuje da prije nego drugima nešto kaže sam to učini i sam se osvjedoči u vrijednost onoga što govori.

Mi moramo sebi obezbjedit siguran život na ovim prostorima a to ćemo između ostalog učiniti i na način da svima oko nas pokažemo da se s muminima i muminkama na ovim prostorima isplati živjeti. Moramo sve činiti što možemo i Boga moliti da nas zaštiti od zalutalih i onih koji lutanju pozivaju... Moramo pokazati svoj bosanski duh koji nudi zajednički život i nama ali s nama i katolicima i pravoslavcima i drugima, taj duh je živio u Bosni taj duh postoji u Bosni i tom duhu treba dati život, kazao je profesor Puršević.

 

 

Uz izvještaj o ovoj mevludskoj svečanosti nudimo i  kratak historijski prikaz ovog džemata

glavaticevo7glavaticevo dzamija 2

Glavatičevo je centar područja koje se naziva Župa. Župa obuhvata 15 naselja u gornjem toku rijeke Neretve.[1] Centar predstavlja naselje Glavatičevo, koje se u prvim turskim izvorima spominje pod imenom Podkom, kao sjedište upravne nahije Kom, koja je 1537. godine spojena s hercegovačkom nahijom Neretva u jednu pod imenom Belgrad.

U Glavatičevu je 1658. godine već postojala džamija. To svjedoči zapis koji je ostavio francuski putopisac M. Quiclett 1658. godine:[2]

Nakon što smo strahom sišli s brda...Tamo vidjesmo kulu Glavatičevo, gdje ima dosta lijepa, mala džamija...

Ova džamija je nekoliko puta popravljana i proširivana. Za vrijeme ustanka protiv Austro-Ugarske 1882. godine[3] ova džamija je bila zapaljena zajedno s drvenom munarom. Nakon toga, ponovo je izgrađena i umjesto drvene munare izrađena je mala, zidana munara.

Godine 1967. je prilozima Kade i Emine Kašić te ostalih mještana podignuta veća munara od sedre.

Pored ove džamije je pred sami rat uređeno dvorište i veoma lijep mekteb s abdesthanom.

 U ratnim razaranjima džamija je prvo nekoliko puta pogađana, pri čemu je munara bila pri vrhu srušena, a kasnije i zapaljena tenkovskim projektilom.

Ulaskom agresorskih snaga na ovo područje ostaci džamije su minirani. O obliku stradanja džamje svjedoči i naredna fotografija.

Donacijom Visokog saudijskog komiteta na mjestu ove stare džamije podignuta je nova i ljepša džamija pored koje je sagrađena i munara.

glavaticevo dzamija

Imamsku dužnost u džematu glavatičevi cio radni vijek, sve do penzionisanja 2011. g. obavljao je Salko ef. Ćesir a naslijedio ga je Adis ef. Hebibović. Prje rahmelti Salih ef. Ćesira imamsku dužnost dugo vremena vršio je Hasan ef. Razić (oko 60 godina) Hasan ef. je rođen 1878.godine a 18 godina se školovao u medresama u Konjicu i Mostaru. Poznavao je arapski, turski  perzijski jezik

U mjesnoj zajednici Glavatičevo prema popisu iz 1991. godine živjelo je 1.406 Bošnjaka. Po selima to izgleda ovako: Dudle 96, Dužani 61, Glavatičevo 383, Grušča 359, Kašići 106, Krupac 93, Lađanica 52, Razići 132, Ribari 124. Danas na ovom području živi tek oko 450 Bošnjaka.

Na ovom području žive porodice: Bahtijar, Bajić, jednu kuću Bibera, Ćatić, Ćesir, Ćišo, Čolaković, Dedić, Didik, Elezović, Fišić, Halilović, Hebibović, Hejub, Hodžić, Husić, Jazvin, Kašić, Lavić, Macić, Marić, Moro, Mušinović, Mulić, Elezović, Faladžić, Fišišć, Podrum, Potur, Razić, Šunj, Smajić, Špago, Tabak, Tabaković, Tinjak, Tucaković, Zaklan, Guska, Kupusija, Landžo, Mrndžić, Pripo, Halvadžija, Daguda, Nezirević...

Pored džamije u Glavatičevu na području ovog džemata mesdždi su izgrađeni u Kašićima i Grušči (dva).

 

Mesdžid u Kašićma nakon agresije na BiH obnovio je hadž Zejnil Biber

 

Mesdžid na Prebiljima je sagrađen 1967. godine i zbog starosti i ratnih dejstava kada je pogođen sa dvije agresorke granate bio je u lošem, poluruševnom stanju. (slika lijevo) Tokom 2016.godine počeli su radovi na obnovi ovog mesdžda (slka desno -iznad).

Prebilji- panorama

Most u Glavatičevu

Za vrijeme turske vladavine Glavatičevo je predstavljalo važan saobraćajni čvor. U početku se preko Neretve prelazilo u mjestu Lađanica, uzvodno iznad Glavatičeva (Lađanica je po lađarima i dobila takav naziv). Kameni most u Glavatičevu je izgrađen 1612. godine kada je popravljan Karađozbegov most u Konjicu. Sagradio ga je Hadži Bali iz Mostara. 

Kad je ovaj vremenom dotrajao, nalazimo u fermanu sultana Mehmeda IV, početkom aprila 1686. naređenje hercegovačkom mutesarrifu Husejnu da „popravi most u Glavatičevu koji je podigao hadži Bali iz Mostara“. Napis (tarih) na kamenom mostu iz 1839. godine pisan je na turskom jeziku i u prevodu glasi: „Pisao Emin, Ahmed, alemdar, Mehmed, alemdar, Salih, baša, mula Šištman, Ali-baša, mula Mehmed. Dovršena gradnja 1255. (1839) godine.“

Natpis na mostu u Glavatičevu


I s jedne i s druge strane mosta bili su izrađeni hanovi u kojima su noćivali putnici za Sarajevo, Bjelimiće, Konjic, Mostar ili Nevesinje. Pred kraj turske vladavine ovaj kraj je u administrativnim knjigama vođen kao Džemat Župa, kako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske.

glavaticevo1

Ribarsko polje - Bjelo Brdo

glavaticevo7

Panorama Glavatičeva

zupa glavaticevo

 

Pogled niz Neretvu od Glavatičeva prema Konjicu

Što se tiče historije ovoga kraja mnogobrojni izvori potvrđuju da je područje Glavatičeva i okoline od XII stoljeća pa do dolaska Turaka bilo veoma važno kako u vojnom , tako i u privrednom i kulturnom pogledu. Centar tog razvijenog  kraja bio je grad Kom, čije su ruševine i sada očuvane na teško prohodnom vrhu planinskog grebena iznad sela Kašići. Prema Komu čitavo područje današnjeg Glavatičeva prozvano je Komska župa ili samo Župa.

Od XII do početka XIV stoljeća brojni su dokumenti o velikaškoj porodici Stanković, čije je sjedište bilo u Biskupu, nedaleko od Glavatičeva. Pored zemljoradnje i stočarstva u Župi je bilo veoma  razvijeno rudarstvo. Rudokopi su se nalazili na Kuli, te u Razićima i Dudlama. Pojedina sela imala su zadatak da Stankoviće snabdijevaju pojedinim prehrabrenim proizvodima pa su neka po tome dobila i ime, npr. selo Ribari čiji su mještani ribom snabdijevali ovu porodicu.

Po jednoj legendi i Glavatičevo je dobilo naziv po ribi Glavatici, koje je u to doba bilo  u Neretvi.

Međutim, dr Pavao Anđelić u svojoj knjizi “Spomenici Konjica i okoline” tvrdi da je Glavatičevo dobilo sadašnji naziv po vlastitom imenu Glavat, Glavatec, Naime, područje današnjeg Glavatičeva nalazilo se u posjedu nekih Glavata ili Glavateca, kojih je bilo u susjednom Nevesinju. Budislav Glavatec “iz Nevesinja” spominje se 16. septembra 1330. godine, Tog dana on je u Dubrovniku kupio neke stvari za ženu velikaša Poznana Purčića. Anđelić izvodi zaključak da je ovo mjesto dobilo ime po svom vlasniku što je po njemu moglo biti u XiV ili XV stoljeću.

Kosače su Župom upravljale  sve do druge polovine 1465. godine. Dvije godine ranije, 1463. poslije pohoda tuskog sultana Mehmeda fatiha osvojen je Konjički kraj, pa i Kom. Postoji podatak da se turska vojska 22 juna 1463. godine nalazila u Nevesinju. Zapovjednik joj je bio Mahmut-paša Anđelović, koji je za nekoliko dana osvojio Kom. Ali od početka jula pa do septembra iste godine herceg Stjepan Vukčić i njegovi sinovi krenuli su u protivakciju i ponovo povratili Kom i okolinu. Tako je ostalo dvije godine. Sredinom 1465. godine turska vojska pod zapovjedništvom Ish-bega Ishakobića provalila je u zemlju herceg Stjepana i potpuno je zauzela. Tada je pao i Kom.

Komska župa je postala nahija i pripala je Kadiluku Blagaj. To se vidi iz popisa bosanskih sandžaka iz 1469. godine. Po dolasku Turaka, neko prije neko poslije, sve stanovništvo je prešlo na islam.U ovom mjestu je bilo dosta bogumila od kojih su neki dugo ostali u svojoj vjeri prije nego što su prešli na islam.

“Neki Lazo bogumil prešao je na islam, ali se nećkala njegova žena Mara (Marija). Često su je pitali:”Da li si Marija razi?” (misli se na prelazak na islam). Po tome su je nazvali Raza , Razija a njene potomke Razići kao i naselje u kom je stanovala. od porodice Razići nastalo je više drugih: ]esiri, Hodžići, Husići...Dedići vode porijeklo od Miloševića, potomaka bogumilskih rukovodilaca. Tabakovići potiču od Batinića a Hebibovići od Bjelojevića.” (Š.Pašić, Porjeklo porodica-Oslobođenje 1972.)

Hršćansko stanovništvo je kasnije naseljeno na područje Glavatičeva. Za vrijeme turske vladavine Glavatičevo je prestavljalo važan saobraćajni čvor. U početku se preko Neretve prelazilo u mjestu Lađanica uzvodno iznad Glavatičeva (Lađanica je po lađarima i dobila takav naziv). Kameni most u Glavatičevu je izgrađen odmah iza Karađozbegova mosta  u Konjicu. Kada je hadži Bali iz Mostara 1612. godine popravio ovaj konjički most on je sagradio sličan u Glavatičevu. Kada je ovaj vremenom dotrajao nalazimo u fermanu sultana Mehmeda IV, početkom aprila 1686. g. naređenje hercegovačkom mutesarrifu Husejnu da “popravi most u Glavatičevu koji je podigao hadži Bali iz mostara”. I s jedne i s druge strane mosta bili su izrađeni hanovi u kojima su noćevali putnici za Sarajevo, Bjelimiće, Konjic ili Nevesinje. Pred kraj Turske  vladavine ovaj kraj je u administrativnim knjigama vođen kao Džemat Župa kako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske.

Ovaj kraj je pružio veoma jak otpor Austro-Ugarskim trupama. Borbe su se nakon Vrapča vodile na desnoj obali Neretve a jedan od  velikih okršaja  vođen je u selu Ribari ispod Bajića glavice.

Zanimljivo je da se ovdje desio još jedan veliki boj sa Austro-Ugarskom  prilikom hercegovačkog ustanka 1882. godine kada je 150 ustanika porazilo u prvoj borbi Austro-Ugarsku vojsku kod mosta u Glavatičevu. Ustanike je vodio Sulejman beg Šurković iz Bjelimića.

{flike}



[1] Biskup, Dudle, Dužani, Glavatičevo, Grušča sa svojim zaseocima, Lađanica, Razići, Ribari, Kašići, Krupac i dr.

[2] Truhelka, Ć.: Opis Dubrovnika i Bosne iz 1658., GZM, XVII, 1905, 424-425.

[3] Ovaj kraj je pružio veoma jak otpor Austrougarskim trupama.