Tue10162018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Reisu-l-ulema

Hutbe

Prva ramazanska hutba reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

Sarajevo, 02. juni 2017. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u Begovoj džamiji održao prvu ramazansku hutbu koju ovom prilikom prenosimo u cijelosti:

reisu l ulema hutba begova v

- Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Braćo i sestre,

Živimo blagoslovljeno vrijeme šehri-ramazana, mjeseca koji nas podsjeća na dolazak milosti Božije, Muhammeda, a.s., za koga je Milostivi rekao: „Tebe smo, samo, iz milosti svjetovima poslali“. Vjerovjesnik nas je poučio da svoj život provedemo u pokornosti Bogu, slijedeći Njegove naloge, savjete i upute. Kada bi nastupio ramazan, on bi se obratio ljudima, biranim riječima, s puno pažnje:

 „O ljudi, došao vam je ramazan s blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su časovi bolji od svih drugih časova. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu na gozbu u kome se smatrate Bogu ugodnim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih a spavanje ibadet“.

Braćo i sestre,

Allah nam je, kako to Kur'an navodi, propisao post iz Svoje velike mudrosti i plemenitog cilja. Post je okrepa duši kako bi ona pravilno usmjeravala svoju snagu i mogućnosti. Postom treba da stignemo do istinske bogobojaznosti.  Život na dunjaluku je pun izazova. Duša često žudi za onim što ne posjeduje u želji da sebično zagospodari i onim što joj ne treba. Sputati njenu pohotu i požudu je naša najveća borba.

 Govoriti  o postu, iz vlastite perspektive, znači govoriti o iskustvu koje trebamo podijeliti s drugima. Kako vrijeme odmiče i kako ljudi bivaju sve imućniji, oni nam se čine sve siromašniji duhom, sve ovisniji o potrebama koje sami proizvode.

Vjerovjesnik, a.s., nas je učio da je istinsko bogatstvo, bogatstvo duše. Post je u osnovi vježba za dušu. U njemu je naše duhovno stasavanje i odrastanje.

Do unutarnjeg mira i spasenja, kako nas je Vjerovjesnik učio, može se doći samo kroz pridržavanje vjerodostojnog sadržaja Objave. Jer, ispravno postupa samo onaj ko kroz dobro djelo traži Božije lice, tako glasi jedan ajet u časnom Kur'anu (Al-Kahf, 46):

الْمَال ُوَالْبَنُونَ زِينَةُالْحَيَاةِالدُّنْيَا ۖ وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌعِنْدَرَبِّك َثَوَابًاوَخَيْرٌأَمَلًا

„Imetak i djeca su ukras ovog svijeta, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati“.

Braćo i sestre,

Vjerovjesnikov, a.s., put uvijek je bio traganje za duševnim mirom kroz činjenje dobrih djela, i savjet drugima da ih čine, uz Božiju pomoć. Dova koju je najčešće učio, i kojoj je poučavao svoje ashabe, bila je: „Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu, i spasi nas džehenemske vatre“. Uporedo s tim, on nas je uvijek upozoravao: da je svako u svom vlastitom životu pastir, i da smo svi odgovorni za emanet kojeg nosimo, za stado koje nam je povjereno.

Naša nas je ulema uvijek podsjećala da formalna strana posta nije svrha niti cilj sam po sebi. Do ovog zaključka ona je došla tragom hadisa Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je rekao: „Ko ne napusti laž i postupak po njoj nema potrebe da ostavlja hranu i piće“. Vjera, kako su nas učili naši vjeroučitelji, jeste lijepo ophođenje prema drugima (edeb). Ona se samo formalno svjedoči jezikom, dok je njeno istinsko posvjedočenje lijepim odnosom naspram drugih stvorenja.

 „Sjetite se“, kaže Vjerovjesnik, a.s., „dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjega dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.“

Braćo i sestre,

Allah, dž.š., svakog časa stvara nove prilike za nas. On uvijek iznova daje da zapuše povjetarac. On neprestano pokreće nove valove koje trebamo uhvatiti. On Uzvišeni šalje vjetrove koji trebaju da pokrenu našu lađu i odnesu je do novih horizonata. Ramazan je povjetarac kojeg duša isčekuje da je osvježi, da je pokrene i uzburka, da razvije njene dobrote, da je uzdigne i ponese u Božije okrilje. Ali ni najpovoljniji vjetar ne odgovara onome ko ne zna kuda plovi.

Dobrota i dobro djelo smiruju dušu, i čine je pripravnom da se vrati svome Gospodaru nakon dugog, zamornog, dunjalučkog puta. „Nesretan je,“ kako kaže Vjerovjesnik, a.s., „samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Božiji oprost.“

Ramazan je vrijeme iskrene pokajničke dove koja poput čiste vode sapire grijehe svakog od nas. „Tražite od Gospodara da vam oprosti grijehe,“ savjetovao je Vjerovjesnik, a.s., svoje ashabe. U našoj muslimanskoj tradiciji čovjek se doima kao putnik, salik, od njegova začeća pa sve do smrti. Kako ćemo dočekati svoj rok, edžel, ovisi o našem izboru. Ili će vrijeme zgasnuti u nama ili ćemo mi bljesnuti u njemu, do nas je. Bog poziva da svako od nas zapali svoje svjetlo vjerom, radom i trudom. „Reci: Radite pa će vaš trud vidjeti Allah i Vjerovjesnik i pravovjerni.“

Braćo i sestre,

Naš iman je kao svjetiljka, njegov fitilj je šehadet, a naš namaz, post, zekat, hadž i ihsan su ulja kojima svjetiljka sija. Neka svako od nas pogleda ima li ulja u lampi ili je ona prazna. Svako od ovih ulja nezamjenljivo je. Svako od njih zasvijetli na nekoj od naših životnih postaja da rastjera tamu oko nas. Neka niko od nas ne zaboravi opskrbiti se svojim uljem.

Izmirimo svoj dug prema Allahu. Očistimo našu dušu namazom i postom, a naš imetak zekatom i sadekatu-l-fitrom. Neka svako od nas obračuna Božijenimetekod sebe. „A ako ih budete brojali, izbrojati ih ne možete“, kaže Kur'an. Zato je Alejhiselam govorio: "Ko izmiri svoj dug prema Allahu, tajno i javno, želeći time samo Božije zadovoljstvo bit će mu to najveći kapital na budućem svijetu, kad mu to bude najpotrebnije". U Kur'anu je rečeno:

و يحذركم الله نفسه و الله روءف بالعباد

„Allah vas upozorava (na Svoje odredbe i zapovijedi). Allah je milostiv prema svojim robovima“ (Ali Imran,30).

Braćo i sestre,

Neka uvijek ispred nas bude naša Zajednica u kojoj smo rođeni. Ona je miraz, kojega smo naslijedili od naših očeva. Emanet, kojeg su oni ostavili unucima da ga čuvamo za njih. Naša Islamska zajednica je otvoreno gradilište na kome svaka generacija dodaje svoj dio gradeći i proširujući njene temelje. Nemojmo dozvoliti da nas uskogrudnost savlada. „Neka svako pogleda šta ostavlja za sutra“, poruka je Kur'ana. Odvojimo od sebe za sebe, kao što su to i naši očevi činili. Graditi i održavati kuću nije lahko ali je teže nemati je. Bez naše Islamske zajednice bit ćemo lutalice koje će se potucati po tuđim sokacima. Zato, ispunjavajmo svoje obaveze prema Zajednici, čuvajmo je, i jačajmo njene kapacitete. Podižimo mektebe, medrese, fakultete i druge zavode koji će biti istinski čuvari našeg puta, življenja vjere i promicanja njenih vrijednosti po kojima nas i drugi poznaju. Ramazan je dobro vrijeme da to sebi iznova osvijestimo.

Po ovlaštenjima naše Zajednice, a pozivajući se na Menšuru koja mi je dodijeljena, koja našu zajednicu povezuje sa vjerovjesnikom Muhammedom, a.s., potvrđujem fetvu o obaveznom izdvajanju i prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal. To je bio sunnet Allahovog vjerovjesnika, a.s., i hulefa-i-rašduna: h. EbuBekira, h. Omera, h. Osmana i h. Alije, neka je Allah s njima zadovoljan. Onaj ko drži do sebe i do njihovog puta, držat će se njihovog sunneta.

Braćo i sestre,

Završit ću ovu hutbu riječima Vjerovjesnika, a.s.: „O ljudi, vaše duše su ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leđa su natovarena teškim teretom. Ublažite tu težinu dužom sedždom.“

„Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu s dovom poslije svakog namaza.“

„Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u čitanju Knjige koju vam je objavio.“

Savjetujem to i sebi i vama i tražim oprosta od Boga za sebe i za vas. Neka naša posljednja dova bude: Hvala Allahu Gospodaru svjetova.

 

وآخردعوانا أن الحمد لله رب العالمين.أقول قولي هذا وأستغفرالله لي ولكم، فاستغفروه إنه هوالغفورالرحيم

HUTBA REISU-L-ULEME - 02.09.2016.g.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji čovjeka stvara nejakim i slabim, pa mu poslije slabosti snagu daje. Veličanstvena je Njegova snaga i moć. Golema je i milost Njegova, kojoj se vjernici nadaju i za koju dove upućuju.

Neka su salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda, a.s., na njegove vjerne sljedbenike i sve one koji žive i umiru s vjerom u srcu.

Allah je u Svojoj Knjizi kazao:

Zaista smo ti Mi dali najveće dobro. Pa klanjaj se svome Gospodaru i kolji kurban. Onaj ko tebe (Muhammede) mrzi bez pomena će ostati. (el-Kewser,1-3)

Draga braćo i sestre.

Ovo su dani početka zul-hidžeta, posljednjeg mjeseca hidžretskog  kalendara. Naši hadžije otputovali su u Meku i Medinu, da obave obrede hadža. Hadž je nijet, kojim krećemo prema mjestu o kome je Allah kazao:

Zaista, prva kuća koja je radi ljudi podugnuta je ona u Beki, koja je blagoslovljena i smjernica je narodima... Ko uđe u nju bit će siguran. Allah poziva ljude Svojoj kući, one koji mogu savladati put do nje (Ali Imran, 96).

Mi koji smo ostali ovdje, u našoj lijepoj domovini, s njima smo u mislima i dovama, moleći Allaha za mir, sreću, zdravlje i dobro za sve ljude i cijelu zajednicu.

Braćo i sestre.

Allahova vjera je islam.To je vjera pokornosti, dobrote i pobožnosti, onako kako ju je prenio poslanik Muhamed, a.s., u svom poznatom govoru: Islam stoji na pet stubova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed,a.s., Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadža ko je u mogućnosti da ga obavi.

Ovih pet stubova islama minimalni su zahtjevi da se za čovjeka može reći da je musliman. Istovremeno, svako dobro djelo koje vjernik učini, s nijetom da se približi Bogu, također spada u služenje Bogu. Dobro nema granica; to je sve što je Bogu drago, a ljudima korisno i milo, počev od najmanje stvari, kao što je osmijeh na licu prilikom susreta s drugim ljudima, ili, kako Poslanik reče, uklanjanju s puta onoga što smeta ljudima.

Uvjerenje i vjera(iman)pitanje je srca. Ljudsko srce je u Božijim rukama. Nema puta ka Bogu osim pomoću ljubavi, blagosti i dobrote. Ne postoji prinuda kojom se ljudsko srce može natjerati da sluša i da se povinuje. Zna to Onaj  Koji ga je stvorio, a trebalo bida znamo i mi koji često umišljamo snagu, moć i veličinu. Oni koji žude za Allahovom blizinom, čine to iz ljubavi a ne iz straha.

Allah je kazao:

U vjeru nema prisiljavanja; pravi put se raspoznaje od stranputice. Ko zaniječe taguta, a uzvjeruje u Allaha prihvatio je najčvršću vezu. (el-Bekare, 256)

Allah iskušava ljude u njihovoj iskrenosti, a oni, s druge strane, isprobavaju Božiju milost svojim griješenjem i pokajanjem, traženjem oprosta.

Jedno od tih iskušenja je kurban, koji predstavlja veliki test za Ibrahima, a.s., njegovu vjeru i uvjerenje, odanost i pokornost, njegovu spremnost da ispuni datu riječ i zavjet kojim se obavezao Allahu, dž.š.

 Ibrahimova kušnja bila  je ono što mu je najdraže – njegov sin Ismail, kojega je dobio u starosti i koga je iščekivao cijeli svoj život. U ovom kur'anskom kazivanju Allah pokazuje Ibrahimovu ljudsku narav, koja nimalo nije različita od bilo koje druge ljudske naravi. Cijeli život, do duboke starosti, očekivao je da ga Allah pomiluje i usliša njegovu najveću želju da dobije evlada. U toj ljudskoj želji se zavjetovao da će dijete žrtvovati, ako ga vidi svojim očima.

Bio je to veliki zavjet i još veća kušnja za njegovu vjeru, iskrenost i postojanost u njoj. Čovjek je obavezan da na svakoj blagodati bude zahvalan i da svaki zavjet ispuni. Iako teška srca, Ibrahim je smogao snage da ostane odan Bogu i u najvećoj kušnji koja može zadesiti čovjeka.

Kazivanje o Ibrahimu i Ismailu ima svoj dublji odgojni karakter za sve generacije muslimana, ali i kršćana i jevreja. Svako od nas ima svog Ismaila ili Ishaka. Svako od nas mora žrtvovati svoju želju kada od nas Bog zatraži, da bismo potvrdili svoju vjeru. Pitanje je samo dali mi prepoznajemo svog Ismaila koji može biti bilo šta u našim životima: imetak, moć, vlast,ugled, neka osoba, naša porodica, stanje itd.

Dunjalučka  želja, to je ono što slabi našu vjeru.To je ono za što smo se vezali i što nas odvraća od blizine Boga i ne da nam da spoznao istinu, zbilju i suštinu svijeta. Ono što volimo slijepom ljubavlju. Zbog toga, kada žrtvujemo kurbana, ne žrtvujemo samo životinju, to je mnogo više od toga, to je naš Ismail, naša želja,  kušnja i belaj s kojom izlazimo na žrtveno mjesto, predani Bogu i odlučni da u Njegovo ime prinesemo žrtvu.

Braćo i sestre.

Kurban je stroga vjerska dužnost, vadžib, za odrasle i imućne muslimane i muslimanke, čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kao i zekat i sadekatu-l-fitr, i kurban spada u imovinski ibadet. Naređen je Kur'anom u suri Kewser: Klanjaj se namazom svome Gospodaru i kolji kurbana.

Allahov poslanik Muhamed,a.s., upozorio je muslimane da je kurban obaveza koja se mora izvršiti: Ko imadne dovoljno imovine, a ne zakolje kurbana, neka se ne približava našoj musali (džamiji).

Mudrost propisivanja kurbana, kako ističe naša ulema, ogleda se u tome da se njime iskazuje zahvala Allahu dž.š., na Njegovim mnogobrojnim blagodatima i zahvala za čuvanje od velikih belaja i iskušenja tokom godine.

Isto tako, kurbanom se proširi i opskrba, kako porodici koja je zaklala kurbana, tako i siromasima, rodbini i prijateljima kojima se daje kurban.

Poslanik, a.s., uputio nas je da je prvo što ćemo učiniti na dan bajrama da klanjamo namaz, a zatim da se vratimo našim kućama i žrtvujemo kurbana.

Braćo i sestre.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegoviniorganizirano provodi akciju prikupljanja kurbana. Naši muslimani dobrovoljno uplaćuju svoje kurbane za potrebe naših obrazovnih zavoda, za pomoć materijalno slabima i ugroženim i za drugehumanitarne svrhe, decenijama. S druge strane, mi pružamo podršku našim muslimanima koji vrijedno rade na svojim imanjima i čija se životna egzistencija vezuje za ta imanja tako što od njh otkupljujemo stoku za kurbane. Ovim našim pristupom omogućujemo da se kurban ispuni kao vjernička zadaća u svome temeljnom određenju: da bude i izraz duboke i iskrene pobožnosti i da bude izraz našega osjećaja za potrebe drugih.

Apelujem na sve vas koji se možete pridružiti ovome jedinstvenom poduhvatu dobra da to učinite. Neka svako od nas ko je u mogućnosti da kupi kurbana nastoji to učiniti na ovaj način. Na našoj solidarnosti uvijek se gradila naša bolja budućnost. Sjetimo se i u ovoj prilici riječi Poslanika, a.s.: Allah će biti na pomoći Svome robu sve dok on bude na pomoći svome bratu.

Braćo i sestre.

Ovih dana gledamo i slušamo vijesti o fizičkim i verbalnim pritiscima na našu domovinu. Nije nam svejedno što ih čujemo i vidimo. Uznemireni smo i zabrinuti. Još su svježa naša sjećanja na bajrame u kojima se prolivala krv našeg naroda i u kojima su nasrtali na naše živote, našu slobodu i našu domovinu.

Isto tako, sjećamo se i naše snage kojoj se neprijatelji nisu nadali, a kojom smo se odlučno suprotstavili zlu. Danas se nadamo da će avantura u koju su krenuli neki ljudi biti zaustavljena i da ćemo se svi posvetiti miru i izgradnji naše domovine.

Istovremeno, poručujemo svima da je naša domovina naš emanet kojeg ćemo snažno čuvati i braniti. Apeliram na sve ljude u Bosni i Hercegovini da odbace logiku inata i da ne kreću na put koji može biti put bez povratka. Ništa dobro iz toga se ne može izroditi. Sada je potrebna suzdržanost, strpljenje ali i naša budnost i odlučnost.

Neka ne zaborave oni koji unose nemir među nas a i njihovi nalogodavci da konačna riječ neće biti njihova, već riječ patriota ove zemlje. U to niko ne treba sumnjati.

Braćo i sestre.

Uputimo dovu Svevišnjem Bogu da našoj zemlji podari mir, njenim ljudima razum i slogu, našoj djeci koja kreću u školu bistrinu uma i lijep ahlak, našim braniteljima hrabrost i istrajnost, našoj ulemi razboritost i iskrenost. Neka dobro i mir vladaju našom domovinom. Amin!

Budimo dobri i pozivajmo na dobro

U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu centralnom svečanosti obilježena je Nova hidžretska 1437. godina. Pored unutrašnjosti, vjernici su ispunili i harem džamije u centru Sarajeva kako bi prisustvovali izvedbama hora Gazi Husrev-begove medrese.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u obraćanju vjernicima istakao je kako su muslimani, kroz svoje postojanje, na putu traganja za slobodom od koje ne smiju odustati.

"Hvala Allahu dž. š. da u ovome danu u slobodi nade vjere dočekujemo prvi dan mjeseca Muharrema. Od hidžre Poslanika do danas, muslimani na putu traganja za vlastitom slobodom, nikada nisu odustali od te borbe. Nekada je to uspješno, nekada manje uspješno. Kao što je Allah dž. š. objavio, kazao nam je da se ne plašimo, da ne tugjemo, jer je uz nas. Svima vama još jednom i svim muslimanima u BiH i Bošnjacima širom svijeta želim da čestitam Novu hidžretsku godinu. Da budemo od onih koji će činiti dobro i pozivati na dobro", kazao je Kavazović.

Hidžra predstavlja iseljenje poslanika Muhammeda a.s. i muslimana iz Mekke u Medinu 622. godine. Taj dan uzima se kao polazna tačna računanja vremena muslimanskog kalendara, a ovaj historijski događaj muslimani su ujedno uzeli za početak svoje ere.

Budući da je hidžra Poslanika a.s. jedan od najvažnijih događaja u historiji islama te ukupnoj povijesti muslimana, vjernici ga obilježavaju mevludom i edukativnim predavanjima o historijsko-političkom značaju hidžre.

Podsjećajući na značaj hidžre, profesor Mustafa Spahić tokom predavanja vjernicima kazao je kako prije hidžre nigdje na svijetu nije bilo institucionalno organizovanih muslimana.

"Poslanik a.s. je pune tri godine vršio pripreme za najznačajniji operativno-organizacioni korak u povijesti muslimana, za hidžru sa medinskim muslimanima. Izvršio je njihovo prihvatanje islama i pomirenje među njima. Uhvatimo se Allahovog dž. š. užeta i njegovog puta se držimo. Za onu vezu koja se ne može prekinuti u vremeni i prostoru. Dakle, prva pretpostavka hidžre je jedinstvo, držimo se zajedno", poručio je Spahić.

Govoreći o povijesnom muslimanskom poduhvatu, Spahić je kazao kako se Poslanik a.s. na hidžru odlučio u prisustvu svog vjernog prijatelja koji mu je neizmjerno vjerovao - Ebu Bekra.

"Zato nam hidžra pokazuje da, kada vršimo najbolje i najznačajnije za islam, muslimane i ummet, poslove, trebamo birati najbolje saradnike", poručio je Spahić.

Istakao je kako su i danas muslimani svijeta suočeni sa hidžrom. S tim u vezi, rekao je kako će svaki vjernik koji hidžru izvrši u ime Boga, biti nagrađen.

"Ko u svom srcu i na svojoj duši odluči se u ime Allah dž. š. u slobodi bez prisile i interesa da učini hidžru, vjerujući u Boga i slijedeći Poslanika a.s., njemu će Allah dž. š. na dunjaluku dati dvoje: slobodu, prostor vjere i daće mu prostor da može opstati i živjeti. Daće mu uslove za život. Ko se odluči otići iz svoje kuće u ime Allaha dž. š., a na tom putu umre, njega će Allah dž. š. nagraditi obilnom nagradom. Sva se djela naša ocjenjuju prema našem unutrašnjem motivu", kazao je Spahić.

Hutba Reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Svemilosnom. Zahvaljujemo Mu se na blagodatima koje nam je podario: na životu i zdravlju, na ljubavi i milosti. Od Njega tražimo uputu, oprost, milost i zaštitu od zla u nama i od zla u drugim ljudima. Koga Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a koga Allah ne uputi na pravi put, niko ga drugi ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov Poslanik. Neka su Allahov blagoslov i mir na njega, na njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike, koji slijede njegov jasni put i koji upućuju na dobro, a odvraćaju od zla.

Riječi su Božije: „Kada im se kaže: „ Ne remetite red na Zemlji!“ – odgovaraju: „Mi samo red uspostavljamo!“ Zar!? A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.“(Baqarah, 11 – 12)

Braćo i sestre.

Islam je vjera mira. Mi muslimani, njegovi sljedbenici, u stalnom smo nastojanju da uspostavimo mir u sebi, u svojim porodicama i u društvu u kojem živimo. Naše muslimansko ime i određenje definirano je riječju "mir" i njenim najdubljim značenjem.

Taj mir u nama i oko nas naša je najveća snaga. Riječi su Božije:

وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْناً وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَاماً

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (El-Furkan, 63)

U ovome samo jednom ajetu razumijemo svu plemenitost vjernika, iskrenih Allahovih pokornika, koji čak i bestidnicima zazivaju mir. To su istinski plemići ljudskoga roda.

Međutim, danas se taj poziv slabo čuje. Živimo u vremenu buke koju su zlikovci izazvali i nametnuli.

Braćo i sestre.

S mimbera naših džamija, kao i mnogo puta do sada, govorili smo  o izazovima pred koje smo stavljeni. Nije prvi puta da je svijet, i muslimani u njemu, iskušan zloupotrebom naše časne vjere. Sjetimo se, da se to dešavalo i onima koji su bili bolji od nas – prvoj generaciji muslimana. I oni su ostajali zapanjeni brutalnošću zločinaca, koji nisu prezali ni od čega, i nisu se bojali pravde i njezine ruke. Njima, ni najbolji muslimani, kojima je sam Poslanik, a.s., zagarantirao Džennet (h. Osman i h. Alija) nisu bili dovoljno dobri muslimani. Ubili su ih!

Danas se nasilje u svijetu širi. Stradaju mnogi nevini ljudi.

Protiv toga dižemo naš glas! Osuđujemo bezumlje i zločine nad ljudima! Ne smijemo biti nijemi i zbunjeni kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja. Nemojmo dopustiti, da se povodimo za time, da cilj opravdava sredstva. Ubijanje nedužnih se ne može ničim opravdati.

Isto tako, ne smijemo imati nikakve dileme, da zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru, a naročito ne, da pripadaju našoj zajednici dobra i mira. Grijeh je saosjećati s njima. Također, ne možemo držati stranu ubicama nevinih ljudi u Gazi i Siriji, koji to čine za račun svjetskih sila. Nažalost, najbrojnije žrtve zločinaca i onih koji se protiv njih navodno bore, su muslimani. Od ukupnog broja nevinih žrtava u svijetu, ubijenih i stradalih u posljednjih nekoliko godina, preko 85% su muslimani.

Braćo i sestre.

Osnovni cilj naše vjere je dobrobit ljudskog roda! Muslimani treba da se bore da zaštite život, vjeru, razum, dostojanstvo, potomstvo i imovinu svakog ljudskog bića. Ugroziti neki od ovih temelja znači ugroziti ljudski rod.

Generacije muslimana dale su sve od sebe da se izgradi civilizacija zasnovana na dobru i razumijevanju. Njihova plemenitost, pravednost i posvećenost Božijoj riječi doprinijele su da milioni ljudi nađu svoj smiraj u okrilju islama. Tu našu tradiciju nam valja njegovati, čuvati i nju predočavati našim komšijama i drugima.

Muslimani nemaju pravo ostati zbunjeni i pometeni. A doimamo se kao da nas je silina zla i brutalnosti kojoj svjedočimo iznenadila i paralizirala. Nadahnuće moramo potražiti tamo gdje smo ga uvijek nalazili. Zato, okrenimo se Poslaniku, a.s., njegovoj pravovremenoj i blagotvornoj uputi: „Ko od vas vidi zlo, neka ga silom zaustavi, a onaj ko to nije u stanju neka ga javno osudi ili neka ga u srcu prezre, zaniječe i odbaci“.

Pozivam vlasti da silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror. Pozivam učene ljude da se javno suprostave zlu, da ga objasne i osude. Sada je potrebno da svi ustanemo i da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi. Ne dozvolimo da strah ovlada našim čulima. Učinimo sve što je u našoj moći da mu se suprostavimo.

Pozivam sve dobronamjerne ljude da svojim nesmotrenim reakcijama na nedjela zločinaca ne pomažu njihovim ciljevima. Ne dopustimo im da stigmatiziraju cijelu našu zajednicu. Oni na to i računaju.

Pozivam mlade ljude da zaštite i sačuvaju svoju vjeru i zajednicu! Vi njoj pripadate, čak i više nego mi stariji. Pokažite ponos i dostojanstvo i, onako kako su naši preci znali znali braniti svoje vrijednosti, činite i vi: mudro, strpljivo i odlučno.

Pozivam sve koji misle da se nasiljem i terorom može riješiti nepravda, njihove učitelje, inspiratore, organizatore i pokrovitelje da se dozovu pameti, pokaju i napuste stranputicu i vrate u okrilje džemata i srednjeg puta.

Braćo i sestre.

U svemu što radimo, neka nam vodilja budu riječi našega Gospodara:

Ako neko želi veličinu – pa u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna. (Fatir,10)

Gospodaru naš.Pomozi nam u našim stremljenjima da dobro i mir zavladaju među ljudima. Raširi Svjetlo Tvoje vjere u našim srcima! Obasjaj njime i one koji su u neznanju i zabludi.Učini da Tvojom stazom snažno i odlučno hodamo, dostojanstveni i smjerni, vođeni lučom Tvoje neizmjerne milosti.

Unesi mir među nas. Odagnaj iz naših srca strahove i osnaži nas da se odbranimo od zla naših neprijatelja.

Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe i smiluj nam se. Tvojoj se milosti nadamo i molimo Te za nju.

Amin!

Sarajevo, 20. novembar 2015.

Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. U Časnom Kur'anu su riječi Stvoritelja: 

ان الله فالق الحب و النوي يخرج الحي من الميت و محرج الميت من الحي ذلكم الله فاني تؤفكون.

فالق الاصباح و جعل الليل سكنا والشمس والقمر حسبانا ذلك تقدير العزيز العليم.

Draga braćo i sestre!

U ljudskom životu postoje vrijednosti koje različito poimamo. Nekima pridajemo veću pažnju, a neke zanemarujemo, misleći da nisu vrijedne. To proizlazi iz jednostavne istine da su ljudi različiti u svojoj nutrini i po svome karakteru. Naravi su im različite. Osjećaji i vrijednosni sistem, iako na prvi pogled slični kod većine ljudi, razlikuju se od pojedinca do pojedinca. Zato nam se i putevi razlikuju.

Postoje, opet i vrijednosti koje nas određuju izvana i iznutra. To je ono čega smo, manje ili više, svi svjesni, u što smo uronjeni, poput krčaga iz kojeg se izlijevaju naše trajanje i naše služenje. Vrijeme je jedna od tih zajedničkih odrednica. Ono je u uskoj vezi sa životom, ako nije i sam život.

Ljudima vrijeme teče, iako bi se moglo reći da smo mi kao voda, a vrijeme kao korito kroz koje je proteklo nebrojeno ljudskih života, bezbroj dana i noći i mnogo godišnjih doba. Vrijeme je korito koje se ne može zajaziti, a život zaustaviti ili povratiti. Ono teče svome ušću, iz kojeg se ponovo izlijeva, voljom Gospodara svjetova.

Ništa kao vrijeme ne ostavlja traga na našem tijelu i duši. Kao da se svaki izlazak i zalazak sunca na nama vidi! Događaje pamtimo, kao i radost, i bol, i tugu. Ali, nismo kadri izmijeniti vrijeme, jer je ono nepromjenjivo.

Ta protočnost vremena nije samo naš usud. Sve stvoreno ima svoj rok trajanja i svemu dolazi edžel, prije ili kasnije: i zemlji, i suncu, i mjesecu, i zvijezdama...

Draga braćo i poštovane sestre!

Allah je nas, sinove i kćeri Adema i Have, nastanio na planeti Zemlji. Našu egzistenciju vezao je za ovo stanište. Naše tijelo pripada supstanci koja se zove zemlja, a njegovo održavanje zahtijeva mukotrpan rad na zemlji, kako bismo se okoristili nimetima koje ona daje.

Naša sudbina je vezana za tu zemlju i za njene plodove. Na njoj su naše i sjetva i žetva, i svako dobro nam iz nje dolazi. U ovo doba godine u našim krajevima Allah budi tu zemlju, nakon njene zimske obamrlosti. U ovo doba ona iščekuje sjeme iz naših ruku. Na tu našu darežljivost i brižnost ona uzvraća svojim mirisom, koji se ni sa čim uporediti ne može. U ovo doba zrnevlje i košpice klijaju, a iz korijenja izbijaju mladice. To je vrijeme Allahovim govorom opisano:

ان الله فالق الحب و النوي يخرج الحي من الميت و محرج الميت من الحي ذلكم الله فاني تؤفكون.

فالق الاصباح و جعل الليل سكنا والشمس والقمر حسبانا ذلك تقدير العزيز العليم.

Zaista, Allah je Taj, Koji čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, a iz živa neživo. To vam je, eto, Allah. Pa kuda se onda odmećete. On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i mjesec za računanje vremena. To je određenje Silnog i Sveznajućeg. (Al-An'am, 95, 96).

U ove dvije rečenice Kur'ana izatkana je prekrasna priča o prirodi, koju nam je predočio Gospodar svjetova. Pred nama je kur'ansko platno na kome su projektirani kosmos, čovjek i priroda. U ovim ajetima, ali i u prirodi, najdirektinije prisustvujemo Božijoj moći stvaranja.

Naš Gospodar je iz jednog insana rasijao ljudski rod, mnoštvo pojedinaca s mnoštvom mogućnosti i sposobnosti. U Njegovoj moći je to što je zemlju okitio s toliko plodova!

On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izraste zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru! To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju. (Al-An'am, 98, 99).

I ljudsko sjeme je zemaljsko, jer čovjek pripada zemlji, kako nam Kur'an posvješćuje:

منها خلقناكم و فيها نعيدكم و منها نخرجكم تارة اخري.

Od nje (zemlje) smo vas stvorili, u nju ćemo vas vratiti i iz nje ćemo vas proživjeti drugi put.

Gospodar je poučio ljude da i sami sudjeluju u oživljavanju zemlje, tako što nas je učinio ovisnim o njoj. Poslanik, a.s., rekao je: Ko oživi mrtvu zemlju pripada mu; ko oživi zemlju imat će za to nagradu.

Rad i privređivanje su u praksi Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., uzdignuti na najviši stepen. On je govorio: Bolje ti je sagnuti leđa pod bremenom drva, nego podići glavu za milostinjom.

Poslanik, a.s., svoje sljedbenike je poticao i bodrio da rade za ovaj svijet kao da će na njemu vječno ostati, kao što ih je upozoravao na odgovornost na Ahiretu, kojem već sutra mogu poći. Rad unosi mir i sigurnost među ljude, proizvodi povjerenje i prijateljstva, ublažava razlike i podjele. Rad ispunjava čovjeka, oplemenjuje ga i upotpunjuje njegovo postojanje. Na drugoj strani, nerad, ljenčarenje i besposličarenje ga ponižavaju i unesrećuju. Iz ove perspektive razumljive su riječi Muhammeda, a.s.: Neće se čovjek ni pomjeriti na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvero: za život, u što ga je potrošio; za mladost, kako ju je proveo; za imetak, kako ga je stekao i u što ga je trošio; i za znanje, da li je po njemu postupao. (Taberani i Tirmizi).

Braćo i sestre.

Ovo su dani sjetve naših zemljišnih parcela. Kao i sve drugo, i ona ima svoje vrijeme. Ako se ne obavi u predviđenom roku, šteta je gotova. Sada svi treba da pokažemo odgovornost prema blagodati kojom nas je Uzvišeni počastio: svaki domaćin kod kuće, vlasti kojima bi trebalo da je stalo da se zemlja zasije i cijela naša zajednica. Nemojmo gubiti dragocjeno vrijeme. Nemojmo dalje dopuštati da nam plodna polja zarastaju u korovu. To nije ničija druga odgovornost već naša. Prilika je da se svi zaposlimo i da na kraju uberemo plodove koje zemlja daje. Zašto da ovisimo o osrednjim i često lošim uvoznim proizvodima? Svako od nas može doprinijeti, u svom malom vrtu, na njivi, u voćnjaku ili farmi da se ta naša ovisnost prevaziđe, da dosegnemo i tu slobodu vlastite proizvodnje vlastitih dobara.

Hazreti Omer je govorio: „Mrsko mi je da vas gledam besposlene, da ne radite za dunjalik ili za Ahiret“.

Našim poljoprivrednicima je potreban sada podsticaj i podrška i vlasti i cijelog društva. U proljeće se treba okrenuti najvrjednijim članovima naše zajednice, ljudima koji danonoćno bdiju nad svojim usjevima i strahuju za njih. Svi moramo sebi posvijestiti da su nam oni najvažniji, da je njihov uspjeh i naš, da je dobro koje oni uberu i naše dobro, da će naša djeca biti zdrava i poletna ako jedu zdrave domaće proizvode. Treba da se nađemo uz našeg vrijednog težaka. Svi treba da damo svoj doprinos da se zasiju naša polja u Semberiji, Posavini, Sprečanskom polju, u Krajini, kao i polja po Hercegovini.

Zemlja traži dobrog i odgovornog domaćina, a naša domovina Bosna i Hercegovina ih je uvijek imala. Zemlja hoće težaka koji će je kultivirati, koji će znati njome upravljati i dobro postupati. Napustiti zemlju znači napustiti i iznevjeriti emanet naših očeva, koji su je ljubomorno i s velikom zamukom čuvali. Danas kupujemo hranu s tuđih polja, a naša napuštamo. Kao da zaboravljamo da nikada jedan narod nije napustio obrađivanje zemlje, a da je nije izgubio sasvim. Jer, zemlja traži upravitelja koji će o njoj voditi računa. Obrađivanje zemlje je briga o životnom prostoru i našoj prisutnosti na njemu. Zbog toga s pravom očekujemo od novih vlasti da zaštite naše proizvođače od najezde uvoznih proizvoda na naše tržište, kojima se ugrožava i obezvređuje rad naših ljudi.

Draga braćo i sestre.

Allah je, neka je slavljeno Njegovo ime, rad i traženje opskrbe preporučio svakom vjerniku i vjernici odmah nakon obavljanja džume namaza.

يا ايها الذين امنوا اذا نودي للصلوة من يوم الجمعة فاسعوا

الي ذكر الله وذروا البيع ذلكم خير اكم ان كنتم تعلمون . فاذا قضيت  الصلوة فانتشروا في الارض وابتغوا من فضل الله و اذكروا الله كثيرا لعلكم تفلحون.

Pravovjerni, kada se petkom na namaz pozovete, pohitajte Allaha spominjati, a trgovinu ostavite – za vas je to bolje treba da znate.  A kada se namaz završi, svijetom se raziđite tražeći Allahove blagodati, i Allaha često spominjite ne biste li uspjeli. (Al-Jumu'ah, 9,10).

Namaz i rad su dva nerazdvojna prijatelja. Ko ih združi u svom životu neće biti iskušan siromaštvom i usamljenošću. Allah se kune da je uvijek uz one koje naziva muhsinima. To su oni koji se trude, koji svojim radom polažu pravo na Božije nimete i koji svojim namazom i čestim spominjanjem Božijeg imena ištu Allahov blagoslov i bereket u svojim poslovima.

Stoga, okrenimo naša lica Stvoritelju i zaposlimo naše umove i ruke poslovima od kojih ćemo imati koristi mi, naše porodice i naša zajednica. Besposličarenje je bolest koja razara naš ummet. Jedan od uzroka njegova propadanja i iskušenja, koja i sada gledamo, jeste zanemarivanje rada, truda i žrtve, iz čega su izašli  besperspektivnost i očaj. Da ne smijemo gubiti nadu učio nas je plemeniti Poslanik, a.s., koji je vjerniku (mu'minu) preporučio da i onda kada, po ljudskoj pameti, sve govori da nema nade, svoju aktivnost i rad preda u ruke Stvoritelja, riječima: Ako neko od vas bude imao sadnicu u ruci i vidi da nastupa Sudnji dan, neka je zasadi, prije nego što Sudnji dan nastupi.

Gospodaru naš!

Daj nam snagu da promijenimo svoje stanje i budemo dostojni nosioci Tvoga emaneta.

Daj mir našoj domovini i snagu i pouzdanje našem narodu.

Ohrabri naše vrijedne ljude da ustraju na svome dostojanstvenom putu truda i zalaganja.

Neka konac naših djela bude dobro za sve ljude.

Amin!

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.