Tue10162018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe TRI LEKCIJE HIDŽRE

Hutbe

TRI LEKCIJE HIDŽRE

Pred nama je nova hidžretska godina, 1436., po redu koja, prema Takvimu Rijaseta, nastupa večeras sa akšamskim ezanom. Sve u našoj lijepoj vjeri je pouka a svaki, pa i najsitniji događaj iz naše blistave prošlosti je zlata vrijedna lekcija. Tako je i sa hidžrom. Njene lekcije i pouke su brojne. Kroz ovu hutbu ću se ograničiti na neke od njih, tačnije na tri.

Nema vrata bez ključa – nema problema bez rješenja

U suri Talak, Allah Uzvišeni poručuje: ''a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada''. Ovaj časni ajet najbolja je potvrda da za istinskog vjernika koji se Allaha boji i na Njega oslanja, ne postoje bezizlazne situacije i nerješivi problemi. Hidžra je dokaz tome. Kako drugačije opisati mukotrpno stanje i nepodnošljivi položaj muslimana u Mekki prije činjenja hidžre nego riječima: nerješivi problem?! Muslimani su bili potpuno obespravljeni, bez mogućnosti slobodnog praktikovanja vjere, kretanja i učešća u javnom životu. Čak su u određenim periodima bili i totalno izolovani, bez hrane, vode i bilo kakvog kontakta sa ostalim svijetom. Problem se zaista činio nerješivim.

Nerješivom se činila i situacija u kojoj su neprijatelji opkolili kuću u kojoj je zanoćio Muhammed a.s., sa jednim jedinim ciljem – ubiti ga. Činilo se da za Poslanika a.s., izlaza nema. Izlaza nije bilo ni onda kada je Suraka, željan velike nagrade koja je obećana onome ko donese Muhammedovu glavu, sustigao našeg Poslanika a.s., i zavitlao svojom sabljom iznad njegove glave. Izlaz se nije nazirao ni u pećini, kada je mušricima bilo dovoljno da se sagnu i kroz otvor pogledaju u unutrašnjost pećine u kojoj su bili Muhammed a.s., i Ebu Bekr r.a..

Sve ove situacije su bile bezizlazne. Međutim, uz istinsku vjeru i pouzdanje u Allaha, On je dao izlaz i proviđenje.

Analizirajmo malo i svoj život. Vjerujem da će svako od nas naći barem po jedan detalj ili situaciju u kojoj smo mislili da nema izlaza. Hidžra nas uči da, kao što ne postoje vrata za koja nema ključa, tako ne postoji ni problem za koga naš Gospodar nije ostavio rješenje, uz uvjet da u Njega iskreno vjerujemo i da se u Njega istinski pouzdamo.

Imajmo na umu i slijedeći hadis: ''Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site'' (bilježi ga Tirmizi).

Zajednica je preča od pojedinca

Muhammed a.s., je izričito tražio da se poštuje pravo svakog pojedinca ali je uvijek davao prednost zajednici. Poznato je da je u prvi mah oslobodio jednog slijepca od dolaska na zajednički namaz, naravno, zbog poteškoća koje dolazak u džemat uzrokuje slijepoj osobi. Međutim, kada je saznao da dotični slijepac čuje ezan, nije ga oslobodio obaveze dolaska u džemat.

Na istom tragu je i hidžra. Muhammed a.s., je nije učinio radi sebe ili bilo kojeg drugog pojedinca – hidžru je učinio isključivo sa ciljem da sačuva džemat. On sam se put Medine, tadašnjeg Jesriba, zaputio tek kada je i posljednji musliman napustio Mekku i učinio hidžru. Prije toga se uvjerio da su uslovi života i normalnog praktikovanja vjere u novoj sredini kudikamo bolji.

Da bi sačuvao Zajednicu, da bi džemat držao na okupu, morao je pobrisati sve klasne i socijalne razlike među vjernicima. To je učinio kroz bratimljenje došljaka iz Mekke i starosjedilaca Medine. Na taj način, koji ranije nije zabilježen, zbližio je vjernička srca i osnažio džemat kao nikada ranije.

Uz sve to, Muhammed a.s., je poštovao i uvažavao prava ostalih zajednica u Medini. Odnose sa njima regulisao je čuvenom Medinskom poveljom koja je bila izuzetno značajna za same muslimane ali i za cjelokupno stanovništvo Medine.

Istinski prijatelj je velika blagodat

Hidžra nam šalje snažnu poruku i o važnosti prijateljstva, ali ne onog iz interesa, nego čistog i iskrenog. Ashabi su se doslovno takmičili ko će prije drugome izići u susret i pomoći. Posebno je to uočljivo kada je u pitanju bio odnos prema Muhammedu a.s.. Tako je Alija r.a., rizikovao vlastiti život i legao u postelju Muhammeda a.s., kome je već bila pripremljena klopka i ubistvo. Posebna priča hidžre je časni Ebu Bekr r.a., koga i Kur'an spominje kao Muhammedovog a.s., sudruga u pećini.

Ebu Bekr je među prvima primio islam i od tada postao prisni prijatelj Muhammeda a.s., kome je on bespogovorno vjerovao. Zapravo, povjerenje je bilo obostrano. Kada je Poslanik a.s., u jednom dijelu noći učinio Isra i Mi'radž, što je i za današnje uslove gotovo neprelazna razdaljina u tako kratkom periodu, i kada je o tome javno kazivao, zavladala je nevjerica. Mnogi su tu vijest okarakterisali kao laž. Mnogi su bili sumnjičavi. Ne i Ebu Bekr. On je imao bezgranično povjerenje u svoga prijatelja i znao je da on govori samo istinu te je tako i prihvatio čudnu vijest. Dobio je nadimak Es-Siddik – istinoljubivi. Takav je ostao do kraja života. Vjerovao je Muhammedu a.s., a svoje prijateljstvo dokazao je i tokom hidžre kada je bio Poslanikova vjerna sjenka na dalekom putu između Mekke i Jesriba. Zajedno su podnijeli teškoću puta i zajedno su se obreli u pećini, gdje je Ebu Bekr golim rukama štitio Muhammeda a.s., od ujeda zmije. Konačno, Ebu Bekr je zavrijedio da ga Muhammed a.s., opiše na slijedeći način: "Kada bi se Ebu Bekrov iman stavio na jedan tas vage, a na drugi iman cijelog ummeta, pretegao bi iman Ebu Bekra."

Prijatelj je potreban svakome od nas i svi bismo željeli imati što više onih u koje se možemo pouzdati i u koje imamo bezuvjetno povjerenje. Ukratko, svi želimo prijatelje. Međutim, da bismo zaista imali prijatelja, moramo i sami biti prijatelj. Suludo je očekivati nečije povjerenje ukoliko ga nema s naše strane. Nemoguće je tražiti od drugih da budu iskreni prema nama a i sami ne biti takvi.

Otuda je Ebu Bekrova iskrenost i povjerenje jedna od najvećih lekcija hidžre.

Na kraju, recimo to ovako:

Istinskog vjernika Allah dž.š., nikada neće ostaviti na cjedilu.

Pravo džemata je najpreče.

Želimo li iskrenog prijatelja, onda i sami moramo biti takvi.

Bože, daj da samo Tebi služimo, da svoju vjeru volimo i po njoj živimo, AMIN!

Čaršijska džamija u Prozoru

24.oktobar 2014.g.

Safet ef. Pozder

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.