Tue08142018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Mu'minskom, a ne munafičkom stazom hodi!

Hutbe

Mu'minskom, a ne munafičkom stazom hodi!

„Reci istinu makar gorka bila“. Vjernikov govor je govor istine. On po naredbi Stvoritelja i uputi Poslanika uvijek govori istinu. Govori istinu makar to bilo i protiv njega samoga i bližnjih njegovih. „Može li vjernik biti lažac?“, pitali su Pooslanika. Bez oklijevanja je rekao: „Ne“. Biti siguran da je sugovornikova riječ istina, blagodat je i bogatstvo neizmjerno. Koliko smo mi sigurni kad s bratom muslimanom razgovaramo da nam on istinu kazuje i dobro želi? Iskustvo nam kazuje da danas svi rečeno, dodatno provjeravamo jer zbog sveprisutne laži malo je povjerenja među nama. Tako bolesno društvo ne može koračati naprijed, ono ne daje plodove prosperiteta. To je društvo osuđeno na stagnaciju i propast. Bez sumnje je da mi svi za sebe tvrdimo da smo vjernici, a može li vjernik lagati? Poslanik je jasno, bez oklijevanja rekao :“Ne“. Osobina licemjera je: „Kada govori laže“. Šta si ti? Sam sebi odgovori. 

„Obećanje je dug“. Osobina vjernika je da se obećanja drži i ispuni ga, osim ako je objektivno spriječen. Osobina licemjera je da: „Kada obeća, ne ispuni obećanje“. Čovjek ne treba obećavati ono što ne može ispuniti, jer kad obeća tad postaje dužnik. To je dug prema ljudima koji su mu poklonili povjerenje, jer vjerovaše u njegovo obećanje. Postoje, od Gospodara svjetova, odabrani dani u kojima se dobro djelo vrijednuje više i u kojima je učinjeni grijeh teži. Nafila u Ramazanu je vrijednija, a i grijeh opasniji. Kad je u pitanju obećanje, svi su dani i svi trenutci ljudskog života isti. Sve jedno je, jesi li obećanje dao prije ili nakon izbora. Nije važno je li to tvoje obećanje dio tvoje predizborne strategije ili je ono realno? Ono je po riječi Poslanikovoj, dug. S obzirom da se naš narod mnogih obećanja naslušao i da su mnoga neispunjena i nije ni realno da će se ispuniti, postali smo društvo u kojem se do obećanja i ne drži i obećanjima se uglavnom ne vjeruje. Osobina vjernika je da obećano ispuni, a licemjerova osobina je da iznevjeri. Šta si ti, kojom stazom ideš? Sam sebi odgovori.

„Nema imana onaj u koga se nema povjerenja“. Ko je mogao biti bolji izbor za Opominjača i na pravi put Izbavitelja od onoga koji je još prije, el –Emin – povjerljivi, postao? Čovjek je obavezan, ono što mu je na povjerenje dato, vratiti. A sve nam je dato. Ni života svoga vlasnici nismo. I njega ćemo, život svoj, vratiti Onome koji nam ga pokloni, kad za to vrijeme dođe. Taj čin, vraćanje života Stvoritelju, nije u našoj odgovornosti. Naša je odgovornost urediti život prije nego se njegova dunjalučka faza okonča. Da ga uredimo, tako što ćemo sve preuzete emanete, obaveze, ispunjavati vjerno i tačno. Nema imana potpunog onaj ko ne ispunjava preuzeto. Emanet je s imanom čvrsto skopčan, jer samo vjernik, čvrst vjernik, svjestan je težine preuzete obaveze i odgovornosti pred Bogom. Onaj ko se obaveze pihvata a preuzeto ne ispunjava, neka zna, iman mu je tanak. Osobina vjernika je, ispuniti preuzeto, a licemjeru je osobina preuzeto iznevjeriti. Koliko je ljudi u našem društvu u proteklim godinama prihvatalo značajnu funkciju i poziciju u društvu, Državi, Zajednici a nisu bili spremni za nju. Preuzeli emanete, da se brinu o našem zajedničkom dobru, našoj fabrici, našoj šumi, našim vodama, parama našim... Emanet, jasno nam je sada kada gledamo osiromašene radnike, bezperspektivne mladiće i djevojke, zabrinute penzionere, je iznevjeren. Šta je osobina vjernika, a šta licemjera? Sudi sebi sam i na kojoj si stazi, mu'minskoj ili munafičkoj, sebi odgovori.

„Halal je jasan i haram je jasan“. Teško je naći čovjeka, vjernika kojem nije poznato i posve jasno šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. Svi znaju da se zabranjenog trebaju kloniti i svi su sigurni da im  put, put bez harama, donosi sreću. Haram se namnožio i kud god se okrenemo oko sebe, prisustvo njegovo svjedočimo. U našem oblačenju je prisutan. U ishrani je tu. U međusobnoj komunikaciji, u načinu zarade i trošenja, u odnosu među ljudima... Toliko je taj haram postao naša svakodnevnica da se i sami čudimo kad ga nema. Npr., musliman u nas naglašava da pravi svadbu bez alkohola jer smo naviknuti, normalno je, da na njoj alkohola ima. Logično bi bilo da je obrnuto. Logično bi bilo da se čudimo da musliman nešto obilježava sa tim zlom u ruci svojoj. Kojom stazom si krenuo? Mu'minskom, ili si stranputicom zabludio?

„Nećeš iskreno vjerovati sve dok od tvog jezika i ruku ne budu mirni ostali ljudi“. Oni koji vjeruju,  oni su: „HAJRU-L-BERIJJEH“, najbolja stvorenja. Vjernik se treba radovati, biti sretan, da vjernika za komšiju ima, da s njim svakodnevnicu dijeli, jer vjernik je uvijek na korist drugima a time i sebi. Vjernik svugdje i uvijek radi ono što mu donosi korist za vječnost. Vjernikova riječ je mila i draga, a njegov postupak, to je djelo kojim osvaja čovjeka. Vjernik nikoga ni riječju ni djelom ne uznemirava. Želiš li ti biti uznemiravan? Ne! Pravilo je da ne činiš drugima ono što ne bi da drugi čine tebi. U ovoj rečenici sročeno je zlatno etičko pravilo i životni put je svakom vjerniku. Šta si ti? Vjernik ili ...?

Poslanik kaže: „Obećajte mi da ćete govoriti istinu, ispunjavati obećanja, vratiti ono što vam je povjereno na čuvanje, čuvati se harama i da drugima nećete činiti zlo, ja vam obećavam Džennet“.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da se osobinama vjernika nakitimo, kako bi Dženneta dostojni bili. Amin!.

Izet ef. Čamdžić

17.04.2015.god.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.