Wed08152018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Tekije u Konjicu

Tekije u Konjicu

TEKIJE U KONJICU

Uloga tekije u širenju islamske kulture i uopće u islamizaciji naših krajeva već je prilično osvijetljena. Većina putopisaca je pisala o ulozi i značaju tekija, i došli su do zaključka da su se tekije ili zavije prvenstveno starale o sigurnosti putnika, predstavljale su konačišta i musafirhane.[1] Evlija Čelebija bilježi da u Konjicu postoje dvije tekije, navodeći precizno kojim redovima pripadaju. Za jednu od te dvije tekije nije sporno ni ko ju je ni kada osnovao, gdje se nalazila i kojem je redu pripadala, dok za drugu jeste. To je halvetijska[2] tekija sagrađena uz Tekijsku džamiju, vjerovatno iste godine kad i sama džamija. Osnivač ove tekije kao i cijele zadužbine, koja je obuhvatala samu tekiju, banju, mekteb i džamiju u Konjicu, Kameni most na rijeci Bijeloj i han u Glasincu, je Mehmed-čauš, sin Hadži-Alije[3] iz Konjica. Kako je tekija, pored toga što je bila bogopoštovana ustanova, služila i kao obrazovna, pa i socijalna ustanova, ova Mehmed-čauševa tekija, koja se nalazila u haremu spomenute Tekijske džamije, imala je deset soba namijenjenih za siromahe i derviše. Sve osoblje tekije, bilo namještenici ili gosti, imali su besplatnu hranu o čemu se brinuo kuhar ove zadužbine. Višak hrane dijelio se sirotinji Konjica. Najraniji podatak o šejhovima ove tekije datira tek iz XVII stoljeća. Sredinom tog stoljeća pročelnik ove tekije bio je šejh Muhamed Džumhur (umro 1679. godine), koji je bio učenik i sljedbenik poznatog šejha Hasana iz Užica.

 

Jedini pouzdan podatak o šejhovima ove tekije je ferman sultana Mustafe iz 1767. godine, kojim se potvrđuje dato mjesto šejhu Mustafi, koji je istovremeno bio propovjednik u Mehmed-čauševoj džamiji i profesor u medresi u Konjicu. Nakon njega, spominje se također šejh Alija Džumhur (umro 1818/19) i Arif ef. Buturović (umro 1941), za kojeg se također kaže da je vodio zikr. Na osnovu ovih podataka rahmetli Džemal Čehajić[4] pokušao je rekonstruisati genealogiju; šejh Muhamed (umro 1679), Abdulkerim (1722) , Muhamed (1784), šejh Ali (1818/19), Salih (1832/33), Abdulah (1880/81) i Arif (1941).

 

Sa smrću posljednjeg od ovih pročelnika nestalo je i zikra. Hasandedić navodi da su derviši ove tekije održavali prisne odnose s dervišima nakšibendijske tekije u Seonici, koja je utemeljena 1882. godine. Postoji više indicija da je druga tekija u Konjicu, koju spominje Evlija Čelebija, bila mevlevijskog reda. S obzirom na to da je Konjic imao takvu strukturu obrazovanih ljudi (osam imama, osam hatiba, a povremeno i dvojicu kadija itd.) ne iznenađuje postojanje mevlevijske tekije, koja je okupljala obrazovani svijet. Zasad se ne zna ni ko ju je osnovao, gdje je bila sagrađena, ko su joj bili šejhovi, kad je prestala s radom, ali samo njeno postojanje upotpunjuje sliku o kulturnoj prošlosti Konjica.



[1] Musafirhana – vakufska zadužbina za musafire (putnike).

[2] Halvetije – derviški red osnovan u XIV stoljeću, odigrali su vidnu ulogu u kulturi naših krajeva (poznati šejhovi, profesori, pjesnici itd.).

[3] U nekim izvorima sin Abdije.

[4] Džemal Čehajić, Derviški redovi u jugoslavenskim zemljama, Sarajevo 1986, str. 99.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.