Sun12092018

Last updateFri, 07 Dec 2018 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Zapis iz posjete Ljutoj

Zapis iz posjete Ljutoj

Otići u mjesto u kojem prije nisam bio znači vidjeti novi djelić Božijeg stvaranja, novi komadić krajolika, usadit u pamćenje novu sliku postojanja.

Otić u mjesto u kojem si bio, makar i davno, znači svjedočiti promjenama koje su se desile i prisjetiti se  nekih događaja koji su vezani za prethodni dolazak u to mjesto.

Ponekad susret s nekim mjestom na trenutak učini da se iz pamćenja uklone desetine godina i da se trenutna posjeta  kao vrata u prošlost preklopi s pamćenjem.

Kad se to mjesto posjeti sa dragim ljudima kakvi meni jesu saputnici Ilham, Muamer i Vehid onda je taj povratak u prošlost osmjeh za budućnost.

Tako mi bješe jučer, 1.septembra 2013.godine dolaskom u podnožje Treskavice, u naselje LJUTA.

Izlazeći iz automobila, pogleda uprta u novosagrađenu džamiju s bijelom munarom na tren mi minu 20 godina prošlih i slika viđenog  povi se pod slikom pamćenja. Isto ovo naselje u dimu, gledano s uzvisina Jabuke, tutanj granata, zvuci neprekidnih rafala i četničke jurišne grupe u ljeto 1993.godine.

Ploča s natpisom stotinjak metara ispod džamije svjedoči o hrabrosti Seje Bublina koji je 1992.godine sa hrabrim saborcima zaustavio četnički pokušaj proboja i posvjedočio da i tenkovi nisu nepobjedivi.

Sjeti se svog imenjaka i prezimenjaka Esada (Šabana) Bajića, šehida koji šehadet postiže na brdima iznad Ljute u ljeto '93-će, sjetih se rahmetli Sulje, Mirse, Edina i desetine drugih čiji je dunjalučki put završen upravo na okolnim planinama i brdima u teškim ratnim dešavanjima 1993. i 1995 godine.

1993. godine smo se grčevito se boreći povlačili s ovih područja, 1995.godine kretali smo se istim ovim stazama u pobjendonosnim akcijama oslobađanja Treskavice.

Ljuta je uglavnom skoro pusta. Mjesto za koje ne znaju mnogi ni da postoji, a opet, malo koje mjesot je bilo svjedokom tolikih borbi kao što su to brda i planine oko Ljute.

Idealno mjesto za historijski čas, za podsjećanje a bijela munara kraj džamije kao neispisani nišan hiljada sjećanja boraca iz Konjica i okoline, Zenice, Krajine, Sarajeva i drugih mjesta odakle su jedinice stizale da na ovim planinama spase Bosnu i Hercegovinu. I kao što njen alem u plavo nebo septembarskim suncem okupano stremi tako su i duše naših šehida u čistoći šehadeta k nebu se uzdizale.

U ovim gustim šumama Igmana, Bjelašnice i Visočice pod šušutom njihova lišća zapretane su hiljade neispričanih priča o ljudskosti, hrabrosti, požrtvovanju, nesebičnosti koje će najvećim dijelom svoje objelodanjenje vidjeti tek na Danu sudnjem kad svako od nas  bude vidio dobro i loše koje je činio.

Ne sumnjam da će u tom Danu mnogi  za nas danas mali, nepoznati, neprimjetni ljudi  na velikim položajima biti uzdignuti snagom događaja čiju istinu pamte krši i dole, vrleti i nepregledi treskavice, Bjelašnice , Visočice i Igmana.

Jedan je borac ostavši bez municije s kamenom u ruci čekao neprijatelja. Prekratko sam ga vidio da bih mu ime pitao i crte lica zapamtio. No čin njegov zaboravit neću nikada. 

Jesu li ovi predjeli možda upravo zato lijepi kako jesu lijepi jer se na njima naljepše iz nas izlijevalo u ravan postojanja, Allah najbolje zna!

Pored sve te tegobe dešavanja nadasve su ostali upamćeni po onoj bliskosti koja je vladala među nama, na požrtvovanju kojim Suljo naš trči u pomoć Mirsi našem makar smrti u oči gledao, i stotine drugih Sulja, Mirsa čestitih Bošnjaka koji su svoje najbolje, najjače u sebi pokazivali u skrivenosti ovih šuma i ovih brda Bosanskih.

Moj put od Konjica do Ljute trajao je nepunih dva sata  umjerene vožnje. Moj put iz Ljute 2013 do Ljute 1993-1995 dug je dvadeset godina. Koliko god Ljuta danas izgledala lijepo ono prijašnje sjećanje ostaće jače, upečatljivije. Nadjačajee ga samo sreća da se u Ljutoj  danas ne puca, ne gine, da bijela munara džamijska u sebi svjedoči nijete i naume, izvore i napoje  s kojih kad duše piju, žedne ne ostaju.

Munara ko elif,

ko pero kojim se istina piše

ko puška uz koju Bošnjak naslonjen sjedi

ko nišan o Bošnjaku što svjedoči

ko na namaskom sjedenju ispružen prst Bošnjaka

dok usnama svjedoči

Ešhedu en la ilahe illallah

ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.