Tue06192018

Last updateSun, 17 Jun 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Sjećanje na prošlost kao snaga za korak u budućnost

Sjećanje na prošlost kao snaga za korak u budućnost

Hutba Podhum 20.09.2013.godine)

Esad Bajić

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Neka je hvala Gospodaru svjetova, Allahu Uzvišenom koji nas je stvorio, Poslanika nam s Objavom i uputom poslao kako ne bismo ostali neupućeni. Allahu Uzvišenom koji nas je počastio dinom islamom i odabrao među milijardama ljudi da budemo od najodabranijeg ummeta Muhammeda, a.s.

Neka je salavat i selam na našeg Poslanika, njegov Ehlul Bejt, časne ashabe i sve časne sljedbenike Istine.

Draga braćo,

Ljudski život je prostor u kojem čovjek doživljava i sreću i tugu, i zadovoljstvo i razočarenje, i ugodnost i neugodnost. Ove životne faze se stalno smjenjuju i čovjek na njih mora računati. Kako čovjek kao jedinka prolazi kroz ove periode tako isto kroz te periode prolazi I društvo.

Mi danas imamo svoje problem, svoje kušnje, tegobe I svoje radosti ali istot kao s nama žive ili bi trebalo na svoj način da žive I naše kušnje ali I naše radosti iz prošlosti. Ponekad  nam trebaju baš ta podsjećanja da bismo lakše prevazišli probleme današnjice. Često u sopstvenom životu posegnemo u sjećanje na neki trenutak kada smo pokazali snagu I jačinu da bi lakše podnijeli ono u čem se danas nalazimo. Dozvolit ćet emi zato da se ukratko prisjetim ovih septembarskih dana  1994.godine kada se posebna vrsta osmjeha vidjela na licu Konjičana. Osmijeh čija je nada više od dvije godine čekala da pusti latice i zamiriše ostvarenjem. Oslobođena je Ljubina, Bijela, Glavatičevo... a cijevineprijateljskih oružja potisnute su sa gradskog horizonta. Hiljade se pita i kolača gotovilo u konjičkim kućama i stanovima te preko pozadinskih službi civilne zaštite i dr. slalo borcima na novoosvojenim položajima. Mirisao se mir koji se toliko želio a o kojem je bilo sve do tad teško vjerovat. Majke su svakog mladića voljele ko rođenog sina, očevi na svakog bili ponosni...djevojke su zadnje praške šećera tresle u kolače koji su se pravili za borce na položaju... Dženaze šehidima klanjane su uzdignute glave s dovom Bogu i nadom jakom da je u slobodu utkano dovoljno života i da će ona uskoro doći. Potrajalo je, ipak to čekanje ali ja sam siguran da je sjeme mira u tim mjesecima posijano u čvrsto tlo i da je kada je konačno stigao iz tog sjemena nikao. Nisam znao hoću li ga ja dočekati ali vjerovao sam da će doći , vjerovao sam da će svih narednih septembara živjeti priča o hrabrosti naše Armije, naših heroja, naših gazija i naših šehida. 
Ono što nisam vjerovao je ono što i danas ne želim da vjerujem. Da svih ovih dana ni jedno boračko udruženje, ni jedna institucija nije upriličila čas sjećanja na te historijske događaje a siguran sam kada bi probudili sjećanje na zajedništvo i angažman svih koji je bio izražen u tim danima da bi smo lakše pronašli i rješenja za mnoge probleme naše današnjice, probleme koji nisu ni blizu slični onima s kojima su se borci suočavali uskačući u agresorske rovove oko našeg grada, probleme s kojima su se majke suočavale gledajući u potiljke svojih maloljetnih sinova dok u borbu odlaze... Ne treba nama pomoć iz vana da bi živjeli sretnije - za ljepši pogled na danas i sutra dovoljno se sjetiti sopstvene snage i dati joj priliku...

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ

وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

 

Muhammed, a.s. je rekao:

"Vjernika neće zadestiti ni jedno iskušenje, pa čak ni ubod trna, a da mu za to Allah neće oprostiti neke od njegovih grijeha." (Buhari 10/103; Muslim 16/129)

Poslanik, a.s., je rekao:

"Zaista je čudno stanje vjernika, šta god mu se desi on se zahvaljuje Allahu. Ako ga zadesi radost, on se zahvaljuje Allahu pa zato bude nagrađen, a ako ga zadesi iskušenje i neimaština on se strpi i opet bude nagrđen za to". (Muslim)

Današnje vrijeme je puno svakovrsnih iskušenja. Često nam iskušenja prestavljaju kao das u posljedica naše nesposobnosti I grijeha, a to ne mora biti tako.  Od nas zavisi da li će ona biti razlog našeg uspjeha ili neuspjeha, da li ćemo se njima okoristiti ili će ona biti razlog naše propasti.

Ukoliko budemo svaki dan odbacali svoje jučer teško ćemo naći načina da se suočimo sa svojim sutra.

Ukoliko pak, budemo svaki svoj dan nosili sa sobom, možda će naš hod biti malo sporiji al’ će naš korak biti temeljitiji.

Prisjećanje na velike dane našeg jedinstva, podsjećanje je koje nas uči koliko smo jaki kad smo jedinstveni.

Podsjećanje na  naše velike pobjede je podsjećanje na snagu koju nam je Bog dao te podsjećanje da bez obzira u kakvim se prilikama nađemo kad u ime Boga odlučno I zajedno krenemo da ostvarimo dobar cilj onda nam taj cilj od Allaha bude i darovan.

 

Ne trebamo moliti Boga da nas sačuva svih iskušenja, nego trebamo moliti Boga, kako nas u jednoj predaji podučaje unuk Božijeg poslanika hazreti Husejn, da nas sačuva od iskušenja koja će nas odvesti u zabludu.

Ne zaboravimo ciljeve  naše prošlosti pa ćemo lakše dostići ciljeve naše sadašnjosti.

Ne zaboravimo one koji su u ovu slobodu utkali svoje živote je upravo sjećanje na njih slobodi daruje svrhovitost I čuva nas da je ne zloupotrijebimo i odlutamo s Pravog puta.

Mi u našoj prošlosti, našoj borbi, imamo znakove koliko smo jaki kad hoćemo I koliko smo ranjivi kad postanemo nemarni.

Mi u našoj prošlosti imamo dokaze da je lijepa budućnost ma kako daleka bila ostvarljiva ukoliko ustanemo, potrudimo se  dužnosti svoje ispunjavajući.

Pred nama je popis, još jedna prilika koju, s Božijom pomoći, vjerujem da ćemo iskoristiti na najbolji način.

Ja ne vjerujem kad čujem da govore o nama kako nismo jedinstveni, složni I kako nemamo pameti.

To su puste želje naših neprijatelja.

Majke i očevi šehida, kćeri i sinovi njihove, majke I očevi gazija, kćeri I sinovi, braća I sestre njihovi neće izdati, neće pokleknuti. Mi nismo glup narod I ne pristajte na te floskule. Dobro mi znamo I ko smo I što smo I kojim jezikom pričamo I kojoj vjeri pripadamo.

Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

(El - Bekare, 286) AMIN

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.