Tue06192018

Last updateSun, 17 Jun 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Uočibajramsko razmišljanje

Uočibajramsko razmišljanje

Bajram dolazi i valja naći snage u sebi da se insan insanom osjeti, znanje usvoji, hrabrošću i odlučnošću se ustegne, čemer svakodnevni nadvlada i u božanskom daru radosnim se probudi.

Danas dok milioni počašćenih na arefatskoj visoravni rahmet Božiji dozivaju nadajući se oprostu jednako kako mu se na istom mjestu hiljadama godina ranije nadao prvi čovjek Adem iščekujuć susret sa svojoj družicom, pramajkom našom Havom, i ja ovdje u Bosni udišem dah života i s mirisom srca izdišem „Amin!“ na dove njihove moleći iskreno da, onako kako su ti milioni predano okrenuti Bogu, budu u ime Njega predano okrenuti jedni drugima, svojim srcima, pokretima, željama, u čežnji jedinstva, sloge, zajedništva i svekolike naše međusobne ljubavi.

Izdišem i udišem svoje aminanje listajući sva stanja duše kroz koja sam u životu prolazio svjestan da u svakom od njih i danas neki rob Božiji osvanuo je i s nadom u rješenje i olakšicu konači.

Amin za gladne što mrvu hljeba išću, žedne što gutljaj vode sanjaju, gole što parče tkanine trebaju, opespravljene što za pravo se svoje bore, utamničene nepravedno što nebo slobode čekaju, izgnane što domove svoje iz daleka mirišu, mudžahide što na dušmane vjeru i život braneć kidišu, voljene što voljenom u prazan jastuk šapuću, griješne što s nadom u milost Božiju grijeha svojih pokajnički se odriču, bolesne dok sabure i kraj mukam čekaju, zadužene što teret duga na plećima nose, alime iskrene pod teretom pitanja što noći neprospavane bdiju, sve vjernike i vjernice što sa šehadetom u srcu oprost mole i džennete sniju...

Gladnom mi je Bog nafaku dao da glad mu utolit mogu, vodu žednog da napojim, odjeću golog da obučem, ratniku iskustvo da kažem i o pobjedi skoroj, inšaAllah, da ga obradujem, bolesnog riječima Poslanika o deredži njegovoj u saburu da pomognem... samo ne znam šta da poklonim našim razjedinjenim srcima, našim pokidanima safovima, našoj udaljenosti, hiljadama naših JA što nefsanskim porivima gonjeni u mihrab nijetova, mihrab stremljenja, mihrab cilja jedinog na mjesto Njega iluzijom gonjeni hoće da stanu.

Ibrahim je na Minu svog Ismaila poveo. Od mene se traži mnogo manje, da u ime Boga prerežem vrat svome lošem nefsu, svome položaju, svojoj karijeri, svome autu, svojoj kući, svojoj marci odjeće, svojoj tituli, svome samoljublju, svojoj srdžbi koja nije u ime Njega, svojim željama i nadama koje nisu s Njegovom uputom usklađene, svojim ljubavima koje nisu u ime Njega iscvale, svojim prijateljima s kojima nisam u ime Njega drugovao, svojim adetima koje nisam u ime Njega stekao, svakoj misli svoga JA koja se za rječima „Ja sam bolji od njeg“ povela.

Adem je na Arefatu lice Havino ugledao i kolijevka čovječanstva avazom dječijim je proplakala.
Iz kičme Ademov poteklo je čovječanstvo tokom svojim dijeleći se u pokorne i nepokorne.
Mogao sam poteći među prvim sinovima njegovim i nikad ne čut za najsvjetliji biser Gospodarevog stvaranja. Mogao sam ne znat ko je Muhammed, a.s. Mogao sam čuti njegovo nagovještenje i tek živjet u žudnji da budem od ummeta njegovog, od ummeta najodabranijeg.

Mogao sam i ne biti, ta bivanje moje u moći je Njegovoj.

On je Gospodar plemeniti koji me počastio da u bešici šehadeta zaplačem, da ezan i ikamet mi ko noovrođenčetu u uho srca bude utisnuto, s bismilom dojen i u bešiku spuštan, s bismilom iz nje uziman i na grudi majčine stavljan.

Od, Allah zna, koliko milijardi ljudi koji su živjeli il' i sad žive na Zemlji počašćen sam i odabran da se u domu islama rodim ko dio ummeta najodabranijeg da živim, islam da slijedim, salavatima i selamima najodbranije da spominjem... A s odabranošću dolazi i obaveza čiji je najmanji stepen biti je svjestan.

Iza selama farz namaza riječi meleka ponavljam: Allahu ekber, Allahu ekber i poslanika Ibrahima: La ilahe illallahu, vallahu ekber, i sina njegova Ismaila: Allahu ekber ve lilllahil hamd... i ruke podižem u uočibajramsku noć kad dove se primaju lakše nego da sami sebe nešto zamolimo.

Bajram dolazi i valja naći snage u sebi da se insan insanom osjeti, znanje usvoji, hrabrošću i odlučnošću se ustegne, čemer svakodnevni nadvlada i u božanskom daru radosnim se probudi. Valja naći snage odbaciti učmalost i dunjalučke strahove, iz sebe griješna iskoračiti i ihramima se omotati. 

Valja na svetom mjestu, svetu žrtvu učiniti i sve strahove jednim strahom zamijeniti da na riječi naše: Odazivam ti se Bože odazivam, neće prihvatanja biti. 

U onoj jednoj zeri dunjalučkog vremena dok krv kurbana s vrata k zemlji bude padala ostaće stalna zebnja i nada do Dana konačnog da se oko srca stežu: Strah da žrtva nije prihvaćena i nada da jeste...
Molim Allaha da sutra prerežemo sve niti koje unose neslogu među sljedbenike islama i da s krvlju naših kurbana poteče i nova krv naše međusobne ljubavi u ime njega!

Svima vama, onima koje volite i onima koji vas vole, Bajram šerif mubarek olsun!

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.