Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Prisjećanje na događaje vezane za dan Ašure

Prisjećanje na događaje vezane za dan Ašure

Hvala neka je Allahu, Koji istinsku hvalu i pohvalu zaslužuje, i neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, kojeg je poslao da poput svjetiljke osvijetli put, i na njegovu porodicu od koje je odstranio svaku nevaljaštinu, učinivši ih čednim i časnim. A selam i na njegove časne ashabe, i na sve one koji su ih slijedili i koji će ih slijediti u dobru sve do Sudnjeg dana.

13. novembra 2013.g. (srijeda) je deseti dan mjeseca muahrrema koji  poznajemo kao Jevmi Ašura-DAN AŠURE.

Imam El-Kurtubi kaže: "Riječ 'ašura' je promjenjeni oblik od arapske riječi 'aširetun' što znači "deseti", zbog veličanja i značaja ovog dana.

Prema mnogim predajama ovaj dan su mnogi narodi, još prije islama, poštovali i obilježavali. Tako su i predislamski Arapi, što svjedoči predaja od Aiše, r.a.,  obilježavali Ašuru postom kojeg su naslijedili od svojih prethodnika i historija ovog posta, najvjerovatnije datira još od  Ibrahima a.s.

Od  Aiše, ra, prenosi se da je rekla: ''Kurejšije su postile Ašuru u džahilijjetu, kao što je postio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u džahilijjetu. Kada je došao u Medinu, postio ga je i naredio je da ga drugi poste. Nakon što je strogo propisan post mjeseca ramazana, post Ašure je ostavljen, pa ko je htio, postio ga je, a ko nije htio, nije ni postio.''[1]

Stoljećima, Jevreji obilježavaju ovaj dan kao blagdan Jom Kippur, Dan naknade, postom i odgovarajućim ritualom[2].

Nakon Hidžre, Muhammedovo s.a.v.s. preseljenje iz Mekke u Medinu, Poslanik, a.s.,  je primijetio da Židovi Medine također poste deseti dan muharrema. Prenosi Ibn Abbas: „Došao je Poslanik, a.s.,  u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, a.s., sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" - pa je postio i naredio drugima da poste.[3]

U mnogim djelima se navodi da je Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., postio deseti dan muharrema još u vrijeme svog boravka u Mekki, prije nego je učinio Hidžru u Medinu.

 Prenosi se od Ibn Abbasa,: "Nisam vidio Poslanika, a.s., da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan)."[4]

"Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!"[5]

Preporuka je Poslanika, a.s., da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, pa s u predaji navodi:   Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da je Poslaniku, a.s., nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: "O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!" Rekao je Poslanik, a.s.,: "U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!" Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, a.s., preselio te godine!"[6]

Muslim bilježi od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., o postu na Dan ašure, nakon što je propisan post u mjesecu ramazanu, rekao: „Ko hoće neka ga posti, a ko neće ne mora.“[7]

U Ahmedovoj zbirci se nalazi  predaja: "...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio..."[8]

Prema predaji koja se prenosi od Ibn Abbasa, r.a. a kojeg šejh Abdulkader el-Gejlani bilježi  u svom djelu „El-Gun-je", nekoliko značajnih događaja se desilo Božijim Poslanicima na ovaj dan. Evo nekih od tih događaja:


-Musa a.s  je uspio, sa Izraelićanima,  prebaciti se preko Crvenog mora na Sinajsko poluostrvo i spasiti svoj narod od Faraonovog zuluma,

-Nuh a.s   se sa vjernicima iskrcao na planinu Džudijj i tako se spasio od potopa,
-Junusa a.s  je izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora,

-Allah, dž.š. je stvorio Adema a.s. i oprostio mu grijeh počinjen u Džennetu,
-Trgovačka karavana putujući za Egipat izvadila je Jusufa a.s  iz bunara u koji su ga bacila braća iz zavidnosti,

-Isa a.s je rođen  i podignut sa ovog svijeta, 

-Ibrahim a.s. je toga dana  spašen (od vatre u koju je bačen) takođe  na taj dan mu je poklonjen ovan za kurban u zamjenu za sina mu Ismaila,

-Ocu Jusufa a.s, Jakubu a.s,  povraćen je vid, izgubljen u plaču za sinom Jusufom,

-Ejjubu a.s je vraćeno  zdravlje poslije dugogodišnje bolesti,

-Sulejman a.s je  preuzeo vladavinu nad Izraelićanima…

 

Većinu ovih predaja navodi Taberani u svom "Kebiru", i po mnogima su ili veoma slabe ili čak izmišljene i krivotvorene.

Nuh, a.s., je, prema nekim predajama, taj dan jeo sa svojim ashabima ono što se na brodu moglo sabrati, mrvice hrane zametnute po brodskim palubama. Eto to im bijaše njihov obrok, njihov iftar toga dana a tradicija spremanja tog jela, kod nas poznata kao hašure, osta do danas. I drugi Allahovi vjerovjesnici kroz hiljade godina imadoše svoje Ašure i svoje hašure. Svakome njihova hašura bijaše kako na jeziku gorka tako u srcu slasna. I Musa pejgamber svoju hašuru sa svojim narodom jeo je toga dana, beskvasni hljeb i gorke trave, na dan kada mu je život visio o koncu, kada se i njemu kao i drugim pejgamberima taj dan vagalo između života i smrti. Hazreti Isaova hašura bila je njegova „Posljednja večera“, njegov zadnji iftar prije nego ga Allah uzdiže na Nebo.

Međutim, svoju konačnicu i svoje zrijenje Ašura će da dobije u vremenu hazreti Muhammedovu, a.s., vremenu koje najavi mu i hazreti melek Džibril pa on proli svoje mubarek suze i one obliše njegovo plemenito lice. To bijaše njegov izbor, izbor njegova Ehli-bejta, njegove časne porodice, njegova unuka hazreti Husejna, koji na Kerbeli izabraše one gorče, ono ljuće, ono poniznije, isto kao što i njihov djed hazreti Pejgamber kad je trebao da bira biti Poslanik i kralj ili Poslanik i rob on izabra ono drugo. Hazreti Husejnova hašura i hašura njegova evlada ne bijahu čak ni Nuh-pejgamberove mrvice. Njihova hašura bila je post a iftar toga posta rastanak sa ovozemnim životom i susret sa Uzvišenim.

Sve te pejgamberske Ašure i njihove hašure utkane su i u muminsko srce hazreti Pejgamberova ummeta. Svako ih na svoj način doživljava i obilježava.[9]

Do 61. godine po Hidžri, odnosno 680. godine Dan ašure imao je čisto duhovnu, metapovijesnu dimenziju i značenje za sve muslimane. Pukotina svetosti otvorena na Dan ašure za vrijeme povijesnog života Musaa, a.s., ostala je otvorena do vremena Muhammeda, a.s., koji takav dar nije želio ispustiti, već je zajedno sa svojim sljedbenicima učestvovao u njegovom blagoslovu i svetosti. Iako se kako sam već naveo u nekim slabim predanjima navodi kako su raniji Božiji poslanici izbavljani i spašavani iz različitih neugodnih situacija baš na Dan ašure, taj dan u Muhammedovom, a.s., ummetu ostat će zapamćen po velikoj sramoti i nesreći koja je odredila dalji tok povijesti muslimana. Te sudbonosne 680. godine 10. muharema, na Dan ašure, na Kerbeli je mučki ubijen hazreti Husejn, r.a., i neki članovi njegove porodice i pratnje. Nakon toga, ovaj blagdan do tada obojen zahvalnošću Bogu na ukaznoj milosti  poprima sasvim drugu, krvavo-crvenu nijansu. Hazreti Husejnova krv, prolivena na taj dan čini ga i danom tuge, nakon mučke smrti hazreti Husejna, r.a.

Čuvajući vjernike da ne upadnu u grešku osuđivanja uvaženih ashaba i njihovih sinova, generacijā koje u očima muslimana širom svijeta predstavljaju nedostižni religijsko-etički ideal, ulema u Bosni i Hercegovini političkim previranjima i sukobima za vlast među ashabima i njihovim sinovima, nije poklanjala puno pažnje. S druge strane, sa svojih sunijskiih pozicija muslimani u Bosni i Herceogivni su Dan ašure obilježavali i obilježavaju slijedeći preporuke Allahovog Poslanika, a.s.. Ono što je Allahov Poslanik, a.s., proglasio blagoslovljenim ostaje blagoslovljeno do Sudnjeg dana i nikakav događaj koji se desi na blagoslovljeni ili sveti dan, ne može, prema sunijskom učenju, promijeniti suštinu blagdana.[10]

Ipak mučko ubistvo hazreti Husejna, unuka Allahovog Poslanika, a.s., predstavlja vanredni povijesni i metapovijesni događaj, (ako se sjetimo da se Arš potresao nakon smrti ashaba Sada ibn Muaza), koji je zasigurno ostavio teške ožiljke koji još uvijek krvare.

Prisjetit ćemo se, tim povodom, nekoliko hadisa u vezi s hazreti Husejnom, naravno iz sahih (ispravnih) sunijskih zbirki hadisa.

Ummu Selama, supruga Allahovog Poslanika, a.s., kaže: Kada je objavljen ajet:

„Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“[11]

Poslanik a.s. je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, sakupio ih pod jedno odijelo koje je pravljeno na Hajberu, a zatim je i on ušao pod odijelo i rekao: „Ovo je moj Ehlu Bejt.“

Zatim je proučio ajet koji je objavljen i učio dovu za njih: “Allahu moj! Čuvaj ih od zla i očisti ih od grijeha.“

Upitala sam: „O Božiji Poslaniče, zar ja nisam član Ehli Bejta?“

Poslanik a.s. je odgovorio: „Ti si moja porodica, ti si svakako u dobru”[12]

Ummu Selama, supruga Allahovog Poslanika, a.s., Majka vjernika, svakako u dobru, ali nije se našla pod ogrtačem. Pod ogrtačem je bio samo uži Ehlu Bejt, i Poslanik, a.s., je samo za njih molio ovom prilikom.

Govoreći o odnosu prema Ehlu Bejtu, dakle i prema hazreti Husejnu, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, ko mrzi Ehlu Bejt, Allah će ga uvesti u Vatru.“[13]

Kada je objavljen ajet u kojem se kršćani pozivaju na proklinjanje onih koji lažu: „Ko se bude s tobom prepirao, pošto ti je nauk došao, ti reci: „Dođite pa da pozovemo mi naše sinove, a vi vaše sinove, mi naše žene, a vi vaše žene, i da mi zovnemo sebe i vi zovnite sebe, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizivati!“ (Ali Imran, 61.), Allahov Poslanik, a.s., pozvao je Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: „Moj Allahu, ovo je moja porodica (Ehl).“[14]

U drugom hadisu stoji: „Hasan i Husejn su moji sinovi. Ko ih voli, voli mene, a ko voli mene, njega voli Allah, a koga Allah voli uvest će ga u Džennet. S druge strane, ko mrzi Hasana i Husejna, mrzi i mene, a ko mrzi mene, njega Allah zamrzi, a koga Allah zamrzi uvede ga u Vatru.“[15]

Ebu Hurejre, r.a., kazuje: „Jedne prilike vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kako nosi Husejna i govori: „Allahu moj, zaista ja volim Husejna, pa Te molim da ga i Ti voliš.“[16]

O smrti hazreti Husejnovoj Ibn Abas kazuje sljedeće predanje: „Uzvišeni Allah ovjavio je Muhammedu, a.s.,: „Zbog Jahjaa ibn Zekerijjaha ubio sam 70 hiljada, a zbog ubistva tvoga unuka ubit ću 140 hiljada.“[17]

Ummu Fadl pripovijeda: „Jedne prilike ušla sam kod Allahovog Poslanika, a.s., a on je držao u naručju Husejna. Primjetila sam da su mu oči orošene od suza. Rekla sam: „Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, šta ti je?“ Reče: „Došao mi je Džebrail i obavjestio me da će moj ummet ubiti ovog mog sina.“ Rekla sam: „Ovog?“ Odgovorio je: „Da.“[18]

Hazreti Husejn je zajedno sa svojim ocem, majkom i bratom sastavni dio uže Poslanikove, a.s., porodice – Ehli Bejt. Svu svoju ljubav koju nije mogao ispoljiti prema rođenim sinovima, jer su umrli u ranoj mladosti, Allahov Poslanik, a.s., iskazao je prema svojim unucima: Hasanu i Husejnu, koje je neizmjerno volio i s njima se igrao, kao što se svaki milosni djed igra sa svojim unucima. Stoga ne začuđuje što Poslanik, a.s., nije mogao skriti svoje suze kada je saznao da će oni koji se nazivaju njegovim sljedbenicima, ubiti njegovog voljenog unuka.

Od Ummu Seleme prenosi se da je kazala: “Džibril je bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam čuvala Huseina koji je počeo da plače, pa sam ga pustila, a on je ušao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i približio mu se. Džibril tada reče: ‘Voliš li ga, o Muhammede?’  Poslanik odgovori:  ‘Da.’ Džibril reče: ‘Zaista će ga ljudi iz tvog ummeta ubiti, i ako želiš, pokazat ću ti mjesto na kome će biti ubijen.’ Pa mu je pokazao mjesto koje se zove Kerbela.’’[19] 

Ako je Allahov Poslanik, a.s., orosio svoje mubarek oči suzama zbog smrti hazreti Husejna, zašto je to nama teško? Ili zašto je čudno ako neko drugi oplakuje hazreti Husejnovu smrt? Čudno je ne zaplakati za časnim unukom Allahovog Poslanika, a.s., i ostalim članovima Ehli Bejta kada se prisjećamo tog strašnog događaja.

Ljubav prema hazreti Husejnu sastavni je dio ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s., koji bi iskrenim vjernicima trebao biti draži od njihovih roditelja i djece. Iz toga proizilazi da bi iskreni vjernik trebao osjećati tugu za hazreti Husejnom, kao za svojim najmilijim. Stoga, žal za hazreti Husejnom nije i ne smije biti osobenost jednog pravca u islamu, već svih iskrenih vjernika. Naravno, Dan ašure i dan prije ili dan poslije njega, može se provoditi u postu, kako je preporučio Allahov Poslanik, a.s., ali i u prisjećanju na časnog unuka hazreti Husejna i njegovu šehidsku smrt.[20] Možda bi mogli pomisliti u žeđi svoga posta na žeđ hazreti Husejna na Kerbeli, na dunjalučko stanje predvodnika mladića u Džennetu, predvodnika svih nas jer kako starijoj ženi u jednoj predaji koja je zabilježena reče Poslanik a.s., u dženetu nema starica pa shodno tome ni staraca. Dakle svi ćemo biti mladi a predvodnici mladića su Poslanikovi, a.s., unuci Hazreti Hasan i Husejn.

Smatram, a sve naše knjige to potvrđuju, da je ljubav prema Ehlul bejtu upravo veza na kojoj trebamo graditi svoje jedinstvoa niko raskole. 

Govoreći o hazreti Husejnu, shodno svojim mogućnostima i literaturi kojom raspolažem, ukrakto ću iznijeti njegov životopis. Molim Allaha da to primi od mene i da mi podari iskrenost, nadajući se njegovoj najljepšoj nagradi.

Hazreti Husejn (El-Husejn (ar)) je sin Alije, r.a., ibn Ebi Taliba el-Hašimija el-Kurešija, majka mu je Fatima, r.a., tako da je on unuk Allahovog Poslanika, a.s.,, i njegov bosiljak na dunjaluku. Imao je nadimak Ebu Abdullah[21].

Zehebi ga je ovao opisao: ”Bio je plemenit i savršen imam, unuk Allahovog Poslanik, s.a.v.s., njegov miljenik i bosiljak na dunjaluku, otac Abdullahov, sin vladara pravovjernih Ebu Hasana Alije ibn Ebi Taliba ibn Abdulmuttaliba.”[22]

A hafiz Ebu Nuajm ovako je rekao o njemu: ”Ebu Abdullah Hasan ibn Alija ibn Ebi Talib, bosiljak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je proučio ezan na uho kada se rodio, najviše je njemu sličio. On je prvak među džennetskim mladićima, bio je peti ispod Poslanikovog ogrtača[23], sin je prvakinje među ženama, otac mu je onaj koji će odvraćati nevaljalce od Poslanikovog vrela, amidža mu je Zul-dženahajn[24], učen je u svjetlu vjerovjesništva, ponikao je u srcu islama i odgojen je u okrilju imana .”7

U vezi hazreti Husejnovog, ubistva,  Ibn Tejmijje, je rekao: “Uzvišeni Allah ga je počatio šehadetom (pogibijom na Allahovom putu), sa tim šehadetom je ponizio one koji su ga ubili,  koji su pomogli njegovo ubistvo ili koji su zadovoljni njegovim ubistvom. On je divan primjer šehidima koji su ga pretekli u šehadetu, on i njegov brat su prvaci džennetskih mladića, bili su odgajani u vrijeme kada je islam imao najveći ponos, niko nije podnio veće strpljenje, borbu na Allahovom putu i hidžru, kao što je podnijela njihova porodica (Ehli Bejt). Allah dž.š. ih je obadvojicu počastio istinskim šehadetom i podario im visoke stepene u džennetu, i zaista je njegovo ubistvo velika tragedija i nesreća. Allah subhanehu ve te'ala je  jasno propisao:“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:“Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.[25]

Hafiz ibn Kesir ed-Dimeški o njemu je rekao: „Ibn Abbas je držao konja Hasanu i Husejnu kada su htjeli uzjahati i to je smatrao Božijom blagodati za sebe. Kada bi njih dvojica činili tavaf oko Kabe, izgledalo je kao da će je ljudi od velike navale prema njima umalo srušiti.“[26]

O njegovom blagoslovljenom rođenju imamo nekoliko  sličnih navoda koji govore da je rođen je 5. mjeseca šabana, četvrte godine po Hidžri, ili 3-4 šabana 4. Godine po hidžri, u Poslanikovom, s.a.v.s., gradu Medini.[27]

A rodio se nakon svoga brata Hasana nakon deset ili jedanaest mjeseci, naime El-Vakidi navodi: ”Fatima je nakon što je rodila Hasana, za pedesetak dana zatrudnjela sa Husejnom.”[28]

Katade opet navodi sljedeće: ”Husejn se rodio godinu dana i deset mjeseci nakon Hasana, a bilo je prošlo pet i po godina od Hidžre.”

Taberani i Ibn Asakir bilježe predanje od Džafera ibn Muhammeda es-Sadika, koji prenosi da je njegov otac El-Bakir rekao: ”Nije nakon rođenja Hasana i začeća Husejna prošlo osim koliko traje postporođajni period.”

Čast da ima djeda Muhammed, s.a.v.s., nenu hazreti Hadidžu, oca hazreti Aliju, majku hazreti  Fatimu i brata Hasana dovoljna je da shvatimo da ne govorimo o bilo kome, nego o odabranom robu Božijem, odabranom ne samo moralnim kvalitetima nego i mnogo više od toga.

Muhammed, a.s., je prema Husejnu i njegovom bratu Hasanu iskazivao posebnu pažnju i ljubav.

Poslanikova, a.s., muška djeca, kao što je poznato, nisu dugo živjela, i El-Kasim i Abdullah i Ibrahim preselili su na ahiret još kao djeca. Mekkanski mušrici koristili su ovu činjenicu da bi na neki način sputali i obezvrijedili Vjerovjesnika, a.s.. Tako je jedan od mušrika počeo širiti priču: ”Neće od Muhammeda ostati nikakav spomena, njemu muška djeca ne ostaju u životu,”[29] ali Allah, dž.š., Poslaniku, a.s., objavljuje: ”Onaj koji tebe mrzi – sigurno će on bez spomena ostati.”[30]

Svoje unuke Hasana i Husejna, sinove Fatimine, volio je i pazio odnoseći se prema njima kao najbolji otac.  Kako  je već navedeno Allahov Poslanik, a.s., ih je istinski volio, govoreći da onaj ko njih voli, voli i njega, a onaj ko njih mrzi, mrzi i njega. Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca bilježi hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko njih voli, voli i mene, a ko njih mrzi, mrzi i mene – Hasana i Husejna.”[31]

Ibn Hadžer navodi  hadis koji Tirmizi bilježi sa svojim lancem prenosilaca, od Jusufa ibn Ibrahima, da je čuo Enesa kako kaže: ”Upitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko mu je iz njegove porodice najdraži, pa je odgovorio: ’Hasan i Husejn.’ I često bi reci Fatimi: ’Pozovim mi moje sinčiće,’ pa bih grlio i ljubio.” [32]

U jednom drugom predanju stoji da je Ebu Hurejre, r.a, rekao: ”Jednom je Allahov Poslanik, a.s., izašao, a s njim i Hasan i Husejn, jedan na jednom ramenu, a drugi na drugom, a on sad ljubi jednog, sad drugog, sve dok nije stigao do nas. Tada mu neki čovjek reče: ’Allahov Poslaniče, ti ih istinski voliš!’ A Poslanik će njemu: ’Ko njih voli, voli i mene, a ko njih mrzi, mrzi i mene.’”

Hasan i Husejn nisu Poslaniku, a.s., bili samo unuci koje djed glada milostivim očima i s ljubavlju i nježnošću, nego su mu oni bili poput sinova. Kada su se rodili, sedmicu dana poslije, Poslanik, a.s., im je nadjenuo ime, i dao je da se zakolju po dvije ovce, kao akika za svakog ponaosob, te da im se obriju glave.

Nesai bilježi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: ”Allahov Poslanik, a.s., zaklao je kao akiku za Hasana i Husejna po dvije ovce.”[33]

Ibn Hiban bilježi hadis koje se prenosi od Aiše, r.a., da je kazala: ”Allahov Poslanik, a.s., je zaklao akiku za Hasana i Husejna sedmi dan po njihovom rođenju, nadijenuo im je ime i dao da im se ukloni sa glave sve što smeta.”[34]

Vjerovjesnik, a.s., preuzeo je obavezu da prinese akiku za novorođenčad, tako da je samo potvrdio svoje osjećaje ljubavi prema njima, a i poslije ih je često oslovljavao kao svoju rođenu djecu..

U hadisu  koji prenosi  hazreti Ebu Bekr,  a bilježi Buhari u Sahihu, navodi se da je jedan dan Allahov Poslanik, a.s., iznio Hasana pa se s njim popeo na minber, te rekao: ”Ovaj moj sin je prvak, a Allah će preko njega pomiriti dvije skupine muslimana.” Također, hadis koji prenosi Ebu Lejla, a bilježi imam Ahmed u Musnedu, u kojem je rekao: ”Bio sam kod Allahovog Poslanika, a.s., a na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn), pa vidjeh ga kako mokri. Mi mu priđosmo, a Poslanik, a.s., reče: ’Ostavite mi sina, ne prekidajte ga dok ne završi sa mokrenjem, a poslije očistite vodom.’ A poslije ode u sobu gdje su se ostavljale hurme koje su se dijelile kao sadaka, a za njim dođe i dječak pa uze jednu  hurmu u usta, a Allahov Poslanik, a.s., mu je izvadi iz usta i reče: ’Nama sadaka nije dozvoljena.’

Možda će najbolje oslikati veličanstven očinski odnos Poslanika, a.s., kada je sa minbera držao hutbu, podsticao vjernike na bogobojaznost i dobročinstvo, ali kada je ugledao svoja dva unuka kako tek prohodavaju, malo idu pa padnu, sišao je sa minbera te ih uzeo u naručje i s njima se ponovo popeo na minber.

Ebu Davud je zabilježio predanje sa lancem prenosilaca koji seže do Burejde, da je rekao: ”Allahov Poslanik, a.s., nam je jednom držao hutbu, kad dođoše Hasan i Husejn, r.a., u crvenim košuljama, hodali su posrćući, a Poslanik, a.s., siđe i uze ih, pa se s njima pope na minber, te reče: ’Istinu je rekao Allah: ’Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje,’ vidjeh ovu dvojicu, pa se nisam mogao strpiti.’ Potom je nastavio s hutbom.”[35]

Ebu Hurejre također prenosi kako je Poslanik, a.s., prema svoja dva unuka bio posebno blag i pažljiv. To bilježi Ebu Davud, a predanje seže do Ebu Hurejre,  koji kaže da je El-Akrea' ibn Habis vidio kako Allahov Poslanik, a.s., ljubi Hasna, pa mu je rekao: ”Ja imam desetero djece, nikada nijedno nisam poljubio.” A njemu Allahov Poslanik, a.s., odvrati: ”Ko se ne smiluje, neće se ni njemu smilovati.”[36] A u drugom predanju se dodaje: ”Šta ću ti ja, kad ti je Allah uklonuo samilost iz srca.”

Taberani  bilježi predanje koje prenosi  hazreti Alija da je kazao: ”Koga raduje da gleda u najsličnije biće Allahovom Poslaniku, a.s., po građi i boji tena od vrata do stopala, neka pogleda Husejna sina Alijinog.”[37]

Bilježi Buhari, od Enesa ibn Malika, r.a., čiji je tekst sljedeći: ”Donijeli su Ubejdullahu ibn Zijadu Husejnovu, a.s., glavu, pa je staviše u neku posudu, a ovaj (Ibn Zijad) poče je dirati štapom da su ostajali tragovi, te reče i o njegovoj ljepoti nešto, a Enes samo reče: ’Bio je najsličniji Allahovom Poslaniku, a.s.,...’”[38]

Tirmizi u poglavlje: Vrijednosti Hasana i Husejna (3778) bilježi  predanje koje seže do Hafse bint Sirin, a ona prenosi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: ”Bio sam kod Ibn Zijada kada donesoše Husejnovu glavu, a on stade govoriti, štapom mu dodirujući nos: ’Nisam vidio ljepote poput njegove.’ A ja rekoh: ’Zaista je on najviše ličio Allahovom Poslaniku, a.s..’”

Čini mi se da je Husejn, r.a., ipak ličio Poslaniku, a.s., i u licu, a ne kao što govore pojedina slaba predanja da mu je ličio samo po građi. Jer, u dva predanja Enes, r.a., kazuje da je Husejn ličio Poslaniku, a.s.,, dodajući to kao odgovor na groteskno igranje zločinca Ibn Zijada sa Husejnovom glavom. Husejn, r.a., po svoj je prilici najviše ličio Poslaniku, a.s., od cijele njegove porodice.

Hazreti Husejn kako je ostalo zabilježeno običavao je nositi odjeću od vune. Taberani je zabilježio da je Es-Sudej rekao: ”Vidio sam Husjena ibn Aliju sa vunenim turbanom, a kosa mu viri ispod turbana.”[39] Tirmizi bilježi da je imam Muhammed el-Bakir rekao: ”Hasan i Husejn su nosili prsten na lijevoj ruci,”[40] a poznato je da je Allahov Poslanik, a.s., nosio. Muslim je zabiljeţio da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: ”Allahov Poslanik, a.s., je ovdje stavljao prsten,” pa je pokazao na domali prst na lijevoj ruci.[41]

 

Unutrašnji i vanjski izgled kod vjernika su često jedinstveni, tako je bar bilo sa hazreti Husejnom, koji je bio primjer kompletnosti vjere, morala i vanjskog izgleda.

Husejn je bio učenjak i fakih. Hazreti Husejn  je učio sa samog vrela znanja i kada se takvo znanje  spoji s okruženjem najodabranije porodice i najboljeg odgoja onda  može sebi predočiti sliku o kakvoj se ličnosti govori.

Hazreti Husejn za hilafeta svoga oca bio je uz oca u svim političkim i vojnim sukobima. Učestvovao je u sva tri rata koje je njegov izuzetni otac vodio.[42] U Bici oko deve predvodio je lijevo krilo vojske, a u Bici na Sifinu aktivno je učestvovao kroz mobiliziranje Alijeve vojske svojim vatrenim govorima te kroz učešće u samom boju. Nakon očevog šehadeta, hazreti Husejn stao je uz svoga brata Hasana ibn Alija i prilikom pokreta vojske ka Šamu, sam je kao vojni zapovjednik predvodio vojsku ka Šamu. Kad je Muavija predložio mir hazreti Hasanu on  je na pregovore oko ovog prijedloga poslao hazreti Husejna i Abdullaha ibn Džafera. I naposljetku, obustave rata i sklapanja mirovonog sporazuma,  skupa  sa svojim  bratom  vratio  se u  Medinu  i nastanio se ondje.[43]

Bio je i u redovima vojske koja je osvojila Taberistan, tridesetih godina po Hidžri. Što se tiče hazreti Husejna i njegove ličnosti, držanja u borbi, dovoljno govori njegovo držanje u danima muharrema kada je okružen sa svojom porodicom čekao sigurnu smrt. Hazreti Husejn je dobro znao da njega traže, nikoga drugog, pa je onima koji su bili s njim dao priliku da odu i da se spasu, jer ako ostanu s njim vjerovatno će biti ubijeni. On je bio spreman da se sretne s neprijatljima. Rekao je onima koji su bili s njim: ”Ko želi da se vrati svojoj porodici odmah ove noći ja mu dozvoljavam, jer ovi tamo mene žele.” A Malik ibn Nadr je na to rekao: ”Ja imam dugova i imam porodicu!” A Husejn reče: ”Evo noć vas pokriva, iskoristite je za put, a neka svaki čovjek uzme za ruku po jednog čovjeka iz moje porodice, potom se krećite po ravnici, kroz mrklu noć, sve dok ne stignete do vaših gradova i mjesta. Ovi tamo mene žele, pa ako meni šta naude, okanut će se ostalih, zato idite...”[44]

Abdullah ibn Ammar ga je opet opisao kakav je bio na bojnom polju, kazavši: ”Vidio sam Husejna kada su se okupili oko njega, borio se s onima koji su mu s desne strane dok se nisu pobojali i povukli. Tako mi Allaha, nisam vidio da se na njega okomio toliki neprijatelj i da su mu poginuli njegovi, a da se tako drži i čvrsto ide naprijed. Tako mi Allaha, nisam vidio ni prije ni poslije nekoga poput njega.”

Imao je četiri sina. Sin mu Alija el-Ekber (stariji) poginuo je na Kerbeli, kako to navodi Ibn Sa'd: ”Husejnov sin Alija el-Ekber ubijen je kao i njegov otac na Kerbeli i nije imao potomaka.”

Drugi sin mu je bio Alija el-Esgar (mlađi), poznat kao imam Zejnulabidin o kome je  imam Malik rekao: ”Nije bilo u porodici Ehli-bejta nekog poput njega...”2

Inače, sve hazreti Husejnovo potomstvo je od ovoga sina. Ebu Bekr ibnul-Berki naveo je sljedeće: ”Husejnovo cjelokupno potomstvo je od Alije el-Esgara, a bio je najbolji u svome vremenu.

Džafer je treći  Husejnov sin i za njeg se navodi da je umro u Medini prije događaja na Kerbeli.

Abdullah  je bio četvrti Husejnov sin, a poginuo je kao dojenče na Kerbeli. Kako prenose knjige historije pogođen je strijelom na dok ga je na svojim rukama držao hazreti Husejn.

Hazreti Husejnova kćer Sukejna ili Sekina (navodi se da su joj ovo nadimci a da joj je pravo ime Umejma)  na Krebeli je bila sa ocem hazreti Husejnom, r.a..  

Sukejna je inače bila izuzetno rječita i načitana, a mnoge knjige iz književnosti bilježe njene rječite govore i poeziju.

Fatima je bila druga kćerka Husejna ibn Alije, r.a., Poznata je po mnogim uzoritim stavovima, a učestvovala je i na Kerbeli. Poznat je njen govor koji je izrekla sinovima: ”O djeco moja, tako mi Allaha, nikad nije nijedan maloumnik nešto dobio zahvaljujući svojoj maloumnosti, niti je postigao ono što je postigao od užitaka, a da oni koji su čestiti nisu to postigli sa svojom čestitošću... Zato, čuvajte ono čime vas Allah čuva.”

Njenu kratku biografiju zapisao je i Ibn Asakir: ”Prenosila je od svoje nene Fatime, ali posredno, od oca Husejna ibn Alije, od tetke Zejneb bint Alije, od braće Alije ibn Husejna i Abdullaha ibn Abbasa, od majke vjernika Aiše, od Esme bint Umejs i od Bilala, posredno. Od nje su prenosili njeni sinovi Abdullah, Hasan i Ibrahim ibn Hasan ibn Hasan, potom Muahmmed ibn Abdullah ibn Amr, Šejbe ibn Nuame, Ja'la ibn Jahja, Aiša bint Talha, Umare ibn Gavzjje, Ummu Ebil-Mikdam Hišam ibn Zijad i Ummu Hasan bint Džafer ibn Hasan ibn Hasan.”

Svi su povijesničari jedinstveni da je hazreti Husejn, r.a., poginuo 61. hidžretske godine, desetog mjeseca muharrema, na dan ašure.

Desetog muharema, njih 72 hrabrih i časnih borca odlučili su pružiti otpor armiji od više od hiljadu vojnika[45].

U nekoliko navrata hazreti Huseina je pokušao da probudi vjerski osjećaj u vođama i vojsci koja ga je napdala, ali mu to nije pošlo za rukom. Zauzvrat je dobijao odgovor da se mora prisegnuti ili biti ubijen.  Svjedoci ovog događaja, žene i djeca bili su na kraju neravnopravne ali velike bitke u kojoj su hazreti Husejn i njegovi najbliži pokazali najveće junaštvo, hrabrost i požrtvovanost, očevidci odsijecanje glave hazreti Husejna kao i pljačkanje njegovih stvari.

Poseban status Huseina u muslimanskoj historiji je u velikoj mjeri zbog žrtve koje je dao na Allahovom putu. U toj borbi je žrtvovao svoju porodice, imetak, i svoj lični život. Njegova hrabrost, iskrenost, ustrajnost, dostojanstvo, i nepokolebljiva odanost u vrijeme velike krize – inspiriraralo je i nastavlja inspirirati ljude svih uzrasta i društevnih pozicija. Njegova borba i eventualno mučeništvo postaje izvor snage i izdržljivosti za potlačene u vremenima patnje, progona i ugnjetavanja.

Ljubav prema hazreti Husejnu sastavni je dio ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s., koji bi iskrenim vjernicima trebao biti draži od njihovih roditelja i djece. Zahvaljuejm Allahu što nam je dao alime čije sam izvore koristio u ovom tekstu i što se nadam da sam njime i sebi i vama pružio mogućnost da se podsjetimo na život i šehadet predvodnika džennetskih mladića.

Završiću dovom uvaženog reisu-l-uleme Husein ef. kavazovića koju je  proučio u svojoj poruci povodom 10.muharrema 1434. Hidžretske godine:

Slijedeći poslaničku tradiciju posta na Dan ašure i sjećanja na prijašnje Božije poslanike, muslimani danas imaju snažnu potrebu da kroz pokornost Bogu jačaju međusobnu bliskost, čuvaju zajedničke vrijednosti vjere, morala i svoga nacionalnog i državnog identiteta. U iskrenoj međusobnoj bliskosti i saradnji muslimani mogu i trebaju biti odlučni graditelji zdrave i prosperitetne zajednice i sreće za svakog čovjeka. Stoga neka vrijeme Ašure i sjećanje na Allahove vjerovjesnike u nama ojača volju da uzimamo iz naše prošlosti ono što je najbolje, a odbacimo bolesti sebičnosti, pohlepe, zavidnosti i međusobnog nepovjerenja. Neka Ašura u nama ojača snagu vjere i morala, volju i odlučnost da istinski služimo našem narodu radi stjecanja Božijeg zadovoljstva…Allahu Milosni, spusti na nas Svoju milost i uputu, podari muslimanima snagu vjere i učini njihove domove sigurnim. Amin!

 

Korišteni  izvori:

-       Elvir Duranović: Jevmu ašura – pokušaj rekonstrukcije geneze jednog blagdana, www.rijaset.ba

-     Nezim Halilović, Hutba održana u džamiji kralja Fahda pod nazivom „Jevmu Ašura“, Sarajevo, 25.decembra 2009.g.

-       Kenan Čemo, Ašura našeg srca. www.znaci.com

-       Kenan Čemo: Šehadet Hazreti Husejna. www.znaci.com

-       Dr. Ramazan Ayvalli, Posljednji Allahov poslanik, s.a.v.s, Univerzitet Marmara – Istanbul, 2011 (s turskog preveo Hamza Lavić)

-    Muhammed ibn Abdulhadi Eš Šejbani i Muhammed Salim El Hadr, Istinita kazivanja o životopisu šehida Husejna sina Alijina (prevod Nedim Haračić), Selsebil, Sarajevo 2010.g.

-       Buharijina zbirka hadisa

-       Muslimova zbirka hadisa – sažetak, El-Kalem, Sarajevo, 2004. Godine.

-       Aida krzić, U znaku mubarek dana, www.preporod.com

-       Esad Pepić.Hutba:  Jevm-l- Ašura, www.rijaset.ba

-       Kemal Crnac, Hutba: Jevmi Ašura, www.rijaset.ba



[1] Buharija

[2] Jom Kipur je blagdan pomirenja, pokajanja i praštanja. Obilježava se desetog dana mjeseca tišrija (septembar/oktobar), a provodi se u hramu u molitvi i postu. Post za Jom Kipur podrazumjeva da se niti šta jede, niti pije. Takođe se ne koriste proizvodi modernog doba, kao što su automobili, televizori, radio i dr., da bi se u potpunom uzdržavanju ostvarila što veća bliskost sa Bogom. Tog dana svaki vjernik nosi u sebi zakone Tore, milosrđe i uzvišeno osjećanje zajedništva sa svim ljudima. Jom Kipur je vrhunac i završetak desetodnevnog razdoblja pokajanja koje počinje na Roš Hašana.Prema Tori, suština Jom Kipura je mučenje duša kao uslov za oproštaj grijeha. U predvečerje praznika u kućama se pali više svijeća nego obično, a nose se i u sinagogu gde se pale za duše pokojnika. Posotji mnogo čestitki za Jom Kipur a najpoznatija je: „Gmar hatima tova“- Dobar svršetak „potpisa“-pokajanja ili Neka bude upisana i zapečećena dobra godina.Jom Kipurom se završava period Velikih Praznika. U skladu sa jevrejskom tradicijom, Bog odredjuje na Roš Hašana svačiju sudbinu za tekuću godinu i upisuje je u "Knjigu Života", i čeka do Jom Kipura da "zapečati" svoju odluku.  U vreme Velikih Praznika, odnosno Strašnih Dana ("Jomim Noraim"), religiozni Jevreji pokušavaju da izmene svoje ponašanje i traže oproštaj za sve loše učinjeno prema Bogu i prema drugima.  Veče i dan praznika Jom Kipur su predvidjeni za javne i privatne žalbe, ispovedanja i priznavanja krivice.  Na kraju praznika, Bog prašta i oslobadja svoje vernike.

[3] Buharija

[4] Buharija

[5] Muslim

[6] Muslim

[7] Muslimova zbirka hadisa – sažetak, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br. 611. str. 269.

[8] Ahmed

[9] Kenan Čemo, Ašura našeg srca, www.znaci.com

[10] Elvir Duranović, Jevmu ašura – pokušaj rekonstrukcije geneze jednog blagdana, www.rijaset.ba

[11] El-Ahzab, 33.

[12] Ibn Kesir, Tefsir, VI, 412-413.

[13] Hakim,Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4780., str. 176.

[14] Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4782., str. 176.

[15] Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4841., str. 198.

[16] Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4887., str. 211.

[17] Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4888., str. 212.

[18] Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4884., str. 210.

[19] Zabilježio ga je Ahmed u svom djelu Fadailu el-Sahabe, sa dobrim lancem prenosilaca

[20] Elvir Duranović, Jevmu ašura – pokušaj rekonstrukcije geneze jednog blagdana, www.rijaset.ba

[21] Et-Tarihul-kebir, 2/381, Buhari, Es-Sikat, 3/68, Ibn Hiban, Ma'rifetul-sahabe, 2/9, Ibn Nuajm, El-Istia'b, 184, Ibn Abdulberr, El-Mu'dţemul-kebir, 3/94, Taberani, Tarihul-islam, 3/93, Zehebi.

[22] Sijeru ea'lami en-nubela, 3/280, Zehebi.

[23] Iz poznatog hadisa el-kisa', tj. hadisa o ogrtaču kojim je Poslanik, s.a.v.s., pokrio sebe, Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, te rekao da su pripadnici Ehli-bejta.

[24] Vlasnik dva krila (u Džennetu), tako ga je Poslanik, a.s., nazvao.

[25] Fetawa Ibn Tejmijje, 4/511).

[26] El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 8, str. 37.

[27] El-Isabe, 2/547, El-Istia'b, 184.

[28] El-Istia'b, 184.

[29] Ovo je govorio kako se prenosi El-A's ibn Vail es-Sehmi, a on bi još kada bi se spomeni Poslanik, s.a.v.s., u njegovom prisustvu reci: ”Prođite ga se, on će bez spomena ostati, nema niko da ga naslijedi, a kad umre neće ga više niko spominjati i bit ćete rahat od njega.

[30] El-Kevser, 3

[31] El-Musned (7863). Šejh Arnaut navodi da je lanac čvrst i prenosioci pouzdani, i svi su od onih od kojih su biljeţili Buhari i Muslim.

[32] Bilježi Tirmizi, poglavlje: Vrijednosti (3772). Šejh Albani ga ocijenio slabim u Daifu Et-Tirmizi (3772).

[33] Sunenu En-Nesai (4531), sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

[34] Sahihu Ibn Hiban (5311), Hakim, 4/237, Ebu Ja'la (4521), Abdurrezak, (7963), Ibn Sa'd, 1/236 (164).

[35] Sunenu Ebi Davud, poglavlje: Namaz – Imam prekine hutbu zbog nekog dogaĎaja (1109).

[36] Sunenu Ebi Davud (5220).

[37] El-Mu'dţemul-kebir, 3/95 (2768).

[38] Buhari, poglavlje: Vrijednosti Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba (3538).

[39] El-Mu'dţemul-kebir, 3/100, br. 2796.

[40] Tirmizi,  poglavlje: Odijevanje - stavljanje prstena na desnu ruku, br. 1743.

[41] Muslim, poglavlje: Odijevanje - stavljanje prstena na domali prst, br. 2095.

[42] Ibn Hadžrul-'Asqelani, Al-Asabet fi temizil-sahabet, sv. 1, str. 333.

[43] bn Hadžrul-'Asqelani, Al-Asabet fi temizil-sahabet, sv. 1, str. 333.,

[44] El-Bidajetu ven-nihaje, 11/530.

[45] Neke predaje  govore da ih je bilo čak i 5.000

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.