Tue06192018

Last updateSun, 17 Jun 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Sjećanje na Boga

Hutba: Sjećanje na Boga

Podhum 29.11.2013.g.


Sećanje na Uzvišenog Allaha ima veliku važnost te se u dubljem smislu vrijednost svih ibadeta ogleda kroz njega.

 “Sjećanje na Boga je veće od toga da bi bilo definisano i objašnjeno.[1]” (Ankebut, 45)

Da bismo stekli uvid i spoznali vrijednost zikra-sjećanja navest ćemo neke ajete i predaje: “Gospodar je rekao Musau: ‘Ja sam sa onom osbom koja Me se sjeća.’”

 “Molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio.” (Taha, 14)

“Srca se doista smiruju kada se Allah spomene.” (Rad, 28)

“Sjećajte se Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Beqare, 152)

Ovaj posljednji ajet ulijeva najveću nadu i predstavlja najradosniju vijest kada je riječ o zikru. Dostoji čovjeku da ga često uči i da mu srce bude okupirano njegovim značenjem, jer Gospodar je dao neprekršivo obećanje, ako se vi budete sjećali Gospodara, On će se vas sjetiti svojom Milošću, Plemenitošću, uvećavanjem imana, tevhida i duhovnih savršenstava. Ovim putem čovjek stiže do izvora savršenstva i stječe ključ izbavljenja. Ovaj savjet je bio poticaj da im srce bude ispunjeno sjećanjem na Boga, i nada ne bi li ih obuhvatila Božija milost. Prva i najistaknutija osobina duhovnih ljudi je stalno sjećanje na Boga. Oni svo ili većinu vremena provode u društvu sa Bogom i na proputovanju kroz Božija imena okupirani su posmatranjem Njegove ljepote i Uzvišenosti.

“Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.” (Ali-Imran, 191)

“Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju.” (Nur, 37)

Za upućene u značenja potpuno je jasno da koliko god čovjek nadvlada zaborav i nemar, napredovat će na duhovnom putu i dostizat će veća savršenstva i u skladu s tim, koliko god provede u zaboravu i griješenju, bit će mu uskraćeno napredovanje. Prema tome, kriterij duhovnog položaja čovjeka je sjećanje na Boga, a temelj pada i propadanja je zaborav Boga. S druge strane, sjećanje na Gospodara čini srce i dušu svih djela i ibadeta. Sukladno tome, ako bi ibadet bio obavljen potpuno u skladu sa njegovim uvjetima, ali bez sjećanja na Boga, takav ibadet ne bi bio ništa drugo nego kao tijelo bez ruha koje nema nikakve vrijednosti. Navest ćemo primjer namaza koji je najistaknutiji oblik ibadeta. Ako ovaj namaz, sa svom svojom veličinom, biva obavljen dok je srce u njemu okupirano ovosvjetskim stvarima, takav neće biti prihvaćen kod Gospodara, niti će od njega biti ikakve vrijednosti na putu približavanja Njemu. Sjećanje na Boga je kao voda u živim bićima. Ako ne bi bilo tečnosti života u stablu, od njega ne bi ništa ostalo osim suhog drveta koje je pogodno samo za sagorijevanje i pepeo. Sjećanje na Boga je život, srce i duša čovjeka. Ako ne bi bilo njega, srce bi zamrlo i postalo kao kamen, te ga ni najmanji zračak svjetlosti ne bi obasjavao.

“O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne odvrate od sjećanja na Allaha!” (Munafiqun, 9)

 



[1] Korkutov prijevod glasi: Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite... ali je janso iz arpaskog teksta da se na mejstu gdj eon prevoid molitva koristi izraz zikr, mada ovdje i nema kolizije jer je i zikrullah molitva.

 

Korištena literatura

Besim Korkut, Prijevod Kur'ana

Murteze Mutahhari, Duhovna kazivanja

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.