Wed12122018

Last updateMon, 10 Dec 2018 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Radimo na dobitku a ne gubitku (hutba)

Radimo na dobitku a ne gubitku (hutba)

Tako mi vremena,čovjek, doista, gubi,samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr)

Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom, Samilosnom. Neka je selam i salavat na Muhammeda,a.s., njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve dobre sljedbenike Puta vjere.

Sumirajući ono što čujem u svakodnevnim razgovorima s prijateljima, poznanicima, ljudima koje susrećem, kao i ono što čujem na TV-u, pročitam u novinama, evidentno je da su ljudi nezadovoljni, frustrirani manje–više. Glavna tema većine razgovora jesu situacije u kojima kritikujemo društveno, ekonomsko stanje, korupciju, nepravdu i sl.  Kroz ono što govorimo da se zaključiti da imamo opći stav da su se ljudi pokvarili, da se gleda samo lični interes, materija i sl.

Kada su u pitanju društvene teme uglavnom među običnim svijetom vlada retorika MI i ONI. Mi smo obični svijet ONI su političari i ljudi na položajima. U toj priči MI smo dobri, ugnjetavani ONI su loši.

No, ako iskrenije pogledamo na tu situaciju zapitaćemo se ko smo MI a ko su ONI. Jer i MI i ONI smo isti ljudi. Neko ko je danas s nama u džamiji i ko je MI sutra može biti na listi neke partije i putem naših glasova postat dio onih koje zovemo ONI.

Ne želim ovim braniti ni nas ni njih. Želim skrenuti pažnju na činjenicu da ni stanje kod MI nije mnogo bolje od stanja kod ONI. Prvo ONI dolaze od nas nisu došli  s Marsa.  Ako je njihov nerad i  pohlepa više izražena to je uslovljeno većom mogućnosti koja im se pruža na određenim položajima, no, je li bolje stanje kod nas koji nismo na tim položajima. Ja bih rekao da nije.

Insistiramo li mi kod sebe, ponaosob na istinoljubovsti?

Insistiramo li na poštenju?

Insistiramo li na radu i zalaganju?

Insistiramo li na disciplini i poštivanju zakona i zakonitosti?

Ne pravdamo li mi optužbama “njih” sami sebe?

Jesmo li više zabavljeni radom ili gledanjem šta drugi rade?

Kritikujemo li one na položajima s iksrenim nijetom i mišljenjem kako bi mi na tim položajima bili pošteni i korisni društvu ili se više radi o zavisti i želji da ono što oni rade mi radimo?

Školujemo li se i školujemo li svoju djecu da bi bili opremljenijii stručniji za rad i razne korisne aktivnosti ili samo d abi obezbjedili papire kojima ćemo ih uz određene veze postaviti na određene položaje gdje će s malo rada moći primate više plate?

Ne govorim ovdje o politici i političarima iako ih spominjem. Govorim o odnosu  spram dešavanja i gledanja na njih.

Počesto su ljudi razočarani jedni drugima. Nekako mi se čini da smo počeli podrazumijevati da nam je neko nešto dužan, da je dunjaluk postavljen po idealnoj prirodi i naklonosti čovjeku pa kao sad se nešto promijenilo.

Mislim da nije tako. Socijalna Pravda, istina je, na niskom je novu u našem društvu. No ako se zapitmao nad prevodom na početku citirane kur’anske sure Asr vidjećemo da ona počinje premisom “da je čovjek na gubitku”. Zatim nas Uzvišeni obavještava kako čovjek izlazi iz tog gubitka pa se kaže: “Osim onih koji vjeruju i rade dobra djela:” No ne završava se samo na tome.  Neće nas samo to izbaviti od gubitka nego treba  biti istrajan na istini, činiti po njoj i preporučivati je te biti istrajan na strpljivosti i preporučivati je.

Nije istrajnost na istini prenošenje novinskih članaka, ja bih rekao da je istrajnost na Istini borba da se ona spozna i usvoji, kao što ni strpljivost nije samo trpljenje nego shvatanje da je prirodno da naše vjerovanje i činjenje dobra i istrajnost na istini potrebuje strpljivost, iziskuje je, jer nailazi na otpor, a otpor traži strpljenje i istrajnost. U ovoj kratkoj suri mnogo je rečeno ako želimo iskreno da se zamislimo I učimo iz nje. Data nam je definicija ovog dunjaluka i nas na njemu. Date su nam smjernice stjecanja dobitka, kako da ne budemo na gubitku. Dato nam je objašnjenje onoga što slijedi ako s ena dobitak opredjelimo i date su nam smjernice šta pri sebi trebamo imati da bi uspjeli u tom naumu.

Imam Taberani zabilježio je predaju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: ''Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.'' A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.’’ Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom i kaže: ''Čovjek, doista, gubi!'' No, time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spasimo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti. Komentirajući ovu suru, Sejjid Kutb je rekao: ''Ova sura ima samo tri ajeta, ali ona sadrži kompletan program ljudskog života kojem teži islam. Ona nudi islamski ''ustav'' čija je suština sadržana u nekoliko riječi i opisuje islamski ummet i njegovu zemaljsku zadaću samo u jednom ajetu, a to je njen treći ajet: ''Koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.'' Ona u cijelosti svjedoči nadnaravnost koju ni u kom slučaju ne može ljudski genij smisliti i izreći, već je samo može Bog objaviti. Ta tri kratka ajeta su jasna poruka čovječanstvu da postoji samo jedan put koji vodi uspjehu, sreći i dobitku.  Granice tog Puta spasa omeđene su i naznačene u suri El-Asr, a sve izvan tih granica je sigurna propast i očiti gubitak.''

Ova sura se nalazi među “zadnjim” surama u mushafu koje učimo još u mektebu I većina ans ih zna napamet pa ćemo se prisjetiti I sura koje se nalaze prije I nakon nje. Spominjanjem ovih drugih sura, bit će nam još jasnija poruka i značenje sure El-Asr. Naime, suri Et-Tekasur ili kako mi često kažemo “El-Hakju” Allah, dž.š., je  zaprijetio nevjernicima džehennemskom vatrom koju će vidjeti prije nego u nju uđu. Odmah nakon toga, u suri El-Asr spomenuo je put spasa od te propasti. Nema sumnje da je trošenje vremena i života u zgrtanju imetka, hvalisanju porijeklom i sinovima i potpuna predanost prolaznim i kratkotrajnim užicima, a na račun suštine života i ahireta, najveći gubitak. I ako čovjekov kraj bude džehennemska vatra, onda je to najveća propast, pa makar na dunjaluku bio najbogatiji i najugledniji. O čemu govori sura Tekasur. Čovjek će sve dunjalučke užitke zaboraviti onda kada ugleda kaznu koja mu je pripremljena i kada za svaki užitak bude polagao račun. Tada će shvatiti da je stradalnik, a stradalnik je onaj čija vaga dobrih djela na Sudnjem danu bude lahka, kako stoji u suri El-Karia, koja dolazi prije sure Tekasur. U toj suri stoji: ''A onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. A znaš li ti šta će to biti? Vatra užarena!'' Kako da ne propadne onaj koji je vrijeme potrošio daleko od vjerovanja i zahvalnosti Allahu, dž.š., na blagodatima, onaj koji je okrenuo leđa dobrim djelima, a predao se grijehu i razvratu, onaj koji je život proveo kao klevetnik i podrugljivac, kako stoji u suri El-Humeze, koja dolazi poslije El-Asr, i koji ''blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Džehennem! A znaš li ti šta je Džehennem? Vatra Allahova razbuktana'' (El-Humeze). Takve je ljude obmanula lažna nada, a davno je rečeno da je lažna nada saputnik svakom bankrotu i stradalniku.

Dakle, ne kritikujem  nas što kritikujemo. Ljudi su vjerovatno oduvijek svojom pričom bili zaokupljeni komentarisanjem društvenih dešavanja, ali želim sebe i vas da podsjetim na potrebu samosagledavanja. Da nam kritikovanje drugih u što je često uključena zavidnost, ogovaranje, laž, prenošenje tuđih riječi i druge loše osobine ne bude jedina stalna aktivnost pa d anjome ne izgubimo i ahiret i dunjaluk. Da više vremena posvetimo kritici samih sebe. Da se zapitamo jesmo li mi pošteni? Istinoljobivi? Istrajni? Marljivi…? Ako nas bude malo više takvih, s vjerom u Boga i naše društveno stanje će se popravit jer će, kad tad takvi doći i do parlamenta i ministarskih pozicija.

Ako prestanemo razmišljati na način da nam nešto pripada samim tim što postojimo pa zbog nedostatka toga bivamo potišteni i nezadovoljni, ogorčeni, onda ćemo prijenuti na rad, aktivnost, borbu i unutrašnju i vanjsku i kao rezultat imati puno više radosti jer ćemo svaki napredak, svako dobro koje ostvarimo gledati kao sreću i zadovoljstvo, razlog za osmjeh i mir u sebi. Na taj način će nam se promjeniti i percpecija gledanja pa ćemo, nadati se, više biti zaokupljeni dobrom i pričom o dobru nego lošim i pričom o lošem.

Molim Allaha Uzvišenog da nam se smiluje, da nam berektom ovog dana džume  oprosti naše grijehe, primi naše ibadete, učvrsti naše korake na Putu vjere iI sačuva nas od gubitka a pomogne u vjerovanju, činjenju dobrih djela, istinoljubivosti, i saburu koji iziskuje naša vjera i činjenje po njoj! Amin!

 

Hutbu pripremio: Esad Bajić

Džemat Grabovci 31.01.2014.g.

 

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.