Wed08152018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Samo ako Bog da

Samo ako Bog da

"Gospodar tvoj dobro zna o­noga koji je s puta Njegova skrenuo i o­n dobro zna o­ne koji su na Pravome putu, zato ne slušaj o­ne koji neće da vjeruju, o­ni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i o­ni popustili, i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, o­noga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grješnika, surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza, samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova, koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: "To su samo naroda drevnih priče!"
Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti!
Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!"
I dok su o­ni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i o­na osvanu opustošena.
A u zoru o­ni su jedni druge dozivali:"Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!"
I o­ni krenuše tiho razgovarajući: "Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!"
I o­ni poraniše uvjereni da će moći to provesti,a kad je ugledaše, povikaše: "Mi smo zalutali; ali ne, ne - svega smo lišeni!"
Ponajbolji između njih reče: "Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!"
"Hvaljen neka je Gospodar naš!" - "mi smo, uistinu, nepravedni bili!"
I o­nda počeše jedni druge koriti.
"Teško nama!" - govorili su - "mi smo, zaista, obijesni bili;
Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!"
Eto takva je bila kazna, a na o­nome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća!
(El-Kalem, 7-33)

 

Svidjela mi se najava TV emisije na jednom našem domaćem mediju koja je sadržavala ispovijest naše povratničke porodice (u Rogaticu čini mi se) u kojoj se žena prisjeća kako se uz rat bježeći od kame sa svojim najbližim danima trudna skrivala po šumi. Šest dana prije poroda nije ništa jela a onda na dan kada se porodila počeli dopremati humanitarnu iz aviona pa je hrane bilo iza svakog stabla... Žao mi je što nisam odgledao tu emisiju, jer je u onih nekoliko minuta najave nudila toliko potrebnog optimizma i pouke za čime, vjerujem, žeđa svaka naša bosanska duša.
Ostao sam pod utiskom zadovoljstva, mira i sreće spomenute hanume u najavi i čitajući vijesti o dešavanjima u zemlji i svijetu ovih dana pade mi na um kako se sva ova mašinerija medija i društvene destruktivnosti u stvari uprla da u čovjeku ubije vezu s Bogom, nadu u bolje sutra, u bolje inače... I kad objave da je fino vrijeme obavezno uslijedi neka vijest da će zbog tog ljeto biti jezovito i slično.
Ljudi su se dobrim dijelom navikli i prihvatili taj način promišljanja.
-Evo fino vrijeme a februar!
-Ja, Bog zna kakvo će ljeto bit?

Pa dragi insanu, ne znaš hoćeš li doživit sutra a kamo li ljeto i za tvoju informaciju ljeto će, ako Bog da, biti fino kao i ova zima a i da ne bude zar ti se čini korisnim u ovim lijepim februarskim danima remetiti ljepotu crnim mislima od kojih nemaš nikakve koristi a štetu nosiš u sebi i siješ je okolo.

Još se sjećam definicije o Bogu od Aristotela koji je ,otprilike, Boga definisao kao nepokretnog pokretača, snagu koja je stvorila svijet i digla ruke od njeg. Čini mi se da se danas ulažu veliki napori da se kod ljudi u njihovom unutarnjem shvatanju i svijesti, ako se već ne može Bog negirat, projicira ovakva slika i svijest ljudi svede na ravan da ljudi (tj. oni-moćnici) drže sve u svojim rukama. Da je čovjek taj koji sve vrti i oko kojeg se sve vrti.
Ljudima se predstavlja da ni snijeg više ne pada što mu se pada nego je ljudska ruka umiješala prste, ni vrijeme više nije vrijeme nego ljudi barču po njemu.
Ma kako bili jaki zagovornici filozofije po kojoj je čovjek T u riječi biTak, meni je ovo T uvijek značilo Tvorac i bez Tvorca, Jednog Jedinog, Svemoćnog od svega ostane samo "biak".

Smatram da ovakve vijesti a i ljude koji ih rado prenose i dosoljavaju treba izbjegavati. Bog je prisutan i Njegova moć je prisutna. Naravno da postoje zakonitosti ovoga svijeta koje je On uspostavio ali mi nikad do kraja nećemo otkriti sve puteve tih zakonitosti kao ni puteve sudbine. Dat ćemo sto definicija ekonomije i imetka ali nikad potpunu pravu definiciju nafake i berićeta zato što mi malo znamo a Bog sve zna i nikad naše malo znanje neće obuhvatiti Božije sveznanje.
I kad nekom Bog da nafaku padala je i padaće i iz neba ako treba.

Nije bilo davno kad smo bili i bez interneta i bez mobitela. Nisam znao čuvajući ovce na Humu ni šta se dešava u selu ispod mene a kamo li u dalekoj Indiji i Kilimandžaru, no znao sam da svakog trenutka mogu dignut ruke Bogu i moliti ga: da nađem zvono koje je zvonar izgubio, da padne kiša pa da ne moram ovce goniti na vodu u Dudle, da mi za vikend izađu babo i majka, da naiđe neki drugi čoban da se ispričamo... i danas, kad zlokobne najave strašne sutrašnjice bubnjaju po raznim medijima ja ne klikam email niti posežem za mobitelom da bih nazvao nekog da me riješi tih problema, strahova, mogućnosti, samo dignem ruku, prošapućem dovu a On Uzvišeni spusti olakšanje... Ono nekad zavisno od potrebitosti u liku draga prijatelja otvori vrata naspram mene, nekad dopre kao topal glas kroz otvoren prozor u vidu poziva na kafu, nekad zazvoni i kroz mobitel, nekad stigne i emailom, nekad je to samo mir i tišina u kojoj osluškujem istinu da On je Najveći, Vječni, Živi i sve znanjem i moći Svojom obuhvata, uvijek blizu da se odazove molbi molitelja...

Mislim da je sve što čovjek čuje, sazna, a to učini da ovo prije navedeno zaboravi, štetno znanje koje ga lišava jedinog istinskog mira i baca u ruke straha, nemira i destruktivnosti.

I zaista mislim da u našem "ako Bog da" ima više lijeka za ljudski um i dušu nego u svim klinikama svijeta koje ovu istinu ne uzimaju u obzir.

Vječne pouke sadržane u kur'anskim kazivanjima o narodima prošlim nose univerzalna objašnjenja i pouku da je propao svako, ma kako moćan bio, ko se Bogu suprostavio, nose optimizam, nadu, nude čvrst oslonac srcu vjernika i smatram da bi smo čitajući kur'anska kazivanja trebali sebi tražiti mira. Njihovo poznavanje preče je i bitnije od svakodnevnog gutanja svakojakih bjelosvjetskih vijesti koje unose nemir i pesimizam u naša srca.
Kur’anska kazivanja, pored historijske i književne vrijednosti, imaju svoj daleko uzvišeniji cilj: opomena i pouka, objašnjenje i potvrda, uputa i milost...Kur’anskim kazivanjima obuhvaćene su različite kategorije ljudi. U njima se opisuju prošli narodi, poslanici, vjernici, nevjernici, individue i skupine ljudi. Cilj ovih kazivanja nije samo iznošenje historijskih činjenica nego ona imaju univerzalni i odgojno-obrazovni karakter i upućena su cijelom čovječanstvu. Uzvišeni poručuje: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111)

Esad Bajić

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.