Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić MIRIS NAŠEG GOVORA

MIRIS NAŠEG GOVORA

Komunikacija je važan proces u svakodnevnom životu ljudi i njihovim interakcijama. Komunikacija je definirana kao proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema, najčešće putem jezika. Doslovno značenje riječi komunikacija jest ˝učiniti nešto općim ili zajedničkim˝. Dakle, mi putem komunikacije iznosimo svoja pojedinačna gledišta, misli, zaključke, pitanja, odgovore... drugim jedinkama. Bez umijeća komuniciranja svatko bi bio tek otok odvojen od svih drugih, istih takvih otoka.

”Kad istražujemo ljudski govor“, napisao je profesor lingvistike Noam Chomsky, ”približavamo se nečem što bi neki mogli nazvati ’samom biti čovjekovog bića‘, jedinstvenim svojstvima uma koja su, koliko nam je dosad poznato, svojstvena samo čovjeku.“ 

Profesorica lingvistike i antropologije Barbara Lust izjavila je: ”Već u dobi od 3 godine djeca tako dobro ovladaju nevjerojatno složenom i preciznom jezičnom strukturom i sintaksom da je to teško objasniti bilo kojom poznatom teorijom o učenju.“

Vjera pruža razumno objašnjenje za čudo ljudskog govora. Ona taj dar pripisuje Stvoritelju.

Profesor verbalne komunikacije Frank Dance napisao je da su ljudi ”jedina bića koja su obdarena sposobnošću davanja imena“. 

Ajeti sure El-Bekare:
- I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: "Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite!" /31/ "Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri."/32/ "O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?"/33/
Da je to Božja osobina proizlazi i iz Biblije. Na samom početku izvještaja o stvaranju Biblija nam govori da je Bog ’svjetlost nazvao dan, a tamu noć‘ (1. Mojsijeva 1:5). A prema onome što stoji u Izaiji 40:26, Bog je očito i svakoj zvijezdi dao ime.

No pored sposobnosti i želje da imenuju stvari, ljudi su obdareni i mnogim drugim sposobnostima vezanim za komunikaciju, i to ne samo verbalnu. I doista, praktički nema toga što jedni drugima ne možemo prenijeti — od složenih ideja do najnježnijih osjećaja. No kao što mi „oblikujemo“ komunikaciju i komunikacija oblikuje nas.

Riječju koju govorimo mi sebe pokazujemo. Kao što se sadržaj poklopljenih posuda podizanjem poklopaca pokaže kroz miris svoj tako i mi sami otvaranjem usta, govorom, tipkanjem svojih FB profila, otkrivamo sadržaj naš unutarnji.

U jednom hadisu Džabir ibn Abdullah pripovjeda: "Jedanput smo bili sa Allahovim Poslanikom, kad iznenada odnekud dođe gadan smrad. Muhammed, a.s., upita prisutne: - Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovoriše da ne znaju, on im reče: - Taj smrad je od onih što vjernike ogovaraju i ružne riječi pričaju."

Ako imamo priliku provesti dan među ljudima koji govore lijepe riječi, nadahnjujuće i optimistične primjere navode, ako na FB imamo prijatelje koji u svojim objavama donose lijepe vijesti kazane jezikom lijepim i potkrijepljene primjerom lijepim i mi sami bez obzira na svoj trenutni hal ubiremo plodove tih lijepih riječi i pohranjujemo u sebe njihovu ljepotu, optimizam, vedrinu, nadu, osmijeh... no, ako nas zadesi društvo onih što jedva čekaju da ružnu vijest prenesu, ružan primjer navedu, manjkavost dobru nađu, onda bez obzira kakvi smo, ne napustimo li to okruženje pepeo te ružnoće past će na nas.

U teškim vremenima, nevoljnim, teška i ružna riječ je nadohvat ruke i potrebna je veća pažnja da se ona kada se već saopštava saopšti na što lakši način.

Ako pođem od pretpostavke da oni koji svoj kapital stječu udovoljavajući ljudskim interesima i porivima gledaju da zadovolje te ljudske porive i želje u svojoj ponudi, a tu svakako spada većina naših štampanih i elektronskih medija, i ako pogledam sadržaj istih, ono što nam nude, ne mogu a da ne pomislim da smo procjenjeni kao narod koji voli crno, kao narod koji nakon preživjene katastrofe hoće još veću jer današnje naslovnice u nekim našim novinama poručuju da „NAJGORE TEK DOLAZI“.

Ne mogu se oteti utisku da smo kontinuirano od početka stradanja 1992. godine izloženi sistematskom ugonjenju straha u kosti što se na kraju reflektuje u ovisnosti o istom pa da ne bi došlo do „popuštanja živaca“ kada se stanje poboljša naša psiha se drži zategnuta s „najgore tek dolazi“.

Je li ovakav pristup nekakva osmišljena terapija „metadonom“ ili šta?
Naravno da u planiranju određenih stvari treba postojati i mogućnost lošeg razvoja situacije ali ko je odredio i zbog čega da naš narod konstatno drži na zatezanju živaca i „s onu stranu“ očekivanja dobra i lijepa.

Moje iskustvo govori da u pojedinačnoj komunikaciji, čovjek na čovjeka, svaka duša pokazuje izraženu želju za lijepim i dobrim, no, isto tako kada se pojedinačnost ukrupni, društvo oformi na veličinu 5-6 osoba, komunikacija dobija drugi smjer i završava „crnilom“.

Ako svaki čovjek u društvu teži olakšanju i smanjenju bremena, što se kroz društvenost i treba postići, jer ne može jedan čovjek uraditi što može pet i slično, onda ispada, da svi mi u sebi nosimo enormne zalihe straha koje u društvenim okvirima ispuštamo iz sebe u nadi da će taj strah kada se razlije na društvo biti manji, lakše podnošljiv, ne samo moj nego svačiji a samim tim i lakši za podnijeti!? Koliko to činimo nessvjesno a koliko svjesno? Koliko bi više trebali voditi računa o tom što govorimo i odobravamo?

Riječ i riječi su Božiji dar i s darom nam darovanim treba lijepo postupati i na njeg paziti. 
»Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer- lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi,- a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.» /Ibrahim, 24-27/
I objavio je: »Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi../Isra,53/
Allahov Poslanik a..s je rekao: »Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.» (Buharija i Muslim)
«Allah se smilovao onome ko čuva svoj jezik, spozna svoje vrijeme i uskladi način života svoga stim vremenom.» /Dejlemi/
«Čovjeku je dovoljno grijeha da prepričava sve što čuje.» ( Buhari)
«Samoća je bolj od lošeg društva, a dobar drug je bolji od samoće. Dogovor o dobru je korisniji od šutnje,a šutnja je opet, bolja od dogovaranja o zlu.»(Hakim i Bejheki)
«Lijepa riječ je sadaka.» ( Muslim)
«Allahu je najmiliji onaj čovjek koji svojim lijepim savjetima ( riječima) uputi na pravi put najviše Njegovih robova.» (Ahmed)

Bez obzira na kom jeziku kazana, lijepa riječ lijepo zvuči, dok ružna riječ uvijek ružno miriše.

Možda da pokušamo nakon teškoća očekujući i nove napisati: Opasnost još nije prošla, umjesto: „Najgore tek dolazi“

Možda da umjesto vijesti o krađi humanitarne pomoći napišemo vijest o tom da su počinioci iste sprovedeni u kaznene ustanove.

Možda da generalno primjerima požrtvovanosti, hrabrosti, izdržljivosti, predanosti dobru i lijepu, damo više prostora od ružnih vijesti. Da našu komunikaciju obogatimo vojskom dobrovoljaca koji pomažu ugroženim i njihovim mnoštvom zakrčimo pojedince i male skupine negativaca i priče o njihovim lošim rabotama.

Možda da učenike srednjih škola s lopatama u ruci na poplavljenim područjima učinimo herojima našoj djeci, ispunimo njima naše govor ei FB progile, naspram onih jogunastih, neposlušnih njihovih vršnjaka koji po školama čine gluposti i glume face.

Nisam stručnjak ali čvrsto vjerujem da u našem narodu, u našim srcima i dušama dobra ne nedostaje, evo primjerom to pokazujemo ovih dana - samo neko čini mnogo da zapriječi put tog dobra u našoj komunikaciji (u bilo kojem njenom obliku). 
Čovjek „dobar ko hljeb“ klima glavom u društvu koje prenosi loše vijesti. Zašto. Boji li se? Bojim li se? Bojiš li se da pokažeš u društvu da vjeruješ u dobro i da dobru težiš i naginješ.

I to nam se prenosi i na sve druge svere života. Bilo je vrijeme kada su naše žene, kćeri, sestre, majke, kući odjevale lakšu odjeću a u društvo izlazile strogo pokrivene, pa malo pomalo došlo je do toga da se kući oblačimo normlano, po adetu a onda kada izađemo vani skidamo se. 
Pritisak društva čini da se naša djeca „ujzdurišu“ za slikanje za Facebook mada dobar dio njih tako ne izgleda u kućama.

Zašto?

Bojimo li se mi da ćemo ako pokažemo da smo dobri i fini i da nam se ružno ne pokazuje ostati bez nečega?

Bojimo li se podsmjeha sredine pa smo spremni presresti taj podsmjeh podsmjehujući se unaprijed sami sebi?

Nekad je u mom selu postojala izreka za lošiju odjeću: „Valja po kući (ili) oko kuće“. Danas skoro niko ne živi ni u mom ni u vašem selu. Nema dvorišta niti ograda oko naših kuća. Nema više „oko kuće“ a sve manje je i „po kući“.

Iskrenost, pravednost, optimizam se svrstavaju u NAIVNOST. Hajmo onda tu NAIVNOST pretvoriti u dobar i plemenit pojam.
Jer nije i ne mora sve biti CRNO.

Trebamo samo shvatiti da smo dobar narod, da se ne moramo nikom udvoravat, da ne zavisimo ni o kom osim o dragom Bogu i naučiti biti SVOJI.

Trebamo shvatiti da JESMO, da POSTOJIMO, da nismo beznačajni, ni kao narod ni kao jedinke.

Beznačajni postajemo onda kada ostavimo adete svog naroda i priklanjamo se drugima i njihovim adetima, kada prestajemo biti SVOJI a pokušamo biti NJIHOVI (čitaj NIČIJI).

Trebamo to i govoriti, pisati, ponavljati, riječju i djelom braniti – ne zbog nekog tamo – nego zbog nas ovdje.

Naši će dani izgledati ljepše ako ljepotu vratimo u svakodnevnu komunikaciju.

I komunikaciji će biti ljepše, više će podsjećati na komunikativno a manje na kanalizaciono.

Prisjetimo se na kraju opet šta nam Džabir ibn Abdullah pripovjeda: "Jedanput smo bili sa Allahovim Poslanikom, kad iznenada odnekud dođe gadan smrad. Muhammed, a.s., upita prisutne: - Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovoriše da ne znaju, on im reče: - Taj smrad je od onih što vjernike ogovaraju i ružne riječi pričaju."

Esad Bajić

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.