Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Pouke i poruke našeg posta

Pouke i poruke našeg posta

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (Bekare 183. Ajet)

Poštovana braćo, pogledajmo kako nas Allah, dž.š., u ovim ajetima oslovljava kao mu'mine-vjernike. Allah je mogao reći propisan vam je post, a da ne naglašava:o vjernici, što znači da je u ovome sadržan neki smisao. Jer vidite, prije nego što Allah propiše post, prije nego što kaže da je post obavezan od danas pa nadalje, On nam dodjeljuje medalju časti samim tim što nas proziva i obraća nam se kao vjernicima, kao onima koji vjeruju u Njega. To je jedan poseban oblik časti. 

Ovaj ajet, njegov početak, Božije oslovljavanje zahtjeva od nas da vidimo ko smo to mi vjernici. Zahtjeva preispitivanje, a gdje naći definiciju do li, opet, u Božijoj riječi. Jedna kur'anska sura nosi naziv EL-MU'MINUN, VJERNICI. Preporučujem njeno čitanje i razmišljaje o njenim ajetima svakom od nas a ovdje danas prenosim prvih 11 ajeta ove sure:

„Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju,i koji stidna mjesta svoja čuvaju - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju -oni su dostojni nasljednici,koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.„ ( El-Mu'minun 1-11)

Ovi ajeti pored toga što nam daju opis vjernika daju nam i veselu vijest da će vjernici ono što žele postići. Kompletna sura El-Mu'minun (Vjernici)  vezuje ljudsko mišljenje i poglede za Ahiret, ona izražava istinu da je budućnost vjernika ugodna, što ih čini zadovoljnim, a što se tiče ćafira-teško njima!

Nakon oslovljavanja „vjernicima“ Uzvišeni nam u 183. Ajetu sure Bekare propisuje post. I evo nas danas u poštovanju tog propisa. Postači smo, elhamdulillah. U mjesecu smo ramazanu čiji su dani najbolji dani i noći najbolje naći kako prenose predaje.

Naš trenutni hal postača nam mnogo toga govori o prirodi života na ovom dunjaluku. Mi smo trenutno pomalo i gladni i žedni, pomalo i sneni od noćnih ibadeta. Gledano iz uobičajenog ugla kako neki u društvu po spoljašnosti definišu stvari, daleko je ovaj opis od nečeg što bi  se nazvalo najbolji. Obično mi riječ najbolje koristimo da opišemo kad smo siti, naspavani, odmorni i kad su pri nama sva nekakva uživanja. No ramazan i post u ramazanu nas uči da to nije tako. Ramazan i post u ramazanu nas uči da najbolje, najveće, najkorisnije nije nužno povezano sa zadovoljstvo tjelesnosti, strasti, žudnji, želja nefsanskih kako se danas propagira u golablnom svijetu u kojem živimo.

Post nas  uči istini na djelu iskazanoj u ajetima sure Inširah: "Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!"/5-6/

Kroz post mjeseca ramazana mi učimo prirodu potpunog zadovoljstva, onog istinskog pravog zadovoljstva koje potrebuje trud, strpljivost, odricanje, muku da bi se upotpunilo i bilo istinsko zadovoljstvo.

Iako smo mi danas uskraćeni za jelo i piće mi se nalazimo u lijepom, najboljem stanju. Svjetlost i dubina našeg zadovoljstva je kod našeg Gospodara a manifestuje se kroz iščekivanje večerašnjeg iftara. I usporedimo samo naše iftare ramazanske sa našim neramazanskim večerama. Spolja gledano hrana ko hrana, jelo ko jelo, zahira ko zahira, ali nemaju neramazanske večere slast ramazanskih iftara baš kao što neramazanski dani nemaju dubinu i snagu ramazanskih dana.

Na metaforičan način čitav ovaj život dunjalučki, nas vjernika, ako Bog da, možemo sagledavati kao jedno ramazansko vrijeme gdje se za razliku od onih koji ne poštuju Božije propise, čuvamo raznih zabrana i nastojimo ispuniti mnoge propise kako bi smo, milošću Božijom, na Sudnjem danu bili uvedeni u Džennet u taj, da slobodno kažem, konačni iftar, koji nije pripremljen osim za one koji su svoje životne dane vodili računa o onome što čine i onome što rade, vjerujući u Uzvišenog Gospodara i slijedeći Objavu koju nam je dostavio u ovom mubarek mjesecu ramazanu.

U ajetu se kaže da nam se post propisuje kao što je bio propisan i onima prije nas. Podsjeća nas Gospodar na kontinuitet Božije riječi i vjere na ovom dunjaluku. Podsjeća nas na historiju. Mi i kroz gledanje historije, onoga što je u knjigama ostalo zapisano o događajima proteklim, imamo pouku. I historija se može sagledavati baš kao i naše trenutno stanje postača-dvojako.

Historija je zabilježila događaje onako kako je pobjednicima odgovaralo. Puna je nekih ličnosti za koje se kaže da su velike i važne. No mi znamo da je pravu historiju ispisao čitav ljudski rod prije nas i da se iza veličine tih nekih historijskih osoba koje se spominju kriju hiljade jedinki poput nas koji su svojim trudom, zalaganjem, vjerom omogućili da se dese neki događaji. Mi čitamo kako je neku bitku dobio neki vojskovođa. No na Sudnjem danu, na Danu vjere vidjet ćemo, možda, da se taj vojskovođa neće, uslovno rečeno ni spomenut, al će zato biti prikazani hrabri i nesutrašivi borci koji su u toj bitci snagom vještine svoje i hrabrosti i vjere svoje uticali na ishod te bitke. Svak će trud svoj naći onakav kakav je bio a ne onakav kako je historijski  ili danas medijski prikazan.

Za nas Bošnjake danas je historijski dan. 11. juli je dan kada obilježavamo godišnjicu genocida nad Bošnjacima Srebrenice, kada se kao narod, kao vjernici, prisjećamo strašnog zločina koji je nad nama počinjen. Ne samo nad Srebreničanima, nego nad nama svima, i nadamnom i nad tobom i nad svima nama.

Kada su nam tek rođena djeca četničkom čizmom gnječena, kamom klana, kada su nam majke i sestre silovane i ubijane, očevi, njih na hiljade i hiljade najsvirepije ubijani.

Mi to ne smijemo zaboraviti, mi to ne smijemo halaliti i mi ne smijemo dopustiti da iz tog pouku ne primimo.

Trebali su biti pod zaštitom Ujedinjenih nacija i desilo se ovo što se desilo. Umniji ljudi reći će na današnji dan mnogo umnih riječi kojima ja dorastao nisam. Ja ću reći da sam lično za sebe uzeo nauk da se vjernik treba samo na Allaha osloniti. U svakom od nas mora tinjati dio krivice za Srebrenicu, ne samo da govorimo šta su nam drugi učinili, nego i šta smo mi trebali da nam to ne učine i šta danas trebamo da nam se to ne ponovi. Bojim se da o ovom premalo pričamo i premalo razmišljamo. Bojim se da s kur'anskog stanovišta  vrlo malo stvari definišemo a mnogo više se priklanjamo materijalističkom načinu gledanja i razmišljanja. Bojim se da bi mnogima od nas i ova današnja hutba bila mnogo kraća kad bi je govorio kakav bogataš iz našeg društva il kakav  čovjek s položaja nego li obični mali imam. Skloni smo i vjeru vezat za metrijalno. Skloni smo se ushićivat kad neka muzička zvijezda kaže koju lijepu riječ o islamu a ne ushićuju nas generacije Palestinaca koje se evo i rađaju i umiru u stalnom ratu i borbi ne pomišljajući ni trenutka da mjenjaju vjeru da bi spasili svoj život. Valjda nam njihova bijeda  u kojoj žive ne da da vidimo skupocjenost njihove žrtve i truda na Božijem putu. Ja se iskrneo osjećam manji od makova zrna pred slikom palestinskim dječakom koji s praćkom u ruci staje pred  židovski tenk. Pogledajte na tim fotografijama koje stižu do nas odvažnost, hrabrost i prkos i ponos u očima tih dječaka i zapitajmo se imaju li naša djeca to u sebi, imamo li mi koji smo 4 godine  s puškom u ruci branili ovu zemlju to. Šta je učinilo da nemamo, imali smo, pogledajmo sopstvene sliek iz tog perioda, imali smo.

Kao rezultat Božije naredbe posta u ajetu čiju pouku danas probamo pojmiti  navodi se: da biste se grijeha klonili, ili  kako se još prevodi da bismo bili muttekini-Boga svjesni.

U jednoj od predaja koja je došla do nas kaže se da bi čovjek bio svjestan Boga treba prvo biti svjestan sebe. Biti svjestan sebe znači biti i svjestan situacije u kojoj se nalazimo, vremena u kom živimo, njegovih zakonitosti te kao što svaki naš ramazanski dan ima svoj cilj-iftar a cijel ramazan svoj cilj-bajram tako i mi u svojim životima moramo znati šta je naš cilj, cilj svakog od nas ponaosob te šta nam je cilj kao društva, džemata, zajednice.

Krajni cilj znamo, umrijeti sa šehadetom i s Božijom milošću ući u džennet. Ali da bi se taj krjanji cilj ispunio nama u svakom našem danu trebaju dnevni u mjesecu mjesečni u godinama godišnji ciljevi u kojima će biti utkane vrijednosti ovog krajnjeg cilja.

Treba nam planiranje i treba nam filozofija života koja će se otrgnuti ovoj sve više prisutnoj materijalističkoj filozofiji uživanja i zadovoljava ovdje, trenutno, sad. Vidjeli smo iz ovog izlaganja da to nije ku'anska filozofija. Ako je s mukom i last onda i naše lično i društveno džematsko planiranje mora podrazumijevati napore, odricanja, žrtve a snaga za to treba biti crpljena iz „lasti“ koja čeka one koji to čine u ime Boga. Iz ovog posmatranja trebaju da uče i naši političari, da propitaju mogućnosti oslanjanja na sebe, na nas, kao vida oslanjanja na Boga, a ne da nam jedino oslanjanje bude monetarni fond i raznorazni krediti kojima padamo u dužničko ropstvo.

Treba nam bogobojaznost i oslanjanje na Boga u svakoj sferi našeg života.

Jednog dana, kako prenosi Imam Ahmed, kada je Uzvišeni Allah slao  Objavu Poslaniku, a.s., Poslanik se zadržao jedna sahat, smirio se i proučio: Qad efleha'l muminun- Vjernici će uspjeti ...sve do desetog ajeta sure El-Mu'minun koje sam citirao na početku, a onda je rekao: Ko god bude vodio računa o ovih deset ajeta ući će u Džennet!“ Nakon toga se okrenuo  prema Kibli digao svoje ruke i pročuio dovu kojom i ja završavam ovu današnju hutbu:

„Jarabbi, molim Te, povećaj naše blagodati, a nemoj nam ih uskraćivati, budi prema nama velikodušan, a nemoj nas ponižavati, podaj nam, a nemoj nas lišavati, budi sklon nama, a nemoj biti sklon drugima više nego Si sklon nama; jarabbi, molimo Te, daj nam zadovoljstvo i budi zadovoljan nama!“ Amin!

Nova gradska džamija u Konjicu, 11.07.2014g.

Esad Bajić

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.