Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Šta podrazumijeva šehadet

Hutba: Šta podrazumijeva šehadet

Pripadnost islamu potvrđuje se izgovaranjem šehadeta: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: “Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedočim da je Mu­hammed Božiji rob i Božiji Poslanik.” Kao rezultat potvrđivanja ove istine jeste, između ostalog, to da su krv, imetak i čast onoga ko to posvjedoči poštovani u društvu vjernika muslimana.

Evo dokaza:

-"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj život i imetak." (Et-Tirmizi)

- "Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridržava datog obećanja." (Ahmed)

- Bilježi Ibn Madže a prenosi Amr ibn el-As: ‘Vidio sam Poslanika s.a.w.s. kako tavafi oko Kabe i govori: “Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha čast mu'mina je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kjabo. Njegov imetak, njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha nego da se uvrijedi čast mu'mina ili da se prolije njegova krv.”.

Poslanik a.s. spomenuo je na samom početku poznatog govora na Arefatu na oprosnom hadžu gdje se obratio velikom skupu vjernika, između ostalog, I ovo:

„O vjernici, bojte se Allaha dž.š. i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. O ljudi, vaši životi, vaši imeci i vaša čast neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim.”

Imam potrebu da na današnjoj hutbi podsjetim sebe i vas na ove činjenice, na ove sadržaje, jer, koliki vidim, čujem, pročitam, veliki dio nas  danas kao da zaboravlja na ove sadržaje šehadeta i obaveze spram njega.

Prihvatanje islama nije samo individualno, prihvatanjem islama mi ulazimo u zajednicu muslimana a svaki ulazak u zajednicu svako članstvo nosi sa sobom i određene propise i obaveze. Kada se čovjek učani u ribolovni ili lovački savez pristupanjem tom savezu potpisuje da pristaje na pravila tog udruženja ili saveza. Kada se čovjek zaposli u neku firmu nerijetko potpisuje dokumente u kojima se obavezuje da će štiti imovinu firme, da će čuvati tajne poslovanja firme I da neće raditi ništa što bi uzrokovalo štetu za kolektiv te firme.

Postavlja se pitanje kako, na koji način, u kojoj mjeri i s kojom dozom pažnje  shvatamo izgovaranje svoga šehadeta i pristupanje zajednici vjernika?  

Puno je za ljepotu islama ovih trvenja među vjernicima. Dovoljno je malo neslaganje u mišljenju da izbije svađa, nepričanje, kidanje odnsoa pa do ovih, ekstremnijih oblika tzv. sektašenja i slično. Ponukan ovim razmišljanjima ponovo sam uzeo životopis Božijeg poslanika, a.s., i pročitao ga. Ove duge noći djau vremena za čitanje i treba ih iskoristiti.

Jesu li svi muslimani u vrijeme poslanika o svakoj stvari mislili isto? Nisu! To je, mislim, nemoguće. No, jesu li se svađali, djelili u grupe i grupice? Nisu. Jesu li jedni druge proglašavali nevjernicima? Nisu.  Zašto to danas činimo i zašto danas nemamo osjećaj spram zajednice?  Jedan od razloga je slaba svijest o značenju I sadržaju I ovih osnovnih načela vjere, poput šehadeta.

Među marodnim mudrostima nalazimo i onu koja kaže da onaj koji ima manjkavo znanje trči da na svakom mjestu ispriča sve što zna. Oni koji imaju pravo znanje, oni se ne uključuju u rasprave bez pravog povoda i razloga, oni najčešće šute. To je poput kutije šibica. Kad u njoj ima nekoliko šibica i protrese se, ona zazveči, ali kada je puna, kako god se okrene, ne čuje se ništa. Oni koji su puni znanja, oni su poput pune kutije šibica.
Naše ponašanje spade u oblast ahlaka. Ahlak je posebna disciplina o kojoj se danas uči u vjerskim školama, u drugim školama se to zove etika definisana kao znanost o moralu. No, ono što je važno da razumijemo i stalno imamo na umu, ahlak nije teorija, ahlak je praksa. Ako  vlasnik neke građevinske firme postroji svoje radnike, zidare, tesare… I mjesec dana im svaki dan drži predavanj o građevini, propituje ih i ocjenjuje spram količine znanja koju su usvojili iz njegovih predavanja, hoće li opstat takva firma? Hoće li išta zaradit? Neće. Propast će. Zašto? Zato što te firme zarađuju  i bivaju plaćene  za učinak svog rada, za zgradu koju podignu, put koji naprave itd.

Danas je veoma moderno čitati islamske knjige. Veoma je moderno i tražiti mahane kod drugih pa onda istima na te mahane citirati Poslanikove hadise? No, na koji se to način radi. Najčešće na način da ponizimo osobu kojoj to spočitavamo Ii ujedno sebe pokušamo uzdići u društvu u kojem to činimo. Veliki broj teoretičara vjere imamo a mali broj pravih praktičara. Citiramo Poslanika islama a pri tom smećemo sa uma njegovu blagost I narav. Uzvišeni Bog Poslanika opisuje na slijedeći način:

A ti si, zaista, najljepše ćudi! (El-Kalem, 4).

U jednom od svojih ajeta Kur'an opisujući Božijeg Poslanika kaže: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.(Tevba, 128.)

 Na drugom mjestu Kur'an opisujuću najjedinstvenije Božije stvorenje kaže: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.( Enbija, 107.)

Historičari navode da se Božiji Poslanik prema običnim ljudima uvijek ophodio plemenito. Nikada se nije ophodio loše ili nedolično prema nekome, a veoma lahko je prelazio preko grešaka drugih ljudi. Nije osjećao zlobu ni prema kome, nikome se nije svetio i pretpostavljao je oprost i opraštanje osveti. Prkeo hazreti Alije se prenosi:

“Bilo kojeg od braće u vjeri koji ga ne bi tri dana posjetio on bi potražio. Ukoliko je bio odsutan ili na putu, činio je dovu za njega, a ako je bio prisustan i u gradu, požurio bi da ga posjeti, a ako je pak bio bolestan obilazio bi ga.ˮ

U Bici na Uhudu mekanski mušrici su se ponašali zvjerski. Čak su nakon šehadeta hazreti Hamze njegovo tijelo skrnavili i isjeckali ga na komade. Nasuprot takvom ponašanju, Božiji Poslanik  je nakon osvajanja Mekke, u vrijeme kada su mekanski nevjernici očekivali odmazdu rekao: “Danas je dan milosti!ˮ

Ponekad su neki ashabi od njega tražili da prokune nevjernike, a on je odgovarao: “Ja nisam došao da proklinjem, već sam poslat kao milost.ˮ Molio se za ljude i od Boga je tražio da ih uputi.

Draga braćo vidimo da naša pripadnost vjeri znači pripadnost zajednici vjernika. Unutar  ove zajednice mi treba da se ponašamo odgovorno. Ne smijemo dozvoliti sebi mnoštvo riječi a nimalo konkretnog rada. Nema smisla da činimo zulum jedni drugima a citiramo hadise Poslanika, a.s, - da tražimo mahane drugih a svoje previđamo, prenosimo tuđe riječi a zikr izostavljamo pod opravdanjem da nemamo vremena za nj.

Životne prilike, naravno, donose  kušnje, no: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Bog je zaista sa strpljivima”. El-Bekare, 153.

Nekom su bliži neki stavovi, nekom neki drugi, no, hajmo počinjati od toga da smo vjernici, nek nam to bude na prvom mjestu. Ne dozvoljavajmo sebi unutar  islamskog bratstva da  nam brat u safu, rame uz rame s nama u namazu, bude dalje nego neko ko je danas na pijaci dok mi obavljamo džumu namaz. Ne dozvoljavajmo sebi da nam prvi komšija bude daleko. Možda komšija i bude nezgodan, ali radije se upitajmo koliko smo učinili da nam bude zgodan. Ako ga i ne možemo promijeniti možemo to iskristit da osaburimo pa da nam on, kakav god je, bude razlogom druženja s Bogom, jer Bog je sa strpljivima. Kad nam neko kaže za dobra hećima pa odemo i izliječimo se, zahvalni smo čovjeku koji nas je njemu uputio. Nema razloga da taj oblik zahvalnosti ne primjenimo i na one koji od nas traže strpljivost i u Božiju blizinu nas dovode time.

Namaza čuva i jača sabur. Sabur je drvo koje se zalijeva vodom namaza, a tijelo je to koje postaje živo i pokretljivo uz pomoć namaza. Sve riječi u namazu i svi postupci u njemu potiču otpornost i postojanost i ukoliko se na namaz gleda ovim očima, dobit ćemo novu sliku namaza, koja je veoma prijatna i privlačna. A u svakom namazu učenjem Fatihe mi svjedočimo: Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!

Zato, smatram, I za probleme u društvu koje imamo, naše međusobne relazije treba tražiti pomoć od Boga. Upustva za traženje pomoći su u časnoj knjizi Kur’anu a lijek je u njihovom sprovođenju. Naredba namaza je recept, a tablet-lijek je naše obavljanje namaza. Naredba sabura je recept, no sam recept  nikog nije izliječio, možeš ga privijat na bolno mjesot koliko hoćeš, nema olakšanja dok se lijek ne uzme, dok se recept u djelo ne sprovede. Molim Allaha da nas uputi na pravi put! Amin!

Grabovci, 21.11.2014.g. (Hatib Esad Bajić)

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.