Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Stalna aktivnost u činjenju dobra

Stalna aktivnost u činjenju dobra

„I reci : „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti." (Et- Tevba, 105)

„O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite." (El- Hadzz, 77)

Nekoliko puta smo u kontekstu govora o potrebi iskorištavanja blagodati vremena i potencijala koje nam je naš Gospodar podario spominjali i hadis koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” (Ahmed u ”Musnedu”; Buharija u ”Edebu-l-mufredu”)

Danas smo svjedoci česte priče o predznacima Sudnjeg dana koja u svom kontekstu može nositi i elemente inferiornosti vjernika spram događaja koji se dešavaju. Allah zna kada će Sudnji dan, ali evo ovaj nam hadis između ostalog govori tamam i da on sutra dolazi da to nama vjernicima nije razlog nerada, prepuštanja događajima  i stagnacije, čak šta više, to je događaj koji nije u našoj moći, a ono što jeste u našoj moći dužni smo do zadnjeg daha istrajavati da činimo, naravno, da to što činimo treb abiti dobro I korisno.

Poruka ovog hadisa jeste I da vjernici pored toga što trebaju uvijek biti aktivni, trebaju sa optimizmom, nadom i pozitvnošću gledati na život i učestvovati u njegovoj izgradnji. Ovaj hadis ne ostavlja nimalo prostora za lijenost i pesimizam, i općenito je teško naći hadis koji ne podstiče na optimizam i aktivnost.

Poruka i pouka ovog hadisa jeste da su Zemlja i nebo jedna cjelina. Ne postoje dva različita puta, jedan dunjalučki, a drugi ahiretski, već je dunjaluk put ka ahiretu. Dunjaluk je ahiretska njiva, kaže hadis koji smo također često citirali na našim hutbama.

Ne postoji ahiretski put koji se zove ibadet i dunjalučki put koji se zove rad, već je to jedan put na kojem rad i ibadet vode istom cilju.

Islamu je strano učenje i vjerovanje da rad za ahiret zahtijeva odvajanje i odricanje od dunjaluka, i da rad za dunjaluk čovjeka odvraća od rada za ahiret. To potvrđuje i ajet: I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 77.)

Poruka ovog hadisa je I da vjernik i vjernica, bez obzira na životna iskušenja, nikad ne smiju očajavati i padati u depresiju. Jer, naše je da radimo, kultivišemo i izgrađujemo životni ambijent, a ne da očajavamo zbog toga što možda nećemo dočekati plodove našeg rada ili što će oni zakasniti.

Spominje se da je perzijski Kisra jedanput izašao u lov i vidio starca koji je sadio stablo masline. Zaustavio se pored njega i rekao mu: ”Čovječe, ti si star i iznemogao, a maslina rađa tek nakon trideset godina, pa zašto je onda sadiš?” Starac je odgovorio: ”Vladaru, oni prije nas su sadili da bi mi danas jeli plodove njihovog rada, a mi danas sadimo da bi imali šta jesti oni poslije nas.” Kisra je bio oduševljen tim odgovorom i dao mu je 1.000 zlatnika. Na to je starac rekao: ”Vladaru, ti si rekao da stablo masline rađa nakon 30 godina, a ovo moje stablo je dalo plod čim sam ga zasadio.” Svidjela se Kisri duhovita starčeva primjedba, pa mu je dao još 1.000 zlatnika. Starac je onda rekao: ”Vladaru, maslina rađa samo jednom godišnje, a ova moja maslina rađa u jednom trenutku dva puta.” Kisra mu je dao još 1.000 zlatnika, a onda je podbo’ konja i rekao svojoj sviti: ”Hajdemo, ako ostanemo duže, ovaj starac će nam isprazniti državnu blagajnu.”

Dakle, predmetni hadis nam poručuje da je važno da, kao vjernici u Allaha, konstantno činimo dobro, a ne da se predajemo pukom maštanju i fatalizmu, niti da govorimo ono što danas govore mnogi muslimani: ”Ovo je vrijeme pred Kijamet, nije još dugo ostalo od dunjaluka, muslimani ne mogu izaći iz mnogobrojnih kriza, zato je najbolje čekati, nećemo raditi, učiti, proučavati, jer, čemu toliki trud i umaranje, kad je ionako kraj blizu.”

Mašta i nadanje nisu jedno te isto. Onaj koji samo mašta, on želi sva dobra ovoga svijeta bez rada i truda, a onaj ko se istinski nečemu nada, on se trudi da to i ostvari.

Islamski učenjaci su kazali: ”Traženje Dženneta bez djela je grijeh, očekivanje Poslanikovog, s.a.v.s., šefaata bez slijeđenja sunneta je obmana, a nadanje Allahovoj milosti uz ustrajnost u grijehu, je ludost i neznanje.”

Stalna aktivnost na polju dobra i dobročinstva, nesebično pomaganje, žrtvovanje za svoj džemat, za svoju zajednicu, ostavljaju neopisivo pozitivan trag na vjerničkoj duši. Te osobine govore o veličini određene ličnosti, o njegovim moralnim vrijednostima, ali i o ispravnom razumijevanju života i vjere. Tu neprestanu želju za dobročinstvom, Abdullah ibn Abbas je ovako opisao: ”Trojici nikako ne mogu uzvratiti na dobročinstvo istom mjerom: onome koji mi prvi nazove selam, onome koji mi napravi mjesto na nekom skupu, onome koji upraši noge da bi došao da me posjeti i poselami, a četvrtome samo Allah može isplatiti nagradu, a to je čovjek kojeg je snašla nevolja i briga i on cijelu noć provede razmišljajući o tome kako će je riješiti, pa dođe kod mene, smatrajući me prikladnim za njegovu potrebu.”

Muhammed, s.a.v.s., muslimane poredi sa pčelom. Ona, ”putujući stazama svoga Gospodara koji ju je nadahnuo”, iz vanjskog svijeta bira i uzima najbolje i najkvalitetnije, ali isto tako i daje najbolje, najkvalitetnije i najkorisnije. Takvi bi trebali biti iskreni muslimani i muslimanke, koji ispravno razumiju islam i koji ga istinski žive.

Oni su uvijek graditelji, a nikada rušitelji, oni su uvijek aktivni, a nikada pasivni, oni su optimisti, a nikako pesimisti, oni su altruisti, a nikako egoisti, oni su jednostavno najkorisniji članovi društva i od njih dolazi samo dobro i korisno.

Onima koji svoj dunjalučki život iskoriste za dobra djela, bit će na Sudnjem danu rečeno: „Jedite i pijte radosni, za ono sto ste u danima minulim zaradili." (El-Hakka, 24)

A onima koji svoje vrijeme na ovom svijetu prokockaju i potrose u zabavi i igri i gafletu, bit će rečeno: „Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili." (El-Ahkaf, 20)

Molim Allaha da nas učvrsti na putu islama, da nam podari istinsko razumijevanje vjere, da nas smrt zatekne u činjenju dobrih djela i da naša najveća radost i sreća budu onoga dana kada se sretnemo sa našim Gospodarom, te da naš istinski rahatluk bude u Džennetu i njegovim užicima. Amin![1]

Esad Bajić

Džemat Podhum 12.12.2014.g.


[1]Za hutbu je korišten tekst Abdusamed Nasuf Bušatlića: Zasadi sadnicu makar nastupio Kijametski dan

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.