Wed12122018

Last updateMon, 10 Dec 2018 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić PRENOSIMO POUKE PROŠLOSTI ZA GENERACIJE BUDUĆNOSTI

PRENOSIMO POUKE PROŠLOSTI ZA GENERACIJE BUDUĆNOSTI

Povijest, kako kaže naš uvaženi profesor Mustafa Spahić, je ono što se istinski dogodilo a historija ono što su ljudi zapisali da se dogodilo. U povijesti su otjelovljeni zakoni koje je Allah, dž.š, stvorio spuštanjem čovjeka na Zemlju. I povijest i historija ma kako ih definisali tiču se prošlosti a prošlost, ma kako na nju gledali, nužno se proteže u našu budućnost. Prošlost svjedoči da kada se nađu povodi za neke događaje oni će se neminovno desiti i dogoditi bez obzira na vrijeme, mjesto i osobe. U njoj su pouke za one koji razum. Kada učimo i promišljamo Kur'an zapazit ćemo da skoro njegovu trećinu zauzimaju kazivanja o prošlim narodima. Znamo da je Kur’an uputa za ljude pa prema tome ova kazivanja o prošlim narodima nisu u njemu navedena radi povijesnih činjenica nego, prvenstveno, radi pouke i spomenutih zakona. 

Allah, dž.š., nam je objavio: “Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više tragova su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moćan, On strahovito kažnjava.” (El-Mu'min, 21-22.)

Bog dragi nas opominje narodima prije nas od kojih su neki dostigli veoma visok stepen civilizacije i imali veliku moć ali su zbog neprihvatanja vjerovanja doživjeli Božiju kaznu.

U poukama iz kazivanja o narodima prošlim nauk je svakako da se pouka primi i iz svoje prošlosti. Mi ćemo za pet dana, ako Bog da, nizom manifestacija u našem gradu obilježiti 23 godine od formiranja Armije BiH, kroz čiju snagu smo Božijim davanjem uspjeli da odbranimo našu domovinu i u njoj naše bošnjačke živote u agresiji na BiH u period od 1992.-1996 godine.

Nismo sigurni šta će za pedeset godina pisati u našim knjigama historije o nama i našoj borbi u tom period. Šta će i koliko će biti zapisano o herojskoj borbi bošnjačkog naroda za odbranu Bosne i Hercegovine i naših života na ovim prostorima. Možda bi odgovor na to mogli naći ako posegnemo u sopstveno sjećanje i sopstvene misli i vidimo koliko smo učinili da ove događaje ugradimo u sebe.

Historija će biti ono što ostane zapisano a povijest je ono što još uvijek svako od nas zajednički i individualno zna i pamti o tim događajima. Pamćenje je, draga braćo, kao i naša polja koja s ovim proljećem obrađujemo, oremo i sadimo. Ako poljima ne posvetimo pažnju, trud, ako ih ne zasijemo, iz njih nemamo šta očekivat. Tako je i s pamćenjem. Ono se mora njegovati, njemu se treba posvetiti pažnja, ono se mora zaštiti. Nadam se da smo svjesni da se na naše pamćenje napada sa svih strana. Našoj borbi, našoj prošlosti cjelokupnoj pokuašava se prići sa svih strana i slika o nama i o njoj izmijeniti i drukčijom predstaviti u knjigama historije. Oni koji to čine uspjet će ukoliko im se ne odupremo. Ne smijemo se zavarat da ne može biti drukčije nego je u našem pamćenju i u našim glavama. Može. Ako mi zaboravimo i ne održimo jakim u svom sjećanju ali i u svojim knjigama slovo o sebi, o svemu onom kroz što smo prošli u proteklim godinama, naročito onim teškim ali i herojskim ratnim od 1992-1996 budite sigurni da će neko drugi zamjeniti činjenice i opisati ih onako kako njemu odgovara.

Skoro će doći vrijeme kada će sa ovog dunjaluka Bog sebi uzeti sve žive sudionike naše borbe i naše odbrane. Nas koji u svojim sjećanjima jasno i živo nosimo znanje o onom što je bilo i kako je bilo. Ne smijemo biti nemarani spram naše djece, spram ostavljanja tragova o našim iskustvima,  istini o onom što je bilo. Treba i ovdje u Grabovcima na ulazu u selo da stoji spomen-ploča borcima i šehidima ovoga kraja, da ova mladost zna da su bili, da su svoje najvrjednije podarili za slobodu ovog mjesta i nas u njemu. Treba kraj tih znakova da zastanemo, Fatihu proučimo i našoj djeci ostavimo u emanet sjećanje o poštivanju i naše prošlosti i naših velikana. Treba makar u ove džamijske dulafe da ostavimo zapise o sebi  kako bi pouke našeg vremena mogle biti od korisit I onima koji će doći iza nas.

Bojim se da smo u prenošenju tih poruka škrti, bojim se da se zbog raznoraznih događanja i u nas same uvukla sumnja. Kur’an nas upozorava na važnost uzimanja pouke i opominje kaznom za one koji pouku ne uzimaju.

Sve je više vidljivo da mlađe generacije koje dolaze na rukovodeća mjesta u našem društvu koji nisu pamtioci naše odbrane zanemaruju njenu važnost i čuvanje slova o njoj. Ne smijemo sebi dopuštati da svaka generacija živi kao da je Bosna s njom nastala jer time, kako nam prošlost svjedoči, svaka generacija prolazi kroz ista iskušenja i iste patnje. Mi koji pamtimo i koji smo proživjeli moramo svoja iskustva i pouke prenijeti njima kako bi i oni pamtili i okoristili se njima, s Božijom pomoći

Kao što ne smijemo dopustiti da nam plodna zemlja u korov zaraste zbog našeg nemara tako ne smijemo dopustiti ni da sebe lišimo pouke i plodova naše prošlosti. Prenošenje istine o onom što je bilo sa svim njenim poukama na nove generacije naš je emanet koji ne smijemo iznevjeriti. Molim Allaha da se smiluje svi borcima Armije BiH, da našim šehidima podari lijepi Džennet a nama život dostojan susreta s njima u baščama džennetskim. Amin!

 

Esad Bajić

Grabovci 10.04.2015.g. 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.